Tebi
koja si čuvarica mojih grijeha
strožija od Kerbera
poklanjam ključeve
Tišina i sni
u kojima srce moje
od iskona počiva
čekajući da mi se javiš
da mi u život dođeš
da te sleđenu i blistavu
čednom ljubavlju grijem

Tebi
radi koje riječi  nježnije su
od suze djeteta
kada mu dojku iz ustiju otmu
poklanjam čula svoja
a mi kažu
voljeti bez suza
ne biti dobro
ljubiti bez boli
nema okus grijeha
darivati se bezuslovno
jedino vrijedi

Tebi
koja svojim putima odiš
lepršavija od labudice
vraćam slobodu
oceana i dodira
u kojima duša moja
od iskona tebe traži
čekaću da mi se vratiš
da nađeš svoju sjenku
drugu polovinu mene
bez koje  se živjeti
nikada nije moglo

Kamo si pošla neznanko

kamo žure oči tvoje

tujinko milo moje

mojoj duši ime poznato

Stani tujinko samo malo

okupaj me plavetnilom tvojim

da udahnem ljubav srcerm svojim

to je nama nebo dar dalo.

Ne lutaj više nikad malena moja

vrijeme naše neće da bježi

vremena ima kad će da sniježi

nemoj da se gubi ljubav tvoja.

Zastala si i na ludi kam stala

krenula na drugu stranu ti si

mene voljenog dostigla nisi

ipak meni si svu ljubav dala.

Namoj sada da mi plačeš mila

kasno je za nas reče naša vila

oba je štapa čarobna izgubila

tebe snoviđenja malo prevarila.

Maleno moje nič važno nije

Dok se meni duša snije

Tebi nek se suza smije

Sjeti me se kad snijeg lije.

vremena nemam

da mislim na smrt

tam tam iz prašume

izgubljenih ljubavi

koje odlaze i ne vraćaju se

letovi ka nebu nemaju vozača

koji voze povratne ture neprežaljenih

vremena nemam

da tragam za istinom

tam tam iz dubine srca

darivanih ljubavi snenih

koje preostaju i ne blijede

jer srce sanjara nema granica

kojom bi se ljubavi jedine sputale

vremena imam

da ne mislim na smrt

tam tam iz bjeline duše

preostali listi kalendara

na kojima drhatvim rukopisom

piše radi što dosad samo si znao

i ne puštaj onu što strahuju od ljubavi

Tišina mi večeras smeta

ni jecaja  ni eha

bojim se da riječi ne pogriješe

poprime zvuk koji nemaju

samo me gurnu u ponor

a sve se raspline

i zato ne daj

Labudice moja

da me druge dotiču

Zalutah u mistične masline

stabla  blagoslovljena

Tamo ugledah lice čedno

tirkizom se smješi

Prepoznah te

Onu koja ima sreće

U sjaju mjeseca

U sjenci trešnjinog stabla

U šapatu uzdrhtalog srca

Ugledah iskre očiju tvojih

Osmjehom mi milinu ubra

Zovnuše me usne tvoje

Jer oduvijek postojimo

U svim mirisnim noćima

Samo

Ti i ja .