Iz Arhiva

BY ADMIN2. FEBRUARA 2016.KOMENTARI

****

Basna  o misici zeničkog pržuna – birvaktile

***

Danas je dan pedera. Drugi drugog.

Svakog trena nas obasipaju nekim misicama.

A mi imamo svoju Basnu :

Mis zeničkog pržuna .

Birvaktile pisali što o njoj  mislimo i svijetu kliknuli.

No, te su vam slike i misice zahvalne za gledanje , pa su mnogi lakomi na njihove obline i slike ,  k'o papak na omot čokolade . Uzima vam seljak čokoladu , omot sjajni srebreni u rukama drži i divi se , ono što ga podsjeća na nus produkt vlastitih crijeva baca , potom ,  sam se sebi guslama junači.

Svako malo nam se desi neka mis.

Ovo nije priča o tim misicama . One su savim uredu .I na okus i na opip.

Bar se tako pričinjava.

Ima jedna odavno  zaboravljena misica.

Ona biša prva Mis gospojica najvišeg zeničkog andergaund zatvorskog miljea .

Ona nas svako malo nasmije.

Eto , kanda,onomad  planirao da dođe u Sarajevo.

Padamo i valjamo se od šege. Čuj zenička papalica nama da dođe. Samo nas nasmijavati do suza može i ništa više.

Dolazak u Sarajevo uvek najvaljuju kreatura koju je život izmetio i obarabatio,  a istorija urnisala.

U pitanju je Nebo Grada čednosti.

Ima mnogo takvih spodoba kojima Sarajevo dođe k'o neki sveti gral ili barem vatikanski kalež . Hoće ljudi malo publiciteta i mladosti da se prisjete . Valja im mrijeti i dušom se rastajati.

To je privid . Oni navraćaju da se onako rakomorni , boleštinama duha svoga izgriženi , napiju vode ljekovite Modre rijeke, nadišu vazduha Bosne zemlje Božije milosti  i udahnu malo svježine i svetosti Grada Čednosti..

Vazduh i voda ovog podneblja , bremenitog od nevinosti , su čisti , bogati ozonom i ljekoviti .

Umilni, Milostivi i Praštajući.

Kontaju akrepi da će im se bar malo produžiti boravak i povratak međ  smrad vlastitog izmeta.

Ne ide to tako , gusle , kosovski i mišarski boj što ga još  vojuju , ih krivo uputio.

Bosna i Sarajevo daruju svoje blagodati samo dobrim  ljudima , i iskrenim pokajnicima i pokojnicima .

Vi se začudiste što pominjemo vama nepoznatu prvu gospojicu , mis najvisočijeg zeničkog zatvorskog   miljea ,  i pitate se ko je ona ,  i čemu sad  to.

Polako, sve po redu i – po zakonu ; bolan . Ovdje u ovoj priči , kao i u svakoj drugoj zakon ljudskosti je osnov i mjerilo svega .

Htjeli smo kontaktirati Vesnu Mrdežu Tunić za autorizaciju ovog teksta . Nismo je uspjeli dobiti. Sada joj se skrušeno izvinjevamo na par rečenica koje slijede , koje nemaju nikakve veze sa njenim profilom i CV.

Neke se riječi moraju izreći . Ove imaju veze sa djelićem njenog života koji je ona naprasno , svojevoljno , hitno abortirala i izbrisala.

Na vrijeme i u pravi čas . Gdje si vidio živjeti sa muškinjem koje nije muškinja i koja se pretvara da je vojvoda i junačina , a u stvari time svoju utabanu  debelnjaču , gospojicu svoju i pederluk u kukavičluku skriva .

Sve je počelo latentnom ljubavlju i ljubomorom . Misica i vrckasti Brano uvijek skupa , u duetu lizali usrane guzice BH , komunističkih krvopija i glavanja . Grebali se za neljudskost . Izgleda da je većina toga pripala  gospojici . Iako je veći dio govana pripao gospojici , a možda upravo zbog toga što je i više smrdjela , postaviše onog vrckastog za prvu damu omlatine , odnosno SKOJA.

Da ste tada mogli gledati  , vidjeli bi šta je ljubomora , huka i bijes . Obnevidje i pomahnita gospojica skroz naskroz . Prolaja i gore i dolje . Sistemi to uvijek lako riješavaju . Nekoliko godina bolovanja i pržun.

Šteta što su par godina prije ukinuli Goli otok . Gospojica ne bi postala gospojica i manje bijede i zla na ovom svijetu . Upitno je da li bi se uopšte vrnula . Sigurno ne bi. Tamo nije bilo pederluka da se njime bolest i ljubomora liječi . Tamo su za to , macole kamenolomske radile . Tako bi i danas trebali ; za takve kao što je misica.

Dakle , poslaše oni oženjenog čo'eka u zatvor i on namah postade gospojica . Gdje ćeš ba lajavog i oženjenog pervertita i latentnog pedera , poslati međ’ uspaljene robijaše . Robijaši prepoznaše odbačeno čeljade , zaljubljenika u vrckavo muško , koje ga izradi i stolicu mu željenu ugrabi . Potom je sve bilo u ushićenom i uspaljenom strpljenju i čekanju.

Ne kreću ni robijaši tako bez reda i nasumično . Imaju oni kodexe neke svoje iščašene časti , znanje i metode .  Ako si čist nema diranja, ako si pogan : ee’ evo ti još poganluka , pa ga na guzici tegari.

Nisu dugo čekali . Prolajala gospojica namah . Kako neće , glad djedovska joj žvalje razvalila , ne može da ih skupi , a guzica od toliko muškinja načisto zinula i pomahnitala .

Eto ti kupleraja u Zeničkom kaznenopopravnom domu . Ne prođe ni hefta dana ustoličiše onog ; što nikad nije bio ni čovjek, ni muško ; u prvu mis kazamata . Više nije bilo govora da bude gospojica. To su bile prave orgije . Redovi se , na jednu plaho sretnu misicu , stvarali.

Vlast morala intervenisati . Bruka u javnost procurila i morali smirivati strasti .

Čula za orgijanja u kazamatu gospojicina žena i odmah joj nogu dala . To joj nikad oprošteno nije . Sporedni uzrok rakomornih rana.

Gospojici svako malo mjesec dana samice i odmora odrede . Ne može se ergela pobješnjelih pogančera što čeprkaju po vrckavim guzicama i debelim crijevima bivšeg SKOJ-evca tek tako smiriti . Šest samica po mjesec dana u dvadeset dva mjeseca ; što je mnogo mnogo je . Dva mjeseca svakodnevnog saginjenja po safun i kad ga ni na kilometar ne m'reš vidjeti , pa mjesec samice.

Nekad to nije bila samica već plastična hirurgija , trebalo je ponekad gospojicin guzni trakt malo zašiti i dotjerati odnosno plastificirati . Tako mu i lice uijek bilo . Kao od kaučuka ili još crnje , od ebonita . Za pržuna dušu dalo.

Ipak i pored svih mjera predostrožnosti naruši se gospojicino zdravlje i vlast prvu gospođicu zeničkih robijaša otkanta i u drugo , prihvatljivije , odredište premjesti.

Tako je prva mis postala bivša i lentu joj uzeše.

Tek tada je gospođa poludjela i nikad više nije sebi došla . Više nije gospojica , ti su dani prošli, debelnjača joj , ko ćenifska badža , na žvalje se prislonila.

Nova sredina , novi život , misli se ,  pržun odradio svoje . Joj , sretna li im majka ; žvaljama i ćenifari , nešto ne da mira . Oženi se ona ,  paravan perfekt , ali joj se sladio pržun.

Sve što gospođa radi jeste samo da se dohvati apsa . Laje i laje ko crv na buba švabino govno . Svako malo pa u bajbok . Ali nije više gospođica i skoro niko je ne mari . Bajata vele a i sumnjaju nešto tuhne , čini se rak joj debelnjaču zahvatio . Gdje ćeš ba se poganiti u debelom crijevu rakomornog čovjeka . Tek poneki smunto je potkačio . Nedovoljno takara i slave.

No i klima se u novoj svedini pvomjenila . Pojaviše se tamo, silna bruka pevvevtita  ( pervetita – nekad prevodilac poželjan) i seksualnih konvevtita , sve goli šupak , mentalni bolesnik,krkan , grmalj , srbalj , pogančer i pederčina . Novmalno , tako normalno i SANU sistemu dosljedno , među prve dame načevtanije/načrtanija  izabvaše/izabraše  bivšu mis zeničkih dana , gospojica za tveću/treću  pvatilju/pratilju .

Možda se po tepanju pogodili ko je ? Onaj drug doživotnii sarajevski skojevac kojeg mamica ; profesorica jezika ; nije nikad  naučila govoriti , zasigurno nije.

Tada u u zvjerinjem SANU  brlogu nastaše prave orgije , zeničke su tek seksanje puževa golaća . Sve sama sila misica , gospojica i gospođa . Bilo je i dosta haduma .

Deba bi reko govančerskih pederčina i koljača . Međutim mi smo kreditibilni i držimo se tih kodeksa , natakarimo  mater kodexarima , da proste proste matere njihove . E sada u svu tu pedersku SANU govnariju dodajte pederluk Aleksandra Vućića , ljubeznika zenićke  misice Vojislave Šešelj , biće vam mnogo jansije svega toga.

Zenički robijaši kakvi takvi , bijahu ljudima nalik , koliko to robijaš može biti . Jednom robijaš , uvijek robijaš . Isto kao , jednom koljač , uvijek  koljač .

Imali smo mi  jednog  sa Ade ciganlije , babo ga zvali . Mog'o bi svjedočiti svemu ovome , da nije preseljen u neki drugi pržun .

U gospođinom novom koljačkom i pogančerskom društvu sve neki jad i bijeda i bijeda jada . Samoubica broj jedan , nasukani ko nož broj dva , gospođa broj tri . Onaj istrošeni starački curetak od pera , iza njihovih leđa čeprka i u potaje im radi . Tako se organizuje i obrađuje genocidna pozadina.

I poče prava žurkata na akrepiti i zvjerinja , žurkata na pet vjekova takarenih i pride jedan vijek tandarenih izobličenih kreatura i guslarskih gospođa i kučki.

U tim klaoničkim orgijama najlošije prođe nevinost i snenost.

Ipak po pederskoj navadi popušiše ga i po pržunima ponovo deveraju i zadnjice nude . Džab-džabe im , nikog drugog sem srbinja i kroatja tamo nema . Stražarima se gade , ne žele sa genocidnim poganima rabote imati.

Zenička gospojica je , to zasigurno znamo , to je njen prepoznatljiv stil , na bivšoj Merdež – Šešelj , sada Tunić vikipediji ( odio više slika za Vesnu Mrdež ) , natandarila slike kobiljih ustiju koje podsjećaju zubatu vaginu, a u stvari njegov0-njenu izrešetanu stražnjicu.

Šta će gospođa (bivša gospojica ) nego se svetiti i u svemu ; svoju PAT-ovima dum-dum izrešetanu , vlastitu raginu rakomornu guzicu vidjeti i svijetu na očevid natandarit.

Sada se pitate kakva je ovo basna, nigdje hajvana.

Mi vam odgovaramo, svaka priča u kojem nema čovjeka oliti rjeti insana je basna.

A konjska ili gospođicina  debelnjača vam nije dovoljno hajvanska?

A gdje ćeš hajvana poganiti sa ovim pederskim zvjerinjem  , haškim osuđenikom na rakomornom odsustvu Vojislavom Šešeljom.

Na ovaj način mi klikćemo basne. Pozdrav lipi naši.

/P.S./

/Porodica Šešelj potiče iz Donje Hercegovine , iz sela Mareva Ljut u Popovom Polju, nadomak sela Zavala .  Vojislav Šešelj je rođen 1954. godine , u siromašnoj porodici , odrastao  u barakama , stare željezničke stanice u Sarajevu .

Osnovnu školu je završio u eksperimentalnom odeljenju , vjerovatno čuvenoj kao i  Mjedenica . Eksperimentalna odeljenja su uvijek mirisala na škole za osobe sa umanjenim prsihofizičkim soposobnostima . U Mjedenici mjesta za Voju Šešelja nije bilo . Tada nisu primali slične imbecile i retarde u tu školu.