Oduvijek postoje posebna bića
u trenu vas ganu
nekoliko sekundi poslije i raduju
zovu je
Djevojčica koja prekrasne snove sanja
dubinu oceana ima
tugu svoju utapa
krijuć bol
u darivanju sebe drugima
njoj ne preostaje ništa
ja kratko
škrt na riječima
Mila Tišina i sni
ponekad ću
krhka ružo
molitvu reći
kako si
dušo moja
ne mogu drugačije
neoprostivo
sanjar mi ime
Jednom
ako poželim da se snima vratim
neće biti ljubavi moje
jednom
kad se bolu vratim
neće biti samo tuge sjajne
jednom
kad se pjesmi vratim
ljubav i tuga zajedno će sniti
jednom
kad poželim da se nekom vratim
sve će biti osim ljubavi moje
jednom
ne želim da se praznoći vratim
sve će biti isto osim nas ljubavi
jednom
kada usnijem da se vraćam
ruka mi usahla za tango nemoćna
jednom
kada odem ne vraćam se više
daha više nemam da zaronim u ocean
i jednom
kada uzmem olovku
prekrižiću sva ta jednom
Zaboravljena čednost
Prozračna snenost
Đardin ljubavne nježnosti i ljepote
Plavet i balončići
Nekada davno
pričala bajka staroslavna
obavijena maglovitom čednošću sjećanja
poškropljena mirisom maslinjaku
podno kavala
od iskona
u kaštelu ljubavi
ušuškana na mojim grudima
kao prozračna snenaost anđela
ležaše čudesna žena
l'jubav moja
jedina
meni sretnom
mazno cvrkutala
tiho na uho pojila
nježno umovala
život je lip
samo ga triba paziti
nježno brati
milovati
nima prošlosti
bez uspomena
nima sadašnjosti
bez l'jubavi
za budućnost me vežeš
samo ti
naivan
zaljubljen
povjerova san
onoj koja uvik
istinu zbori
i gle
čudo veliko
ljubav nestvarna
tvojim likom blješti
za život me vežeš
samo ti
Žena tužna pisma piše
odgovore ne ište
mnijem zna ih
jer znalac je
Suzom škropi masline života
pergament trajniji od kamenih ploča
perom vječnijim od riječi
tišinom odi iskonu
ne izgovara tajnu znači voli
zato valja joj nijemiti
psst tiho
dok jubav njena slika uzvišenost
Autor
Hajro Šabanadžović
Plišani dodiri
Svileni treptaji
Nestašne igre zaljubljenih
Nebeska čarolija
na postelji l'jubavi
sritna
ležiš mazno
snena od poljubaca
trepatajima mojih ruku
maloprijašnjih
lancun svileni
plišano tilo ti miluje
nesritnik
a
sritnik
u tebe
čudesnu
se zaljubih
nesritnik
život samo jedan iman
da Anđela ljubin
sritnik
zavolih tebe
raskošnu i vječnu
ka čaroliju nebesku
ja ćekaću te
međ zvizdan
kad god došla
dobro došla mi
L'jube jedina
Jutros pada snijeg
na našu trešnju
i orosi ljuljačku tvoju
Malena Princezo moja
ja sam kao i uvijek sjetan
jer jedno prelijepo davno bjelasanje
mi tebe odnese
jednu mladost plavetnu
i nježnu
koja me i sada boli
i blista
kao šareni proljetni dan
behara i milosti pun
koji zauvijek
muziku
slike
i ljubav
u sebi nosi
i onda ne budi tužan dok zboriš
hvala ti ljubavi moja
Ponekad
nekako
se sve posloži
i ljubav i tuga
i lijep sniježni dan
početkom proljeća
i sjećanja
krenu
raspoloženje odiše elegijom
onom umilnom
plemenitom
čini se
Srce hoće da odleti
znalo bi ono kamo
ali mu se ne da
još mu vrijeme za let grlica nije
ne pomaže mu ni violine
ni klavir
gitaru bi sa sobom da nosi
jer kako će tango
bez nje sa grlicama plesati
poželjelo se i njih i plesa
sjedim u kutku sobe
skupio se
ko upokojena petodinarka
da dam prostora meštru od nježnosti i plesa
uzimam gitaru
onu čarobnu rubinovu
i prebirem prstima
znate
ja vam ne znam da sviram
ali ljubav i snovi mogu sve
odjednom se zvuci prelijevaju u akorde
najdražeg tanga Srcu mome
Tango za Evoru
i vidim
Srce moje
bojažljivo
korak po korak
prilazi Grlici miloj
zar je važno kojoj
sve je ono voljelo
ispravka
voli voli voli…
prima je za ruku
ljubi je u obraz
publika nebeska je tu
zagrli i zastane
gleda u mene
ja se zastidim
stao sam
jer mi rosa oči vlaži
ne vidim strune
uželio sam vas se mile moje
toliko mi nedostajete
da me život boli
Srce mi šapuće
pusti sada tugu
vrijeme je za snove i ples
gitara zaplače
Srce se priljubi
uz obraz Grlice plavetne
i vali krenu
Crvena grudva je samo dekor
Ljepoti u svili
koja leprša u njegovom naručju
začudo krvavi led poprima moj lik
inače nema taj običaj
možda misli
da će Ja konju
kome su noge postale stablo
ukorijenjeno u prošlosti
udahnuti lakoću kojom ono pleše
u uglu gitara više nije sama
ima tu jedna milozvučna violina
i hor anđeoskih Romkinja koji se glasa
sve ljubav
slavi slavi…
korak za korakom
okret i okret
i zastoj i stisak
slama
dvije i dvije ruke
lijeve i desne
noge su ljubavne čežnje korak
o Grlica je muzika
koja sve odjednom
želi želi…
obraz bjeličasti i razigrani
uz onaj ozbiljni
i tužni tužni…
bolje da sam ostao da sjedim
ne želim da me sada srce izda
neće neće
šapće Ona
ovaj ples moraš odsanjati
potom
sa svakom grlicom otplesati
uželjele se dodira tvojih
strasti što sjećanja na nas nosi
i daj
prestani mi lise rositi
nisi valjda pizdun postao
sve će ti se oprostiti
ljubav uvijek pobjeđuje
stišće me nježno
ljubavnički
sa onim neugaslim žarom
koji se nikad ne usteže
korak za korakom…
okret za okretom…
zastoj i stisak
i sjedinjena Srca
dva
što se miluju
ljube
ruka u ruci
obraz uz obraz
korak po korak
o Srca moja moja…
srećna su sva
otkrio sam samo
dvadeset četiri njena vela
od onih tisuću
tako mlada
a toliko velova
koja je sretna
ta je i tajnovita
poput labuđe sjenke
što poljem krhkih ruža plovi
sreća je najveća tajna
odmah do čovječije duše
pisalo na jednom stećku
što godinama ležaše
na poljima zelenim
pored Modre rijeke
pomislih
trebalo ga nekom pokloniti
a potom
odnesoše kamenog svjedoka
neznano kud
da mu kapi kiša speru mudrost
otom potom
sada nemam svjedoka
da riječi nisu moje
ako nađem tanano biće
dar da primi bez ljutnje
a meni činiti zadovoljstvo razotkrivanja
i svlačenja velove
Mila moja
noćas mi se samo šuti
drži me za ruku
primi gitaru na grudi
i sviraj mi pjesme ljubavne
i onu o čežnji
kad nebo plače
njih dvoje se moraju rastati
Mila moja
noćas mi se malo plače
ljubi me nježno
uzmi moje srce u ruku
i sviraj mi pjesme ljubavne
i onu o čežnji
kad Nebo kaže utihnite bol
zviježđe nijemi zaustavlja vrijeme
Mila moja
nočas mi se samo šuti i malo plače
voli me sneno
nek gitara i srce moje ti poju
naše snove ljubavne
i onaj o čežnji
kad nebo nemoćno širi ruke
na počinak ti moram poći
Bio jednom Život jedan
I nestaće
Bila jednom Žena čedna
I plakat će
Bila jednom Ljubav nježna
I opet će
Bila jednom Suza mnoga
I boljeće
Bili jednom Snovi sneni
I umrijeće
Bila jednom Tišina i sni carskog roda
I zanijemiće
Bio jednom Ja konj djetinji
I nema ga
Bila jednom Prošlost od kristala
I nema je
Bilo jednom Mnogo miline
I pobježe
Bila jednom Bajka lipo mi je
I živjeće