Tamo niže
u ulici Prkosa
moja mila Grlica
usnila al’ zaspala ni
uvijek zaboravna ona bi
granata monstruma je napala
glavu joj milu načisto otfikarila
Grlica tijelo ispotiha moli i kumi
priđi mi bar malo bliže molim te
nije zgodno da nas dvije atraktivne
na pute nebeskih putanja hodimo odvojene
Ah , to proljeće
Srećo moja
tugo moja
klecaš pomalo
za prošlošću
prelomljenom u zraku nestajanja
nemoj
odi ponosno
nisan ti mogao doći
metalni farovi me presjekli
bez poljubca osta
kao neubrana nevjesta
ne izgovorih
poslijednje Zbogom
u ranom jutarnjem svjetlu
nestade me
zlo
ne tuguj dušo moja
dolazi ah to proljeće
a ja ti sanak snim
srešćemo se ponovo
sa mirisom juga u grudima
Kreni meni starim putem
Kojeg vidim još u snu
Kako lebdi kao plavi cvijet
U oceanu moje ljubavi sja
Zagrli me ti ljepoto
Pomiluj još samo ovaj put
Poljubi me onako nježno
Svojim tijelom kao prvi put
Ne dozvoli da nam bježi
Dan za danom bespućem tuge
A još me voliš kao u snu
Kada smo Tišina i sni
Stvorena si mila
Samo za feniks ptice let
Što lebdi zaljubljena
U blesavo maksumče tvoje
Onaj jedan tvoj
Spi dubokim snom
Života mu bez tebe ni
Dok dah poljubca ne osjeti tvoj
Ogrni ga ljubavlju
i ljepotom
i samo budi tu
za vike vikova
Šta ću
koljena ne klecaju
samo što nisu
mogu izdurat
dosta tanga
i heklanih tangica
boje ciklame
mogu
prepješačit do mora
do violetnih
onih svijetlijih
ljubičica
i tufnica
samo da bi…
miriusni ruzmarin
u maslinama brao
mogu
još štošta
srce bi pjevalo
jer muzka more je dobra
a mozak
ko i muzika
uvijek zelen
duši njenoj se klanja
djetinjoj
i šta ću
nenadano
koljena mi klecaju
dok svijam ruke
oko njenih skuta
Nemoj mi spiti
u srcu
ledenih brodova
nemoj se buditi
u duši
ledenih bregova
ne boj se ljubljena
štitim te
ledenih okova
samo sanjaj
dijete si
željno ljubavi
Prokletstvo iskona
nad nama bdije
dvoje se nađe
a se poslije ne nađe
Bol do tuge prijeti
visi kao stalaktit
Zatvorimo nerazumu pute
zagrlime lvrstoobujmime nježno
ne daj nas jer se volimo mi
zapisano u maglicama
Molitva za ljubav
Duga sna
Blagi dan
Ima dana i dana.
Dani imaju noći.
Noći imaju snove.
Dani i noći kroz vrijeme beskraju plove.
Tiho i lepršavo.
Nikad ne posustaju bojiti se dugom.
Takvi su kakvi su .
Prelijepi i blagi.
Molitvama obasjani.
Ljubavlju bremeniti.
Alelujah!
U milosti muzike gubi se ime njeno
iza prozirnih velova
krije se njeno tijelo
podatno i meko
kao slamajućeg vala pjena
što lebdi kao mirisna sjena
bespućima mojih snova
ležaći kraj krhkoga mora
u dodiru pijeska
u dodiru vjetra
u dodiru noći
čekam na povratak njen
taragove njene nalazeći svud
eh
tako bliska tuga
večeras i ovih dana
nije moj usud ni druga
u satenskim kricima noći
susretanja
preplitanja
brišu sve njene bijege
djetinjih skrivanja
Kiše plodne nad malsine
nadvile se
Zemlja opustjela škropi se vodom
svetom a čemernom
Dvoje bezumnika ljubav ubijaju
za vjeke vjekova
ali ne mogu
nikako ne mogu
jedno i drugo
nerazumom umire
i umrijeće bolom
prije nego ljubav usahne
nebo ih proklinje
bez ljubavi vaše čudesne
života vam nema
jednom bez drugog
duše bole samoćom vrište
ali slijepi ponos ne čuje
bol onog drugog
a tišinom sni i umire
eh masline masline mirisne
tuge naše ostadoste neubrane
ruža čudesna nedirnuta
kose sjede nećešljane
u sutonima odbačenim
žaliće mjesec za njima
lomeć jarbol i jedro
neverom i bijesnim valima
A opet
more more
prelipo more jadransko zove
šumi i preklinje
život je taj
prelijep
i
samo jednom se ljubi
Danas je poklon ruža sve manje.
One ljepše i mirisnije polako venu ,
a prekrasne su u svome cvatu.
Nema ko da ih zalijeva i mazi.
Neuku “muškarci”
Taki vakat došo,
Ne tuguj Malena .
A gubiš me
Dok poslijednji zemljaski vozovi
dragulje srca moga usporeno melju