dani snivaju po ledinama
snijegom zapretenih
okova sleđenih sjećanja
plašim pitati gdje si ti
nepoznati ljudi reći će mi
ubijaš tugu tražeći moje usne
uskoro će zamirisati jorgovani
pod mjesecem koji tuguje
a nema nas u đardinu ljubavi
tada bih u odrazu sunca
što pravi tvojim skutima hlad
sahranio snove o ljubavi
Ti snena i stasita okupana crvenilom sutona u bijeloj vjenćanici koja hoće da bježi da prepukne da otkrije ljepotu koja se ne bi smjela noću skrivati život novi počinješ da budiš prelijepa i sramežljiva brmenita oblinama i sjajem sa likom djevojčice što sanja ljubav obasjana zvježđem ljepotom koja postiđuje krajolik pružaš ruke meni sretnom srcem tvojim čednim zapisanim sa tobom jube moja tuga se gubi tek malo sjete titra koja neoprezom može da je vrne i zato zabrani mi čednošću duše tvoje povratak u samotnu tugu i bol
+Luz Casal ~ Historia De Un Amor/ Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik
Ponekad
moram da šutim
bol da oćutim
a srce mi slama
misao ko zviježđe
Uh
ne diraj u anđela
grijeh je
Srušila si obale
prepoznaćeš stihove
odlutale
srušila si obale
u kapi krvi moje
nestala
Srušila si obale
a u rijeci tvojoj jedino
plivati znam
Kada bih se ponovo rodio
sve bih vas na isti način
istim redosljedom
i žarom
sutonima i svitanjima
u noćima bez kraja
u sjeni mjeseca
i sjaju zvjezdica
sa Božjom Milošću
u nježnim otkucajima
moga djetinjeg srca
volio i mazio
jedine ljubavi moje
Bijah mlad i zelen
iz noći u noć
pitah kuma
pokaži mi
u kojoj slamčici
kriješ moju zvjezdicu
Šuti vječnost
ne odgovara
neuk i hud
i dalje moljah
podari mi slamčicu
u kojoj skrivaš moju zvjezdicu
Sada znam
srce je moja slamčica
u kojem su snile
moje zvjezdice
iz te slamčice
vratih kumu
sve njegove zvjesdice
sjajne blistave
čiste nevine
suzom mojom zalivane
veselo žmirkaju
mašu i šume
kada ćeš nam doći
dobri i blentavi
uskoro uskoro
u mojim očima
još samo jedna aria
pruža mi ruku
plešimo mili
naš poslijednji tango
Na njenom četvrtom prstu
blista brilijant
da lijeva je to ruka
upravo vjenčani su
On leže kraj nje
okrenu je sebi
čvrsto je zagrli
ljubi
Ona mu uzvraća
Ljubavnički poljubac
dug nježan strastven
malo grčevit.
Znaju znanje i znanje .
poslijednji oproštaj je zatitrao
Osjećajući da ostaje bez daha
on se odvoji od nje
Prime se za ruke
ponovo spojene za života
Lijeva u desnoj
desna u lijevoj
jedno srce i jedna duša
svjetlošću iskre
Ona ne povrati dah
prestade disati
Tek tako
kao da je to najnormalnija stvar na svijetu
On je i dalje drži za ruke
zna da je još tu
zna da čuje ga
Priča joj
-Bila jedna djevuška bajna
Zvali su je Marija Magdalena sjajna
Na ovome svijetu nije bilo ništa ljepše
od Krasotice te
Čednošću srca djetinjeg
čistog i blaženog
voljela je Nebo
slobodu i djevičanske ljubičice
I mene sretnika
I ja nju
Očaran ljepotom njenom
sa njom sam snivao najljepše snove
I evo nudim joj svijet na dlanu
Tugo moja
Bijela dama ne odgovara
A život je kao i uvijek
Prelijep
Dok bol klizi sleđenim vodopadom
dobro je srce očajno
Navsegda
*
Ženo moja vječna ne plačem ja
kad mi jube jedina mre
to suza sama licem gre
U suzi toj
ljubav jedna tiho
postaje vječna
Ženo mila ne plaćem ja
što odru trnjem bijelih ruža i poljskog cvijeća hodim
okom hoću fantaziju tuge da prebrolim
U oku tom
djevuška mila tiho
ljubav je čudesna bila
Ženo jedina ne plačem ja
što ispod taš kamena
moja je tuga zemljom pokrivena
Ne tugujem tugu svoju
sebe je tiho srcem od kristala poklanjala
za naše snove se nebu darovala
Ženo čarobna ne plačem
nikako ne plačem ja
jer grijeh je ljubav žalovati
ljubav jedinu
slaviti a suzom tiho svjedočiti
grijeh je u bolu nizbježni
* https://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=54130
BAJKA SREBRENA BOSNE ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI
MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE
Očas se nakupilo dvadeset osam godina Genocida i pokolja u Srebrenici : I genocidnog rata u Bosni.
Mora se obilježiti , iako svake godine nekoliko majki i sestara čije su najdraže nestali – svisne i presvisne.
Neke ne dočekaju da pomiluju kosti ljubljenih
Samo sjednu , usniju najmilije , osjete lahki dodir povjetarca , pomisle :
Ovo je dodir duše sina moga.
I ne probude se.
Kad majke umiru , sada već decenije bola , sa sobom , na ahiret prte.
Nebo im jedina nada ,
da će tamo sresti voljene.
****
O Srebreničkom genocidu je mnogo toga rečeno.
Ne i dovoljno.
O Srebrenici su pisali i znani i neznani, i poželjni i nepoželjni, i dobronamjerni i nedobronamjerni, relevantni i nerelevantni. Većina njih se pokušalo utrpati i utrpava u srebreničku tragediju radi ličnog profita, lične promidžbe ili želje za nametanjem svojih stavova i svojih „istina“. Vjerovatno i minuta pozora javnosti, biti na slikama , u prvom redu.
Prava istina o obimu i strahotama stradanja Srebreničana u Srebreničkom holakustu iz ugla žrtvi vrlo rijetko dopira do javnosti.
Ako i dospije, vrlo brzo se sklonjaju iz žiže interesovanja, u nastojnaju da se istina ućutka i prepusti zaboravu.
Neće moći ni ove noći ni ovog vijeka ,a Boga nam Milostivog ni slijedećih vjekova.
****
Sada se prepuštamo bolu i
Bajci Srebreničkoj,
i uzvišenim Majci Srebreničkoj i Sestri Srebrenoj.
Bajku kazuje jedno dijete , jedan Mali princ , koji osječa svoj i bol , neprebol drugih :
Pričajući o nama ubijenim Srebrničanima ja pričamo tebi Majko srebrenička i tebi Sejo srebrena,
Ja, Isa nestalo Maksumče.
P.S.
Bajka je obimna pa smo je prisiljeni podijeliti na više dijelova, radi pozornijeg praćenja.
Licemjerne demokrate
arijevski zapad za otpad zreo
fašistička neman Vatikana
bludnice sa sedam brežuljaka
ubijaju porobljavaju
i rekoše
embargo siroćiću
golorukoj žrtvi
još samo treba vezati ruke pomisli neko
onak’ hrišćanski
i sasvim očekivano
vezaše
i još rekoše
kakva zaštićena zona
kolji redom
ne upiri prstom na nas
poslušani su
poslušnici predvodnicima novog
koljačkog svjetskog poretka
učiniše to
na način
i na priliku
mentora njihovi slugani
ti srbačji
ti kroatji
i četrdeset mjeseci kolju
Sreberenom gradu u pohode
dođoše neki od srbalja –
ostavština homo primogeniusa
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni sa šest vjekova
tam – tam'a gusala
i kukavičluka
sa kosovskih ravnica
što dozivaju duhove mrtvih
dođoše neke srpske zvijeri
neljudi
siročiće kolju
na očigled
očiglednog svijeta
Tuku i kolju
Siluju Tuku Kolju
Ubijaju Siluju Tuku Kolju
Žive spaljivaju
Neštedimice
Bez milosti
sve odreda
I Bože milostivi
anđeli mili
djecu
malu djecu
nježnu nevinu maksumčad
sjekli su na komade
porili trbuhe
bez razlike
i trudnicama Majčice
i djevojčicama Sestrice
silom trudne glave nestajali
mutni prljavi
ti
abortusi tame
ružni krvavi
zli
tri prsta
đavolja klica
u ime krsta
ubica
Modro zelenu
Okamenjenu
Pospanost nevinu
Oskrnavljenu
Od nebesa poklonjenu
Tišinom opkoljenu
U proljeće
Početkom ljeta
Kao staricu neku
Il’ Modru rijeku
Zavijale
U krvave odore crne
I posnu
I kad duša od bola trne
U vječnost slala
Bosnu
A se ona nije dala
Zemlje Božje Milosti
A se ona zvala
ubijala
ta
zla klica
Okamenjenu
Oskrnavljenu
na raspeće
U proljeće
Početkom ljeta
stavljala
u crno zavijala
Bosnu
Snenu
A se ona nije dala
Zemlja Božje Milosti
A se ona zvala
mutna prljava
ružna krvava
tri prsta
Modro zelenu
Pospanost nevinu
Od neba poklonjenu
Tišinom opkoljenu
Kao staricu neku
Il Modru rijeku crnu
U krvave odore
a duša od boli trne
U vječnost slala
Zemlja Božje Milosti
A’ se ona zvala
Srok mi htio kliknuti
Stih mi htio blistati
Rime su me htjele paziti
Pjesma me je htjela maziti
Avaj! Avaj! – Uzaman.
Jao! Jao! – Nedoklan.
Majčice
ali sin ponosan
i brat radostan
sestrice
Progovori mater
progovori Majčica
saluti ljepot sina svoga
Znaj
sine najmlađi moj
ni tugu nositi
više ne mogu
ni suze proliti
do molitve Bogu
izustiti
iz sred grudi
sa dna mozga
iz cijele rodnice
ko kliješta kovačka
čupa mi dušu
šestero braće tvoje
hude zlosrćne
i bol tvoja
ljubimca moga
ko drobilica kamenoloma lome mi život
braće šesterice tvoje
hude zlosrećne
I mladost tvoja
zapjenjeno i bjesomučno
gladna raja
vjekovni robovi
prokleti pogani
đavoljeg sjemena zvijeri
gmižu iz brloga svojih
bijesni neprijajatelji
Božji
Hitler Atila Irod
Brtlomejska noć
male mace
naspram ovih
ovih…
ovih…
Oh Bože Milostivi !
reci mi
kako da in nazovem
naziv za takve ne postoji
tek treba smisliti
samo se zna
da su nasljednici
potomci pavla paklenog
zvanog savle
ti neki srbi
o da
ti neki od srbalja
ali i neki
od kroatjana
ti europljani
stara ofucana evropska bludnica
zemlja rakomornih presjednika
umokrenih inih generala
ti amerikanci sijači atoma
svi ti koji se u Isusa zaklinju
dok Isus umire
svaki put
kad neko Bogu milo biće umire
njihovom slavom umire
Zemlja i kamen
Zapisuju. Pamte.
Oblak i nebo.
Plaču. Plamte.
Sunce i zvjezde – svjedoci
Vaseljana u razbijenoj – boci.
****
Kraj IV dijela