Merima Njegomir – Ali pamtim još / Song – Lyrics

 

Zaboravljena prošlost   Čežnja  Krug radosti

 Prolazi moja mladost

dolaze druga vremena

ono sto je nekad bilo

toga sada vise nema

 

Ref. 2x

Ali pamtim jos

one livade, one reke

one sume i puteljke

staru majku sto se smeje

i ognjiste dok me greje

 

Sada imam sto sam htela

o cemu sam nekad snila

trebalo bi da sam srecna

a ja sam to nekad bila

 

Ref. 2x

 

Dosli su novi dani

drugim se zivotom zivi

uzela sam sto sam htela

drugi mi nisu krivi

 






												

Nibiru se već sudario sa Zemljom

Uvijek aktuelno !

( Otrgnuto sa stranica Blekilijevog instituta za geotermalna i astrofizička istraživanja )

 

Image

 

Pazi sad! Gledate ekskluzivne snimke sudara Zemlje i zlogukog planeta X , odnosno Nibiru.

Radi lakšeg snalaženja u ovom nestvarnom sekundarnom video zapisu , zemlja je mnogo manja od misteriozne planete.

Ova snimka  snimljena na ISS , ali se već jako dugo skriva od javnosti, da se ne bi uznemirili duhovi  zemaljskog pučanstva .  

 

Kada se dogodio ovaj sudar i zašto nije bio vidljiv , da se ne kaže osjetljiv.?

Desio se za vrijeme jednog od  poslijednjeg pomračenja Mjeseca i Sunca, kada se ni prst pred nosom nije mogao vidjeti.

Inače , pomračenje Mjeseca je  spektakularna astronomska pojava koja se često tumači kao loš znak , koji najavljuje nečiju  propast . Ovaj put je nastradao tajantveni Planet X

Njegov uticaj ćemo osjećati godinama prije  i mjesecima kasnije

Naučnici tvrde da je globalno zatopoljavanje  na Zemlji posljedica ovog trenja, kao i ispiranje , oliti isparenje mozgova dijela pučanstva.

 

Ipak vjerodostojnosti radi , za potrebe istine i astronomske zajednice, kao i maloumnih zlohudih proroka , moramo skrenuti pažnju  da je napravljena  simulacija / model sudara Zemlje i nepostojeće planete Nibiru.

 

Da bi se sudar dogodio i poprimio dekumentarne karakteristike , upotrebljeni su svi relevantni podaci koje nauka posjeduje o Zemlji i Nibiru.

Zemlja kao zemlja , tvrda kao stijena i željezo. Nibiru mek i krhak kao sve paučine i magle.

U svim ponovljenim simulacijama datog eksperimenta , uvjek se dešava isto.

Zemlja je prolazila kroz Nibiru kao kroz hrpu sladoledne  prašine oblikovane u sferu planeta.

 

Znači sudar neće izazvati nikakvu štetu po Zemlju.

Malo će se protresti , upiti energiju Nibiru i nastaviti svoju plovidbu Sunčevim sistemom, do okončanja / Sudnjeg dana Univerzuma.

 

Ali,  još je veća , naučno dokazana izvjesnost  ,  da će se Nibiru prije urušiti u mozgove maloumnika, koji od 2012.  , i još ranije od 1914.godine  ,više puta godišnje  zagovaraju apokalipsu, nego će se sresti sa Zemjom.

 

 

 

 

Aleksa Šantić – Pomen

Aleksa Šantić (27. maj 1868. Mostar – 2. februar 1924. Mostar, Bosna i Hercegovina) je bio uz Mak Dizdara najveći i najproduktivniji  bosanskohercegovački pjesnik. Povezao je svojim djelom idejne i pjesničke težnje književne tradicije i nove epohe modernizma, kojoj je pripadao. Prvu pjesmu objavio je 1886, a prvu zbirku pjesama 1891. godine.

To su relevantni podaci  sa kojima će se svi složiti.Ostale biografske crtice o životu pjesnika Alekse Šantića će se razlikovati od biografa do biografa,od kritičara do kritičara,simpatizera ili nesimpatizera.

Svi će pričati o Šantiću,svi će se trpati u mit o Šantiću , bez obzira da li su njihove riječi istinite,iskrene i ljudske,ili su samo proizvod nekih ličnih animoziteta i kompleksa,ili naloga dnevne politike. Neki će pokušati da doktoriraju na Šantiću,ali ga neće moći istjerati iz Bosne,kao što je to vehta Razija Lagumđija učinila Meši Selimoviću.

Nas ne interesuju tračevi i rekla kazala.Ne interesuje nas ni „pamet novijeg doba“.Ponajmanje našu pažnju zavređuje političko blaćenje ili glorifikacija lika Alekse Šantića.

Nas interesuje Aleksa Šantić pjesnik i ostavština koju je dao.Bogata je to kula.U toj kuli ima po nešto za svakog iskrenog zaljubljenika u poetiku i ljepotu,  u Mostar i Bosnu.Svako razmišljanje mimo toga je  toboparalitička glupost.

Da,označiće Aleksu maloumnikom,autistom i mjesečarem, koji ne može da zapamti rečenicu ili ne može da završi osnovne škole.

Gospodo vi koji ste školovani i takve mu pogrde darujete ,napišite bar jednu jedinu pjesmu ,koja bi  kao Šantićeva poezija nostila miris đula,šadrvana i ljubavi kojom vaskolika Bosna odiše.

Gospodo vi koji u svakoj riječi dlaku tražite ,pogledajte da se  u vašem oku nije sajkrila  šuma od koje ne vidite ljepotu probeharale alice,šum Neretve, miris Bosanskog neba i nevinosti.

Gospodo,vi koji nacionalizam u svakoj riječi tražite,zavirite u svoja srca i pogledajte koliko otrova u njimu kola.

Reći će da su ga srpski savremenici pogradno zvali Aljo, a to je  zbog njegovog kosmopolitizma i htjenjima zajedništva.Neki neuki zubati ljudi će mu pripisivati ncionalizam,koji oni u srcu poput ljute guje gaje.

Nama ne smeta ako neko kaže da je srbin,hrvat ili bošnjak.To je njihovo pravo. Dopustite vi nama da nudemo Bosanci.

Gospodo zavirite u leksikone poezije i provjerite koji je balknaski pjesnik bio plodniji i rječitiji od Alekse Šantića.

Samo jedan ga je prevazišao dubinom riječi,a to je Mak Dizdar. Ali Mak je tragalac za za korjenima i iskonom.

Šantić to nije. Šantić je pripadao epohi kada Bosna nije bila Bosanska. Tragovi Turaka su bili još snažni.Austrougare nije interesovala Bosna i njen narod , već samo demonstracija sile – velesile.

Šantić je bio Bosanac pravoslavac ,koga su svim silama nastojali da uvuku u ralje srpskog nacuionalizma.Za to su bili zaduženi Garašaninovi velikosrbi Jovan Dućić i Svetozar Ćorović. Oni su svojim nacionalističkim kandžama za grkljan ščepali nervička Šantića ,ali on se nije dao.

On je želio biti samo Bosanski pravoslavac i ništa više. Od dvojca je i krenula sva priča o Šantićevim „ umnim“ ispadima . Zloba i ljubomora, na poetu koji je pisao tako lako i onako kako to oni nisu umjeli.Oni su bili ograničeni,zaslijepljeni i koristoljubljivi.Dučić je mrzio ljepote žena i ljudi  i mirise  Mostara, koje Šantić iz svoje duše prelijevao u svoju poeziju. Ćorovićeva djela Stojan Mutikaša i Zulumćar su autobiografska.Šantić je   je pjevao o ljubavi,svijetu u kojem se svjetlost neba ogleda u ljepoti žene i krajolika mostarskog.

Šantić se uvijek  zaljubljivao u žene. U muslimanku, u katolkinju,  u pravoslavku i u sve žene i djevojčice svijeta. Svaka žena je djevojčica i svaka djevojčica je žena.Oni koji ne poznaju ljubav i žene ,ne mogu to ni spoznati, ni prepoznati.Njihove prljave misli ih vode pedofiliji.

Koliko je samo ljubavi u njegovim pjesmama.Koliko dunjalučkih ljepota ostavljeno kao testament naraštajima koji slijede.

Mi nikad ne letimo za razmišljanjima: šta je pjesni htio da kaže , već za onim šta je kazao. A kod Alekse Šantića ima mnogo toga rečenog.Mnogo je tu ljubavi i ljepote. Da, tu  u njegovim pjesmama obitavaju žene od krvi i mesa,koje vole samo one koje njihove srce hoće. On se ne stidi priznati odbacivanja.

Dobro, bila su to patrijahalna vremena, u kome đule i jorgovani bijeli nisu smjeli svoju ljubav tek tako poklanjati.Ako vidite prelijepu dvanaestogodišnju djevojčicu, vi znate da će ona , koliko sutra, postati prekrasna žena.Ona neće smjeti da vas voli.Ako ste poeta vi će te napisati pjesmu o toj nedostižnoj ljepoti, jer ona to zaslužuje.

A u Mostaru je svaka pristojnija porodica imala  šadrvan i nemojmo mu zamjeriti ,ako je ponekda zastao da se napije hladne vode i nauživa mirisa đula i behara, baci pogled na neko uzdrhtalo djevojče, iako to nije smio.

Šantiće je odrastao,njegov  Mostar se mjenjao ,ljudi su odlazili i nestajali.Neke nove rugobe su se spuštale na kaldrmu , noseći na prtinama svojih opanaka  prange i gusle.

Bilo je sve teže biti Bosanac.Bosanske pravoslavce,muslimane i katolike su silom, mitom, strahom i mržnjom htjeli da pretvore u nešto, čega  u Bosni nikad nije bilo.Sudarivši se sa zlom mnogi su bježali na istok, dosta njih na Zapad.

Šantića jer to boljelo i on je ostajao usamljenik.Vremena njegovih ljubavi su prošla.Žar     polako gasne. Ostaje prostor samo za sjećanje i elegije. Sve je manje svjetlosti ,a sve više socijalne zebnje  u njegovoj poeziji.

On ne kaže ostajte ovdje srbine,bošnjače ili hrvatu.On to pjeva dobrom čovjeku Bosancu, koji napušta svoju milu zemlju ,majku Bosnu. Aleksa Šantić nikada nije bježao od svoje Bosne i svoga Mostara.

Svjetlucava modrina Neretve je zarobila njegovu dušu i um. Otuda u njegovim stihovima lebdi poneki narodni zvuk.Otrgnuo je od zaborava neke riječi narodnog pjesnika, ubacio ih u svoje stihove i vjenčao ih sa vječnošću.

 

Anka Tomlinović mu je srce poklonila.Nisu mu dali da je voli.

On je svoju dušu darovao Zorki Šolini.Kaćiperka ju je prezrela.

Mlađahna Emina Sofić  je prekasno rođena pa je njena ljepota bila dostatna samo za divljenje i poeziju.

Tri žene,tri paralele koje se sjeku u beskonačnosti. Tri je neparan broj i znamo da ne može biti sretan,jer harmonija leži u parovima.Nesretni Šantić nikako da nađe svoj par.

Ipak to su tri ljubavi na kojima pjesnik može graditi svoje svijetove poetike i ljubavne lirike.

 

Sabina Varešanović – Ima neka tajna veza / Song – Lyrics

 

šaban 1   

 

Ima neka tajna veza

za sve ljude zakon krut

njome covjek sebe veze

kada bira neki put

 

Sidro koje ladju cuva

da ne bude buri plijen

tone skupa sa tom ladjom

jer je ono dio nje

 

Ref.

Ima neka tajna veza

tajna veza za sve nas

ima neka tajna veza

tajna veza za sve nas

 

P.S.

Po nama ovo je najbolja i najprirodnija  izvedba pjesme  Ima neka tajna veza. Toliko iskrenosti i blagosti Sabine Varešanović je uzdiglo tro akordnu pjesmicu  u visine.

Veliku potporu je imala u muzičkoj pratnji festivalskog orkestra koju su u ovom činili članovi:

Đorđe Kisić bubnjevi,Fadil Redžić bas gitara,Ranko Rihtman klavijature i Slobodan A.Kovačević solo gitara. To su Indexi bez Pjevača.

Ostali članovi orkestra su bili na cigaret pauzi.

Upečatljiv glas i moćna muzička izvedba,dovoljna preporuka da se pjesma uvrasti u Muzučku seharu i ponovo posluša..

Poslušajte je , Davorin Popović se naklonuio Sabini Varešanović za ovo pjevanje.On  je dvadeset tri godine poslije otpjevao ovu pjesmu. Tokom večeri ćemo pokušati da je pronađemo i pustimo.

 


												

Marina Cvjetajeva – Strpljivo

 

 

Strpljivo kao što se drobi kamen,

strpljivo kao što se čeka smrti amin,

strpljivo kao kad sazreva vest,

strpljivo kao što se gaji osvete žest –

 

Čekaću te. (prsti zgnječeni u pest:

tako monahinju čeka naloženik).

Strpljivo kao što rimu čeka svest,

strpljivo kao što prsti nokte nalaze,

 

Čekaću te. (oboren pogled,

zagrizem usne. Pločnik. Bista).

Strpljivo kao što bi milošta mogla,

strpljovo kao što se niže biser,

 

Škripni saonik, u odgovor vrata

škripnu: vetar s tajge zanemože.

Najviša je povelja predata:

– Smena carstva i ulazak velmože.

 

I u dom:

Nezemaljski broj,

ali moj.


												

Silvana Armenulić – Ciganine ti što sviraš / Lyrics – Songs

Golet  Zima  ona spava

Ciganine, ti sto sviras

zasto moju dusu diras

da li znas za teske boli

sto mi tuga srca mori

da li znas za moje boli

sad moj dragi drugu voli

 

Ref.

Nekad sam bila ja

srecna i voljena

dok druga zena

nije moju ljubav uzela

 

Druga ga miluje

on za njom luduje

a moje srce usamljeno

za njim boluje

 

Nekada smo sretni bili

nasu ljubav nismo krili

mislila sam, dani srece

da nikada proci nece

 

Ref.

 

Ciganine, sviraj, sviraj

pesmom moju dusu diraj

nek’ mi tvoja pesma kaze

kad’ me ljubi sto me laze

 

 









Miss zeničkog pržuna ili Tajna Vojislave/a Šešelja

Iz Arhiva

BY ADMINKOMENTARI

****

Basna  o misici zeničkog pržuna – birvaktile

***

Danas je dan pedera. Drugi drugog.

Svakog trena nas obasipaju nekim misicama.

A mi imamo svoju Basnu :

Mis zeničkog pržuna .

Birvaktile pisali što o njoj  mislimo i svijetu kliknuli.

No, te su vam slike i misice zahvalne za gledanje , pa su mnogi lakomi na njihove obline i slike ,  k'o papak na omot čokolade . Uzima vam seljak čokoladu , omot sjajni srebreni u rukama drži i divi se , ono što ga podsjeća na nus produkt vlastitih crijeva baca , potom ,  sam se sebi guslama junači.

Svako malo nam se desi neka mis.

Ovo nije priča o tim misicama . One su savim uredu .I na okus i na opip.

Bar se tako pričinjava.

Ima jedna odavno  zaboravljena misica.

Ona biša prva Mis gospojica najvišeg zeničkog andergaund zatvorskog miljea .

Ona nas svako malo nasmije.

Eto , kanda,onomad  planirao da dođe u Sarajevo.

Padamo i valjamo se od šege. Čuj zenička papalica nama da dođe. Samo nas nasmijavati do suza može i ništa više.

Dolazak u Sarajevo uvek najvaljuju kreatura koju je život izmetio i obarabatio,  a istorija urnisala.

U pitanju je Nebo Grada čednosti.

Ima mnogo takvih spodoba kojima Sarajevo dođe k'o neki sveti gral ili barem vatikanski kalež . Hoće ljudi malo publiciteta i mladosti da se prisjete . Valja im mrijeti i dušom se rastajati.

To je privid . Oni navraćaju da se onako rakomorni , boleštinama duha svoga izgriženi , napiju vode ljekovite Modre rijeke, nadišu vazduha Bosne zemlje Božije milosti  i udahnu malo svježine i svetosti Grada Čednosti..

Vazduh i voda ovog podneblja , bremenitog od nevinosti , su čisti , bogati ozonom i ljekoviti .

Umilni, Milostivi i Praštajući.

Kontaju akrepi da će im se bar malo produžiti boravak i povratak međ  smrad vlastitog izmeta.

Ne ide to tako , gusle , kosovski i mišarski boj što ga još  vojuju , ih krivo uputio.

Bosna i Sarajevo daruju svoje blagodati samo dobrim  ljudima , i iskrenim pokajnicima i pokojnicima .

Vi se začudiste što pominjemo vama nepoznatu prvu gospojicu , mis najvisočijeg zeničkog zatvorskog   miljea ,  i pitate se ko je ona ,  i čemu sad  to.

Polako, sve po redu i – po zakonu ; bolan . Ovdje u ovoj priči , kao i u svakoj drugoj zakon ljudskosti je osnov i mjerilo svega .

Htjeli smo kontaktirati Vesnu Mrdežu Tunić za autorizaciju ovog teksta . Nismo je uspjeli dobiti. Sada joj se skrušeno izvinjevamo na par rečenica koje slijede , koje nemaju nikakve veze sa njenim profilom i CV.

Neke se riječi moraju izreći . Ove imaju veze sa djelićem njenog života koji je ona naprasno , svojevoljno , hitno abortirala i izbrisala.

Na vrijeme i u pravi čas . Gdje si vidio živjeti sa muškinjem koje nije muškinja i koja se pretvara da je vojvoda i junačina , a u stvari time svoju utabanu  debelnjaču , gospojicu svoju i pederluk u kukavičluku skriva .

Sve je počelo latentnom ljubavlju i ljubomorom . Misica i vrckasti Brano uvijek skupa , u duetu lizali usrane guzice BH , komunističkih krvopija i glavanja . Grebali se za neljudskost . Izgleda da je većina toga pripala  gospojici . Iako je veći dio govana pripao gospojici , a možda upravo zbog toga što je i više smrdjela , postaviše onog vrckastog za prvu damu omlatine , odnosno SKOJA.

Da ste tada mogli gledati  , vidjeli bi šta je ljubomora , huka i bijes . Obnevidje i pomahnita gospojica skroz naskroz . Prolaja i gore i dolje . Sistemi to uvijek lako riješavaju . Nekoliko godina bolovanja i pržun.

Šteta što su par godina prije ukinuli Goli otok . Gospojica ne bi postala gospojica i manje bijede i zla na ovom svijetu . Upitno je da li bi se uopšte vrnula . Sigurno ne bi. Tamo nije bilo pederluka da se njime bolest i ljubomora liječi . Tamo su za to , macole kamenolomske radile . Tako bi i danas trebali ; za takve kao što je misica.

Dakle , poslaše oni oženjenog čo'eka u zatvor i on namah postade gospojica . Gdje ćeš ba lajavog i oženjenog pervertita i latentnog pedera , poslati međ’ uspaljene robijaše . Robijaši prepoznaše odbačeno čeljade , zaljubljenika u vrckavo muško , koje ga izradi i stolicu mu željenu ugrabi . Potom je sve bilo u ushićenom i uspaljenom strpljenju i čekanju.

Ne kreću ni robijaši tako bez reda i nasumično . Imaju oni kodexe neke svoje iščašene časti , znanje i metode .  Ako si čist nema diranja, ako si pogan : ee’ evo ti još poganluka , pa ga na guzici tegari.

Nisu dugo čekali . Prolajala gospojica namah . Kako neće , glad djedovska joj žvalje razvalila , ne može da ih skupi , a guzica od toliko muškinja načisto zinula i pomahnitala .

Eto ti kupleraja u Zeničkom kaznenopopravnom domu . Ne prođe ni hefta dana ustoličiše onog ; što nikad nije bio ni čovjek, ni muško ; u prvu mis kazamata . Više nije bilo govora da bude gospojica. To su bile prave orgije . Redovi se , na jednu plaho sretnu misicu , stvarali.

Vlast morala intervenisati . Bruka u javnost procurila i morali smirivati strasti .

Čula za orgijanja u kazamatu gospojicina žena i odmah joj nogu dala . To joj nikad oprošteno nije . Sporedni uzrok rakomornih rana.

Gospojici svako malo mjesec dana samice i odmora odrede . Ne može se ergela pobješnjelih pogančera što čeprkaju po vrckavim guzicama i debelim crijevima bivšeg SKOJ-evca tek tako smiriti . Šest samica po mjesec dana u dvadeset dva mjeseca ; što je mnogo mnogo je . Dva mjeseca svakodnevnog saginjenja po safun i kad ga ni na kilometar ne m'reš vidjeti , pa mjesec samice.

Nekad to nije bila samica već plastična hirurgija , trebalo je ponekad gospojicin guzni trakt malo zašiti i dotjerati odnosno plastificirati . Tako mu i lice uijek bilo . Kao od kaučuka ili još crnje , od ebonita . Za pržuna dušu dalo.

Ipak i pored svih mjera predostrožnosti naruši se gospojicino zdravlje i vlast prvu gospođicu zeničkih robijaša otkanta i u drugo , prihvatljivije , odredište premjesti.

Tako je prva mis postala bivša i lentu joj uzeše.

Tek tada je gospođa poludjela i nikad više nije sebi došla . Više nije gospojica , ti su dani prošli, debelnjača joj , ko ćenifska badža , na žvalje se prislonila.

Nova sredina , novi život , misli se ,  pržun odradio svoje . Joj , sretna li im majka ; žvaljama i ćenifari , nešto ne da mira . Oženi se ona ,  paravan perfekt , ali joj se sladio pržun.

Sve što gospođa radi jeste samo da se dohvati apsa . Laje i laje ko crv na buba švabino govno . Svako malo pa u bajbok . Ali nije više gospođica i skoro niko je ne mari . Bajata vele a i sumnjaju nešto tuhne , čini se rak joj debelnjaču zahvatio . Gdje ćeš ba se poganiti u debelom crijevu rakomornog čovjeka . Tek poneki smunto je potkačio . Nedovoljno takara i slave.

No i klima se u novoj svedini pvomjenila . Pojaviše se tamo, silna bruka pevvevtita  ( pervetita – nekad prevodilac poželjan) i seksualnih konvevtita , sve goli šupak , mentalni bolesnik,krkan , grmalj , srbalj , pogančer i pederčina . Novmalno , tako normalno i SANU sistemu dosljedno , među prve dame načevtanije/načrtanija  izabvaše/izabraše  bivšu mis zeničkih dana , gospojica za tveću/treću  pvatilju/pratilju .

Možda se po tepanju pogodili ko je ? Onaj drug doživotnii sarajevski skojevac kojeg mamica ; profesorica jezika ; nije nikad  naučila govoriti , zasigurno nije.

Tada u u zvjerinjem SANU  brlogu nastaše prave orgije , zeničke su tek seksanje puževa golaća . Sve sama sila misica , gospojica i gospođa . Bilo je i dosta haduma .

Deba bi reko govančerskih pederčina i koljača . Međutim mi smo kreditibilni i držimo se tih kodeksa , natakarimo  mater kodexarima , da proste proste matere njihove . E sada u svu tu pedersku SANU govnariju dodajte pederluk Aleksandra Vućića , ljubeznika zenićke  misice Vojislave Šešelj , biće vam mnogo jansije svega toga.

Zenički robijaši kakvi takvi , bijahu ljudima nalik , koliko to robijaš može biti . Jednom robijaš , uvijek robijaš . Isto kao , jednom koljač , uvijek  koljač .

Imali smo mi  jednog  sa Ade ciganlije , babo ga zvali . Mog'o bi svjedočiti svemu ovome , da nije preseljen u neki drugi pržun .

U gospođinom novom koljačkom i pogančerskom društvu sve neki jad i bijeda i bijeda jada . Samoubica broj jedan , nasukani ko nož broj dva , gospođa broj tri . Onaj istrošeni starački curetak od pera , iza njihovih leđa čeprka i u potaje im radi . Tako se organizuje i obrađuje genocidna pozadina.

I poče prava žurkata na akrepiti i zvjerinja , žurkata na pet vjekova takarenih i pride jedan vijek tandarenih izobličenih kreatura i guslarskih gospođa i kučki.

U tim klaoničkim orgijama najlošije prođe nevinost i snenost.

Ipak po pederskoj navadi popušiše ga i po pržunima ponovo deveraju i zadnjice nude . Džab-džabe im , nikog drugog sem srbinja i kroatja tamo nema . Stražarima se gade , ne žele sa genocidnim poganima rabote imati.

Zenička gospojica je , to zasigurno znamo , to je njen prepoznatljiv stil , na bivšoj Merdež – Šešelj , sada Tunić vikipediji ( odio više slika za Vesnu Mrdež ) , natandarila slike kobiljih ustiju koje podsjećaju zubatu vaginu, a u stvari njegov0-njenu izrešetanu stražnjicu.

Šta će gospođa (bivša gospojica ) nego se svetiti i u svemu ; svoju PAT-ovima dum-dum izrešetanu , vlastitu raginu rakomornu guzicu vidjeti i svijetu na očevid natandarit.

Sada se pitate kakva je ovo basna, nigdje hajvana.

Mi vam odgovaramo, svaka priča u kojem nema čovjeka oliti rjeti insana je basna.

A konjska ili gospođicina  debelnjača vam nije dovoljno hajvanska?

A gdje ćeš hajvana poganiti sa ovim pederskim zvjerinjem  , haškim osuđenikom na rakomornom odsustvu Vojislavom Šešeljom.

Na ovaj način mi klikćemo basne. Pozdrav lipi naši.

/P.S./

/Porodica Šešelj potiče iz Donje Hercegovine , iz sela Mareva Ljut u Popovom Polju, nadomak sela Zavala .  Vojislav Šešelj je rođen 1954. godine , u siromašnoj porodici , odrastao  u barakama , stare željezničke stanice u Sarajevu .

Osnovnu školu je završio u eksperimentalnom odeljenju , vjerovatno čuvenoj kao i  Mjedenica . Eksperimentalna odeljenja su uvijek mirisala na škole za osobe sa umanjenim prsihofizičkim soposobnostima . U Mjedenici mjesta za Voju Šešelja nije bilo . Tada nisu primali slične imbecile i retarde u tu školu.


												

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 14 02 / Zimska idila

Autor

Hajro Šabanadžović

 

 

Ziimska idila     Kamenolom

Zimska idila                                                                                      Kamenolom

 

Kamena kugla     Krvavi velovi

Kamena kugla                                                                    Krvavi velovi

 

Žuta ruža     Čerga

Žuta ruža                                                                            Čerga

 

Zimska idila

 

Veje snijeg

furuna je nasmijana i sita

zubato sunce je ušlo

treba mu topline

zimska idila

tako se čini

 

mladica se pokrila

ispod ćebeta plače

soldati joj otrgnuše muža

sa oltara

 

ono Da je rekao

poljubac nije dobila

žurba u kamenolom smrti

tamo se kleše sloboda

 

kamena kugla srca

udara i šapuće

isjeci vjenčanicu

treba saprati krvave velove

sa lica vjernosti

nevjernika koji te sa smrću vara

 

kada na počinak hodi

naberi žutog cvijeća

pozovi čergu

nek te vode putevima

kojima se nestaje