Nedelja je večeras sve do 00 00 ako nas sjećanje ne vara.
A oni nama nedelja je neradni dan. Jeste li vi vidjeli ikad većih levata?
Da je petak , jalijaši bi rekli tane , nisu voljeli banalne rime. Zrna su čuvali za osatale dane. I zrna i tanadi su imali hejbet. Nikad im nije zafalilo. A nikad nisu ratovali. Osim ako su morali. Oni su samo udarali. Zato su im trebala zrna i tanad.Valjda otud riječ tandarali. Dobro i metkovi. Da bi metkovali. To je već bolje. Poezija.
I oni nama Nedelja je neradni dan. Blećci. Nama je nedelja udarni dan. Ali ko smo mi da kvalifikujemo dane. Nama je svaki dan – udrani.
Kako udarni?
Fino. Udarni pa udarni! Volimo udarati , kad god nam se pristavi udaraljka. A udaraljki hejbet, na sve strane. Gdje god makneš udaraljke vriju. I sve vole da se udaraju. I kako ih čovjek ne bi volo i udarao.
Prelijepe, nježne, snene, mirisave, čeznutljive i bome podatne. I vole da se sudaraju i udaraju. Po mahalski bubaju. Savim logično. kakva je to udaraljka , a da se ne voli bubati.
Joj levata, majko moja.
Kakve modrice. Aba zo, vi mislite na vaše papansko bubanje. Nosite ga kući . cImate frižider pa njega bubajte. Nema ništa za poplaviti. Ni u frižideru , ni na vama. Po koje zrno gorušice i koji trnić. Od toga se neda ni senf napraviti, iako je to vaše gnjecavo.
I oni nama nedalja neradni dan. Kako bolan neradni? Nama je svaki dan neradni. Mi nikad ništa ne radimo, osim što udaramo. oliti bubamo. Tako pravimo život ljepšim. Što više bubaš to je ona cvrkutavija, ljepša i milosnija a život dostojniji življenja.
Ma miriše i cvjeta ko najmirisnija ruža. Ako neko voli slatko, ko neka najslađa mubarek baklavica. I kako je čovjek ne bi volio i bubao. Čitov bogovjetni život. Ona se ne žali. Već kaže, vidi jel zapisano bar još koji put. Nema kod nje jednine. Zato je išćerali iz hlada gdje vječno vode teku .
I neka su. Šta bi mi blentovije radili da ih nisu iz raja nama poslali. Ne smijemo ni pomisliti.
Mnoge stvari su jako smješne , a to inasan ne primjećuje.
Evo,Malom Princu je ,na priliku i nepriliku,bilo smiješno to lijevo i
desno, pa čak i sredina.
Nije on pravio test,samo je želio da mu neko objasni neke dunjalučke
stvari.
Zaustavio bi čovjeka.
Ne,nikad ženu.Njih mu je bilo žao.One tegare cegere i nemaju vremena za njegovo pametovanje.
Muškarci samo hode i češkaju se.Kako koji i kako gdje.Neki prst u nos ili u uho zavlače, neki straga ,misleći da ih niko ne vidi.Rade još groznije stvari,ali Princ ih ne zna imenovati.On zna njihova značenja,ali ga sramota da ih izgovara.
Zaustavljenog bi pitao:
-Izvinite, nismo odavde.Možete li nam reći , gdje je ovdje desno?
Drugog bi pitao:
-Izvinjavamo se ,mogo se izvinjavamo ,nismo odavde i možete li nam reći , gdje je ovdje lijevo?
Trećeg bi pitao:
-Izvinite , mi nismo sa ovog dunjaluka ,pa ne znamo gdje je ovdje sredina.Možete li nas uputiti u sridu?
Muškinje bi se našli zatečene.
Svi do jednoga bi postavljali kontra pitanja.Onako ljudski, bez ustručavanja, persiranja i ljubaznosti:
Koje desno,moje ili tvoje? Ili od one okuke?
Kakvo lijevo te spopalo,moje, tvoje ili onako levatsko?
Koja sredina: moja,tvoja ili njena?
Aa, ono tamo?
To je nečija druga sredina koja nas ne interesuju.
Neki su se trudili da budu smiješni pa bi konstatovali:
-Toga ovdje nema,bolan,bolje briši pa pitaj na drugom mjestu.
Tako je Mali Princ za vrlo malo vremena doznao nekoliko bitnih stvari:
-Ljudi su uglavnom neuki,nervozni i ne vole da im se postavljaju pitanja, koja svaki normalan čovjek ne postavlja. A onda postanu agresivni ,zato što im se neki neznanac tek tako,nepozvan obraća i remeti njihovo znanje.Valjda su zbog nedoumice,nervoze i agresivnosti zaboravili da kod kuće imaju riječnik u kome je zaokružena jedna riječ: bonton, po mahalski odgoj i pristojnost.
Sa tugom se pitao se gdje su nestale riječi prlijepe : izvini, molim ,oprosti i adio .
Tako je Mali Princ morao , kao i uvijek , sam rješiti enigmu.
Kako nešto može biti lijevo,a kada se okreneš ono bude desno?
Kako nešto može biti desno, pratiš li grlicu u letu pa te ispravljaju i kažu da je to lijevo.
Kažu ti sredina je i ova granica između nas.
Ako smo baobab,ruža i ja poređani u trougao, ko je od nas,lijevo,ko je desno ,a ko je u sredini.
Tako zaključuje da je mjerilo i za lijevo i za desno i za sredinu on oduvijek znao. To je jedan ,jedini i pravilni pokazatelj – srce i samo srce.
Baobab mu je je uvijek govorio:
-Strana srca je nepogrešiva. Kud god se okreneš vidiš svu ljepotu i ona je na strani srca. Ili ti se na lice navuče sjena i odmahneš glavom i kažeš: ono je na onoj drugoij strani gdje nije srce.Tamo je vrijeme tužno. Tako se nikako ne mogu pomiješati stvari. I ko će pamtiti koja je koja ruka.Svaka ruka ima pet prstiju.Znači ima još minimum pet strana na svakoj strani.
Ruža bi sneno dobacila:
Šta su to strane!?Meni treba samo jedno nježno srce koje će da me voli i jedna snena duša da me miluje i mazi.
Tako je Mali princ zaključio da bi trebala postojati samo jedna strana.Ona prema kojoj je okrenuto srce njegovo. Jer nad njom bdije i svijetli duša tvoja, Krhka ružo , čedo moje , jedina moja.