Ti mi prostiš bjege moje

 

Jednom kada sve bude daleko od nas

kada prođu sva proljeća moja

ostane ukus pelina u srcu bolnom

tražeći dvije ruke oko vrata

koje sada daleko nebo naše grle

u srcu mome nada zatreperi

pa zaboli do neba do zvijezda

do tebe ljubavi moja jedina

što bježiš za dobrotom svojom

i nevjernom rječju mojom

ne moraš mi reći boljele te riječi

nevjerstva moja koje neće vratiti

naše prelijepe dane kad bili smo

milosti djeca i ljubavi snene magi

igrajući se protiv svijeta i struja

na lahoru letu zavidješe nam laste

i labudovi svakog onog ljeta

kad mi dade čisto srce tvoje

o krasoto bjelokosnog tijela

na tragovima uspomena naših

u duši mi blista ljepota tvoja

kap na dlanu dalekih sjećanja

bijela tijela uronjenih u oceanu

kao vrijeme a vodili smo ljubav

a se krici spajanja u bol se lomila

i sada dani se vežu jedan po jedan

teški kao nesporazumi i bjezi moji

ali ti mi prostiš i ja se vraćam

zagrljaju mramor grudiju tvojih

blaženi sretnik milovanja tvojih






												

Jutro sa Blekijem – Čekajuć tebe

 

 

 

Ja ćekaću svaku noć do noći

a ćeš mi nasmijana doći

sniti da mi se vraćaš mila

čekati životom ma gdje bila

ne dam bolu da mi srcem bludi

ne dam bolu da te tugam sludi

želim tvoju ljepotu da duši nosim

dobrotom tvojom rane svoje rosim

 

 

nemoj se plašiti draga

što izdaje me snaga

dugo će vremena znam proći

prije mi mila uzmogneš doći

Kad se meni jednom vratiš

kad boli prestaneš da patiš

mislićeš da dolaze naši dani

a ostaće ti moje Tišine sanji

onda kad cjelov spustiš mi na lice

kad osmjeh tvoj aj tuge dane briše

bićeš uvijek voljeno čedo divne boje

dobro došlo na samrtne dane moje


												

Bleki – Bježim

 

svijet moj nasušni

ne gre dobro

pute su mu izrovali

kuće porušili

bogomolje zaposjeli

monstrumi

 

 

predajemn se

bježim

negdje

bilo gdje

do kraja svijeta

gdje hljeb nije bajat

vode ne krvare

žena nije silovana

djevojčica masakrirana

djeca na bajonet nabodena

 

 

šteta

tužna smrt je šćućurena

anđeli je tješe

ni ona ne može pobjeći

svijet uvijek ispred nje

gre

i vreba

 






												

Bleki – Kada ti dođem

Sanjao sam da odlaziš

suze su se sramile

nisam se stidio

zavela me tvoja čednost

ljepota čudesna

duša milostiva

dobrotom  krcata

 

 

Sanjao sam da te pitam

zaplačeš li l'jube

kada se osjetiš

tišinu u snima

a klize iskonu

negdje na kraju oceana

mora dubokog

uvik i zauvik

 

 

Dodirivao kušin hladni

jugo je ubijao razum

što ode sa tobim

molio  za snagu

da te tražim

i nađem

vrelu od  čežnje

zarobljenu u  blagosti sutona

 

 

A onda nakon vremena i vremena

kada ti dođem,

i čujem cvrkut

ja došla

odavno

tebi mili

jedinom domu mom

 


















												

Bleki – Pleši Jedina

muzika podsjeća  na tebe
dah duše slike tvoje nosi
boje mi na tvom liku plešu
riječi u srcu zastale
a krvari na dlanu tvome
odjekuju imenom tvojim
na usnama uvelim
što glasa ne puštaju
jer nema anđela moga
obriši tugu mila
kap suze mi pošalji
i pleši samo pleši  Jedina
sretna sretna mi bila

Bleki – Ljubi me

 

Ljubi me
trebaš  mi
da umirim oči
na tvojim usnama
zaspem umoran od lutanja
jer  trebam anđela
da me brani od svijeta zla

i molim te
kad usnijem
ljubi me
dodir usana  tvoj mi godi
kao svila meka
kao treptaj srca
zaljubljenog u milo dijete

zagrli me nježno
toplim tijelom
rukom snenom
dušom čednom
u kojoj beskraj slutim
ljubi me

ne odlazi
ostani tu
do kraja svijeta
ne odlazi
lepšraj  i ljubi me
mili anđele
jer volim te

Jutro sa Blekijem – Bosna zemlja moja

 

Bosna zemlja Božije milosti sanja

 

Bosna zemlja naša

 

Bosna prkosna od sna

 

Bosna je zemlja Božije milosti

 

 

Bosna

 

Bosna zemlja Božije milosti krvari

 

 

Bosna zemlja Božije milosti prkosna od sna

 

 

Bosna zemlja božije milosti – fragment

 

 

 

Plavetnilom okupana je Bosna

zemlja naša

bojom čudoređa i sna

Bog Milostivi je tom ljepotom nju darivao

i zasja Zemlja Božje milosti

da u njoj sniju dobri ljudi Bogu mili

Sarajevo Grad čednosti

 

Mnogo je nježnosti i ljepote

u Zemlji toj i Gradu imade

Modra rijeka imade

tu muzika i sevdah sve je

časnost ih želi djeliti

i pružati ruke svima.

 

Bosna je i zemlja boli i tuge

mnogo, previše nestajanja

žao sinovima njenim

njene darove mnogi ne žele da prime

život i smrt ljubav i ne ljubav

radost i tuga

 

nježnost i nerazumnost kao neumitnosti

preplitanjem vode na putanje zvijezda i maglica

od kojih Samilosni nove svijetove gradi

samo Bosna zemlja Božije milosti

ljubav i Sarajevo Grad čednosti uvijek bivaju

 

I to je sva priča

parovi i ljubav

milost i tuga

napose

Modra rijeko vječna