Vrišteća kraljice boli / Za sve djevojčice što mrenjem ljubavi kroče

 

 Nestvarni krajolik

 

 

Pjesma  Melankolija  Strast  Lakoća

Mjačina duša Djetinje radosti Umor Rastanak Mrtva priroda

 

Vrišteća kraljice boli

 

Vrišteća kraljica boli

Znate li onu plahu srnu

Frku proljećnu

Pa još Frku frkicu

Nesrećnu

Lirik pjesnikinja

Reći ćete – kanda

Frka da – nikad luđakinja

Donekle – valjda.

Ali – vapaja ljubavi

Krika ljubavi

Željna

I posne korice hljeba

I gladna ljubav  traži

Hoće da se da

 

Njen očaj krik

Plaši

Muškarce

– biti kukavice

Bola krik

Plaši

ženskinje

– zle vučice

Muškarce na kuje sviklih

Ne na Srne u ljubavi niklih.

Žene na grubosti obučene

Na prinčeve male naučene

gutat i blatit

Ne  na ljubav frkičavu

Neštedimice što se daje

 

Ljubav majke preplašene

Bol-žene ostavljene.

Bol djeteta dobrote

Anterija od safira

Nježne mile krasote

Let malog  leptira

Bol srne ljubavnice

Što u jadu vremena

Što u jadu jada

Što u jadu sjemena

Što u jadu pada

Ne želi potkovice.

Bol košute majke

Troje djecu što ljubi

Dvoje spašava od hajke

Sina od istih neljudi gubi

Put rubina želi da kroči.

 

Srna Ljubavnica

Srna prijateljica

Srna poetesa

Srna umorna

Uvijek samo nježne žene

Bijelini anterije da iskoči.

U ljubavi uzlet vidi

A bila je samo – lane

Što hoće da se svidi

U proljeća snene – dane.

Golubica u sve dane ružne

Kraljica vrišteće boli

U sve njene snove  tužne

Nikada nikoga ne moli.

Starog a novog zadnji dan

Dragana milog spoznala

Ostvari se djevojčaki san

Al’ se njemu nije dala.

Dugo se molilo i snilo

Za hiljadu pahulja dan

Nekako se dockan zbilo

Iako bio je dugin dan.

 

In momoriam  jednoj anteriji – jednoj nevinosti,

Poetesi što umire u bolu usamljenosti.

 










												

U Mariji rodi se glas









U Mariji

u slomljenom srcu

neočekivano rodi se glas





u jadu vremena

u jadu jada

u jadu sjemena

u jadu pada

u bolu ljubavnice i prijateljice

golubice i grlice

princeze dobrote i milosti

rodi se glas





Rodi se glas

vrišteće kraljice boli

rodi se jecaj

rodi se krik

kao pahulja bijelih kristalni let

ah da Marija

Frkice mila

i pad je let





Kad bi Marija pustila glas

kad bi pjevala

o Dobrom čovjeku svom

ptice bi ušutjele i plakale

drveće je stiskalo lišće

rijeke su prestale da šume

more se nije talasalo

toliko ljubavi i tuge

utkanih u safirnu čistoću jecaja

u brilijantnoj jasnoći bola

ledilo je ljude

i nebo

takvo nešto nikad nisu čuli





u Mariji Magdalene rodi se glas…


												

Bleki – Ništa od uspomena

Kad um ne propušta sjećanja

znači da imate sunčanicu

ili vas je groznica strefila

a možda samo uspomene bole.





Kad um ne propušta sjećanja

to se dvoje za ruke više ne drže

ni cjelovi uzavrelim usnama

po tijelima ne klize





Kad um ne propušta sjećanja

jedna zvijezdica je ugasla

ona najsjajnija djetinje ljubavi

ono dvoje što su se rastali





Kad um ne propušta sjećanja

nebo kiši i tužno je

još jedna ljepota ugasla je

i dva srca su slomljena


												

Bleki – Milost

 

Jednom smo bili malo čudni
žali ona mene
ograjisaću ko žuti
ako  činim greške

nasmiješim se milom djetetu
ne ide to tako
putevi kojima hodimo
su čudni sve do jednom

nenadano miris cvijeća nas dotakne
Milosti ni svjesni nismo  kao sjenke
poletimo u okrilje sreće
Usud nikad ne govori kad i zašto


















												

Umor dertli kalendara II

Djevojka purpurnih snova

Muzika stara

Đardin ljubavi

Moje ljubavi u noćima dugim

Moje tuge

Modra rijeka sanja

 





A opet

kao i uvijek

negdje kiši

mraz neumitno bije

a stari ofucani ker

koji je nekada

možda bio nježni

poeta i slikar,

ljubavnik

je tako sam

bespomoćan

u odlazećem vaktu





Nekad

ni snovi

ni uspomene

ne pomažu a polako

dertli kalendari a sneni

eho života čudesnog ističu

poput zalutale proljetne pahuljice


												

Bleki – Praznike snim












Umorno dijete

milosti puno

umorno leglo

i sada sanja

ljubav i vječnost

 

A ja ?

 

pod   pendžerom njenim

svako veče

molitvom

njene djetinje sne bdijem

 

daleke su  duboke vode Oceana

koji se svaku veče preplivati mora

ka našem malenom univerzumu

Tišina i sni

da se željena  vratiti

 

Eh reče suđaja

nikad se ne zna

zašto je D'bro dobro

a se rukom malenom nježi’

uzbrkano srce moje

 Lane moje…

 

 


















												

Bleki – Tuga

 

I kad ne znam šta

i kada se ne sjećam kako

i ništa više ne razumijem

a će riječi kliziti

po ovom oceanu tuge

nošene starim bolima

daleko od tebe

mila moja

tako je to

ponekad

tuga nenajavljena

bane kao sjena

kao valovi

što prijete da ruše sve

 

osjetiš

da tek kapljica  krhka si

koja samo sni

i uspomene navru

tuga ih nosi

od mene do tebe

 

Sjećanja su tako prelijepa

bliska

milostiva

ljubavi moja

samo pate kroz vrijeme

a bol nepodnošljiva

nikad ne prestaje

 

oprosti mi

sjeno duše moje

molim te

ako nekad vidiš

kapljicu koja suzom miriše

na licu mom

nikad je ne briši

voljena

 

u njoj

u toj suzi violetnoj

rađa se  novi san

da ležiš kraj mene

i dušu mi miluješ

dobrotom

čiste ljubavi






												

Jutro sa Blekijem – Nevinost

 

 

 

 

Ukradoše mu

nestadoše

Princezu

dok ležaše na samrti

pominjući njeno ime

***

Probudi se

misleći bunilo je

nije bilo

Nevinost mu odvedoše

za tujinca udadoše

 

Grad čednosti

i čovjek  kalendarima bogat

još uvijek se nebu mole

čekajući  Djevicu

da im se vrati

 

Prevod pjesme:

Mjesec nebom pliva

 

Mjesec nebom pliva

Pjesmom svojom zavodi

sumrak vječni sa njim nježno pjeva

Mjesec me pita:

Znam da ne znam

Kako li me voliš u  snu.

 

Ja kažem: Ne, ja ne znam, ne znam.

Sudbino moja , ljubavi moja , volim te.

 

Mjesec nebom klizi

Pjesmom svojom zavodi

sumrak vječni sa njim nježno pjeva

Koliko sam čekala na tebe

Tiho noću patila

 

Zašto si otišao – ne znam , ne znam.

 

Ja kažem: Ne, ja ne znam, ne znam.

Sudbino moja, ljubavi moja , volim te. .

 

.

Prevod Hajro bleki










												

Bleki – Od broja jedan do Iskona

 

Dodirujmo se mila

lagano kao čednost

od broja Jedan

cvijeta tvoga

volimo se

dodiruješ me

dolaziš mi

od Iskona

žena voljena

uvijek zna

da mi prostiš

da ti praštam

vodimo ljubav u neprostoru

sna i jave

ljubi me

snovima svojim

tvojim tijelom

ubi tugu moju

 

usnama kradem

samoću tvoju

jedna jedina

jedan jedini

miluješ

suze moje

obljubljujem

boli tvoje

žena i čovjek

biće jedno

miris ljubičica

opija

do broja jedan

 

ti i ja

zaronimo

oceanu strasti

do zvijezda

maglica naših sestrica

nećemo se plašiti

poniranja i jecaja

Nebo milosti dariva

ljubav našu čistu

ah skoro zaboravih

jubim te zauvik