Svitanje
Nebo ljubavi
čarolija sutona
Tango zvani čežnja
Smiraj
Dugo već
u nevinosti oka tvoga
Slutim
uplakana jutra
Kotrljaju se ljubavlju
zagrljaju mojih dana
Jednom reći ću ti
Nemoj da bi mi plakala
Sačuvaj bar jedan osvit
obojen čarolijom sutona
za radovanje naše
I pleši mila
zatvori oči snene
samo pleši
znaćeš
i smirajem
uvijek ću biti tu
Muzika stara
Ah, to proljeće
Proljeće je u nama
Čarolija behara
Jednom
ću napisati
nokturno
obrise mu proljećem
slutim
Opada cvat trešnje
ponovo
tražeći svjetlost u kosi
odlutale
Tragovima izbrisanim
minulim mirisima
već odavno ne hodim
tamo na kraj sela
crno bijelih ptica
Ispod kamenih svjedoka
tvojih poljubaca stidnih
kradenih varkom
ledeno je
Krijem lice
behar da ne bude tužan
prepoznaće bol
muzike stare
Tebi
koja neznano zašto
samo okrenu ponos
ode
ne ukradoh čedno srce
U blagosti svojoj
budi nježna
proljeće naše sanjaj
ti sjenci mirisnog jasmina
zatočena u molitvi mojoj
Jednom
neznano kad
umoran od traganja
otišao sam pred tvoju kuću
trošno posivjelo zadanje uspomena
sunce je od njega sažaljivo skretalo sjaj
Činilo se da nikog u njemu ni
u lijevom uglu jedao okno
razbijeno zvjezdanim otiskom
tužno i neoprano prošlost je čamilo
poderana zavjesa visi i leprša
njišući se tuguje i tiho poji
vrati se mila domu svom
stajao sam satima hudo zurio
prišao je jedan policajajc
rekao da se sklonim
izazivam sablazan
još samo minut
molio sam ja
tuga nekad
zakon gane
ostao sam do večeri i zurio
ostao sam do ponoći i zurio
ostao sam do jutra i zirio
ostao bih do vječnosti i zurio
i zureći u kam bih se pretvorio
ali
prilazili su policajci
jedan po jedna dva po dva
govorili izazivam sablazan
još samo minut
molio sam ja
tuga nekad i zakon gane
zurio sam trinaest dana i noći
samo sam zurio
upijao svaku prašku na razbijenom prozoru
znao sam to su praške tvoje slomljene mladosti
samo sam zurio
upijao svaki pokret i vapaj pobucane zavjese
znao sam to je zavjesa tvoja poderane mladosti
samo sam zurio
upijao lepršave zvuke što ih zavjesa jauče
samo sam zurio
ostao bih do vječnosti i zurio
klanjajući se sobi djetinjstva tvoga
moleći se krhotinama zvjezdanog otiska
i dalje zureći samo sam poželio
vrati mi se jedina moja
nisi se vratila
nebo ima prednost
a ja još uvijek zurim
i samo zurim
policajcima postalo dosadno
više ne izazivam sablazan
i samo zurim
okamenjena gromada zuri
u razbijene prozore moga srca
tražim zvjezdani otisak poslijednjeg plesa
u kojem još uvijek živiš ti ljubavi moja.
U gradu ko zna kom
u vremenu bilo kom
Starica majka leži i nijemi
postelja joj hladni beton
ponekad klupa pored ceste
ako ima sreće
pokrila se nebom
uzglavlje najlon kesa
par bušnih krpica
sva imovina njena
za zimu
koju molitvom ne želi
jer dolazi okrutna ledena bjelina
tegobne gladi
samoće i bola
u ruci gospodskoj zamišljena kifla
sa okusom životnog pelina
zalogajem jednim dotaknuta
nema snage možda ni volje
oditi ta predivna njegovana žena
ljepota zube je odavno pogubila
boreći se za bezdušnu djecu
koju se netragom posijala
kao da nije ni rodila
u ovom svijetu žurbe
i kamenih srca
nemoć uzela maha
ni kap vode da joj neko pruži
ljudi prolaze tom stazom od tuge
koja ne vodi do doma
i topline
okreću glave
plašeći se svoga sutra
niko da podari obuću svoju
bosoj nozi što modra
drhti očajem
i cvili
ukočeni pogled u nebo
bol vrišti ali ne proklinje
tek suza u oku
onom bližem duši
koja neće da slazi
nijemi molitvu Milostivom
primi me Bože sebi
umorna je ovčica tvoja
snage više nemam
ti si moj jedini dom
Oprosti mi Mila ženo
i ja sam kriv
ne pronađoh postelju tvoju bolnu
tek fotografiju crno bijelu
koja kleči i plače
kojoj ne mogu vratiti vrijeme
donijeti spokoj i osmjeh
Sanjao sam rijeku
veliku i plavu
iskoniom dubokom
kako zaokreće
Grlicu milu
lepršava krila
oko mene svija
kažu mi
ne valja sanjati vode ravne
ni zavrnute ni duboke
i još mi rekoše
pomoli se
nesretniče
čutim
san im vode plave ne dam
bojim se
ukrašće mi ga
i Grlicu lepršavu
ali pomolim se
u snu tom
na obali
rijeke velike i plave
milosni behari milovanja nose
a ja konj sanjar
nove snove sa grlicom snivam
Moja tišina i sni
Neminovnost
Nebeska čarolija
Zelena tuga
Stari jedrenjak
Išao je pravo
stazom od Oceana
mora jadranskoga
koje tišinom sni
ne gledajući ni lijevo ni desno
došao joj na vrata
prosjak
kaiš prodaje
ruka umornog starca
za velikih vrućina
sklonjen u prelijepoj sjeni
dubokog hlada dugo zvoni
izađe ljepota mramorna
stegom uplakana
nevjesta nesuđena u udovičkoj bjelini
vezenoj davninom
sa mirisom jasmina u očima
za koricu hljeba zamoljena
dade mu novčić srebreni
prosjaku zatitraše ramena
vrnu ga
hljeb je hljeb
novac kvari ljude
pogleda ga u oči
zadrhtaše joj usne
tako je gledao
tako je govorio
onaj sa nježnim rukama
mlađana žena udova odavno
bez ljubavi disati ne mogaše
a brane mu da joj se javi
ona se vrati
noseći na dlanu posječenom
pogaču krvlju oblika srca posvećenom
saplete se
o snove tužne
o poderane djevičanske halje
on je prihvati iako ne smije
izdajničko srce joj jeca
moja si i ti to znaš
nije ga prepoznala
nije smjela da ga prepozna
nutrine otkucaje oslušnula zaglušila
bolom misli
starac ludi
još uvijek
ljepotu svoga Anđela sanja
Majka
Ruka ljubavi
Majčina svjetlost
Majčina duša
Majčina ljubav
Prolaze praznični dani
očekuju se nove radosti
a opet tužni su mi sanji
nema tvoje ruke milosti
Sanjam te Mati mila
još sam malo dijete
željno zagrljaja i bila
tvog srca punog sreće
Volio bar jedno pismo
od tebe bez stida i kajanja pročitati
u kojem zapisali bismo
ono što nikada ne uspjeh izgovoriti
Znam dobro je tebi
anđeli plavetni sa tobom
su i onaj starac moj sijedi
što nikad nije bio robom
Ponekad osjećam riječi tvoje
kako proljetnim lahorcem zbore
u ove prelijepe dane moje
kao titraji koji nježne sviću zore
Pišem ti pjesme mati mila
u njima riječi sanjajuće
koje si ovdje željno snila
nemar mladosti čekajuće
Oprosti mila Mati sinu lutalici
što u nevakat se tvoje ljubavi sjeti
vlastitih prohujalih dana ubici
valjda ću znati pokloniti je svojoj djeci
Oprosti mi mati mila
za djetinjii nerazum moj
gdje god sada snila
još sam maleni dječak tvoj
Sanji Š.J.
Dani ko dani
svaki je lijep
raspjevan i slijep
jedan je ljepši
i još umilniji
zovu ga rođeni dan
jednoj našoj djevojčici
Lanetu milom
je danas u pohode
u zagrljaj došao taj dan
nemam rijeći osim
mnogo sreće mila
a šta će ti više
sreća je sve
pogled u zaljubljenie oči
miris ljubavi
snovi do neba
dani od cvijeća i meda
starost tirkiznog sjaja
na dohvat ruke
dani bez bola i tuge
i ovaj dan
i Sretna ti godina nova
Mazo
Prelijep je dan
sunce se umilo
cvijeće miriše
Svjetlost ljubavlju
bdije nad nama.
Dignem pogled ka nebu
Svjetlost blješti
dodiruje damare
nosi darove
Moram zatvoriti oči
vidim djecu svoju
u polje ljubavi
radosna u bojama nebeskim
nježna milošću obasjana sanjima.
Čedna ispod Svjetlosti
mirisne ljubičice miluju
pa sad oče sretni
ne kleči ponizno.
Umoran sam ti jube
umoran od ratova i zla
želim samo malo mira i sna
zanavijek sanjati tvoj lik djetinji
zato noćas pjevaj mi o ljubavi iskrenoj
jer znaš iako nisi sa mnom ja čuću tiječi te
Samo pomisli dobro i d'bro
pusti glas umilni
glas iskonski glas
milostivi
nek se sutonom prospe
do moga srca zaljubljenog
srca djetinjeg
Umoran sam ti mila
od ljudi bijednih i zlih
želim
sanjati tvoje oči
nježne oči boje ljubavi
i zato noćas pjevaj mi o ljubavi
nek titraji srca moga nebom lete tebi
tvojoj duši čednoj