Autor
Hajro Šabanadžović
Vjetrovi Levanta Rijeka želja Djevojčica sa francuskom kapom
Svileno ljeto Rasuto srce Vejte snegovi
Mladost i krv Sunce tjera mjeseca Iskre plešu
Led se topi Cvijetni đardin Bebica
No comments
Daily Archives: 13. Februara 2026.
Eva Lipska – Od tog trenutka
Šizofreničar je iz pijeteta na katu dijelio
život svoj na još na više na još više
uzgajao dane u zalascima sunca i magličastim jutrima
međutim smrt mu je priredila neprijatno iznenađenje.
Od tada ne vjerujem vlastitoj šizofreniji
provjeravajući izvrsnost ličnosti.
pB
Blaki – Dani prelijepi
Molitva za ljubav
Duga sna
Blagi dan
Ima dana i dana.
Dani imaju noći.
Noći imaju snove.
Dani i noći kroz vrijeme beskraju plove.
Tiho i lepršavo.
Nikad ne posustaju bojiti se dugom.
Takvi su kakvi su .
Prelijepi i blagi.
Molitvama obasjani.
Ljubavlju bremeniti.
Alelujah!
Strah od bliskosti
Dijete se rodi.
A se rodi, pretpostavka je kao tabula raza (možda – lično smatram da uopšte nije tako – dokaz Isus Hrist ). Sasvim progleda sa četrdeset dana.Samo zna svoju majku,njen miris,hrani se njome.Najsigurnije je u njenom zagraljaju i njenim rukama. Simbiotički vezan za majku prethodnih devet mjeseci, dolazak na svijet je bolan.
Prva bol.
Novih četrdeset dana upoznaju se neke nove ruke.Neke milije i nježnije od drugih,druge su grublje i tvrđe.Tada prvi put dijete upoznaje strah.Ne svoj nego strah odraslih.
Dijete nije rođeno sa strahom i ne zna šta je to.Kad je gladno ono plače,kad je sito spava,obavlja potrebe kad mu nalete.Guguće kad je sretan.Plače samo iz potrebe.Kada osjeti milovanje i nježnost neka mu gode,od nekih osjeća nelagodu,od nekih hoće da bježi. Nejako je i ne može. Plače.
Strahovi.
Fizički kontakti se proširuju. Mama je broj jedan, a se malo teže navikava na oca. Tu se po nahođenju stvorenje završavaju poželjni kontakti. Roditelje svojih roditelja jedva da trpi. U fizičkim kontaktima sa stranim osobama stvorenje uvijek strah nečiji sluti.
Dijete ne razumije strahove.
Nije rođeno sa strahom i zato što mu je taj osjećaj nepoznat kod njega izaziva nelagodu i pomisao:
“Da li bih se trebao brinuti”“
Briga.
Odrastanjem sve postaje intezivnije.
Strahovi su razni i raznog inteziteta.
Strah da će biti povređeno.
Strah od boli.
Strah od smrti.
Posao,ljubomora,ratovi,ljubavi.
Smisleni i besmisleni.
Strah je vrlo neugodan , stresan osjećaj,neprijatno miriše,sužava osjetila , pomućuje razbor ,često manifestira nepoželjne fizičke reakcije.
Djetetu količina tih nelagoda izaziva podsvjesne napade panike.
Dijete je krhka ruža. Krhka ljepota. Djevičanska ljubičica. Ženstvena orhideja.
Odrasta , ali djetinja ga duša ne napušta.
Sve više ga dotiče strah / panika od bliskosti.
Samostalno je . Naviknuto na jaram. I ne traži i ne dobija utočište.
Pruženu ruku vidi, ali pomišlja to je trik , varka , obmana.
Podsvjesno ubija misao da je to ruka za ples.
U kome bi tzrebale dame da biraju.
Sutra je novi dan.
Predomislila se?
Jeste .
Duša je naputila.Duša zna da voli i voljena je.
Mada … razum još rovari.
Nena Ivošević – Piši mi / Song – Lyrics
Ovaj mirisni cvetak
koji meni si dao
predočava svršetak
našeg opojnog sna
jer polako već vene
ova ružica mala
a to znaj boli mene
zato molim te ja
Piši mi, makar najveće laži
samo jedno ti ne kaži
da već svršeno je sve
piši meni da ja znadem
noću da ti se prikradem
piši mi i ne ostavljaj me
Zadnje padaju lati
cela večnost je prošla
ali srce mi pati
jer sam sama još ja
i dok ljubav doziva
drugoj već snove daješ
tvoje usne celiva
daje srca svog plam
Piši mi, makar najveće laži
samo jedno ti ne kaži
da vec svršeno je sve
nemoj reći zbogom druže
ljubav vene poput ruže
piši mi i ne ostavljaj me
Dobih pismo
Danas san dobila pismo
pošiljatelj nepoznat
bila koverta
četvrtasta, osigurana
prozirnom ljepljivom trakom
na poleđini
oko deset ujutro, poštar pozvonija
na vrata,
u sandučiću
bilo krcato
reklamni biltena,
ne bijaše mista za kovertu
evo
vrtin pismo u rukan,
ko će znat
možda i skontan
nepoznati pošiljatelj
ko je
a
more bit…
jednom san imala
jednog mog
pisme je volija pisat,
pisma ljubavna, pa
bi zna reč
za tebe su najdraža
uvik, zauvik
a ja
čekala
tog mog
(nepoznazog pošiljatelja “)
… oduvik…
jer
tribah ga u
najboljin godinan
onako
ka more,
il, krilo tica
šta leti više borova
ka, fijuk vitra dok tuče o ponistre u
noći
kad me,
probudi oluja u tilu,
ka zoru
buđenu toplinom ruke
drhtave,
nabijene strašću
pomodrili prstiju
zapleteni u duge kose
jednom doći će
zasigurno
obećo je
taj jedan moj
nikad ne laže
samo smrt
(moliću se za njega,
mnogo je grešan,
kasni)
ga može spričiti
Valentino – Oka tvoja dva / Song – Lyrics
Nekada si lijepo sve
govorila o meni
sliku moju cuvala
duboko u sebi
Nekada su zene sve
bile kivne na tebe
kako smo se nekad
silno voljeli
Ref. 2x
Oka tvoja dva suzama
ne daju da teku
noc je prokleta, medena
odlazim ti ja zauvijek
Zuti Mjesec je, neka je
prestao da gori
samo ti, samo ja
neka nova lica dva, to je sudbina
Znam da mrzis rastanke
gledaj me u oci
minut, dva i nema me
nestajem u noci
Kunem ti se, pjesme mi
rado cu se sjecati
kako smo se nekad
silno voljeli
Ref. 4x
Bleki – Satenski krici
U milosti muzike gubi se ime njeno
iza prozirnih velova
krije se njeno tijelo
podatno i meko
kao slamajućeg vala pjena
što lebdi kao mirisna sjena
bespućima mojih snova
ležaći kraj krhkoga mora
u dodiru pijeska
u dodiru vjetra
u dodiru noći
čekam na povratak njen
taragove njene nalazeći svud
eh
tako bliska tuga
večeras i ovih dana
nije moj usud ni druga
u satenskim kricima noći
susretanja
preplitanja
brišu sve njene bijege
djetinjih skrivanja
A sad adio – Dragan Stojnic/ Song – Lyrics
Jednom odleteće ptice
ulice naše ostaće bez sunca
čovek ispratiće ženu
dugo na vetru on stajaće sam
Jednom odlazi svako
putem svog života
na rastanku srce samo kaže
ja ću se vratiti
Ref.
A sad adio
a sad adio
i ko zna gde
i ko zna kad
Gledam nepoznata lica
svaki taj čovek ja bih mog’o biti
gledam, ljube se i plaču
svi putuju, ja ostajem sam
Gledam oči dečaka
vraća me detinjstvu
pogašena svetla na peronu
takva si, mladosti
Oktavio Paz – Dva tela
Dva tela licem u lice,
ponekad su dva vala,
a noć je okean.
Dva tela, licem u lice,
ponekad su dva kamena,
a noć je pustinja.
Dva tela, licem u lice,
ponekad su korenje
u noći spleteno.
Dva tela, licem u lice,
ponekad su noževi,
a noć je munja.
Dva tela, licem u lice,
dve su zvezde koje padaju
u prazno nebo.