Bleki – Žao mi mila moja

U vremenima sretnih dana

naših djetinjih života

jedan začarani svijet

iz koga nismo mogli

ili nismo hteli pobjeći

polako izdiše

 

bilo je odlazaka

u druge gradove

i zemlje

sve radi radosti povratka

svuda odi

put ptice

svom Gradu čednosti dođi

 

Predivni su dvori moji

mila moja

Zlaćani a bijeli i plavi

puni ljubavi

dobrote

 

da nije tebe

malenih grlica nalik tebi

Nebo

moj grad

moja zemlja

ne bi bili čarobni svijet

u kojem bih tragao za vama

dok vas ne bih stvorio

 

žao mi je Grad čednosti nikad nisi vidjela

više mi žao

što te kroz njegove čarolije

tajne nisam proveo

Sigurno bi se zaljubila u njega

vjerovatno nikad nebi ni otišla iz njega

 

On te opije i zarobi i ti nemaš kud

samo mu se predaš i voliš ga

i sanjaš one koje će tebe voljeti

jednako kao ti njih

obavezno ih dosanjaš

pružiš ruke prema njima

sklopite ih

zajedno lepršate

Jedno vrijeme

 

onda se nešto malčice poremeti

u putu se zagubi jedna riječ

pa još jedna

onda i pismo

sa pismom nestaju dodiri

i reče jedan moj vrli prijtelj

Dvoje se nađe

pa se poslije ne nađe

on je ponekad škrt na riječima

a bit nose

a bogat djelima i bolom

 

između onoga

se nađu

i onog

pa se ne nađu

stane čitav jedan život

Plav i Svjetlucav

okupan Suncem i Svjetlošću

ima tu i boli

taj Život

poput moje Modre rijeke

što polako klizi kraj moga grada

 

sa sobom prti mnogo boli

prolazeći uzduž zemlje moje

da bi ga moru predala

ne biva joj lakše

toliko je Boli

mora teret prebaciti na druge Modre rijeke

 

sve su okrvavljene

Neke i previše

skoro da su izgubile plavet

ali sve ostadoše čedne

Kao naša ljubav

ovo je bajka o ljubavi

u njoj mjesta krvavoj boli nije

tu bol ćemo poleći u neku drugu

bajku da tamo vrišti i sni

Sni i Vrišti

svoju nestalu Djecu traži

 

















											
Bookmark the permalink.

Komentariši