Danima sanjam tu 1915. godinu
a sanjam da ginem
danima sanjam da ginem
posttraumatski stres kažu hećimi
tek sam izašao iz bolnice
četeres dana tri četiri put urokan
sitnica
borac za slobodu se ulijeni
počne da sanja
sanjam da ginem a ne znam kako
tišina i sni
nebo su plavetni do blijedila
Vidim tebe poput
svejtlosti lebdiš
u polju djevičanskih ljubičica
smješiš mi se
polako tvoj lik blijedi
sve više nestaje plaveti
bijela svjetlost prekriva krajolik
mene boli odlazak tvoj
poletim za tobom
granata u tu ljepotu grune
poslijednje misli
odakle granata
ko je ona svjetlost
Sebe ne vidim
ali osjećam da sam tu
prelijepi plavetni konj
dolazi do mene
oči su mu tužne
blistave nalik mojim
znam da sam sjeo na njegova leđa
mekana su i sedefasta
jurimo putem koji si ti odlepršala
U nama nada i želja
da te stignemo
konj i ja
Ja konj
vidimo svjetlost
prelijepu svjetlost
koja mi se smješi
Tu se san završava.
