Muzika dana
Danas je Četvrtak 2.Veljače 2023. A mi kažemo i Fe bruar istog datuma. i kod nas će trajati do 24 00 ili 00 00 po srednje evropskom vremenu.
Nekad se sve jednostavno poklopi. Kažu Febraur i Četvrtak je .
Poslije njega nam ostaju tri trice – 333 – al kad bi se šalili . Nismo frajeri da ukantam prestupni dan za trošenje koji nas ove godine ne sljeduje. Valjda i bez njega ispadne na dobro i godina nam potraje barem do kraja ove godine.
Nema nikakve simboilike , ali ima guta trica.
Ej Kinđe ,Ej Dražene, kako vam tamo idu trice.Ovdje malo otanjilo sa vrsnošću.
Mir sa vama Dobri ljudi.
Ovi četvrtak persistiraće kao drugi dan veljanja ove godine u trošenju.
Ovaj pojam – trošenje je veoma sumnjiva riječ. Neko nam je podvaljuje. Smutnju pravi. Na silu hoće da “lajemo”.
To neko , ko biva nas izaziva. E , vala neće moći ove noći, a bome ni na dalje , ni ubuduće, dok smo pri zdravoj pameti.
A jopet ,uvik nam govorili , nikad od vas čojkova neće biti . Oklen mahalašima pameti u nepameti.
I u pravu su bili. U glavi nemamo ništa što nema veze sa trošenjem i onom koja se ne mere potrošiti , a na koju bi potrošili i zadnji tjelesni damar , a bome i bogatstvo do kokuzluka.
A lovu ? – pitaju neuki baksuzi.
Kakave lova, idite u banke i mjenjačnice, tamo lovu trošite.
Dižite i ulažite.
Vama se jedino lova diže i ulaže.
Mi se volimo u đardinu trošiti. I tamo dizati i ulagati. Nako , dođe mu samo od sebe.
Digne se , i to se mora negdje uložiti. Recimo povjetarac.
Ili , recimo tulumbe , a to je slatko.
Žene vole tulumbe, muškarci vole baklavice ili ružice.
Stvar ukusa,okusa , a i konfiguracije.
I kako ti se neće dići, zameračiti – da probaš jal tulumbu , ako si insanka, jal baklavicu ako si insanski hajvan pa blejiš u to slatko, u tu ljepotu čitav život i ne mreš joj pera odbiti.
Samo vi mislite mi mješamo jabuke i kruške.
Jok boni. Dobro je ponekad promiješati i promiješati. Slatko, dakako. Recimo tulumbe i baklavice.
Ne ljutimo se ako nas pripadne ružica. Ni njoj pera ne moš odbiti.
Može se sve potrošiti za zemnoga zemana .
I život.
Samo se jedna stvar ne mre potrošiti.
Ne mo'š joj pera odbiti.
Nemate pravo pogađati ni sekunde. Ako se zamislite i mili sekundu niste naša fela.
Ali ona u prave i nema pera , ona ima …
Ima svašta nešto.
Ljepotu , šmek, čaroliju , zadivljujuću sposobnost prilagodbe svim datim i nedatim situacijama, prilikama i neprilikama.
Vi'š ba, nema pera , a pera joj ne m'reš opepeljiti. Čista filozofija, pride psihoanaliza.
Takva vam je ona , perasta , lepršava i vazdušasta. Čovjek bi je jemah na srce , na grudi , na usne , na udove prislanjo i … rak rane liječio .
Sjećate se one igre poklape. Ne sjećate.
Onda nam je vaske mlogo ža’. Kako ćeš ovoj pera pokušati odbiti ako nisi čuo za poklapu, a to znači da ne znate igrati poklape.
Poklapa , veoma starinjska, najstarinskija igra. Samo poklopiš i eto igra počinje. Igra bez granica .
Kad jednoć počme insan bi volio da se nikad igra ne svrši. To je u redu. Ali neki se spotaknu, ovi što ne znaju igrati i brzo ispadbu iz igre.
Jazuk. Bolje da je nisu počinjali .
Šro bi poete rekle:
Poklapa je carica svih igara.
U prevodu:
Blentovijo, merhumu, ili kako se ti ono već vabiš , ne mo'š ti njoj pera odbiti.
Tako skontana i zbog toga iz raja nogirana .
Levatima i papcima za ibret.