I kada sniš
čednošću bdiš
u noćima mojim
sjena sve je
kao kapljica kiše
kao bijela dama
kao labudica
kao krhka ruža
i život i san
i behar prosut u srcu
ne dam da mi bježiš
gledajući te okupanu bjelinom
savršenog zimskog dana
kao pahuljica nježna
a lebdi dušom mojom
Kučica u cvijeću
Poljubac
Prozračna snenost
Obzorje budućnosti
slutim jube
al krijem
tvoje zore bolne
za sedam godina
i još neki dan
u sjenci naše kućice
kraj mirisnog cvijeća
urburkanih bila
ležimo nagi i vreli
od cjelova silnih sneni
na grani usud sjedi
tužno nas pogledava
tiho šapće al ne zbori
ne spavajte noćas mili
do zore još vremena ima
plešite još samo malo
uskoro će zora krvava
najaviti vašega tanga kraj
pustite da ljubav cvijeta
do poslijednjeg okreta
sutra će za jedno od vas
biti svršetak ovog svijeta
To vam je tako
jednostavno i lako
reče Ja jesam
ljudima od blata
imate raj
i pakao
vi birate ples
Raj je za moje duše
vatra je zavodnikova prevara
tako vam je to
reče On Milosni
lako i jednostavno
ljudima od zemlje
imate Milost i Ljubav
od Mene
plam i vatra
to vam je od vas
jednostavno i ne baš lako
reče Jedan Jedini
ljudima od ognja
to vam je tako
Sunčica
Ime ruže i ljubičice
Sjaj Modre rijeke
i kapi rose
Šapat srca
i jecaj ljubavi
Sunčica
Istina i nevinost
Dobrota i nježnost
Brižnost i ljubav
Vedrost i čežnja
Ljubav Tišina i sni
I ne po želi
Da te miluje
Djetinjom dobrotom
Da grli te životom
Mirisima tijela svog
To milo čedo svjetlosti
Sunčica
Noć Anđela
Naši snovi
Ruže i još ruža
Rijeka vjernosti
Mirisni cvijet ljubav
Plavetna tišina
dolazi noć
mog Anđela plavetnog
ona mora bez mene
poć poć
prelijepa kao naši snovi
urešena i spremna
gre gre
Anđelima na pričešće
ruže i još ruža
obalama rijeke vjernosti teku
mirisni cvijet
ljubavi
odi odi
daleko od mene
najdalje i još dalje
tamo tamo
a se ne čuje
plač našeg đardina
mi život pjesmom slavimo
ponekad se desi
a nam se otme
suza samo jedna
i plazi i plazi
nikako da slazi
zabranjeno joj
jes kako ne
ali
šutimo šutimo
Prekrasan dan
Livada cvijetna
Trešnja u cvijetnjaku
Plišani dodiri
Mjesečevi velovi
Sanjam dane
proljetne i sunčane
livadu tratinčica svijetlu
ljuljačku trešnjinu bijelu
mnijem još uvijek
behari cvatu
tvojim dodirima
srcu rukopoloženom
mnijem još uvijek
u sutonu rubinovu
trešnjine usne nudiš
meni nerazumnom
mjesecom obasjana
ljubice krasiš
mirisima grudi čeznutljivim
a ja ih kradem
godinu za godinom
zima nikako da prođe
mnijem kao i uvijek
snjegovi zapadali veliki
prostiš mi Malena
jedina
večeras mi srce radosno
razigrano pleše ljubavlju
hvala ti živote
toliko si mi dao
Nemoj mi reći da je kraj
Da ljubav naša umrla je
Ljubav nikad ne umire znaj
Ona samo kaže sama je
Ostala djevojčica ta
A dječak je u srcu nosi i sni
Čitav život je pred njim
Poruči mi u snu neko jutro
a dan po običaju prekrasan i milostiv
prva Malena
ti si uvijek htio ljudima da daš
ali lebdiš u oblacima
radi nepoznatog mnoštva
o kojima se Nebo brine
zapostavljaš predivna bića
ruke ti pružaju
pognem glavu
zatečen sam
ne pamtim kada sam ostao bez riječi
nisam znao da se to može
ona se smješka i kaže
sad znaš kako duša boli
a da ti nije ništa učinjeno
odbi bol
inače ću ja tebe otkačiti
iako mi to ne pada na pamet
a ti vidi da li ti valja
ona tvoja
šta je tu je
i još mi prošapta
Ali, nebitno, bilo pa prošlo
kad ti reču
ne vjeruj jer nikad ništa ne prolazi
i sve je bitno
osim ćutanja
i ode
sam sebi kažem
konju jedan
ako si pametan
skontaj
šta je tu poetesa
jedna druga Malena
htjela da kaže
možda sanja ružu
koja cvijeta
a bolom miriše
možda usnila
Princa Malog
a on bježi
i shvata
u snovima privid ima
koji stvarnost briše
Tvoj čudesni šapat
kao eho umilne riječi
slutnja neumitnosti
a luta Oceanom Tišina i sni
kao miris davnih dana
poput lepršavih sjena
lude i zamiru
bespućima moga uma
tražeći zapretenu vatru
ukradenog srca moga
prelijeva se poput velova
plešući samo za nas
tango ljubavi
Nedostaje mi tvoj bijes
kada se ljutiš na moje gluposti
nedostaje mi tvoj osmijeh
kada poželim da te slikam bojama duge
nedostaje mi tvoja sjenka
kada poželim da te zagrlim
nedostaju mi tvoje riječi
a ti kažem da te volim
gubiš se ljuta
negdje daleko
ne ostavljajući ni sjenku
da mi tugu miluje
kako onda da dišem
ili snove da pišem
a ne znam kuda hodiš
tragove kiša izbrisala
a nedostaješ kao kapljica rose
grudima umirućeg maksumčeta
