Čovjek Đorđe Balašević je umro

Đorđe Balašević (Novi Sad, 11. svibnja 1953. – Novi Sad, 19. veljače 2021.) 


*
*

Dobri Božiji rob, Čovjek, Đorđe Balašević nas je napustio.

Nenametljivo i ležerno kako je živio.

Neminovnosti se događaju.

U svojoj neminovnosti Usud je velikodušan.

U svojoj velikodušnosti je pravedan.

U pravednosti nema izuzetaka.

Svi ljudi su isti.

*

To je je jedan od osnovnih zakona Univerzuma.

*

No , ljudi su sebični i nesmotreni , tom odlazećo daju posmrtni pomen,

ponekad bez mjere i ukusa,dobar ili loš, svejedno je

Oni koji vole su neutješni.

A ne bi trebali biti!

Svi odaze danom kada im je ime zapisano.

ili ako ima dovoljno lijepih uspomena da može mirno na počinak poći.

*

Balašević je sve svoje snove ostvario i odsanjao za života.

Iako se trudio živjeti po vlastitim mjerama , u životu su mu se desile i neke stvari koje on nije želio prihvatiti.

Nisu ga slomile, ali se umorio i jednostavno zaspao, odlučio otići tamo gdje ga ništa više neće boljeti i čekati na voljene i na neke druge ,dobre i velike ljude nalik njemu.

*

A opet, postoji nepisano pravilo,kada odlaze veliki ,dobri ljudi svi se utrkuju ko će iskazati svoje “osjećanja i žal” izreći velikim, pompeznim,grandioznim riječima. Bez obzira da li su ga voljeli ili mrzili.

Samo da bi se utrpali u dnevne vijesti i mit o velikom čovjeku.

Balašavić je jednom rekao da je život ona crtica na epitafu imeđu godine rođenja i smrti.

Da vidimo šta ta crtica na epitafu Đorđa Balaševića kaže:

Vrijeme teče brzinom svjetlosti.

Život pokušava da ga prati ali ne uspjeva,jer mnoge stvari se ne dešavaju našom voljom.

Onda treba učiniti nešto nesvakidašnje;usporiti život,pjevajući o životu.

Pjevajući o žovotu ,zapravo, pjeva se o ljubavi i dobroti.

Ležerno jednostavno iskreno.

Život ne trpi filozofiju.Život je vječna borba za opstanak.

Tmurnu svakodnevnicu treba razvedriti , pjevajući o trenutku koji jeste, upirući pozornost na nju , ali i rugajući joj se :

“Glupirajući se”. Lagano i konstantno. Uporno iz pjesme iu pjesmu.

I čitavo vrijeme pjevajući o ljubavi .

O zviježđu u kojem će sresti nju.Sanjajući ljubav.Živeći ljubav.

Uprskos svemu i svima kojima je život bofl roba lošija od one na buvljaku.

Ima jedna pjesma drugih dobrih i velikih ljudi;maestralnih Indexa,

koja između ostalog kaže:

*

“Šta sam radio sve ove godine

o čemu pjevam

trideset ljeta*

Prvih deset o ljubavi

o ljubavi drugih deset

i još deset o ljubavi

i još deset…

*

A Balašević je , eto, pjevao o ljubavi 44 godine.

I kad nije pjevao o ljubavi on je ljubav slavio.

*

Otišao je veliki i dobri čovjek.

Umro je , kako je i živio.

Veselo i ležerno.

*

Zadnje sate je proveo uveseljavajući ljude koji su se grčevito borili za njegov život.

Poznavajući ga, mislimo da je bio svjestan da mu smrt stoju nad uzglavljem.

*

Amđelu smrti se nikad nije rugao.Poštovao je i bio pomalo tužan zbog nje..

Bilo mu je žao što mora prevedno raditi posao koji svi neuki ljudi

mrze.

*

Znao je da će biti velikodušna prema njemu.

*

I bila je .

*

Sretno veliki dobri čovječe. Kreni na put mirno i tiho , tamo gdje Anđeli i dobri ljudi obitavaju.

*


											
Bookmark the permalink.

Komentariši