Jos ne sviće rujna zora
jos ne trepti list sa gora
ne čuje se glas slavuja
zoru da najavi
zoru da najavi
Ne čuje se dah zefira
niti pjesma od pastira
tišina je svud okolo
sve živo počiva
sve živo počiva
Svaka travka u povoju
sad osjeća radost svoju
al’ od mene radost bježi
daleko, daleko
daleko, daleko
Neka cvjeta rosno cvijeće
nek’ se kiti s’ njim proleće
ja ga više neću brati
jer nije za mene
jer nije za mene
Ja ga više neću brati
jer ga nemam kome dati
kome sam ga dati htjela
zemlja ga pokriva
zemlja ga pokriva