Daily Archives: 31. Jula 2026.

Pjesma mora biti opipljiva i nijema,
Ko oblo voće.

Šutljiva
Ko prema palcu stari medaljoni.

Tiha ko rukavom izlizani kamen
Pod prozorom, gdje mahovina raste –

Pjesma mora biti bez riječi
Ko let ptica

Pjesma treba biti nepokretna kroz vrijeme
Ko mjesec što se penje

Ostavljajuć, ko što mjesec pušta
Granu po granu u noć zapletena stabla.

Pjesma treba biti nepokretna kroz vrijeme
Ko mjesec što se penje

Pjesma mora biti ravnopravna
Ne istinita

Za svu povijest bola
Prazan hodnik i list javora

Za ljubav
Dvije priljubljene travke i dva svjetla iznad mora

Pjesma ne treba značiti
Nego biti.

U pesmama tvojim tajnim ima
sudbonosna o propasti vest.
Ima kletve i u zavetima,
a i sreće koju neću svest.

Tu i neka snaga mami, vrela,
da sam gotov reći dušom svom
ko andjele da si ozgo svela,
zavoleć’ ih lepotom i snom…

I kada se smeješ ubedjenju,
tad nad tobom sine i zasja
onaj bledi, u purpurnom vrenju,
krug koji sam nekad vid’o ja.

Zla il’ dobra? – Sva si tu – uludo
ne priča o tebi star i mlad.
Sva si drugom i Muza i čudo.
A meni si – mučenje i ad.

Ne znam zašto, sred svanuća svetih,
kad ne beše ni snage ni sna,
ne propadoh, već lik tvoj primetih
i draž tvoju isko sam sa dna?

O, što nismo mi dušmani kivni,
i zašto mi dade cvetni raj,
te livade, svod zvezdan i divni –
i svu kletvu lepote, i sjaj?

Lukaviji od severne noći,
i jači od ajskih vina svi’,
od ljubavi ciganske i moći –
beše kraći tvoj zagrljaj zli.

Sudbonosna beše neka radost
pogaziti zavete i čast,
i bezumnom srcu mome sladost –
ova gorka, kao pelen, strast…

Očekujem spajanje s tobom,

da se života odreknem,

ptica sam rajska,

da iz zamke svijeta izletim.

Zaklinjem te, ko’ roba me svoga primi,

pa da se vlasti zemaljske odreknem.

O Bože, od oblaka vodilja kišu pošalji,

prije no što poput prašine nestanem.

Na mom grobu s vinom i sviračem sjedi,

da za mirisom tvojim iz groba plešući ustanem.

Ustani i pokaži se, o ljepoto krasna stasa!

da se života i svijeta odreknem, plešući ustanem.

Iako sam ostario, čvrsto me zagrli,

da kraj tebe zorom pomlađen ustanem.

Na dan smrti, daj mi da se časkom s tobom sretnem,

da ko’ Hafiz, od života se, i svijeta okrenem.