Muzika stara
Ah, to proljeće
Proljeće je u nama
Čarolija behara
Jednom ću napisati
nokturno
Obrise mu proljećem
slutim
Opada cvat trešnje
ponovo
Tražeći svjetlost u kosi
odlutale
Tragovima izbrisanim
minulim mirisima
Već odavno ne hodim
tamo na kraj ptičijeg sela
Ispod svjedoka tvojih
poljubaca stidnih
kradenih
ledeno je
Krijem lice
behar da ne bude tužan
prepoznaće bol
muzike stare
Tebi
koja neznano zašto
samo okrenu ponos i ode
ne ukradoh čedno srce
U blagosti svojoj budi nježna
proljeće naše sanjaj
ti sjenko mirisnog jasmina
zatočena u molitvi mojoj
Konjuh planinom,vjetar šumi, bruji.
Lišće pjeva žalovite pjesme.
Javori i jele, borovi i breze
Svijaju se jedno do drugoga.
Noć je crno svu zemlju zavila.
Konjuh stenje, ruši se kamenje.
Mrtvoga drugara, husinjskog rudara
Sahranjuje četa proletera.
Kiše jesenje po grobu su lile.
Bure snježne kosti mu raznjele.
Iz krvi rumene husinjskog rudara,
Crvena je šuma izlistala.
Konjuh planinom vjetar šumi, bruji.
Lišće pjeva žalovite pjesme.
A na vrh planine zastava se vije,
Crvena od krvi proletera.
/Narodna pjesma koja se u par riječi razlikuju od Nenine izvedbe/
Deba jednom imao veliku dilemu o mogućnosti uvođenja limarenja u takarenje. Razmišljao i razmišljao ali ipak na kraju odust'o.
Kaže; lim i takarenje ne idu pod ruku. Gdje si u tanježi vidio takarenja.
Žao nam zbog odustajanja jer to Debi u pravilu ne pristoji. Napose u izvjesnim pozicijama. A toliko se mučio i razmišljao.
Takođe nam je uskratio mogućnosti ubacivanja jedne nenadmašne blic filozofije u neke riječnike ili enciklopedije.
Mudrost je bila toliko kompresivna ,izvaljana i istucana emocijama i strastima da bi sigurno bila dostojna mnogih antologija, jal’ književnosti, jal filozofije, ali u najmanju ruku astronomije.
Ako nije prevazišao Aristotela ,Nostradamusa i Dostojevskog, njegova poetika je sasvim sigurno vjerodostojnija od gluposti Dantea, Getea, Šekspira, Njegoša,Borhesa i drugih ubleha. Dobro ; oni su bili hadumi ili hadumice,poneki i tetkice, pa nije teško biti umniji i poetičniji od njih.
Limarenje ima one minimum tri i po najpoželjnije karateristike za takarenje: prešanje, kompresija, valjanje i tucanje. Ima tu još mogućih opcija ali tri i po bi bile sasvim dovoljno. Ali ovo nismo još muhurali ,jer nismo pitali ni Jelene ni ostale ženske dijelove konzilija. Ipak se ovdje najviše o njihovoj svili i kadifi radi.
Poslije višemjesečne nesanice i prerispitivanja Deba je ipak odustao i limarenje prekrižio iz popisa istoznačnica takarenja.
Kaže tandaro , ti tucao, valjo ili prešovao ne mereš ti njoj ni pera odbiti , a kamo l’ je stanjiti. Ona ti ko skočiguma ili neki perpetum mobile se obnaša..
Što više naliježeš na nju , pa joj opisane radnje opetuješ i opetuješ; ona jača i raste sve više i više, i ne prestaje dok ne implodira ili eksplodira. Šta ti Deba zna kako mu to funkcionira!? Nije ni miner ni inženjer; ponajmanje ajnštajn ili neki stručnjak za fisiju.
Ni njima nije jasno kako nešto može u trenu i implodirati i eksplodirati .I to skoro u isto vrijeme.Maksimum par desetaka sekundi razlike;ali samo u onim akstremnim slučajevima kad prešanje,kompresija,valjanje i tucanje pomahnita i postane neodoljivo raznostrano.Ili kad je zgorelica u pitanju.
Deba to implodiranje i eksplodiranje svako malo osjeti na sebi.Kad implodira, njemu se sve neki biljezi pojave ko šljive pred kazan za rakiju.Kad ekaplodira isto ko da ga geleri grebu po leđima i ostave krvave pruge. Reko bi čovjek obeznanila se žena, pa ne zna šta radi.
Taki je svaki pametan insan. Postane hajvan.Ženana ga smota i smunta, on se htio ne htio limarstvom bavi. Često mu njena rabota i na obraz iz čista mira zasjedne. Šta sve insan mora pretrpjeti da bi oluk napravio.
Za nevjerovati, za riplija je, kako se ljepotica kao ptica feniks, eksplozijom ili implozijom svejedno je; ponovo rađa .I još milija, ljepša, bolja, toplija i slasnija bivstuje.Onda takva po mozgu; kojeg svaka hablečina u tren zagubi; rovari i vlada.
Deba ,kakav je nedokazan, sve nešto misli kako mu ta neka, za valjanje od rođenja zrela mozgovne smicalice pravila. Nije mu jasno kako je njegova glavurda, više neki oveći cocin bubanj, mogla izaći iz onog grmića, malog majušnog a tanušnog. Nema veze što je majčin. Prvi miris u životu koji čiovjek udahne je miris đardina, kaže Dobri.
Natakarim ja đardin.Pored tolikih lijepih narodskih imena za papalicu malu,a nezasitu ,on izabro da je bašćom zove i to malo većom.A opet sve nekako ko da ima pravo.Moraću,kaže Deba sam sebi,malo više razmislit o imenima slatkice moje.
Kasnije , kad mu se glavurda izbalansirala sa onim bez mozgašem, on se ibretio kad onaj dole nešto radi , a mozak mu u isto vrijeme eksplodira ,kad onoj implodira. To mu nije imalo nikakve logike. Na te neke implozije i eksplozije, to vremenom uhavizo, iako nije razumio.Kako neki ,tako neki malen stvorić može u kosmičkom smislu remetiti logičke principe? Nelogičnica jedna draga.
Skonto on da mu to ko struje dejstvo dođe. Gdje god te struje strefi svog te potrese. Eto taj naučni princip elektriciteta i prvodnika i gromobrana shvata.
Zato on zabode svoj gromobran u prizemljenje in misli da je siguran. Viđu vraga, njega opet nešto hek posred mozga i sve mu vijuge poremeti. On uporan kakav je bio, stalno sve ponavlja, opet i opet i više od dvadeset puta, obnoć. Ono uvijek isti rezultat:
Ex capito, ex astris ex nihilo riknuta scientia poetica. Što će reći takari lud zbunjenog.
Fizički nikad problema nije imao ;to smo pročitali. Ali da skonta i shvati pogančerku nikad nije mogo. Ko će je skontat il’ shvatiti od čega je sazdana kad funkcionira na antigalaktičkom principu?!
Nema struje, a drma ko tri puta po trista osamdeset volti i sto wati pride. Ti je valjaš, kompresuješ, tucaš, bubaš, takariš, tandaraš (sada bi Deba nabrojao i objašnjavao njemu 130 znanih sinonima i još namjerno ispušteni koji pride), ali vremena se za to nema pa ga skratismo.
Daj ba Deba ,skrati , daj pouku; kad već o basnama pričaš.
On ni habera, već nastavlja. Ti sve činiš da joj se umiliš ,a ružica te strujom mlati. Nisam nikad čuo da šećer ima veze sa strujom. Nije baklavica , ni slatko ili pekmez da joj se onaj naš slunto umiljava.
On se tamo kofrči ,maltene te buba u prsa junačka, a ona ga samo tresne i on u bandak. Mora mu se hitna zvati i vještaćko usta na usta davat. Nekad ni to, pa ni sajle dizaličke ne pomažu.
Jes da je blesav ko da mozga nema; ali kako će u bandak pasti kad vidi tu rosnu antigalakticu. Umjesto da se ukruti i počasnu stražu antilogici živahnoj i raspjevanoj, joj mamo mamice, daje i daje, ako treba danima, on svako po sata-sat ,meita se igra.
I kakvu bi pouku izvoljevali kad se bezmogovni gromobran i antilogičnica i antigalaktica u limarenju naduravat stanu.Tu pameti nikakve nema ,a opet mišterija i nauka živa.
Ukoliko smo se mimoišli u mišljenju , ondarake vi dajte pouku u ovoj našoj mozgalici.
Možda ste vi pametniji;nikad se ne zna.
Ќе ви кажам два-три збора
Така беше ко сто мора
Една зима – ѕивра ладна
Тој ко птица дојде гладна
Немав ништо да му дадам
Жолта дуња, бело грозје
Немав зборој да го лажам
Морав само да му кажам
Бегај од мене, птицо малечка
Бегај навреме не сум за тебе
Како река сум
Река без вода
Како мајка сум
Мајка без рода
Како песна сум
Песна без зборови
За тебе сѐ уште неиспеана
Не знам зошто
Не знам кога
За нас двајца нема Бога
Беше гром од ведро небо
Цел ден мислам јас на него
Немав ништо да му дадам
Освен малку горка тага
Немав зборој да го лажам
Морав само да му кажам
Бегај од мене, птицо малечка
Бегај навреме не сум за тебе
Јас сум ангел знај
Ангел без крила
Модро небо сум
Небо без птица
Само жена сум
Жена без љубов
е несреќна жена
Ти бегај, бегај од мене
Бегај од мене, птицо малечка
Бегај навреме не сум за тебе
Бегај од мене, птицо малечка
Бегај навреме не сум за тебе
Бегај од мене, птицо малечка
Ptico malecka
Reći ću vam dvije tri riječi
Bilo je kao stotinu mora
Jedne zime – jako hladne
Došao je poput ptice gladan
Nisam mu imala što dati
Dunja žuta, grožđe bijelo
Nisam imala riječi da ga lažem
Morala sam mu samo reći
Makni se od mene, ptičice
Bježi na vrijeme nisam za tebe
Ja sam poput rijeke
Rijeka bez vode
Ja sam poput majke
Majka bez roda
Ja sam poput pjesme
Pjesma bez riječi
Još uvijek neispjevana za tebe
ne znam zašto
ne znam zbog čega
za nas dvoje nema Boga
Bio je to grom iz vedra neba
Cijeli dan razmišljam o njemu
Nisam mu imala što dati
Osim male gorke tuge
Nisam imala riječi da bih ga lagala
Morala sam mu samo reći
Bježi se od mene, ptičice
Trči na vrijeme nisam za tebe
Znaj anđeo sam
Anđeo bez krila
Ja sam plavo nebo
Nebo bez ptica
Ja sam samo žena
Žena bez ljubavi
nesrećna žene
Bježiš, bježi od mene
Makni se od mene, ptičice
Bježi dok je vrijeme nisam za tebe
Bježi od mene, ptičice
Trči dok vrijeme nisam za tebe
Makni se od mene, ptičice
Danas san dobila pismo
pošiljatelj nepoznat
bila koverta
četvrtasta, osigurana
prozirnom ljepljivom trakom
na poleđini
oko deset ujutro, poštar pozvonija
na vrata,
u sandučiću
bilo krcato
reklamni biltena,
ne bijaše mista za kovertu
evo
vrtin pismo u rukan,
ko će znat
možda i skontan
nepoznati pošiljatelj
ko je
a
more bit…
jednom san imala
jednog mog
pisme je volija pisat,
pisma ljubavna, pa
bi zna reč
za tebe su najdraža
uvik, zauvik
a ja
čekala
tog mog
(nepoznazog pošiljatelja “)
… oduvik…
jer
tribah ga u
najboljin godinan
onako
ka more,
il, krilo tica
šta leti više borova
ka, fijuk vitra dok tuče o ponistre u
noći
kad me,
probudi oluja u tilu,
ka zoru
buđenu toplinom ruke
drhtave,
nabijene strašću
pomodrili prstiju
zapleteni u duge kose
jednom doći će
zasigurno
obećo je
taj jedan moj
nikad ne laže
samo smrt
(moliću se za njega,
mnogo je grešan,
kasni)
ga može spričiti
Chitarra Romana
Sotto un mondo di stelle,
Roma bella mi appare,
Solitario è il mio cuor,
Disilluso d'amor, vuol nell'ombra cantar.
Una muta Fontana
E un balcone lassù,
O chitarra romana accompagnami tu!
Suona, suona mia chitarra
Lascia piangere il mio cuore,
Senza casa e senza amore,
Mi rimani solo tu.
Se la voce è un po’ velata,
Accompagnami in Sordina,
La mia bella fornarina al balcone non c'è più.
Lungotevere dorme,
Mentre il fiume cammina,
Io lo seguo per te,
Mi trascina con se e travolge il mio cuore.
Vedo un’ ombra lontana
E una stella lassù,
O chitarra romana accompagnami tu!
(Instrumental Interlude)
Se la voce è un po’ velata,
Accompagnami in Sordina,
La mia bella fornarina al balcone non c'è più.
O chitarra romana accompagnami tu!
Rimska gitara
Ispod zvjezdanog svoda
Prikazuje mi se ljepota Rima
Usamljeno je srce moje
Razočarano u ljubav, želi pjevati u sjeni
Nijema Fontana
i jedan balkon tamo gore
O rimska gitaro prati me ti!
Sviraj, sviraj moja gitaro
Pusti moje srce da plače
Bez doma i bez ljubavi
Ostaješ mi samo ti
Ako mi je glas malo prigušen
Prati me sordinom*
Moje lijepe Fornarine* na balkonu više nema
Obala Tibera spava
Dok rijeka korača
Ja je slijedim zbog tebe
Povlači me sa sobom i odnosi moje srce
Vidim daleku sjenu
I zvijezdu tamo gore
O rimska gitaro prati me ti!
Ako mi je glas malo prigušen
Prati me sordinom
Moje lijepe Fornarine na balkonu više nema
O rimska gitaro prati me ti!
1762
Da je priroda smrtna dama
Što malo vremena ima
Da kofer spremi i naredi
Veliku promjenu klime –
Kako brza, kako značajna –
Kolika bila bi preša –
Al priroda će biti spremna
I sat imati da uljepša –
Ponešto sitno što je bilo
Tako lijepo i prije –
Zbog ostanka čarobno – a zbog –
Odlaska – čarobnije –
Moje selo je pusto
Moje selo je pusto,
jer tebe ovdje nema.
Samo tužne želje,
u crnom kao ja.
Ostala sam sama,
kraj ugašene peći.
Kada si bez riječi,
pošao u snijeg.
Oplakujem svoj život,
i dane u samoći.
Kad će jednom proći,
taj dug i tužan san.
Moje selo je pusto,
i ‘zalud liju kiše,
Nikog’ nema više,
da radujem se njoj.
Oplakujem svoj život,
i dane u samoći.
Kad će jednom proći,
taj dug i tužan san.
Moje selo je pusto,
jer tebe ovdje nema.
Samo tužne želje,
u crnom kao ja..
U crnom kao ja…
Que bonitos ojos tienes
Debajo de esas dos cejas
Debajo de esas dos cejas
Que bonitos ojos tienes.
Ellos me quieren mirar
Pero si tu no los dejas
Pero si tu no los dejas
Ni siquiera parpadear.
Malaguena salerosa
Besar tus labios quisiera
Besar tus labios quisiera.
Malaguena salerosa
Y decirte nina hermosa.
Que eres lin……..da y hechicera,
Que eres linda y hechicera
Como el candor de una rosa.
Si por pobre me desprecias
Yo te concedo razon
Yo te concedo razon
Si por pobre me desprecias.
Yo no te ofrezco riquezas
Te ofrezco mi corazon
Te ofrezco mi corazon
A cambio de mi pobreza.
Malaguena salerosa
Besar tus labios quisiera
Besar tus labios quisiera.
Malaguena salerosa
Y decirte nina hermosa.
Que eres lin……..da y hechicera,
Que eres linda y hechicera
Como el candor de una rosa.
Y decirte nina hermosa.
Prekrasna ružo iz Malage
Kako prelijepe oči imaš
ispod tih dvaju obrava
ispod tih dvaju obrva
Kako prelijepe oči imaš
one vole da me gledaju
ali ti im ne dozvoljavaš
ali ti im ne dozvoljavaš
ni maleni treptaj
Malagenija pekrsna ružo
želim dugo ljubiti tvoje usne
želim dugo ljubiti tvoje usne
Prekrasna ružo iz Malage
i reći ti prekrasna djevojko
kako si lijepa i čarobna
kako si lijepa i čarobna
kao nevinost ruže
kao nevinost ruže
ako me zbog siromaštva prezireš
reći ću ti ti si u pravu
reći ću ti da si u pravu
ako me zbog siromaštva odbacuješ
Ne mogu ti ponuditi bogatstvo
Nudim ti srce
Nudim ti srce
Zbog onoga što mi nedostaje.
Malagenija prekrasna ružo
želim dugo ljubiti tvoje usne
želim dugo ljubiti tvoje usne
prekrasna ružo iz Malage
i reći ti prekrasna djevojko
kako si lijepa i čarobna
kako si lijepa i čarobna
kao nevinostt ruže
kao nevinost ruže
