autor
Hajro Šabanadžović
Fantazije umivene plavim
Visovi Modre rijeke Blagoslov Modre rijeke
Plemenito nebo modre rijeke Predvečerje Modre rijeke
Modra rijeka i brod ljubavi Modrozeleni vodopad
Jesenja rapsodina Ljubavna rapsodija
Zimska noć Cvijetna harmonija
Led se topi Svijet maglica
Proljetna rijeka Sniježne gore Bosne zemlje Božije milosti
Mjesečevi cvijetovi nad modrom rijekom Snježna idila nad Modrom rijekom
U zimskoj noći
galopira jedan veliki čovjek
bijeli
To je Snješko Bijelić
sa svojom drvenom lulom
da to je veliki Snješko Bijelić
progonjen oštrom zimom
On stiže u selo
i vidjeći negdje svjetlost
zastaje
U jendu kučicu
ulazi bez kucanja
da bi se ugrijao
on sjeda na užarenu peć
i najednom nestaje
ostavljajući samo svoju lulu
usred oveće lokve vode
Zaista
ostavlja samo svoju lulu
a uz nju
i svoj otrcani šešir
U kučici toploj
kamin gori
svjetlošću crvenom
u sobi ljubavi
ležaj se talasa
ljubavlju plavom
na odar strasti
grimizni zastor je pao
snove nadanja zaledio
nestvarnim Maslinjakom tišine
suza rastankom cvili
gdje se pogubismo mili
u svjetlosti violetne noći
samoćom leluja lik coprnice
život je prelijep zar ne
Sjedimo na žalu i gledamo more
Čekamo jutro i svitanje zore
Znamo to će more razdvojiti nas
Šapću usne moje, ti ćeš ćut taj glas
Gdje god da pođeš
Misli su moje
Uvijek uz tebe,
Ljubavi moja
Ja ću molit more da te meni vrati
Svu svoju ljubav želim tebi dati
Sjećat ću se dana kada smo se sreli
Neka riječi ove nosi galeb bijeli
Gdje god da pođeš
Misli su moje
Uvijek uz tebe,
Ljubavi moja
Gdje god da pođeš
Misli su moje
Uvijek uz tebe,
Ljubavi moja
Životinje iznova i iznova iznenađuju svojom ljubavlju, nježnošću i razigranosću.
Ponekad se čini da hajvanluk zamjenjuje insaluk.
I normalno , svjedoci smo da insanluk sve više postaje zvjerinji hajvanluk.
nažalost , na štetu / loš glas životinja.
U svojoj mladosti ja sam mnoge srela
ali nikog nisam k'o tebe volela
poverenje neko imadoh u tebe
ali zato sada kunem samu sebe
Ref. 2x
Druga te nocas grli
druga te nocas ljubi
a srce mi kaze
da vecno te gubim
Na stare ljubavi zaborav je pao
ali ti si meni u srcu ostao
bio si mi prolece i leto i zima
ali sad si tuga koju dusa ima
Ref. 2x
Zelim da me vidis kako suze brisem
i da vidis kako za tobom uzdisem
zasto sam te, zasto u zivotu srela
bolje da te nisam nikada volela
Neko nježan
i uman
jednom mi reče
kad žele ljubav ubiti
a kao ne žele da povrijede
samo je stave na čekanje
ah da sad se sjetih
reče to Maksumče
u nestanku svom
Lile su kiše na staklene krovove grada.
Nikog, samo svijetla nijema,
i onda si znala šaputati dugo bez kraja
dragi, i sutra bit ću tvoja.
Čudna je tama, tebi ni traga,
samo pustinja stara.
Nekog trebam ja,
bilo da si ti
neka, druga moja sreća
da nisam sam –
sve mi značiš ti.
Lile su kiše na staklene krovove grada.
Nikog, samo svijetla nijema…
…na pločniku mrtva priroda,
mrtvim bojama uprljan kist,
još jedna je moja ljubav
uvela kao žuti list.
Znam, dug put me čeka
životu dok pronađem sklad,
a bio sam tako blizu cilja…
…Svrativši nedavno na stari grad.
Sjećaš li se dana kada smo se sreli
na starom gradu
okruženi oronulim zidovima katedrale,
obasjani sjajem svijeća,
povezani muzikom.
Opet sam ovdje,
opet slušam Baha,
gdje si ti…?
Da li je trebalo da kažem tad
da svratiš opet na stari grad?
Te blijede slike katedrale sive,
igra svijetla, vizija
vedra i naga kao val.
Zaboravio sam Baha u onaj tren
kad u oku tvome vidjeh sjen,
suze trag, pogled blag.
Od tonova čudnih rodi se glas
i tvoja duša dobi stas,
laka kao san,
nježne ruke tople kao dah
i jedan tango, dodir plah,
svijet od svijeća, ruke od papira,
slika sreće i sjećanja,
plamen svijeća, zvona zvuk.
Bijeli dan i dodir grub
opet sna i jave rub,
nad mojom glavom ptica guk,
oblaci, nebo i dugi put…
Danas je Ponedeljak 9. veljača/februar 2026. Sprcali smo okruglo četerestinu oliti 4o dana ove godine.
Prema računici trebalo bi istekom ovog dana ostati još 325 dana borbe za preživljavanje , do kraha ovog najnovijeg vakta.
A opet možda se nama samo čini da je možda ostalo još 325 dana.
Tko će ga znati?
Po raznim kukavnim baksuzima nije. Njima je u glavi uvijek neka apokalipsa. Apokalipsarili se sa rahmetli nenama.
Današnji dan odlućio da bude od oo oo pa sve do 00 00 ; ako nas sjećanje ne vara.
Danas je Četvrtak, jalijaši bi rekli zrna , nisu voljeli banalne rime. Tane su čuvali za osatale dane. I zrna i tanadi su imali hejbet. Nikad im nije zafalilo. A nikad nisu ratovali. Osim ako su morali. Oni su samo udarali. Zato su im trebala zrna i tanad.Valjda otud riječ tandarali. Dobro i metkovi. Da bi metkovali. To je već bolje. Poezija.
I vikend je skoro pred nama. A čuvena nedelja. A oni nama Nedelja je neradni dan. Blećci. Nama je nedelja jko i četvrtak udarni dan. Ali ko smo mi da kvalifikujemo dane. Nama je svaki dan – udrani.
Kako udarni?
Fino. Udarni pa udarni! Volimo udarati , kad god nam se pristavi udaraljka. A udaraljki hejbet, na sve strane. Gdje god makneš udaraljke vriju. I sve vole da se udaraju. I kako ih čovjek ne bi volo i udarao.
Prelijepe, nježne, snene, mirisave, čeznutljive i bome podatne. I vole da se sudaraju i udaraju. Po mahalski bubaju. Savim logično. kakva je to udaraljka , a da se ne voli bubati.
Joj levata, majko moja.
Kakve modrice. Aba zo, vi mislite na vaše papansko bubanje. Nosite ga kući . Imate frižider pa njega bubajte. Nema ništa za poplaviti. Ni u frižideru , ni na vama. Po koje zrno gorušice i koji trnić. Od toga se neda ni senf napraviti, iako je to vaše gnjecavo.
I oni nama nedalja neradni dan. Kako bolan neradni. Nama je svaki dan neradni. Mi nikad ništa ne radimo, osim što udaramo. oliti bubamo. Tako pravimo život ljepšim. Što više bubaš to je ona cvrkutavija, ljepša i milosnija , a život dostojniji življenja.
Ma miriše i cvjeta ko neka ruža. Ako neko voli slatko, ko neka kvasa ko najslađa mubarek baklavica. I kako je čovjek ne bi volio i bubao. Čitav bogovjetni život. I Ona se ne žali. Već kaže, vidi jel zapisano bar još koji put. Nema kod nje jednine. Zato je išćerali iz hlada gdje vode vječno teku .
I neka su. Šta bi mi blentovije radili da nam ih iz raja nisu poslali. Ne smijemo ni pomisliti.
Što bi poete rekle:
Udaro ti, ne udrao isto ti se piše.
U prevodu:
-Ne mo'š joj pera odbiti.