Autor
Hajro Šabanadžović
Svitanje nad mirisnom dolinom
Suton okupan mirisom behara
Beharli dani
Proljetni dan
Proljetno svitanje
Proljetni suton
Vanjino proljeće
Zaboravljena proljeća našeg djetinjstva
Velovita čednost djetinjih snova
Svitanje zimskog jutra
Nevera
Tirkizna bajka
Čarolija svitanja
Violetni vodopad
Jesenji opus
Lepršavo cvijeće u oblacima
Violetna zima
Ljubičaste pahuljice
nikakvo ništa
ne bude bilo
nizašto
toliko bijaše
nikakvo
niša
rien nul
n'aura ete
pour rien
tant ete
rien
nul
Zima nikako da se odmakne
i pusti malo topline u cvijetno ostrvo sreće
zato su uspomene zarobljene
u prošlim kalendarima obećanje
doći ću ti sa pahuljicama mili
Noć je i sniježi
Vani je prohladno i bajkovito
Bjelina je kristalnim pahuljama okupala dunjaluk
Čuje se škripa snijega pod nogama okašnjelih prolaznika
A vještice nema
Tragova već odavno nema
Prtine su zametene
Snijeg je zapadao
Nikome se ne izlazi
Ugodna je topline doma
Anđeo na mojim grudima sniva
Ti amo
Ti amo, un soldo
ti amo, in aria
ti amo se viene testa
vuol dire che basta:
lasciamoci.
ti amo, io sono
ti amo, in fondo un uomo
che non ha freddo nel cuore,
nel letto comando io.
ma tremo
davanti al tuo seno,
ti odio e ti amo,
e’ una farfalla che muore
sbattendo le ali.
l'amore che a letto si fa
prendimi l'altra meta’
oggi ritorno da lei
primo Maggio,su coraggio!
Io ti amo
e chiedo perdono
ricordi chi sono
apri la porta
a un guerriero di carta igienica.
dammi il tuo vino leggero (ti amo, ti amo)
che hai fatto quando non c'ero (ti amo, ti amo)
e le lenzuola di lino (ti amo, ti amo)
dammi il sonno di un bambino (ti amo, ti amo)
che “ta” sogna cavalli e si gira
e un po’ di lavoro
fammi abbracciare una donna
che stira cantando.
E poi fatti un po’ prendere in giro (ti amo, ti amo)
prima di fare l'amore (ti amo, ti amo)
vesti la rabbia di pace (ti amo, ti amo)
e sottane sulla luce.
io ti amo e chiedo perdono
ricordi chi sono
ti amo, ti amo,ti amo
ti amo ti amo
dammi il tuo vino leggero…
che hai fatto quando non c'ero
e le lenzuola di lino
dammi il sonno di un bambino
che “ta” sogna cavalli e si gira
e un po’ di lavoro
fammi abbracciare una donna
che stira cantando.
E poi fatti un po’ prendere in giro (ti amo, ti amo)
prima di fare l'amore (ti amo, ti amo)
vesti la rabbia di pace
e sottane sulla luce.
io ti amo,
ti amo, ti amo
ti amo, ti amo …
Volim te
Novčić u vazduhu,volim te
Volim te
Ako padne glave a ne pismo
znači da je kraj
rastanimo se
Volim te ja sam volim te
u suštini čovjek
koji nema ledeno srce
provodim vrijeme u krevetu
ali drhtim pred tvojim grudima
i mrzim te i volim
kao leptir koji umire
mašući krilima
To je ljubav koja se zasniva na krevetu
vrati mi drugu polovinu srca
danas se njoj vraćam
prvog maja ,samo hrabro
Volim te
I tražim oproštaj
Sjećaš li se ko sam?
Otvori vrata jednom ratniku
Od toalet papira
I daj mi tvoje svijetlo vino
Šta si radila kad nisam bio tu?
I daj mi pamučne postelje
Daj mi san malog djeteta
Koji sanja konjiće na kojim se vrti
I daj mi nešto da radim
Dozvoli mi da zagrlim ženu
Koja pjevajući veš pegla
I zatim dopusti da te zadirkujem (volim te)
Prije vođenja ljubavi ( volim te)
Prekrij svoj bijes
Mirnoćom svoga šarma
I prekrij svjetlost lampe
Svojom spavačicom
Volim te
I tražim oproštaj
Sjećaš li se ko sam?
Volim te
I daj mi tvoje svijetlo vino
Šta si radila kad nisam bio tu
Daj mi san malog dječaka
Koji sanja konjiće na kojim se vrti
I daj mi nešto da radim
Dozvoli mi da zagrlim ženu
Koja pjevajući veš pegla
I zatim dopusti da te zadirkujem
Prije negovodimo ljubav
Prekrij svoj bijes
Mirnoćom svoga šarma
I prekrij svjetlost lampe
Svojom spavačicom
Volim te,Volim te
Volim te
Volim te…
Srebreničko krvavo more
Nevinost i krv
Krvavi premenovi nad Drinom
Duša jeca
Bol ubijenog djeteta
Čujete li krikove, ovi krici užasa
dolaze iz jedne zemlje masakrirane i mučene
lišene svojih prava zbog jednostavne riječi
LA ILAHA IL ALLAH
Bez milosti ,oni ruše naša naselja, muče našu djecu
pale naše džamije bez ikakvog razloga ,
bez milosti samo zato što si
MUSLIMAN
Oohh krikovi Bosne , oohh krikovi Bosne , oohh krikovi Bosne
Ovo je priča o jednom masakriranom narodu
oh vi braćo koja se borite ne gubite nadu
Doći će dan , Sudnji dan
gdje će se pokazati Allahova pravda
Oohh vi muslimani,
ne zaboravite ih , nemojte ih zanemariti
učinite nešto za njih jer Bog vas vidi
On će vam suditi za ovaj zločin
Oohh krikovi Bosne , oohh krikovi Bosne , oohh krikovi Bosne
Oni ih muče,ubijaju našu djecu,siluju naše sestre
Bez sažaljanje , bez osjećanja,bez ikakvog razloga,
bez ikakave milosti zato što si
MUSLIMAN
Čujete li krikove,ovi krici užasa
dolaze iz jedne zemlje masakrirane i mučene
Lišene svojih prava zbog jednostavne riječi
LA ILAHA IL ALLAH
Oohh krikovi Bosne , oohh krikovi Bosne , oohh krikovi Bosne
Ovo je priča jednog masakriranog naroda
Oohh krikovi Bosne , oohh krikovi Bosne , oohh krikovi Bosne
Ovo je priča jednog masakriranog naroda
Narodu se mrtvo-hladno , nadobudno i arogantno nudi odlučivanju o pokolju 5.000 nevinih sugrađana , iz redova vlastitog naroda , radi fildđan džamahirije zacrtane Islamskom deklaracijom.
Koje li umobolnosti.
Dvije godine poslije 11.7.1995. desio se genocidni pokolj 10 . 000 djece . žena i muškaraca Srebrenice.
Nemamo riječi.
I nebo nijemi
Imamo samo jedno pitanje:
Tko je prodao Srebrenicu i 10.000 Srebreničana ?
Šta vi mislite?
Osnovno pravilo :
– Nemate pravo dva puta pogađati !
A sto cemo ljubav kriti
kad ja moram tvoja biti
Srce vise nije moje
tebi dragi pripalo je,
srce vise nije moje
tebi dragi pripalo je
Sta me tebi tako vuce
osJecaji mene muce
Srce vise nije moje,
tebi dragi pripalo je
Il me uzmi il me ubi
ne daj drugom da me ljubi
Srce vise nije moje
tebi dragi pripalo je,
srce vise nije moje
tebi dragi pripalo je
Izrodi abortusa tama
zla klica monstruma
mutna i prljava
ta ružna krvava
mučka zla tri prsta
srbalji u ime krsta
mučki ubijali
na kolac nabijali
Modro zelenu
rijeku okamenjenu
Srebrenu bajku
pospanost nevinu
oskrnavljenu
od nebesa poklonjenu
tišinom opkoljenu
u proljeće
početkom ljeta
pospanost nevinu
kao staricu neku
Il’ Modru rijeku
zavijala
al’ i klala
u krvave odore crne
posnu
duša od bola trne
rosnu
u vječnost slala
Bosnu
al’ se ona nije dala
Zemlje Božje Milosti
A’ se ona zvala
milozvučni Davidov ezan
sa vrhova hiljadu bregova
danas
odzvanja dolinom Čednosti
da slavi svog Gospodara
https://youtu.be/Dy7-dQrdARw
Odavno vec nisam mislio o tebi
medju nama dani i godine stoje
nikada te vise pronasao ne bi
da se jucer nismo vidjeli nas dvoje
Stigao sam kasno stajao na cesti
i slucajno tebe ugledao tada
ni slutili nismo da cemo se sresti
pod svjetlima ovog bezimenog grada
Pricas mi o svemu hodamo polako
odavno se nismo isplakali tako
Ref.
Ostala si uvijek ista
i ove suze na licu tvom
ostala si uvijek ista
jedina zena na putu mom
ostala si uvijek ista
Stigao sam kasno stajao na cesti
i slucajno tebe ugledao tada
ni slutili nismo da cemo se sresti
pod svjetlima ovog bezimenog grada
Pricas mi o svemu hodamo polako
odavno se nismo isplakali tako
Ref. 2x
Dragi moj, dragi moj,
jako sam, jako bolan!
Sam ne znam odakle dolazi ova bol.
Da li to vjetar vije
nad pustim i mrtvim poljem
ili, ko gaj u septembru,
zasipa mozak alkohol.
Glava moja maše ušima
ko krilima ptica.
Na vratu joj noge,
sve više gube moć.
Crni čovjek,
crni, crni.
crni čovjek
na postelju uza me sjeda,
crni čovjek
spavat mi ne da
svu noć.
Crni čovjek prstom
po odvratnoj knjizi vuče
i, mrmljajući nada mnom
kao nad umrlim monah
čita mi život
nekoga raspikuće,
u duši budeći tjeskobu i strah.
Crni čovjek,
crni, crni!
—- Slušaj, slušaj —-
gunđa on meni
i oči mu sjaju —-
u knjizi je mnogo najljepših
misli i planova.
Taj je čovjek
živio u kraju
najogavnijih
hulja i lopova.
U decembru u tom kraju
snijeg je đavolski čist
i mećave počinju
vesele pređe.
Taj čovjek bijaše avanturist,
no marke visoke i najrijeđe.
Bio je divan, usto poeta,
ako ne s velikom,
to s drskom snagom
i jednu je ženu
od četrdeset ljeta
zvao djevojčurom
i svojom dragom.
Sreća je — reče on —
okretnost uma i ruke.
Sve nespretne duše
ko nesretne su znane.
Ništa nije
što mnoge muke
donose kretnje
lažne i strane.
U buri, oluji,
sjeni svaki dan,
kada stalno gubiš
i kad te nevolje biju,
biti prijazan i nasmijan
najveća je umjetnost od sviju.
—Crni čovječe!
Ne čini toga!
da spasavaš druge
nije ti posao, znaj!
Što mi je do života
pjesnika propaloga!
Molim te, drugima
čitaj i pripovijedaj.
Crni čovjek
uporno u mene gleda,
Na oči mu plava
bljuvotina pala —
sigurno želi mi reći
da sam lopuža blijeda
koja je drsko i bestidno
nekoga opljačkala.
………………………………………….. …………
Dragi moj, dragi moj,
jako sam, jako bolan.
Sam ne znam odakle dolazi ova bol.
Da li to vjetar vije
nad pustim i mrtvim poljem
ili, ko gaj u septembru,
zasipa mozak alkohol.
Hladna je noć.
raskršće tiho spava.
Ja, sam na prozoru,
ne čekam gosta draga.
Na bijeloj poljani
vapno se rasipava
i stabla su ko jahači
skupljeni kraj mog praga.
negdje plače
zloguka noćna ptica.
Drvenih jahača
zvuk kopita rida.
Evo, opet taj crni
na moj naslonjač sjeda,
podiže cilindar
i bezbrižno kaput skida.
—- Slušaj, slušaj! —-
hriplje on i u lice me gleda,
glava mu sve niže
i niže pada —
ja ne vidjeh još
nitkova prvog reda
da tako suvišno, glupo
od nesanice strada.
Ah, recimo, varam se!
Sano svijetli luna.
Što još treba
u svijetu pjanom od snova?
Možda će debelih butina
tajno doći “ona”,
a ti ćeš joj čitati
gomilu mračnih stihova.
Ah, volim ja pjesnike!
Zabavna čeda.
U njih se uvijek nađe
historija srcu znana —
kako studentici prištavoj
dugokosa bijeda
o svjetovima govori,
zapravo spolno zagrijana.
U nekom selu,
možda u Kalugi,
a možda u Rjazanu,
ne znam, zaboravih,
živio je dječak
žutokosi,
a očiju plavih…….
I eto, naraso je,
usto poeta,
ako ne s velikom,
to sa drskom snagom,
i neku je ženu
od četrdeset ljeta
zvao djevojčurom,
i svojom dragom.
— Crni čovječe!
Ti goste prokleti.
Taj glas se odavno
o tebi rodi. —
Ja sam lud i bijesan
i palica moja leti
ravno u njušku
i nos da ga zgodi……..
…….Mjesec je umro,
kraj okna zora drijema.
Ah, ti noći!
Što si to noći spetljala?
Ja u cilindru stojim.
nikoga samnom nema,
ja sam……..
kraj razbitog zrcala……..