Autor
Hajro Šabanadžović
Ona spava
Nježna muzika ljubavi
Noć Anđela
Rajske dveri
Molitva i Anđeo
Lebdeći đardin
Azurna fantazija
Jesenja simfonija
Blistava Modra rijeka
Nikada ne kažeš reč koju bi trebalo.
Da te ne bih ocenio, izmičeš mi na hiljadu strana.
Da te ne bih pomešao s mnogima, stojiš odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
Nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.
Tvoj prohtev veći je od prohteva drugih, zato ćutiš.
Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
Nikada ne uzimaš što bi trebalo.
Sve što je dobroti potrebno
jeste mala podrška anđela
u tišini snova
Buka je nebu mrska
osim jecaja snenih
žene u naručju izgubljenosti
od sutona
boje starog zlata
trajanje počinje
do zore
okupane dugom
kada ustreptala tijela usniju
Kad me jednom za te ne bude,
svi grjesi kad te probude
zagrlice tebe snazno
lice svjeta zlobno lazno
ref
Kad me jednom za te ne bude
zagrlice tebe snazno
lice svjeta zlobno lazno.
Ostace nam zauvjek
meni vino tebi grjeh
Ja da zorim svoje zore
ti da nosis svoje bore
ref
Tebi svjetlo meni tamna noc
ti ostani a ja moram poc
Idem tamo gdje me ceka
moja vjerna plava rjeka
Kad me jednom za te ne bude.
Jedna umorna žena ima demenciju.
Njena unuka ima prelijep glas i mnogo ljubavi.
Unuka se ne želi pomiriti sa bakinim zaboravom.
i pjeva joj:
…Uvijek ću te voljeti
Uvijek ću te voljeti…
Pjesma Vitni Hjuston je dio bakine mladosti,
i čudesno, na tren je vraća svijetu ovom.
Svako od vas ima nekoga ko se povukao u sebe.
Ili je jednostavno zaboravljen i usamljen.
Jer ,eto ,u ovom svijetu žurbe ,
odakle vam vrijeme za one koji odlaze.
Vama se čini da vas ne prepoznaju,
da su izgubljeni u svom svijetu,
da im više ne trebate.
Ali nije tako.
Oni vas itekako čuju , vide i osjećaju ,
samo su izgubili moć prizemnog ljudskog (ne) razbora.
Postaju anđeli Tišine i sna.
Pomozite im na tom putu.
Pomilujte ih, grlite i ljubite.
Pričajte im i pjevajte ,
kao što su to oni vama činili, dok ste djeca bili…
Vjerujte ;
dobrota, iskrenost i ljubav iz vaših srca će biti prihvaćena,
čak i ako vam se čini da odjeka nema.
Nebo uvijek sluša i upija vaša milostiva osjećanja.
A vaši voljeni ,iako zatvoreni u svom umu ,
otškrinuće vam dveri ljubavi,
da se zajedno sa srećom vama vrate.
Noćni gradovi pusti
Mora bez svjetionika
Ja sam živio vječno
Strogi život vojnika
Od početka oluja
I samoća i zima
Al sam sabrao jedva
Ovo malo što imam
Una, Una
Ja sam najgore škole prošao
Gledam drukčije svijet
Ja ustvari i nisam imao nikad
Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet
Niti svjetla na licu
Niti suze u oku
Ko je prešao jednom
Vodu tamnu duboku
Ne bih mogao opet
Da me ruše i dižu
Ja te voljeti ne smjem
Mene godine stižu
Una, Una
Ja sam najgore škole prošao
Gledam drukčije svijet
Ja ustvari i nisam imao nikad
Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet
Una, Una
Ja sam najgore škole prošao
Gledam drukčije svijet
Ja ustvari i nisam imao nikad
Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet
Una, Una
Ja sam najgore škole prošao
Gledam drukčije svijet
Ja ustvari i nisam imao nikad
Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet
Kalendari pritisli.
Čitav život se borim sa zlom.
Odavno već zasluženi odmor sanjam.
Srce vuče na Jadran moru plavetnom i mirisnom
U mislima masline podno Kozjaka ; mnijem dobar je izbor,
za miran san i pogled u sutone koji smiruju dušu i opojaju srce.
Ali ne daju dušmani.
Zlo se uvijek povampiri kad ga počenm ostavljati na miru.
Urote se zločonci , fašisti i neljudi pa zlo i ratove prizivaju.
Mislim neće valjda opet , pa dvadest prvi je vijek, počinje era letova u beskraj svemira.
Aha ,kako da ne!
O jadan ja !
Umjesto da pjevam o ljubavi , slikam u slavu milosti Božije,
pružim ruku voljenoj ženi , zaleđen beskrajem zla , svuda oko nas ,
opet moram da njihovim riječnikom pričam o njihovom zlu.
Nakotila se zla i opaka pogan.
Svijetom vladaju pederčina, malecki ljudi , mozga zrno graška .
Ne daju dobrim ljudima dahnuti.
Kako im nije žao majki , sestara . djece i braće.
Ne pišu li svete knjige Božje riječi:
„Ubiti jednog čovjeka je kao ubiti čitav svijet.“
I još je rečeno:
„Svi su ljudi braća i sestre …„
No , bezbožnicima ništa nije sveto.
Poredim Bosnu i Ukrajinu i vidim ista je to maloumna bagra i iskompleksirana fukara , koja neutemeljene vjekovne mitove o „ nepravdi „ i vjekovnoj ugroženosti pere krvlju nevinog i golorukog naroda.
I svog i tuđeg.
I šta će umjetnik , pjesnik i slikar ; nema on kud.
Mora prozivati i upirati prstom na zlo i pogan.
Nažalost mora koristiti njihov gnusni vokabular , jer oni drugi ne razumiju.
Žao mi čestitog slušaoca ako opore i teške riječi paraju uši i izvinjavam se dobrim ljudima; za svaku neprimjernu i tešku riječ u tekstovima pređašnjim, sadašnjim i budućim.
A možda pukne film i pustim da se malo drugi bore, i nastavim samo o ljubavi pisati i boje ljubavne mješati ; i ipak odem na jug , u susret moru plavetnom , moru Jadranskom.
No , ako sam ištau životu naučio je istina da je bijelih bubrega sve manje i da su došli ko klikeri.
Uh, tko da zna!?
Ponekad zavidim prorocima.
Halloween special
Autor
Vedad Šabanadžović
Jovano Jovanke
kraj Vardarot sediš mori
belo platno beliš
belo platno beliš dušo
se na gore gledaš
Jovano Jovanke
tvojata majka mori
tebe ne te pušta
kaj mi ne da dođes dušo
srce moe Jovanko
Jovano Jovanke
jas te tebe čekam mori
doma da mi dojdeš
A ti ne doagas, duso,
srce moe Jovanko
Iz Arhiva / Uvijek aktuelno
BY ADMIN17. FEBRUARA 2020.ONI NAMA, MI NJIMA
Eto , uvijek iznova i iznova se javlja ona pogan od nečovjeka Milorad Dodik. nije bitno šta kaže. Čim otvori usta iz njih kulja halni smrad guslarskih načartenija sanu imbecilnog i monstruoznog duha.
Šta će drugo razrooka pijačarska mafijaška pogan nego udariti po Bosni.
Domovine mu iz koje , on pijačar Dodik / SNSD i Čović / HDZ pod patronatom obudovjele , klimakterične i oblokane Kolinde Grobar Kita…itd i Aleksandra Vučića , cvajtaškog intimusa ratnog zločinca i pederčine Šešelja , maksimalno crpe energetska i ostala bogatstva , a radi zajedničkih genocidnih ciljeva i maloumnih snova o podjeli Bosne.
Ohanite bar na tren pljaškaška bagro i fukaro , sa bljuvanjem iz septičkih jama koje tvore vaše usne.
Zamislite se šta će sa vama biti.
Bosna je zemlja Božije milosti , a to su krupne riječi.
I ne slutite šta vam se može dogoditi ako i dalje nasrćete na Bosnu , divnu milu, gizdavu, punu sevdaha.