Mali princ i strana srca

 


Djetinje srce

Nježnija strana srca

Rajsko drvo

Ljubavi  moje u noćima dugim

Krhka ruža

Mnoge stvari su jako smješne , a to inasan ne primjećuje.

Evo,Malom Princu je ,na priliku i nepriliku,bilo smiješno  to lijevo i

desno, pa čak i sredina.

Nije on pravio test,samo je želio da mu neko objasni neke dunjalučke

stvari.

Zaustavio  bi čovjeka.

Ne,nikad ženu.Njih mu je bilo žao.One tegare cegere i nemaju vremena za njegovo  pametovanje.

Muškarci samo hode i češkaju se.Kako koji i kako gdje.Neki prst u nos ili u  uho zavlače, neki straga  ,misleći da ih niko ne vidi.Rade još groznije stvari,ali Princ ih ne zna imenovati.On zna njihova značenja,ali ga sramota da ih izgovara.

Zaustavljenog bi pitao:

-Izvinite, nismo odavde.Možete li nam reći , gdje je ovdje desno?

Drugog bi pitao:

-Izvinjavamo se ,mogo se izvinjavamo ,nismo odavde i možete li nam reći , gdje je ovdje lijevo?

Trećeg bi pitao:

-Izvinite , mi nismo sa ovog dunjaluka ,pa ne znamo gdje je ovdje sredina.Možete li nas uputiti u sridu?

Muškinje  bi se našli zatečene.

Svi do jednoga bi postavljali kontra pitanja.Onako ljudski, bez ustručavanja, persiranja i ljubaznosti:

Koje desno,moje ili tvoje? Ili od one okuke?

Kakvo lijevo te spopalo,moje, tvoje ili onako levatsko?

Koja sredina: moja,tvoja ili njena?

Aa, ono tamo?

To je nečija druga sredina koja nas ne interesuju.

Neki su se trudili da budu smiješni pa bi konstatovali:

-Toga ovdje nema,bolan,bolje briši pa pitaj  na drugom mjestu.

Tako je Mali Princ za vrlo malo vremena doznao nekoliko bitnih stvari:

-Ljudi su uglavnom neuki,nervozni i ne vole da im se postavljaju pitanja,  koja svaki normalan čovjek ne postavlja. A onda postanu agresivni ,zato što im se neki neznanac tek tako,nepozvan obraća i remeti njihovo znanje.Valjda su zbog nedoumice,nervoze i agresivnosti zaboravili da kod kuće imaju riječnik u kome je zaokružena jedna riječ: bonton, po mahalski odgoj i pristojnost.

Sa tugom se pitao se gdje su nestale riječi prlijepe : izvini, molim ,oprosti i adio .

Tako je Mali Princ morao , kao i uvijek , sam  rješiti enigmu.

Kako nešto može biti lijevo,a kada se okreneš ono bude desno?

Kako nešto može biti desno, pratiš li grlicu u letu pa te ispravljaju i kažu da je to lijevo.

Kažu ti sredina je i ova granica između nas.

Ako smo baobab,ruža i ja poređani u trougao, ko  je od nas,lijevo,ko je  desno ,a ko je u sredini.

Tako  zaključuje  da je mjerilo i za lijevo i za desno i za sredinu on oduvijek znao. To   je jedan ,jedini i pravilni pokazatelj – srce i samo srce.

Baobab mu je je uvijek govorio:

-Strana srca je nepogrešiva. Kud god se okreneš vidiš svu ljepotu i ona je na strani srca. Ili ti se na lice  navuče sjena i odmahneš glavom i kažeš: ono je na onoj drugoij strani gdje nije srce.Tamo je vrijeme tužno. Tako se nikako ne mogu pomiješati stvari. I ko će pamtiti koja je koja ruka.Svaka ruka ima pet prstiju.Znači ima još minimum pet strana na svakoj strani.

Ruža bi sneno dobacila:

Šta su to strane!?Meni treba samo jedno nježno srce koje će da me voli i jedna snena duša da me miluje i mazi.

Tako je Mali princ zaključio  da  bi trebala postojati samo jedna strana.Ona prema kojoj je okrenuto srce njegovo. Jer nad njom bdije i svijetli duša tvoja, Krhka ružo , čedo moje , jedina moja.

Bookmark the permalink.

Komentariši