Srce drhti i pjeva
pičim, pičim, pičiću
na Bjelave u moju mahalu
veselo stičiću.
Polako klizim
do ulice iznenadnih poljubaca,
do kučice male trošne.
I stigoh.
Ali nije bilo veselo.
Nimalo.
Na vratima Frka u rubin anteriji.
Sa kapidžika se čini malo većom
krupnijom.
Anterija se raspucava i nudi.
Priđem i saginjem se
da je poljubim.
Čeljade okreće glavu
poljubac na obraz pada.
Žena se smješi kroz suze .
To nju Dobri za majku zamjenio.
Drago joj i uvodi osjedjelog
zbunjenika u kuću.
A tamo,
odar boli i tuge,
tišinom muči.
Na odru
svilenom od bjeline
nježnom od ljepote
urešenom đulama svih boja
prekrasno dijete u anteriji
plavičastim safirima optočenoj
sanja
strast svoju
neutoljenu
vedrinu svoju
nepatvorenu
žeđ za životom
neugaslu
sa sobom
na nebo nosi
Buket djevičanskih ljubičica joj u ruci
i jedna slika.
Znam je,
lica anterijska i nevina
sa nje glede.
Igrom slučaja
ja pored nje i zagrlio je,
lagano kosu joj ljubim
.
Sada joj lice mirno i spokojno ;
kao da je odahnula
i smiješi se.
Piano!
I u smrti –
ljubav i muzika sve je.
To dijete moje ,
naša ,mala Velika Frka je usnila.
Kraljica vrišteće boli ,
čini se sni.
O Frko,Frkice
otvori oči,
mladoženja tvoj ,
Princ Mali je došao.
Čuti dijete, ne progovara.
Umorna od čekanja mene neuviđavnog,
umorna bila, pa spije.
Oko nje nema nikoga ,
samo kćer joj,
tuga i ja.
Kapi kiše po penđerima liju
pjesmu nose:
Ti si nam bila bol u srcu
nevinost u duši mila.
Priđem meleki
poljubacem joj,kao nekad orosim
onaj dio između kose i čela
i samo jedna jedina suze
kanu na usne njene.
Znam sada bi se smejala
ne bi dala da joj tu suzu brišem,
već nestašno čekala da se sama u usne upije.
Kćer kaže :
Ma'ma bi htjela i poljubac nježni što sve znači.
Sve zna .
Sve joj majka ispričala.
I šta se zbilo
i što se nije zbilo;
a trebalo je da se zbude.
Glupava mladost
dušmani neki,
ili jednostavno sudba
na put nekoj sreći
uvijek
nesavladive prepreke nose.
Zasrami me ova mlada žena,
načisto.
Pianissimo!
Kćer mi kafu,
žestoke cigar plave kutije
za koju su francuzi ukrali Frke ples,
bez filtera i kurvoazije,
čitav bocun
i dvije kristalne čaše na sto iznijela.
Kaže, ma'mo mame joj rekla šta volim,
a i trebaće Vam.
Dignem obrvu na ono ma'mo mame.
Ona se nestašno smješka kao nekad Frka.
Na tacni srebrenoj pismo.
Kaže za vas je.
Osvrćem se i gledam,
nema nikoga doli nas troje.
Mladost se hinjski a čarobno smješi
Mulac je zbunjen
Ljepota mila snije.
Ode Frkina kćer u drugu odaju.
Ista ljepota .
Mila i blaga.
Vrckava i vesela.
Ni tuga to ne može ukrasti.
Diskretna.
Nadam se da je bolju sreću u životu
no ma'mo mame pokupila.
U pismu mnogo prelijepih snova
poneka suza
čitam i teško dišem
uspomene klize
svako malo dignem pogled
tako ja nju duši prinosim
ona zna i smješka se
Napokon smo noć proveli sami
zajedno
tiho i mirno
bez srkleta
sa ljubavlju i snovima
jedino nismo ljubav vodili
Ima i nekoliko riječi
ličnih
samo za mene.
Mili moj
uvijek sam te voljela
Ti
oprosti mi
Ustajem na usne joj spuštam
poljubac nježni
što sve znači
nema se šta oprostiti
niti žaliti
samo suze obrisati
pasti na koljena
pogledati ka nebu
skrušeno spustiti pogled
izreći Njegovo ime
pianissimo possibile!
Voljeli smo se.