No comments
Bosne zemlje Božije milosti – Pred ponoćna Galerija
Daily Archives: 1. Februara 2026.
Tatjana Lukić – ( poslanica) suputniku
poslanica
suputniku
kamo si se zaputio
bez porodičnih albuma
i mladeža zavičajnih
kamo si se to zaludio
ničiji
svagda namjernik
nemaš noža nasljestva
ni posteljne opreme
nikakovu slavu ni sram ne nosiš
nećeš takav ni preko jednog praga
najprije te pitaju
gdje je stol i pogača
od koje odlamaš zalogaj
gdje su dvorišta
čije si kapije srušio
ulica iz koje si istrčao
a ti ništa nemaš
ni poskočicu
ni predanje svoje
kakva ti je to riječ
čiji naglasak ne potječe
ni iz jedne gore
tko da joj vjeruje
ako i namjernik
moraš znati gdje izvire drum
kojim si se zaputio
odnekud moraš dolaziti
ni psovku da si ponio
da kuneš neko polje
da šaku lomiš o stol pri pomenu
matere i zavičajne vode
smjerno se saginješ na svim stazama
ljubiš sve kamenje i oštrice
usni prinosiš
zašto nisi jedan barem
sakrio u njedra
čime ćeš se obraniti
kada ti zvijeri popreče put
ne pamtiš ni jedan rat
na svim junaštvina vezan poljubcima
ni sa jednom pupčanim čvorom
kamo misliš da ćeš stići
neće ni jedna djeva s tobom u noć
tko da povjeruje
da se ne misliš nikamo vraćati
pod košuljom da ne skrivaš
tajni zalog dragane i doma
ne slušaš me u stopu me slijediš
tjeraš inat mučiš je li
pa oslanjaj onda glavu o ledene dveri
i noći u krilu tuđih djedovina
vjeruj da je pružen konak ko i vjera
šat ti mogu
bezumniče
Bleki – Ljubav
Ona sanja
Nauzvraćena ljubav
Bolna preznina
Jednom neznano prijekog vremena
dok je obitavao na zemlji
zaboravljeni Mali Princ reče Ruži jedinoj
Malena
ne mogu te ubrati
boljelo bi te
a ti poklanjam
dušu svoju
kroz ljubav vječnu
u riječima
Hvala Ti
molim Te
Ti oprosti mi
Bleki – Poeta nema u koga pucati
Poeta je bio poprilično nježnog srca
uvijek u najboljim godinama
kada mu Grad Čednosti
okovaše
granatama i smrću
srbaljskog bjesnila
Slikar naivno gleda
iskru snajpera
kleknu moleći se
nemojte
dolje su djeca i cvijeće
zapjenušana zvijer krvavih očiju
nastavi maloumni nagon
kosovskih gusala da prazni
nestajući djecu i cvijeće
šta će
nemoćno slijegnu ramenima
stade na branik
od snova
a rekoše mu dobrostivo
ubij da ne budeš ubijen
poeta ljubavi muči
duša mu krvari
koga će ti
bolan
slikar života ubiti
stoji na pustopoljini
gleda metke kako mu pored lica
pored srca ranjenog zuje
vrište
ali on pucati neće
kud puklo da puklo
poeta života stisne zube
um je sleđen
na koga će ti
bolan
slikar ljubavi pucati
čuti u nišanu
jadnika preplašenog
zverinje što zavede
a kod kuće ima istu bol
djecu i cvijeće
prst se ne koči
oroz se treperi
grozota muči
metak se raduje
puška je spuštena
nema se u koga pucati
Nebo se smješi
Oliver Dragojević – Pred Tvojim Vratima / Song – Lyrics
Kad jednom prodje sve
kad pretvori se u sjecanja
kad vise nisu vazna lica
imena, ni godine
kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima
Da li ces shvatiti sve
ljubavlju ogrnut me
da li ces dignut me s koljena
zeljnog tvog’ oprosta
kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima
Ref. 2x
Ispod ovog neba samo ti
dusu znas mi taknuti
i kad kapnem na tvoj dlan
kad se stisnem kraj tebe
nek’ me cvrsto drze ruke
tvoje ruke sigurne
Bleki – Bila su to tako beterna vremena
https://youtu.be/VYBu0pdaIbk?si=Dgu5y43uSVCii2MV
Vremena bijedna
Srce umorno
Ona je osvit
Bila su to teška vremena
bila su to neka vremena beterna i podmukla
bila su takva kakva se ne mogu zamisliti
on neće on ne može on ne želi da misli
bilo je to tako kao da mu neko srce namah sa džigericom iščupa
još živ gleda kako mu srce u mašinu za mljevenje mesa stavljaju
okreću ručku krvavu i melju ga melju brzo najbrže
ono izlazi na drugu stranu
polagano vrlo bolno crvči
krvavo samljeveno visi ko ja'ko skuvani rezanci
posuti paprenim kečepom
čudi se njega ništa ne boli nada se
smilovaće se sada i tijelo i kosti samljeti
ne ništa ništa osim boli koja počinje da jača
jok bolan ne da bol dušman lakoće
samljevenu masu poli sa litar tečnog azota
u potrgani torzo sve to vrnu
bilo je to tako kao da mu dušu onaj balonćić mali
katil kliještima iz grla čupa pa na fakirski ležaj baca
balonćić padne i puf prospe se po asvaltu
svaki dan komunalci je spiraju auta gaze
nikako da nestane samo urliče
dok nebo ne spusti tišinu
dok ptice ne odustanu od safirli neba
dok cvijeće ne prestane da miriše
dok ezani ne preskoče sabah i ponoćku
da bila su to taka vremena
ne smiruju se i ne jenjavaju
ali život je prelijep
i on samo nastavlja da živi
čekajući da mu se vrate
nestala svitanja i ponoćke
Bleki – Ah , taj anđeo , žena
Anđeosko je biće
ta žena
u jednom pogledu
duša
zabezeknuta
zanijemi
klanja se ljepoti
a Tišina i sni
um moj
ljepotom svojom smaraju
Mrina Cvjetajeva – Tvoja
Ja sam stranica tvome peru:
Bela stranica – sve primam vedro,
ja sam riznica tvome blagu – veruj,
kad uzrastem, uzvratiću štedro.
Ti si mi zrak, ki me kišom kvasiš:
ja sam crna zemlja oko sela.
Ti si moj Gospod, gospodin, a ja sam
tvoja crnica – i hartija bela.
Kilamanđaro , Etna i Vezuv – razlike / Igrokaz na dan 1. Februar
Danas je Nedelja 01. Februar / Veljača 2026. Valjda će nam do kraja godine biti dostatno preostala 334 dana.
Kako kome. Nekima će biti i previše.
A jopet Februar je Veljača. Tako skontali oni kojima je latinluk u srcu ,ali ne pri duši.
Sada bi se neko triba pitat :
-Kako to da ima razlike između srca i duše.
Jema kako nema. Mere biti da je velikačka , oliti ogromna.
Zamislite Kilimandžaro. Ne možete ? Povelik vam i snjegovit, a vama se ne pješači i ne volite snijeg.
Ili možda ne znate šta je to?
Šteta. Ako ne znate , znači nepismeni ste, niste čuli za Hemngveja, ni geografiju.
A pješačenje je jako dobro za zdravlje. A snijeg je jedno od Stvoriteljevih čuda.
Onda zamislite Etnnu i Vezuv. To merete .
Hem toplo hem prizemno. Kontamo ograisaćete. Volite pržun i mafijaše. Nije bitno koje fele.
Mafijaš je uvijek mafijaš. Bilo da je sicilijanski , kamora ili je od bagre i fukare bosanske. U svakom slučaju je organizirani kriminal.
Na Killamanđaru i oko njego toga nema .
Ameri , zapadni Europljani , hadumasti i bespolni Vatikanci , kolijevčani civilizacije skoro sve urođenike potamenili.
Sada ih bez metka , kame i sjekire tamane. Boleštinama . Afrika postala besplatni poligon za testiranje svih mogućnih smrtonosnih boleščina , virusa i bakterija.
Što bi poete rekle:
-Ko drugom jamu kopa sam u govna pada.
U prevodu.
-Sami sebe belaj na homičku zadnjicu tovare.
Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03
Zapis o ruži
Zapis o jednom snu
Njena raskoš
Igra boja i svjetlosti