Mali princ i strana srca

 


Djetinje srce

 

 

 

Nježnija strana srca

 

 

 

Rajsko drvo

 

Ljubavi  moje u nožima dugim

 

Krhka ruža

 

 

 

Mnoge stvari su jako smješne , a to inasan ne primjećuje.

Evo,Malom Princu je ,na priliku i nepriliku,bilo smiješno  to lijevo i

desno,pa čak i sredina.

Nije on pravio test,samo je želio da mu neko objasni neke dunjalučke

stvari.

Zaustavio  bi čovjeka.

Ne,nikad ženu.Njih mu je bilo žao.One tegare cegere i nemaju vremena za njegovo  pametovanje.

Muškarci samo hode i češkaju se.Kako koji i kako gdje.Neki prst u nos ili u  uho zavlače ,misleći da ih niko ne vidi.Rade još groznije stvari,ali Princ ih ne zna imenovati.On zna njihova značenja,ali ga sramota da ih izgovara.

Zaustavljenog bi pitao:

-Izvinite, nismo odavde.Možete li nam reći , gdje je ovdje desno?

Drugog bi pitao:

-Izvinjavamo se ,mogo se izvinjavamo ,nismo odavde i možete li nam reći , gdje je ovdje lijevo?

Trećeg bi pitao:

-Izvinite , mi nismo sa ovog dunjaluka ,pa ne znamo gdje je ovdje sredina.Možete li nas uputiti u sridu?

Muškinje  bi se našli zatečene.

Svi do jednoga bi postavljali kontra pitanja.Onako ljudski,bez ustručavanja,persiranja i ljubaznosti:

Koje desno,moje ili tvoje? Ili od one okuke?

Kakvo lijevo te spopalo,moje, tvoje ili onako levatsko?

Koja sredina: moja,tvoja ili njena?

Aa, ono tamo?

To je nečija druga sredina koja nas ne interesuju.

Neki su se trudili da budu smiješni pa bi konstatovali:

-Toga ovdje nema,bolan,bolje briši pa pitaj  na drugom mjestu.

Tako je Mali Princ za vrlo malo vremena doznao nekoliko bitnih stvari:

-Ljudi su uglavnom neuki,nervozni i ne vole da im se postavljaju pitanja,  koja svaki normalan čovjek ne postavlja. A onda postanu agresivni ,zato što im se neki neznanac tek tako,nepozvan obraća i remeti njihovo znanje.Valjda su zbog nedoumice,nervoze i agresivnosti zaboravili da kod kuće imaju riječnik u kome je zaokružena jedna rije: bonton, po mahalski odgoj.

Sa tugom se pitao se gdje su nestale riječi prlijepe : izvini,molim ,oprosti i zbogom.

Tako je Mali Princ morao , kao i uvijek sam  rješiti enigmu.

Kako nešto može biti lijevo,a kada se okreneš ono bude desno?

Kako nešto može biti desno, pratiš li grlicu u letu pa te ispravljaju i kažu da je to lijevo.

Kažu ti sredina je i ova granica između nas.

Ako smo baobab,ruža i ja poređani u trougao, ko  je od nas,lijevo,ko je  desno ,a ko je u sredini.

Tako  zaključuje daje  da je mjerilo i za lijevo i za desno i za sredinu on oduvijek znao. To   je jedan ,jedini i pravilni pokazatelj – srce i samo srce.

Baobab mu je je uvijek govorio:

-Strana srca je nepogrešiva.Kud god se okreneš vidiš svu ljepotu i ona je na strani srca.Ili ti se na lice  navuče sjena i odmahneš glavom i kažeš: ono je na onoj drugoij strani gdje nije srce.Tamo je vrijeme tužno.Tako se nikako ne mogu pomiješati stvari.I ko će pamtiti koja je koja ruka.Svaka ruka ima pet prstiju.Znači ima još strana na svakoj strani.

Ruža bi sneno dobacila:

Šta su to strane!?Meni treba samo jedno nježno srce koje će da me voli i jedna snena duša da me miluje i mazi.

Tako je Mali princ zaključio  da  bi trebala postojati samo jedna strana.Ona prema kojoj je okrenuto srce njegovo.Jer nad njom bdije i svijetli duša tvoja,Krhka ružo ,jedina moja.

 

Bookmark the permalink.

Komentariši