Zimska noć punog mjeseca
Ona spava
Pada snijeg
Plavetni ledenjaci
U đardinu ljubavi sniježi
Snježno jezero
Bila je ponoć punog srebrenog mjeseca
jedne davne raskošne zime bogate prtinama boli
kada je Malena neopozivo odlučila da usnije
sjećam se k'o da maločas sklopi oči
prelijepa bješe plavetna djeva moja
i još uvijek snivjući dobrotu njenu srce voli
ponestaje mi daha a u očima pada snijeg
umorna je bila ljepota mila
jako umorna
slomila se nedugo prije
uznesenjem naše krhke djevojčica
slutilo se neće dugo
sleđena ko plavetni ledenjaci
koji ne znaju gdje će
da ostanu zanavik ko sleđene gromade
ili da se skrše ko krhke pahuljice o hridi
u ponoć kad se Božić radošću umiva
rubinove usne položi na moje zabezeknute
osjetih titraje odlazećeg daha
volim te mili moj
zagrli me još jednom
budi jači od rastanka
i nemoj da bi mi suzu pustio
i nisam
nikako nisam
nema svjedoka
čak nisam ko godina zaplakao
ako znate kako je to
od rose u mojim očima
pored našeg đardina ljubavi
ne vidjeh suze svoje
a izlih čarobno snježno jezero
u kojem nikad ne sviće zora
orošeno u tisuće i tisuća boja
za svaki naš dan jednu
nježnu i čednu
mojim prelijepim djevojčicama nalik
a nad zaleđenom rosom
još uvijek plavetni snovi sniježe
strpljivo čekajuć osvit
