Category Archives: Poezija k'o fol

Modrinom i plavetnilom je okupana Bosna

zemlja naša

to je boja čudoređa  i sna

Bog Milostivi je tom ljepotom nju darivao

i zasja Bosna  Zemlja  Božje milosti.

U njoj sniju dobri ljudi Bogu mili

I Sarajevo Grad čednosti

Mnogo ljubavi  nježnosti i ljepote

u Zemlji toj i Gradu njenom imade

tu muzika i sevdah  sve je

časnost  ih želi poklanjati

i pružati ruke svima

avaj

Bosna je zemlja boli i tuge 

 mnogo, previše nestajanja

žao kćerima i sinovima njenim

njene darove mnogi ne žele da prime

život i smrt

ljubav i ne ljubav

radost i tuga

nježnost i nerazumnost kao neumitnosti

preplitanjem

vode na putanje zvijezda i maglica

od kojih Samilosni nove svijetove gradi

samo Bosna zemlja Božije milosti 

ljubav i milost

i Sarajevo  Grad čednosti

uvijek bivaju

I to je sva priča

Modra rijeko vječna

Ledeno jutro

San o ljubavi

Dobro jutro

Jube  moja

izvini ako te budim

do jutra ima

tako mnogo

ktomu ponoć i nedodir

miluje raskoš tvoju

znaš

volim usnulu da te gledam

tada moji sni

neće da spavaju

od mene bježe

hoće sa tobom da luduju

kažu toplije

i sigurnije im kod tebe

lažu me

hoće da se maze

ušuškaju u ljepoti  tvojoj

pomislih reći

međ  njedrima

skutima tvojim

bojeći se da ne smijem

zaustavih se

nešto mi šapuće

biće vremena

Ne znam šta je mojim snima

malo poludjeli

blude

valjda se zaljubili

stvarnost i snovi nikad nisu iskrivljeni

oni su tako prirodni i podatni

samo su ljudi nevjerni

sve nešto slutim

neuviđavni ja

Autor

Hajro Šabanadžović

Snježni bor

Jesenja idila

Svjetlost

Pahulje Grada čednosti

Naše nebo

Jednoć skoro

hudi sniježni bor

mnije

ne sklapam trepavice

bojim se bjega slika

a dušom lebde

nekoć davno

o vremenu

u vremenu

najčešće o jeseni

zvao bih te djevom

poklonio ti šapat srca

ukrao iz kule

s vrha usnulog dvora

da te zlo ne dotakne i…

dalje je bajka

ovočas s potomcima

zaboravljeno uživam

u tvojoj djetinjoj ljepoti

što dariva mi nevinost

osmjeha svjetlosnog

kao snježni kristali

što nalaze dom

u srcu mom

Molim naše Nebo

brani je od zla

podari snenoj ljepoti

svu sreću koju sanja

Jedne modre večeri

bol se ponovo rodi

vidjeh beskonačnu tebe

sa zvijezdama kako sanjaš

i po nebu ljubav šaraš

zbogom dragi , zbogom mili

u opraštanju mira nemam

vjetar će mi  istinu donijeti

kamo anđeli odlaze

pahulje klize

duga je noć

prizivanja svjedoka

kamenih spavača

Miljacke  i željeznog mosta

sleđenih travki

dok ljubih usne

usnule djevojčice

što na tren

nađe mir

u zagrljaju mom

Rekoše mi vrijeme

strpljenje

liječe sve

jes kako ne

hvala vam na utjehi

pedeset osam

četrdeset osam

trideset dvije

(Tri puta u jednoj godini)

dvadest dvije

deset

i

šesta godina

Računajte

mnogo je to godina

i

strpljenje

a

isto boli

ne jenjava

samo ledi

smara

a

ne ubija

moja bol nije vaša

nije sa ovoga svijeta

Jer bi se našao lijek

nije ni sa onoga

tamo nema boli

pa čemu sam ja zaslužan

na česti

One su tamo

gdje vlada

mir i ljubav

a ja

šta sa mnom

ni tamo

ni vamo

Grlice mile

recite mi

molim vas

Zar je Ljubav grijeh?

Mirišu li crvene ruže

rosom  tijela tvoga

u volatu cvijetnih uspomena

pred  kučicom naših snova

ljubavlju rođenoj

Nevera se velika sprema

odagnaj kišu

snagom svoje dobrote

luduj nevinsšću svojom

rosom dotakni

plave ruže

boji li se  moj pupoljak  krhki

mirisima ljubavi naše

u đardinu naših snova

ne daj  suncu

da obasja dan

čarolijom svoga tijela

mirišu li naše ruže

dodirima usnulih tijela

u noćima bez sna

kraj kamina crvenog plama

dekoru pomamljenih  senki

što na zidu lude

bježeć  beskraju

sutonom otvarao se

pupoljak sneni

noću ruža postajao

jutrom se rosom umivao

a ja sretnik ga ljubio