Autor
Hajro Šabanadžović
Zimska idila Kamenolom
Kamena kugla Krvavi velovi
Žuta ruža Čerga
Zimska idila
Veje snijeg
furuna je nasmijana i sita
zubato sunce je ušlo
treba mu topline
zimska idila
tako se čini
mladica se pokrila
ispod ćebeta plače
soldati joj otrgnuše muža
sa oltara
ono Da je rekao
poljubac nije dobila
žurba u kamenolom smrti
tamo se kleše sloboda
kamena kugla srca
udara i šapuće
isjeci vjenčanicu
treba saprati krvave velove
sa lica vjernosti
nevjernika koji te sa smrću vara
kada na počinak hodi
naberi žutog cvijeća
pozovi čergu
nek te vode putevima
kojima se nestaje