Nedavno nam nahvališe Voltera., koda da mi nikad nismo čuli za njega.
21. Novembra bila godišnjica njegovog rođenja. Nismo bili raspoloženi za sporenje. Čovjek je ipak zaslužio kratki osvrt na bogato djelo koje je iza njega.
Rođen je kao francuski filozof, pisac i istoričar imenom Fransoa Mari Arue jedan od najznačajnijih mislilaca evropskog prosvjetiteljstva u 18. veku,
Bio je strastveni protivnik Crkve, borac čiji će radikalni poklič:
Uništite bestidnicu! (Éerasez l'infâme!)
snažno odjekivao čitavim stoljećem.
Jedna stvar je nama bitna:
Imao je istovjetan odnos prema crkvi i Vatikanu kao i mi prema svim kanoniziranim i institucionalnim religijama.
Bio je gorljiv protivnik crkve i svog zla koji ona nosi.
Njegov radikalni poklič je bio:
Uništite bestidnicu! (Éerasez l'infâme!)
Tokom čitavog 18.vijeka je snažno je odjekivao Evropom .
Mi crkvu nazivamo bludnicom što mu znači skoro isto.
I Volter i mi smo samo prenijeli koju je Jovan Evanđeliste u Otkrovenju sa početka ove ere, prije skoro dvadeset vijekova dao svijetu na uvid.
Svijet to ne vidi ili neće da vidi.
Ideju o crkvi kao dežurnom svjetskom zločincu je predtsavio 1759.godine i nabrojao sve zločine koje je počinila i činii crkva.
Sasvim logično njegov najveći protivnik je bilo hrišćanstvo i Rimokatolička crkva; osnosno Vatikan. Optuživali su ga za podrivanje prestiža crkve, a time i monarhije što po crkvi vodi degradaciji morala. Tada mu nisu ništa mogli. Bila je to era prosvetiteljstva kojoj je on bio predvodnik.
Uvijek je tako , ko će o maralu nego ostarjela ofucana bludnica.
Siluješ,iskasapiš i pobiješ više od tri četvrtine svijeta i onda opominješ moralom. Takve su bestidnice, đon obraz.
Imao je i jednu veliku neslobodarsku fulu. Nije bio pristalica republike i demokratije.
Njegova naklonjenost elitističkim krugovima je bila evidentna. Hedonistički život mu je nalagao boravak na dvorovima mnogih vladara. Luksuz, banketi, učena konverzacija i pozorište su se jedino moglo dostići u krugovima aristokratije.
Zbog toga je bio gorljiv pristalica umjerene i liberalne monarhije.
Njegovo mišljenje o idealnim vladarima je anulirala sva njegova pozitivna prosvetiteljska stremljenja i pisanja .Ne može se očekivati da se neko prosvjetljuje, a voli šačicu narodskih kvopija i ubica na račun masa pučanstva.
Hedonizam nije nikakvo opravdanje. Slobode ima ili nema. Torture i terori isključuju slobode.
Žao nam Voltera imao je potencijala biti jedan od najvećih historijskih ličnosti. Pao je na ispitu ljudskosti, a važio za vodećeg prosvetitwelja.
Nama tu nešto ne štima, pa nismo uopšte skloni Volteru.
Njegove duga i uporna borba sa Vatikanom i hrišćanstvom nas je spriječila da ga svrstamo u farizeje i ublehe.