Tatjana Lukić – Grehota IV

 

kruže oko nas biljke

-leptir oprezan i star

 

ne preboljesmo čovjeka kraj sebe

vodu negaženu netaknut grumen crnice

ne odboljesmo nepremošten mrak

 

ne smije žarač

kama ne smije na nas!

 

rane vrele rastvorene

svim silama odvaraćamo

od svojega krtila

 

zuje nad čulima

jadi nekušani

 

mrznu boljke

bez bolnoga

 

jecaj u smijeh prekrajamo

vedrine nam imijeće

 

tek snom katkad razliježe se ridaj

kažemo sneni to nevera prozor razbija

nije ništa rže ždrijebe pred vratima

to nas na se samo podsjećanje sveti






											
Bookmark the permalink.

Komentariši