Iz Arhiva

Bosanski grb – Drago Ćosić – Ženski mu rod

Ljetos smo na našem  blogu imali karambol. On vam načisto, jao pao i rikno,ko gladno siroče pred praznim kontejnerom.

U Bosni nema više merrhameta i sadake. Sve popasoše oni iz “islamske zajednice”. I još otimaju iz usta gladnih.

Imaju sve crno na bijelo.Njaki svoj i ilmijski statut i pravilnik imaju, u kojima piše , da samo “učeni” ljudi, ko rečemo biva, ilmije i njihovi bližnji imaju pravo na sadaku. Nema veze što  Kur'an kaže da je to hula. Isto tako je zapisano , ko ima pravo na sadaku.

Ali skrenusmo sa teme. Šta ćete! Hila na Boga Milostivog nas uvijek ražalosti.

Pa nam , potom, najviše smeta hula na Bosnu. To nas ne žalosti. To nas nasmijava. Hule oni na Bosnu, otkako je Bosne i Vatikana. A to će reći oduvijek.,  barem otkako su pijani i raspomamljeni nikejski kozilij utvdio dogmu zbog koje Nebo zamali nije finitiralo sa vaskolikim pučanstvom.  Samo zbog dobrih ljudi, poput Bosanaca kasna je odgođena.

I ne samo što hule na Bosnu, nego   je  svako malo pljačkaju, ubijaju, siluju…

I jok,ništa joj ne mogu. Ona ljepša,snenija i nevinija se rađa.

I sada vi nama recite: Zar nisu smiješni svi ti maloumnici i fukare koji Bosni podmeću smutnje i zlo žele. Ima među njima i loknavih gospojica, odnosno muškinja a ženskinja i razrookih haduma, a pijačara.

Ono kad nam se blog izvrno ko hošafka na tenećku zapisali pismene koje smo vam more bit da bidne ostali dužni. Ako nismo , nema veze od viška glava ne boli. Ako nevjerujete pitajte ljude pomenute u uvodu i njihovog poglavnika.

Sada nam je pismene niotkud izronilo, pa ga moramo prihevtat na stranicu.

No, da napokon krenemo. Kad smo   malo kurtalisali krvopije i dušmane, ovo će biti očas posla, jer smo u međuvremenu našiiljili plajvaz.

Homićki minorac Drago Ćosić nas ne interesuje. On je svoje vaspitanje, ljudskost i umnost  a'ser(a)tivno i javno objelodanio.

Vidljivo je da mu govor miriše na trtljanje onog zadriglog, oblokanog salvetaša Franje Tuđmana i njegovo čedo, hoće se reći HDZ i sličnu koljačku bratiju. Iz babine smrti Čosa nić’ naučil. Čoek se očas izvrne. Ko komarac koji hoće snošaj sa lavicom.

Tako se isto desilo i Franceku Oblokašu. Samo on kukavica bio nije smio sam udariti na Bosnu. Pozvo onu drugu bratsku,koljačku bagru iz susedstva. I Sve što su uspjeli da urade , je   pušenje. Normalno poipušili ga jedni drugima.

Samo radi eventualne neupućenosti  mnijenja, moramo objašnjenje o grbu dati, dosta nam nebuloza o Bosanscima. Izazvani moramo uzvratiti; od sada na dalje i ubuduće, javno na otvorenoj tribinu. Pa vi izvolite, hulite..

Grb , koji je Čosiću poznat iz ličnih činova samozadovoljstava, je tipični proizvod (odraz) američke kulture, odgoja i demokratije. Njega sve više pruzima zapadna evropa, pa i Hrvatska koja je na braniku EU zadnjice. Hoće se reći puše joj u zadnjicu ; u to nema nikakve sumnje.

Dobro, primjetili smo da im je urnek bio Bosanski grb. Pričale im njihove mame, seje i žene o njemu. Joj, što su ga nahvalile. To se ne mre opisati koju su odu spjevali toj junačini..

Te jeste lijep i baršunast, ženski insani bi ga tako rado u tijelo povijali. Što je velikački i mirisav, da se žensko tijelo od sride pa naviše rapukne od slatkoće. Pa, onda što taj može durat i nadurat, to niko ne može. Tu se nabrajalica prekida, jer muški štos u nos , prekida priču.Ne znamo zašto, ali znamo da je to nevaspitanje, nekultura i porodično nasilje.

Uvijek te bosanske grbove krive za nešto. Iz čista mira.

A u biti Bosanski grb je puno, puno veći i elegantniji ; deblji , sočniji i nježniji, baršunastiji i slikovitiji. Bosanski grb je  toliko čuven i poznat, da su ga mnoge evropske kraljevske porodice uzimale kao dio svoga grba ili ga na zastavu stavljale. Kraljice i podanice, kao dio tijela svog, baršun mili, svilenkasti milovale i oko njega se uvijale i svijale.

Bosanci i ne znaju koliko robine ima po svijetu. Neki zluradi tvrde da je barem tećina dunjaluka nalik Bosancu.

Ako bi Bosanac htio prostak  prostak  kao Amer ili onaj čosavi maloumnik   ne bi to učinio javno i pred svjedocima. Dizati srednji prst i pokazivati ga je neodgoj i nekultura. Kavalir je Bosanac i ktomu   vaspitano dijete. A i njegov grb je poezija skladana, samo za ženski rod i mandoliranje po njemu..

Bosanac bi svoj grb pokazao na drugi način. Onako kako to njemu dolikuje i kako pristojnost nalaže. Nježno,diskretno i od srca.

Upoznao bi majku i seku picek prihevtanog – nazor kroatjanca. Pozvao ih na intim’, na osamu , na mezu i piće, uz sevdah muziku , cvijeće i svijeće, kao što to obično i radi. Na poklon bi donio anteriju i spavačicu. Bosanac se drži prvila –  dame biraju.

Sjeo pred njih, pripalio im cigarete , nasuo piće, pogledao u oči, nazdravio i čekao da dama gucne, pa bi i on otpio gutljaj i po običaju sa užitkom coknuo. Pogled bi dami sve rekao. Tada bi se mazno  protegao.   Ženskinjama bi oči na drške ispale, jer bi prvi put u životu vidjele pravi grb. Čuvenu zlatnu ljiljan motiku.

One se ne bi smirile , dok im zbog uleta grba , drugi, treći, četvrti put…dvadeset četvrti put, uz ciku, vrisku i smijeh , oči ne bi poispadale. I ne bi se stidjele. Još bi repete tražile; i dobili je. Dosta im muških klitorćića i tih stanja.

Ako ne vjeruje, nek’ cvajtaš  pita mamu, seku il’ kraljicu neku, može i austrijsku i francusku i englesku ili bilo koju dvorjanku o Mujinom grbu.

I neka  goljo spiker šta god pročita. Nepismenost i maloumnost u poslu je loš dar.

Ima ljudi i ljudi.

A ima i neljudi.

Lako ih je razlikovati.

Neljudi imaju Kainov znak na čelu.

I što je još žalosnije sve ga jače i jače tetoviraju.

Svaka priča o dobru i zlu, svaka izgovorena riječ

o ljudima i neljudima  ima svoju svrhu.

Tako se lako prepoznaju Božiji miljenici i sljedbenici pakla.

Kavazovićeva biserli Hutba / Iz arhiva

By admin 7. Aprila 2016. Oni nama, mi njima

Bio je dan je našega Sarajeva , grada čednosti.

Ljudi su ophodili  mezarja. I groblja.

I Ona.

Nacifrana , naprlitana i uzbibana.

Zna znanje. Kamere će joj se udvarati.

Jedino je žensko na svim grobljima gdje se sa šehidima njaki insani  slikaju.

Zaibrećeni smo.

Otkad je vijeka i mezarja žene i muške nikad zajedno nisu junacima na poklanjanje išli. Samo muški. Ženske urijetko, ali neki drugi dana i bez muškaraca. Taki adeti.

Kakvi smo , natakareni i zlomisni, prvo pomislimo da joj nije…

Ne nije, garant. Vidim joj  se u oku. Ipak se to , otkad je vijeka nije desilo.

Ni papisa Ivana to  nije mogla nadoštiklati. Ni ona kitočkica što bijelu maršalsku uniformu voli natakariti .  Pokušavala su hejbet puta , samo je   usisavala i usisavale  dok nije rodila. Iako je bila papisa nije mogla proturiti priču o bezgrašnom začeću.

Mi razvalili o papisi, a vi ste nestrpljivi i pitate se kakve veze ima papisa i naša priča.

Ima i te kakve.

Jel papisa bila gospodar urbi et orbi. Garant jeste , jer se pučanstvu tako zaklela.

Jel’ drmala dok je drmala . Jeste. .

Pučanstvo je blentavo ili ćoravo. Tertium non datur. – Trećega nema. Ovo smo stavili dvojezično jer tako priliči kad imamo gošću sa latinskog područja. A i medicinari bi trebali da znaju hejbet latinskog. Zajebali smo se ima. Dunjaluk  je ponekad i  blentav i ćorav. I sve vjeruje i ništa ne vidi. Ono k'o gol. Bolje glavu u pijesak , nego da ti ševe zapoju.

E, sada pravimo otklon od pape – papise , koja je i pored celibata rodila. Takva je vjera i prisega kod haduma i tetkica.

Jel’ Sarajevo grad, oliti orbi? Jeste.

Jel. Bosna  urbi, oliti svijet   ? Jeste.

Dugo već , Sarajevo nije imao žensku zadnjicu na čelnoj šćemliji. Došo vakat ženu birati.

Ja koga će nego Nju.

Ima žena nos za fotelje. Za dvi tri godine se uspela ko ni jedna žena na svijetu.

Nećemo o nepotizmu. Ne pije vode.

Jes da je studirala 11 ,  zarez pola , godina. Neki drugi za to vrijeme jamili tri diplome. Šta se ibretite?  Ona utvrđivala gradivo. Znala je da će joj znanje trebati.

Ona gura svoje pa svoje.

I evo je na mjestu gradonačelnice. Ne još. Ali sad pa sad.

Ne vjerujete nam.

Kako vam volja.

Ali mi kontamo vako:

U lipnju , njen lipić ulazi u prelomnu sedmu deceniju.

Ako  pregura sedamu, eto čovjeka u osmoj, a to znači zadnjicom ugasio fenjer.

Ako  je ne pregura, onda je stvarno prno u fenjer, ali vatru koja ga čeka, niko ne može ugasiti.

Lipić nema nasljdenika, tako da se loza gasi. Ali ima , nasljednicu. Ne milsimo na kćerku. Ona je „dobrica“  i gura  svoj film.

Mislmo na Onu.

Na profesionalnom planu ne mere dalje. Sve je jamila. Jedino nije akademiju.

Biće i toga ako joj muž poživi i ne dohvati se pržuna. Ovog ili onog. Onaj mu je garant. A za ovi će se viđet.

Politika je svrbi. Mora se i tu „ dokazati“. Ona sve zna i sve može. Nije džab džaba…

Da se ne ponavljamo…

Sada joj je glavni  prioritet prva gradska šćemlijica.

Poslije toga , eh , stići će muža. Mota ga ko uvijek ,  oko malog prsta. A vrijeme mu se povući. Ali prvo mora mjesto sebe turiti nekog, kome vjeruje. Ima aferima ko konstruktori onog čuvenog R-16 U .

I tako dolazimo do gospodara orbi. To je već najlakši dio posla.

Jesmo pametni k'o trokrilni ormari. Jedino nismo obrijali glace ko većina tarzana današnjice. Vole ljudi izgledati k'o anamo onaj.

Vi mislite mi nešto prokužili. Ili bacali olovo ili tarot. A nismo ni propovjednici.

Jok Boni! Mi povukli neke veze u mahali. Tamo svaki insan jal prorok , jal  neko čitabe ima u kojem sve piše. A šta je zapisano u tom kitabu ni oni pojma nemaju. Na stranjskom je jeziku. Nije sa ovog dunjaluka.

Radio Mileva radi. Preko Šuhrete sa Bjelava, došo haber do nas.   Nije one Šuhre  iz Drine. Mislimo , da ta sa anđelima pleše. Mnogo je sadake podijelila. Ova bjelavska samo voli olajavati i ne radi ono za pare. Samo iz ćeifa i ako joj ko zaišće. Ne je za nju nepoznanica..

A majka One je  iz čestite i poštene  porodice. Za oca joj ne znamo, jer   porijekla prezimena  nije najasnije građeno.

Na koga li  se Ona bacila?

A mere bit da bidne i ona pučanska:

-S kim si takav si.

Sačekajmo, bumo vidjeli.

I ova priča nema nikakve veze sa jalijom. Jalija ima svoj kodeks i svoju čast. Možda su malo iščašeni , ali ipak dosljedni i poštovanja vrijedni. Sve izvanog toga nije jalija i ona ne može o nepoštenju i  lošim stvarima nikog učiti. Taki se čovjek rodi.

 

Pjesma dana

****

Plače,malešna kuka i cvili,

batrga se ribica ,batrga.

Ulovljena je je u mrežu.

Sama  kriva.

Hoće ona koketirati sa ribarom.

A more široko i bogato

A plavet tajne krije

A u njemu ništa samo ljudska ruka sa mrežom

Harpunom i nožem u leđa nakane krije

Gadost pomora snije

A on je tako providan.

Ovako bi mi počeli pisati pjesmu da smo pjesnički raspoloženi.

Ali od kada je vijeka, u   politici nema poetike. Samo jadi prevare,pljačka i smrt.Žao nam puščat se poetike,pa se moramo faćat jel basne jal humoreske.A to je manje više prozaično.Za pripovjest opet treba nam insan ili barem neki pametan i dobar hajvan.

Evo ode onaj čovječuljak u bolnicu i svoju čast baci u naručje „krvnikove“ žene. Kažemo čovječuljak,ne zbog stasa, iako nije ni velji ni u kom pogledu,već zbog toga što pokaza da nije muško.

U novinama svojim godinama duva svoju visinu. Sada se busa da je nevin i da mu namjestiše,politički.

Nemoj nam tu kukat.Narod i kontejneri postali najbolji jarani,a ti sa nerodske grbače dvore , čardake ni na nebu ni na zemlji, sebi gradiš.I narod ne kuka,stisne zube i dura.Tako naviko.

Uzoholio si se i sila postao.Pohasio se što no reče naš pučanin,što mu izjutra i naveče krče crijeva.Obdan mu samo zavijaju.Uzmi Svetu knjigu i vidi šta je nanijećeno takim.

Ako si baja i čo'ek pregrmi,izbori se za svoja prava. A ne ko sinja kukavica u skute  „ dušmaninove“ žene po isprišnicu,da  ne ideš u zemaljski pržun.

Kažeš srce te drma. Kakvo te ,bolan srce spopalo?

Nismo nevjerne Tome,ali ne vidjesmo u tvome damaru , nikad,  ni jedno zrnce srca. Samo bahatost i pohlepu. Taki ti gard , od kako si kao komunjara „pobjegulja“ nama  doletio sa koferčetom punim poderanih vesti i direktiva doletio sarajevskim kosovima.To su one čudne ptice koje se glasaju u svačijem dvorištu i bašči,a ne vide se dok ne bude kasno.

Kažeš politika ti štima.

Koja politika?

Zar nisi u vrhu politike i u talu sa poglavnikom?

Ti se na sve strane polomio da uđeš u vrh te iste politike. I ušao si. Tikvu sa glavnim gospodarom zasadio. Svoje izmet pojeo. Lajo si protiv gospodara svoga i ovo i ono. Ne i suštinu.Njome si mere biti htio neku odstupnicu imati.

Tako ne rade ljudi.

Zasjeti za sofru sa neprijateljem i biti kukavica.Tako rade prelivode i oni koji nemaju bijelih bubrega.

Budi muško ,podnesi sudbu.Pa upotrijebi  sada svoje znanje koje tajne nečije krije.

Od zapisanog niko nije nikad pobjegao.

Koliko mi znamo.

Ono što ne znamo , ne m'remo ni rjeti. Nismo van mi  gatare i ilmije.

A i zbaranjeno nam : sihire,dove, fetve i gatke bajati.

Ni od poglavnikove zamisli ne mre niko mrdnuti,pa ni ti.

Valjda si na njega mislio kada pominješ štele.Ko biva nema ko drugi.

Ovdje vrijedi samo jedna zakonodavna:

Niko nije nevin , dok ne dokaže da je nevin!

A jopet ti, malecki Fahro sve zavisi od poglavnika.Od njegove noge.Na koju se ustao.Ni to ti nije zasigurno. Ona fetve i onih sihire zvuk,  što glavni od ilmija i njegov kurir zamisle, tako ima da ti bidne.

Ako je olovo ukrivo bačeno,nema ti pomoći.

Ako onaj kolovođa silnih kaže: pik ne važi, sva ujudurma je bila samo da te malo zaplaše,da vidiš šta ti je raditi i skim ćeš tikve saditi. I da  sa makom glavni haver budeš. Dobro ,vjerovatno će ti ponekad biti dozvoljeno da pojedeš makovnjaču,ali komad dva. Od nje mere nekad nešto blesavo nalećet,ali samo protiv dunjaluka i pjesnika.

I sada nismo načisto šta je ova pismen.

Ilmijska gatalica nije.Ni nabrajalica što ih oni po “ilmijski”- učeno drugačije zovu nije.Ne miriše na arabicu i nije na minderu sročena.

Basna nije,iako hajvana ima hejbet.Pripovjest nije ,jer ni o kome nismo pripovidali.

Značu ovo je tugoreska.

Ne znate šta je tugoreska?

To vam je hibrid političkog jada i bijede i humoreske.

Kad oni mogu u Bosnu uvlačiti bradate arabeske da je porobljavaju,što mi ne bi imali prava naše pismenije zvati kako hoćemo.

Naravo učenije:

Idi bre , Fahrudine Radončiću kući ,pa se tamo leči. Jaro ti pametan bio.Dobi haber od ministra njake sigurnosti i zbrisa.

” Naletjesmo” na  stranica:

Grbovi vlastele Bosne i Hercegovine.

Oni nama trinaesti nesretan dan.

Pomislimo, to je nešto što se trebalo pojaviti na mrežama još prije njihovih nastanaka, prije nego što smo se mi, naši djedovi,pradjedovi i Bosanski kraljevi rodili. Neka, nikad nije kasno.

Kad ono , ne veliko razočarenje,nego bezočnost što se ne može podnijeti. Samo što smo počeli gledati i čitati shvatamo da se to Bosni opet beskrupulozno podmeće i podvaljuje. Više i ne kriju laži. Nije bitno ko je uradio stranicu, ni kojim motivom, mi autore i motive prepoznajemo.

Bitno je ono što grbovi govore.
Časnost nikad ne laže.

Ako je neko kojim slučajem dobronamjeran htio biti, taj je silno pogriješio, medvjeđu uslugu Bosni napravio.

Ako nešto radite –nemojte biti naivni, uradite to čestito, pošteno i objektivno. I dobro, četiri puta provjerite i peti put ako treba. Dobro provjerite i pazite jer Bosni se još od Kulina bana i Kosova podmeće i laži se šire. Provjerite ili se bar ogradite od pravovaljanosti onoga što predstavljate.

Nemojte nasjedati , zvijer je neumorna, nikada ne spava. Još uvijek u ušima odzvanja krvava jeka tama-tam gusala, prangi i lomača.

Ako ste zlonamjerni kao što jeste mi vam ne vjerujemo, mi vas znamo i prtjimoi vas  i vaše laži, podvale istinom uništavamo. Tako i sada.

” Grbovnik bosanske vlastele ” se čuva u Fojnici u Franjevačkom samostanu od “pamtivjeka” , naime od zauzeća Bosanskog kraljevstvu Ovo je potvrdio svjedok fra Grga Ilić (?),  biskup i apostolski vikar u Kraljevoj sutjesci 8.jula 1800.god. U svejdočanstvu pisanom prelijepim latinskim rukopisom i ovjereno biskupskim pečatom nema ništa sporno. Sve je jasno i čisto kao dan, tako izgleda.!?

Zamka se krije u tekstu iznad koji je nasilan, glupav i nevješto ubačen, da bi to jednostavno smiješno bilo da nije k'mično. Uvodni dio iz “1340 god.” sam o sebi svjedoči: ordinarni falsifikat i ogromna laž.

Niko nikad nije naučno datirao godine nastajanja pisanija i utvrdio kojim redom su nastajale. Prošlost Fojničkog manastira je toliko burna i kataklizmična.

Ne treba biti grafolog i da se ta nosporna činjenica potvrdi. Polupismeni, više nepismeni rukopis nekog popa Stanislava Rubčića, čiji se redovi klate ko nedoklano svinjče i pijano vrludaju ,htio bi da izgleda kao srednjevjekovna crkvena bosančica i “svjedoči”:

“Na slavu Stipana Nemanjića cara Srbljena i Bošnjaka 1340 godine.”

To sasvim odudara od onoga što se očekuje od “carevog svjedoka.”

Istorija Fojničkog manastira i crkve nam govori:

-u ” velikom progonima ” 1521-1524. g. i samostan i crkva su porušeni, obnovljeni su 1594-1598.g.

-u velikom požaru 1664 g. nestali su crkva i manastir nova crkva je sagrađena 1669 god.

To znači da popova poslanica nije mogla naći put do Fojnice prije 1669.god. Tada je i tvrdanja papskog legata “od pamtivjeka naime od zauzeća Bosanskog kraljevstva” samo bezočna laž i podvaljotina.

Dva odvojena dijela teksta su po svojim finesama, pismenosti i estetici, pa i samom značenju toliko udaljeni jedan od drugog kao civilizcija od pračovjeka.

Međutim pijani pop je dao istoričarima vrijedan podatak kad kaže da je Stipan oliti Stipe Car bošnjaka. Izravno potvrđuje da u Bosni žive samo Bošnjaci, hrvate i ne pominje.

Porezni registar iz 1624.g. nam potvrđuje da je u Bosni tada živjelo :

-150.000 katolika

– 75.000 pravoslovaca

-450.000 muslimana

Za Turke i historiju svi su oni samo Bošnjaci. (Novokomponovanim post – dejtonskim bošnjacima slijedi zaslužni tekst. )

U popovom tekstu se ” potkralo ” nekoliko grubih historijskih laži. Jedina ličnost koja odogovara Stipanu i laži je Stefan IV Dušan Njemanjić ili Dušan silni (1308.-1355.god.)

On je bio kralj Raške i car Srbije,Bugara, Grka i Arbanasa. Carem je proglašen 16.04.1346.god.

Iz njegove inaugurativne titulacije progovara istina : Stipan IV Dušan Nemanjić nikad nije bio car Bosne.

Godina ukazanje carske titule potvrđuje da Stipan 1340. godine uopšte nije bio car.

To istovremeno znači da nije imao nikakve veze sa bosanskom vlastelom i njenim grbovima.

Isto tako historija bilježi da u to vrijeme u Bosni nije bilo srba i hrvata.

Stefan IV Dušan Njemanjić ili Dušan silni (1308.-1355.god.)

On je bio kralj Raške i car Srbije,Bugara, Grka i Arbanasa. Carem je proglašen 16.04.1346.god.

Iz njegove inaugurativne titulacije progovara istina : Stipan IV Dušan Nemanjić nikad nije bio car Bosne.

Godina ukazanje carske titule potvrđuje da Stipan 1340. godine uopšte nije bio car.

Ono što je interesantno je podijeljenost mišljenja o nastanku grbovnika.

Vremena su razna: 1340.g. “svjedok silnoga”, petanesti, šesnaesti, sadamnaesti vijek i konačno 1800. godina.
Mi smo dokazali što smo htjeli dokazati. Kad poželimo biće toga još, koliko želite,samo recite.

Uopšte nije bitno kada je Fojnički gebovnik nastao. Iz više razloga ćemo se prikloniti godinifra Grge vikara, ali ne i njegovom tumačenju i namjeri. Biskup je to. Radi što mu Vatikan i inkvizicija naredi, a oni su vodili bezbrojne krstaške ratove protiv Bosne i još nisu prestali.

To govori i mjesto izdavanja potvrde: Kraljeva sutjeska. Možda je ona odabrana da se na neki način obezbjedi ” Bosanska kraljevska ” autentičnost.

Ako ste neupućeni Kraljeva sutjeska je tik do Bobovca – Curia bani (banski dvorovi) i dvori Bosanskih kraljeva: Stjepan Ostoja, Tvrtko II Kotromanić, i Stjepan Tomaš Kotromanić. Napraviti papski ferman u Kraljevoj sutjesci je isto što napraviti ga u Vatikanu. To je bio dokumenat koji je imao vrijednost papskog edikta jer ga je izdao i potvrdio papski legat fra Ivo vikar. Mislio nam ga Ivo viknuti. Neće moći ni ove noći ni ubuduće.

Vikni ga ti svojim Vatikanskim mentorima ,vi ste navikli na to.Pitajte pedere sa stropa Sikstinske kapele koji se smješe na svakog papu dok se njima moli.

Vjerujem da su grbovi tih godina sakupljeni i uvršteni u Fojnički grbovnik. Sami priznaju da nikad prije grbovnik nije nigdje pomenut. Tek od tog vremena , od jula 1800. g. se o njemu počelo govoriti i pisati.

Nije to ni čudno, jer se to dešavalo u vremenima kada je postajalo jasno da je kraj osmanlija samo pitanje vremena.

Fojnički grbovnik je samo jedan od dokumenata kojim se srbi i hrvati uvode na bosanske prostore radi legalizacije svoje morne prisutnosti u Bosni. Fra Grga apostolski vikar u grbovnik ključuje grbove ” bosanske vlastele “, i pazite sad:

Postavljamo pitanje koja je to vlastela, čija je to vlastela, otkud je ta da prostiš vlastela?

Upitani odgovor hitan vama dade: bosanske,hrvatske i srpske porodice, i to ne bi trebalo da bude nikakvog spora!?!?

Ono pazite sad vam skreće pažnju na 130 grbova navedenih po abecedi (A-Ž):

I. 70 grba su grbovi bosanske vlastele, 85% ima bogumilska obilježja (ljiljan zvijezda, polumjesec, sunce).

II. 21 grb je srpske vlastele koji nikad nisu živjeli u Bosni niti je vidjeli; osim u morama i snovima.

III. 13.grbova je hrvatske vlastele koji nikad nisu živjeli u Bosni niti je vidjeli; osim u morama i snovima.

IV. 11 oblasnih grbova /ilirski(poželjni)grbovi koji nemaju ništa zajedničko sa Bosnom,tradicijom i bosanskom vlastelom

V. 15 grbova su grbovi porodica o kojima nema podataka – o njima će se donijeti sud po identifikaciji

Tačnost podataka +/- 1 %

Dakle za 45 grbova je ustanovljeno (iz teksta koji su nudi) da nemaju ništa zajedničko sa Bosnom, vlastelom i porodicama srednjovjekovne Bosne. Ti grbovi su bezočne laži, podmetanja krojača vikipedijskih istina.

O ne pripadaju, niti su ikad preipadal Bosni.

15 grbova je neidetificirano, poučeni historijkim iskustvom njih ćemo svrstati pod ostale, iako je većina sudeći po obilježjima bogumilska odnosno Bosanska.

Rezime:

Grbovi bosanske vlastele 54 %
Podmetnuti grbovi 34 %
Ostali grbovi 12 %

Postotci govore sve.

Kada se tih 34% izbaci sa spiska Grbova vlastele Bosne i Hercegovine, a utvrdi porijeklo 12% grabova, tek onda se može hipotetički govoriti o nekim zajedničkim bosanskim konotacijama preostalih 54 % grbova. Počeni iskustvom vjerujemo da se još jednom moraju preispitati i neki iz skupine od 7o grbova.

U srednjevjekovnoj Bosni je bilo više od 7o vlastelinske porodice. Neki izvori pominju i tisuće njih. Kako je spisak pao i stao na broju 7o pitajte autore i pitajte povjesničare i istoričare.

Bosanski historičari ništa ne rade, čast vrlo rijetkim izuzetcima, na zaštiti istine i Bosne, dapače dopuštaju da je kvazi istoričari rastakaju podvalama i lažima. Historija će sve kvazi upravo radi samg značenja te rijeći pomesti, jer manijake su njhihove majke trebale abortirati pa metlom pomesti.

Do tada Fojnički grbovnik ostaje samo to, zajednička podvala i laž ” caroslovca ” i papskog legata fra Grge. Tekst koji govori o grbovima je samo proširenje i reaktiviranje bezočnih podvala i laži karađorđevskih slogana. Nas ne zavarava grb Armije BiH u pročelju.

Boj se danajaca kad ti darove nose.

Mišljenja sam da bi vikarovo prezime trbalo glasiti Vilić. Naše historijsko znanje seže samo do fra Grge Vilića, nigdje ne vidimo, možda smo negdje usput nekog krojača Ilića. Ako ga histroija zametnula nije nam žao. Zvao se on Ilić ili Vilić nije dostojan Božije riječi i Bosne. Mi nismo prezentirali ni tekst ni Grbovi bosanske vlastele tako da nismo sigurni šta je jad htio bilo čime da kaže, osim da bezočno laže.

Ko protura ” tuđe ” laži krijući se iza drugih i sam je lažov. Ko dodaje laži u zločinu živi. Ko laže taj i krade, ko krade taj u zindan ili zatvor istorije i onaj pravi ide. Zar ne potomče Ohmučevića.

Ovaj tekst potvrđuje i pravilo: Laž i podvala nikad ne dolaze sami. Ponašaju se isto kao i zlo. Kotrljaju se i množe! Nama je jasno šta vi radite. Nadamo se da i drugi vide.

P.S

O tome koji su Bosanski banovi i kraljevi bili vladari Hrvatske i Srbije ili dijelova tih zemalja ćemo u nekim drugim vremenima, ako naš Gospodar dozvoli.

Vjerovatno ste već pročitali , identifikovan terorista.

Neka kriminalna fukara.

Nije na nama da mu i mi ime ponavljamo.

Cijeli svijet ga već zna.

A mi se trudimo da bajate priče ne pričamo , osim one koje mogu biti poučne.

Suzna  Kent ,neka anonimna komičarka se napravila važna i k'o fol htjela da da packu svojim Kanađanima, zbog pogrešnog razmišljanja o muslimanima i poistovječivanju sa ISIS.

Kanađani su , kako ona kaže počeli napadati druge Kanađane samo zato što su muslimani.

Napravila je nekoliko grešaka,namjerno ili ne namjerno nije bitno.

-Broj muslimana u svijetu nije 1,6 milirjardi.Prije će biti za milijardu veći.Nezvanično broj muslimana  se bliži cifri blizu  od 2,5 milijardi.

Ako dodamo muslimane po Kur'anskom značenju tog pojma; komotno bi se taj broj mogao povećati za još jednu milijardu.

Musliman nije samo čovjek koji se moli Bogu u islamskim zemljama ili potiče iz tog dijela svijeta i svoje molitve crpi iz Kur'ana,časnog.

Definicija muslimana po Kur'anu se može svesti u jednu prosto proširenu rečenicu:

Čovjek koji vjeruje u Boga Jedinog  ne  štujući druge bogove osim njega.

Brojke od oko 5o.ooo članova  ISIS-a je komičarka prenijela  slijedeći neke izvore CIA.

CIA, sasvim razumljivo, kao jedan od mentora tih terorista, želi zavarati svijet umanjujući njihov broj.Time se postiže dvostruki efekt:

-svijet nije svjestan opasnosti veličine prijetnje koju ISIS predstavlja,

-potiskuje vlastitu krivicu u formiranju bauka koji je prerastao želje osnivača.

Da naše pisanje nije „šupljanje“ navodimo podatak objavljen u Jutarnjem listi:

„Islamska država, teroristička organizacija poznata i po kraticama ISIS i ISIL, u svoje je redove regrutirala najmanje 200.000 boraca, što je brojka sedam do osam puta veća od procjena kojima je dosad baratala američka CIA. Tvrdnja je to Fuada Husseina, utjecajnog šefa osoblja predsjednika iračkog Kurdistana Massouda Barzanija, koju je iznio u ekskluzivnom intervjuu za ugledni Independent on Sunday.“

Suzan Kent muslimane poredi sa narkomanom i primitivcem koji je išarao tijelo kao pećinski pračovjek.Čak i oni su se manje oslikavali od Đastina Bibera.

Saslušali smo i ostatak njenog blebetanja.Ništa iskrenog i civilizovanog u njemu nema.Sve je to tvorevina koja podilazi žutoj štampi.

Hvala Suzani na pojašnjenju i pokušaju tumačenja zastranjivanja civilizacijskog ponašanja, ako je iskreno mislila osvijetliti aspekt odnosa Kanađana prema Islamu.

Žao nam je,ali kod nas te šund floskule ne prolaze.Uostalom i ona je kanađanka,sjeverno amerikanka i po vakaciji komičarka.Voli žena nasmijavat svijet.

A kanađani su braća južnijih amera  slijedeći njhove metode i principe.Čak i puškama,bombama i prolijevanju nevine muslimanske krvi zajedno sa SAD revnosno i redovno učestvuju.Pore klanja to donosi i novac.

Mi, opet, ne zaboravljamo da ta bratija još uvijek drži u robovskim odnosima „ indijance „ ,afroamerikance i sve  ljude koji imajau put tamniju ili drugačiju od preotestanske anglosaksonske arijevske nečovječne manjine.

Nedavno nam nahvališe Voltera., koda da mi nikad nismo čuli za njega.

21. Novembra bila godišnjica njegovog rođenja. Nismo bili raspoloženi za sporenje. Čovjek je ipak zaslužio kratki osvrt na bogato djelo koje je iza njega.

Rođen je kao francuski filozof, pisac i istoričar imenom Fransoa Mari Arue jedan od najznačajnijih mislilaca evropskog prosvjetiteljstva u 18. veku,

Bio je strastveni protivnik Crkve, borac čiji će radikalni poklič:


Uništite bestidnicu! (Éerasez l'infâme!)

snažno odjekivao čitavim stoljećem.

Jedna stvar je nama bitna:

Imao je istovjetan odnos prema crkvi i Vatikanu kao i mi prema svim kanoniziranim i institucionalnim religijama.

Bio je gorljiv protivnik crkve i svog zla koji ona nosi.

Njegov radikalni poklič je bio:

Uništite bestidnicu! (Éerasez l'infâme!)

Tokom čitavog 18.vijeka je snažno je odjekivao Evropom .

Mi crkvu nazivamo bludnicom što mu znači skoro isto.

I Volter i mi smo samo prenijeli koju je Jovan Evanđeliste u Otkrovenju sa početka ove ere, prije skoro dvadeset vijekova dao svijetu na uvid.

Svijet to ne vidi ili neće da vidi.

Ideju o crkvi kao dežurnom svjetskom zločincu je predtsavio 1759.godine i nabrojao sve zločine koje je počinila i činii crkva.

Sasvim logično njegov najveći protivnik je bilo hrišćanstvo i Rimokatolička crkva; osnosno Vatikan. Optuživali su ga za podrivanje prestiža crkve, a time i monarhije što po crkvi vodi degradaciji morala. Tada mu nisu ništa mogli. Bila je to era prosvetiteljstva kojoj je on bio predvodnik.

Uvijek je tako , ko će o maralu nego ostarjela ofucana bludnica.
Siluješ,iskasapiš i pobiješ više od tri četvrtine svijeta i onda opominješ moralom. Takve su bestidnice, đon obraz.

Imao je i jednu veliku neslobodarsku fulu. Nije bio pristalica republike i demokratije.

Njegova naklonjenost elitističkim krugovima je bila evidentna. Hedonistički život mu je nalagao boravak na dvorovima mnogih vladara. Luksuz, banketi, učena konverzacija i pozorište su se jedino moglo dostići u krugovima aristokratije.

Zbog toga je bio gorljiv pristalica umjerene i liberalne monarhije.

Njegovo mišljenje o idealnim vladarima je anulirala sva njegova pozitivna prosvetiteljska stremljenja i pisanja .Ne može se očekivati da se neko prosvjetljuje, a voli šačicu narodskih kvopija i ubica na račun masa pučanstva.

Hedonizam nije nikakvo opravdanje. Slobode ima ili nema. Torture i terori isključuju slobode.

Žao nam Voltera imao je potencijala biti jedan od najvećih historijskih ličnosti. Pao je na ispitu ljudskosti, a važio za vodećeg prosvetitwelja.

Nama tu nešto ne štima, pa nismo uopšte skloni Volteru.

Njegove duga i uporna borba sa Vatikanom i hrišćanstvom nas je spriječila da ga svrstamo u farizeje i ublehe.