Pred ponoćna galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

Autor

Hajro Šabanadžović

 


Modre rijeke

Izvor Modre rijeke  Modra rijeka 1

Izvor modre rijeke                                                                Modra rijeka

Stari most    krajolik nad modrom rijekom

Stari most                                                          Krajolik nad modrom rijekom

Zimsko nebo nad modrom rijekom    Modra rijeka čežnja

Zimsko nebo nad Modrom rijekom                      Modra rijeka čežnja

 

Neretva  Modra rijeka sanja

Neretva                                                                              Modra rijeka sanja

 

Livade pokraj Modre rijeke    Nebo, rijeka i terakota

Livade pored Modre rijeke                                  Nebo rijeka i terakota

 

Cvijetna Modra rijeka   Krvava Drina

Cvijetna Modra rijeka                                                     Krvava Drina

 

Šeher Banja Luka    Dolina Neretve

Šeher Banja Luka                                                              Dolina Neretve

 

Bentbaša    Krvavi pramenovi nad Drinom

Bentbaša                                                                            Krvavi pramenovi nad Drinom

 

Modrozelena rijeka   Drina voda hladna

Modrozelena rijeka                                                    Drina voda hladna

 

Drveće nad Modrom rijekom    Predvečerje nad Modrom rijekom

Drveće nad Modrom rijekom                                  Predvećerje nad Modrom rijekom

 

Modre rijeke   Fantazija

Modre rijeke                                                                  Fantazija

Zvijezdice    Bosna je Zemlja Božije milosti

Zvjezdice                                                                        Bosna je zemlja Božije milosti

Svjetlost u srcu     Jedinstvena maglica

Svjetlost u srcu                                                          Jedinstvena maglica

 


												

Prever – Tamničareva pjesma

 

 

Kuda lijepi tamničaru

Sa tim ključem poprskanim krvlju

Idem da oslobodim onu koju volim

Ako još ima vremena

A nju sam zatvorio

I nježno i svirepo

Na najskrovitijem mjestu svojih želja

Na najdubljem mjestu svojih nemira

U laži budućnosti

U gluposti zaklinjanja

Hoću da je oslobodim

Jer hoću da je slobodna

Po cijenu i da me zaboravi

Po cijenu i da ode

Pa čak i da se vrati

I da me još voli

Ili da zavoli drugoga

Ako joj se taj dopadne

Pa ona ode

I ja ostanem sam

Sačuvaću samo

Sačuvaću vječno

Na svojim dlanovima

Do poslijednjeg daha

Blagost njebnih grzdi izvajanih ljubavlju

 

Bleki – Praznike slavim

 

Neki dan sam slavio  praznik Ljubavi

i tebe u njemu dobroto mila

tvoje usne na mojim usnama

tvoje usne

usne meke

vlažne vrele

pohotno savršentvo

pune i blage

usne za ljubljenje što mirišu na sreću

osunčanog smilja

 

 

Juče sam slavio praznik radosti

sa tobom mila moja

tvoje grudi u mojim rukama

tvoje grudi mramorne

čvrsta bista ustrptjela

milodarje radovanja mirišu na strast

grudi milovanja

i pupoljci lotosa

 

Poslije  ću slaviti Praznik čežnje

sa tobom mila moja

tvoje tijelo moje tijelo

tvoje tijelo na mom tijelu

tijelo žene voljene

mirisno i raskošno

podatno i rosno

tijelo za milovanje i branje

miriše na nevinost i ljubav

 

 

Ali danas slavim Praznik snova

sa tvojim očima u mojoj duši

jer tvoje oči na mom licu

tvoje oči mile

tvoje oči čedne

nježne i blage

sjajne i snene

zaljubljene u moje

prizivaju more

more naše mladosti

more tirkizno

oči za sanjanje…

 

 

jasmin bijeli

suze i aveti

ostavljamo nekoj drugoj pjesmi

u kojoj nema praznika

već samo tišina

 

 


												

Bajka o Gradu čednosti zemlje Božje milosti

grad čednosti

Grad čednosti

 

Grad čednosti u plamenu

 

 

Sarajevo moje Grade čednosti

 

Bosna zemlja Božije milosti krvari

 

 

Bosna je zemlja Božije milosti

 

Blistava Modra rijeka

 

„  Čitaj  počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “*

                                                                                                    Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađanje

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.                                                                      Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki  Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

                                                                                                    O Tebi Bože Jedini.

                                                                                                    O  zemlji Tvoje Milosti.

                                                                                                    O  Tvome gradu čednosti.

                                                                                                    O  nama

                                                                                                    O  Pjevaču i Indexima

                                                                                                    O  ljubavi

                                                                                                    O  prostu

                                                                                                     J  oš samo treba da krene

                                                           ova blagorodna bajka

 Oh , my Lord

 Oh , my Lord

Nekada – davno

Bajka ova

Tvojom milošću

rukom nevještom

pisana strancu

znancu i neznancu

dobronamjernom

zlopočinitelju

sanjala je ubavo:

Jedan Grad Čednosti  

        da prostiš

svako dijete znade u

Zemlji Božije Milosti

Tvojom plemenitošću  imade.

Grad

Zemlje

da prostiš

prkosni od Sna

Pjesama

Ljubavi.

 

I.Poglavlje

         NAŠE DOBA

Tako malo

puno

sneno

samo malo

mrven

se htjelo

Gradu Čednosti.

Zemlje Božje Milosti.

Anđela

Blaženih

čista srca

na ovoj

ledom

krvlju

okovanoj  planeti.

U    Naše doba          All we need is love

Naše ljubavi             Love    love     love

Naše pjesme             Love is all we need

Naši snovi                  Love somebody.

Ti si mu bila u svemu naj.

Ova

ista bajka

sada

od kraja – počinje

zvjezdana prašina

sve je.

I am zabezeknuta –

šuti pjesma

Sono io zabezeknut –

rekao bi pjevač

Ž’ zabezeknut –

u nevjerici -ko’ fol pjesnik

 Vremena teška                           

dani sjećanja

na ljubav

počinju pjesmom:

         Snijeg pade na behar na voće

iznenada ,

godine doba novog

prve

mjeseca ljubavi

prvog

umro je Pjevač

naj’ prvi

dio nas.

Kažu – umro je

kažemo – živi

Veliki –

         Da sam ja netko

Pedeset četiri godine

tisuć’ ljeta

hrlio pjesmi –

Bog'me i ona njemu

velikodušno

ljubavnica neka

Modrom rijekom

Bosanskom Jordanom

rijekom-vječnom

pokraj

Grada Čednosti

Saraj Nazaretom

zadivljujućom milošću

Zemljom Božje Milosti

korača

tužnim koracima

Tajac

Umro je  živi

Bard

       Pružem ruke 

od Dženis – Morisona – Hendriksa

samo – dvaput

imao je više

ljeta

ljeta pjevanja

nama

o nama

sa nama

o ljubavi.

II.Poglavlje

  SVE OVE GODINE

Sve ove godine

Kad smo cvijeće brali

voljeli

k'o konji

voljeni

k'o delfini bili

Sve ove godine

kad viđali smo ga

dvadestsedmogodišnjaka

il’ nešto mlađeg

susretali

dijete u njemu

dječak – ljudinu

i maestralne

Indexima za njim.

Rodonačelnici

Grada Čednosti.

oko malih stvari

svađali se

i većih

i najvećih

svih nepravdi i zala

najčešće  našeg svijeta

Sasvim normalno

E”’  i mi za njima

čak i bunt

Cadilak svirke

iza željezne  zvjese.

Znao je

i Indexi

Put

Plime

biti

o ljubavi sniti.

Ispod,između i iznad

oblaka

Sanjam

svim onim divnim

Ana  Lee – Bel Snjeginim

prošli dani

Nevinosti Tanjama

Gordi Sanjama

Jasni Hanama

  Zvjezdani Vesnama

radi

Josipe

Krivac si ti

Barbare

  Draga Senka

Biser i Nada i Rada

tanana bića

nježna snena

Sanjao.

Ona ili one – svejedno je

         Bacila je sve niz rijeku

         Pogledom ugasila je plamen  svijeća

         Da voli

         da se volimo mi

Naše jedine ljubave.

Uprkos i unatoč u inat-

i  inad svemu i svima

 zavisti  i šlepu

papcima i bilmezima

Pjesma Indeksi Pjevač i mi

uvijek isto

Love Love Love…Love somebady

„Tih godina smo voljeli sve

 a Bogami su i one voljele nas“*

 u svemu naj naj…

III.Poglavlje

  PREDAJ SE SRCE

   

Predaj se srce

         opet

                i opet

                          i  joj-pet

         a  samo on je znao

         a i Indexi

bol srca svog

i ruže bijele

         a i crvene

          mi našeg

         i ruže crvene

a i bijele

          zajedno

  „bez tuge

                bez bola“

Sa pjesmama ljubavnim

i ružama

            svih boja-

                         duginih.

         Sa kosom plavom

                            i smeđom

kosom dugom

                            i  kraćom

kosom sijedom

 bez brkova

                    naočala

                                 bora

                                         sa čašama i mikrofonom

sa nama – par ekselans.

Sa brkovima

                      naočalama

                                        borama

                                                    sa čašama i bez mikrofona

bez vas

            kom si kom sa.

        U pantalonama dugim

                                  širokim

pantalonama uskim

                                  kratkim

bez sakaoa

                  u odijelu bez kravate

Sa sakaoima

                            bez odijela sa kravatom

         Sa kragnom ruskom

                                        Maj'com rolkom

         uvijek sa radošću

                                     koš igre

         uvijek sa osmijehom

                                     lopte plave.

        Ali,

  sa bolom

          sa tugom

 uvijek  lako

nepodnošljivo lako

                 sa ljubavlju

i zaista nekako

                       osebujno

                                      lično

         A osobno za nas – personalno;

 bilo

       glasom dječačkim

bilo

       glasom žestokim

bilo

      glasom promuklim

bilo

       glasom raspuklim

bilo

        glasom opijenosti

bilo

       glasom nježnosti

pravio  feštu

                                 neprekidnu

                                                   živu

                                                            smjelu

gradio  muziku

                                 nježnu

                                                 plesnu

                                                             snenu

 pjevao pjesme

                       uvijek zelene

                                             plave

 nam’  je lijepo                                                   

Joj,mamo mamice

 

Pjesmama snivao

                          Beat i bit

                                 o životu

                                             nama

                                              ljubavi

uz plemenitu orkestraciju

Meštar Svirača

Velike muzučke akademije

  • Veličanstvenih Indexa

  nemjerljivih indeksa

with the little help of the

Kamenog spavača

         poetese

            poeta

                     muzikanata

za bulumente prijatelja

ali neznajuć’ il’ nehajuć za:

The i A šlepađije

iz opanaka

u lakovane cipele.

  Sa pijetetom

prijatela                Daj m svega!

                                        – Valja ova

Duplog štoka, molim!

                                  Može i klipača!

                                                           I bocun koji – vina!

Znanim –

               dobrim

         veselim-zgodnim

                       srodnim.

‘put poeta   Poa    poezije

Cvetajeve            Jesenjina

         Ahmatove           Prevera

                  Maka

Stake S                Meše

         Parun V               Montena

                           Majakovskog

         Egziperija    i       Malog Princa

tužnim

           zaljubljenim

                                sjetnim

nadasve

                uvijek

                              zelenim

pjevao

           vremenima

                              Sretnim.

Bez pijeteta –

 A i The šlepađijjama

iz opanaka u lakovane cipele

tri kutije prazne molim-šibice

šenkrat eno kiselico prosim lepo!

Gle čuda

uvijek nekako

baš za prst mali

staniol kuglica se lepi

i uzimaj

hablećinama baksuznim

pretilim  bijednim  ružnim.

Od  Sloge – Fisa  – Skenderije – Zetre

Neumoran

                  Vječni Kozer

Boem

bez poze

               sa gardom

                                 i ga'rdom

ine gradove sa Meštar Sviračima

                                       sa  nama

opijeni jesenjom ljubavlju

         kafiće i kafane a i bircuze

                                           ophodio

svoj marindvorski svima poklanjao

širom dunjaluka

                           tražeći onu  il’ one

Svejedno je.

         Da  ,

Budu kao more

Da budu

         Jedan čovjek i jedna žena

         Jedine ljubavi

Ipak – nekako

perone za svaki slučaj izbjegavao.

Ali’  volio!

E”j'…

          baš tako

Volio i volio.

nekako i teško

           a i lako

prečesto

             gledajuć svitanje

il’

Dan sa jutrom se rađa.

svejedno je.

                              /   nastavak slijedi

IV.Poglavlje

 

TREBA POMEST MANIJAKE

( Boj na mišaru ili đek trbosjeci ponovo kolju )

A tada

vremena bijedna

najave smutnje

povratak savlovih učenika

raspomamljenih đekova trbosjeka

oni svoju tamu nude

javi se

zavist

u nekim mozgovima malim

u nedostatku velikog

na ispitu ljudskosti palim

ne mogaše

ne prepoznavši

ne htjedoše

pratit

          Pjesmu

                       nas i  beat

                 života bit

 siročad života

           što na ljubav nisu svikli

vjekovni kokuzi

umorni od bijede

u zatvorima i javi

postajući homosi

bez ljudskosti

okrutno-

politični

nacional-

osvješćeni

mamlazi-

ublehe

I još…

kahve minderpuze

munafici

mnogi od njih

turobne kukavice

pobjegulje.

bez  tjeskoba pljačkaši

naroda zulumćari.

I jošte…

komunistički slugani

doušnici

papske – đavolje sorte

poklonici

mnogi od 4S + triprsta

prokletnici

I napose…

ugroženi prokletnici

krvavi – gladni

iskonski koljači skinuše maske

otkriše ružno lice svoje

Ma’ kako ružno

          ko fol pjesniče ne budi blag

                     pređi uljudnosti prag

           i reci koljača

najkrvoločnija

najružnija

đek trbosjekova

zvijeri lica svoja

  A   Pjevač

               Dijete

                         Dobrota još

 Indexi

E” i mi sa njima

Blaženi čista srca

 mnogo  prije

 Nadaline jaja mutili

         Opijeni jesenjim rujanjem

         Svake zimske bjeline

         Svakog mirisnog proljeća

Svakog bremenitog  ljeta

za Torte od badema

sa njihovim

               Mamama

                              Sekama

         čak i Kćerkama

il'obrnutim redom

                             Uh – svejdno je

Sele moja

         Još mnogo toga

        

         O’ dušice moja

         Još više toga

 

Joj,mamo mamice,

Uh !

Uh!i ..

Uh

Hu.

preko – nekoliko puta.

        Ha !  Ha (j)!

                             tandaraj

                                           tamburaj

said the klaun

like Đ-(iha) Braun.

         A moglo nam se

U mozgu povisoQi

U srcu  poširoki

U izgledu Bogu'mili

Normalno zna se

U grudima zlu ne trebalo pojaki

         Niže prepona romantično opaki.

          Uvijek se moglo

                           i višlje

           i iako trebalo

           nije nam dano

                                   i dalje.

Vremena Nostrodamusa poročanstva

dođoše zla

 

da se zbude

što pisano je i ranije

 

u knjizi staroslavnoj

 

 „Ustani i izmjeri hram Božji i oltar

i  izbroji one što se klanjaju u njemu,

ali  predvorje hrama ne izmjeri,

jer je ono dano paganima

i oni će sveti grad

četrdeset dva mjeseca gaziti.“ *                                        

   Pjesma

              Pjevač

Indexi

                            mi

   vidjesmo nesreću

   veliku – ogromnu

našeg pobratima

i opet

našeg pobratima

Suncegrad zidine

po'dno Srđa

s’ vrha brda

horde crnila

tamo daleko

kraj mora

ubijala.

Htjedosmo pomoći…

         Ali'…

Ali’.

/nekad,ne tako davno

treći pobratim bješe

Divni grad bjeline/

Sada iz bele

selendre

i šire okoline

što posta uža

a mere bit’ i najuža

naciforija izbijala

iz crne jugoslavije

gore srbije

dva u glavi oka

što ‘no postaše razroka

ko’ neki političari zli

poteče zlo neviđeno

dvostrukog SS divizion sa sela

asvaltnog blještavila grada radi.

Netom ovdje

zakrvavljenih očiju

homo paklenicus

Homini

            Ovacama

                           Konjima

lupus est

et – i

krvnik.

Djeci

          Ledi Di

                     Đenis  Đ.

                                   J.Orleanki

                                                   Besi S.

         sličnim

što nevina

                 što nespretna

ljubav znala

trešnje brala

skloništa pravile

                                  nespretna

                        od kartona

         ispod mostova boli i tuge

           prostirala

                ispod sanja i duge

preteški ležaj

                     nemoći

                                 druge

pod glavu lepršav jastuk

                                    od snova

prekrivač

               plaht a plava

                                   neba ova

u kosi im

              sunčev zrak

                                  mirovaše

osmijeh

             šarenih leptira

                                  darovaše.

 

V.Poglavlje

 

NA  ZAPADU I BALKANU NIŠTA NOVO

 

/Kameni cvjetovi/

 

A vremena paklena

Nisu bitna

 

 Mentoru pantagramu

‘avetinji od inostranu zvijer – zlokobnu netajnu

‘umanitarcu st.šćemlijice – podmuklu pretamnu

 

rulji bjelosvjetskih kurvi vatrom obasjanih

da ‘proste proste prodavačice ljubavi njihovih

 

ni Dijana

ni Đenis

ni Besi

ni Žana

 

pogotvu djeca ta

Blažena

Čista srca

i gladna

i bosa

i bolna

i žedna

a čedna

nježna

prelijepa

i snena

ubijana što su

dok ležeć

uporno sanjala:

 

Sveti Grad Čednosti

Dvor svoj divni mili

Zemlju Božje Milosti

Bosnu svoju

Love ana Peace

modrozelenih polja

zlatnih ljiljana i

djevičanskih ljubica

 

i                                                 

 

Pjevača kako pjeva

Sa horom Romkinja

Prelijepih anđela:

 

„ Konji i Ovce umorno stoje

Po jaucima granate broje

Jerbo more ih smrtu žeđu i gladu

Djeca smurt umjesto kokoši kradu

Sve što konji i ovce od života imadu

Gitara nek plače violina svira

Oj lele

Oj lele

Oj lele

 

To je ciganska noć

 

Njiihhaa-Beee

Njiihhaa-Beee.“

 

i      murtvi

u Boga Jedinog

ne gubeć nadu

Bleju nebu.Nada  da će možda proć

O krvavo preduga   +  zverinja noć.

 

Život predivni

život žalosniji

život černobiljniji

Život nagasakiji

život hanojnii

život hirošimniji.

 

Život je kratka ”’

kak’ bi rekla filozofi

op-op-op

Opet

opet

i – opet

bez prestanka

teroro mnogih od srbalja

-grmalja

 

fiijjuu grrrum Njihhaaa

fijjuu grruuhhaaa Beee

J upi du

Jupi du

Jupi du

kako vivo pakleno

Stupidu

Stupidu

Stupidu

kako bijedno žalosno.

 

Sve

baš sve

pa i ova mora

mora proć’

pa to je samo izrod ljudi

duža noć.

 

Pjevajte svi

I vi vjerni cigani  naši jerbo

Sad  Blaženi redom lete u nebo.

 

Pa poneki naivni Davor

pa poneki dobri Đorđe

pa poneki šeret Fadil

Pa poneki smiješni Hakala

Pa poneki vjernik Levi.

 

Čudna  Ana

Još čudnije Anđele

Hana  i Sonja

Fali tu nevinost još neka

I bez broja anđela

 

Nebom poslani

Životom odabrani

Ne želeći

Ne hoteći

 

Grudima ugrabiše-

noževe.

Glavama pokupiše-

metke.

Vratovima dozvaše-

Sjekire.

Pokretom nazvaše

mine.

 

Aj – lele aj-lele

 

Ajlele-ajlele

 

Ajle-le Ajle-le

Bolji – bolji

 

Bože Dragi

Bože Jedini

 

pomozi

kako to samo silno

 

booljljii. ”

 

VI.Poglavlje

  KAMENI SPAVAČ

    /Praznici/

Tih – sinova kamenog spavača

tri i po Godine

                

                  U SVETOM GRADU ČEDNOSTI

                  ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI

Na usnuloj planeti

polako – usporeno

sa nama
koračaju

jauci i

Tišine

dok čutimo bol

i Smrt

 

A

U  nom pokretu ruke

                U onoj uzdignutoj šaci

                U onih pet raširenih prstiju

okenutih nebu

okrenutih Bogu

što vrište:

zaustavite – smrt

zaustavite – bol

zaustavite…

zaustavite…

Tih – kamenih spavača

tri i po Godine

Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

na modroj planeti

jauci

tišine

Tajac!

Tajac kažem,

i još jednom –

Tajac!

-Ogromni !

-Veliki.

A  odmah zatim

Pjevačeva ruka

Kamenog spavača ruke

Skamenjog svjedoka

Ruka Djedovske hiže

iz Mila

 A

U srce svetog Grada Čednosti

Zemlje Božje Milosti

Zlatne ruke pjevača

Stisnute u pest

O ‘krenute ponoru

O ‘krenute zverinju

O ‘krenute vukojebinama

J  ‘asno.

Da prijete

Da plaše

Da um lede

mnogim od srbalja

                -grmalja

i ostalog zverinju tame.

Tih  –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

muče

huču

jauču

U  Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

životom jedinoj planeti

jauci – tišine

Vremena – stoje

Teku – godine

samo praznici prolaze

i praznici pesaha

beskvasnog hljeba

granate

odjekuju-ubijaju

krvlju škrope

dovratke i pragove

Dvora

izraeljaca nema

šal'om

skoro svi – odoše

(Hvala – onima što ostadoše)

na očigled i u zagrljaj

humanitarca pljesnivog.

 Tih –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

huču

buču

jauču

U   Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

Na  ljubavi planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

teku godine

samo praznici prolaze

i praznici uskrsa/vaskrsa

šarenih jaja

krvlju – išrani

asvalti – vriju

komadima tjelesa.

hrišćana – skoro da i nema

pa neka

većina ode

(Hvala onima što ostadoše)

na očigled i u zagrljaj

kastrirane ljudskosti.

 Tih –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

huču

buču

jauču.

U  SvetomGradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

Na ovoj Milostivog planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

a teku godine

samo prolaze praznici

i praznici olimpijskog duha

vječne vatre bezbožničke

dok u gradu čednosti vatre –

proždire nevinost

ljudskost

olimpijaca nema

pa neka

velja š'teta

skoro svi olimpijskom brzinom

odoše – pobjegoše

ne bješe ovo njihov rat

na očigled i u zagrljaj –

Olimpijske vatre

                                 saučesnika pakla

zaprisegnutog goniča pravovjernih

                                                   Savla

samoprisegnutog apostola

                                  paklenog  Pavla

Poslije se vratiše

Ko muhe sjatiše

      humanitarci bijede

      kradući što se jede.

Tih –

              Kamenih spavača

                              Skamenjenih svjedoka

Te –

Tri i po Godine

huču

buču

jauču

 U  Svetom Gradu Čednosti

Zemlji Božje Milosti

Na ovoj Učitelja  planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

praznici prolaze – osim

Praznika kurbana

neštedimice – nemilosrdno- neprestano

mnogi od srbaljskog zverinja

raspomamnjenom radošću

ubijaju-kolju-nestaju

kurbane-

Janjad –

Ovce –

Konjine-

Blažene čista srca

kukavičkih trezora izroda

kahve minderpuza roda

      nigdje nema

      da se Bog'do ne vratiše.

pobjegoše pobjegulje

na očigled  – i zagraljaj potomaka

nije važno koga i čijeg.

jer

Bog Silni

sve zna

vidi.

Tih –

Kamenih spavača

Okamenjenih svijedoka

Te –

tri i po godine

huču

buču

jauču

U Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Bižije Milosti

na ovoj Dobročinitelja planeti

jauci

tišine.

Tuga – bol – praznina

Tuga

Bol             Praznina

Jauk

Tama

Tišina

Tajac.

          Ehej!

                   Nebo! 

Ehej.

Tama

tišina

Tišina

tama

Tama

tišina

Tajac.

Gluho

 

      Vasiona spava.

Mir?

Mir?

NE!NE!NE!

Ne

ne

neee!

Tih kamenih spavača godina

Skamenjenih svjedoka vremena

Svaki dan isto

Krv-klanje.

Opet –

opet –

opet!

Krv –  klanje

Pa nestajanje.

I opetovano

Jopet i jopet

      zabrabonjijevaju

      veseli jurišni pokliči

      abortusa tama

      iz tam-tam gusala

      sa mišara boja

      proklete

      sanu srbalja

      genecidne sorte

      što se ceri

      cikče-rokće-skiče

      slušajuć’ naredbu:

      radovanija slobo slobodo

      mladiću na i za miru i bilju

      vukojebinaši,počkovići,

      cvajtaši i pljačkaši

      maloumnici,samoubice,

      bezđetke  i djecoubice…

      učenici dantea ,šekspira,getea,njegoša

      mržnje mraka vatre i pakla

      i ostalih savletvoih sljedbenika

  i Djecu

 kad nestane

                     Konja –

                                   Ovaca –

slobodno koljljii!

 Ću’ Pjesma

                       za tren pobježe

pa se vrati inatna

Ću’ Pjevač

zajedno sa restom od Indexa

i sa nama

i problijedi

mozak sledi.

Ću’ ko fol pjesnik

Srce skoro ubi

zanijemi  i osijedi

I vrisnuše     i     kriknuše

Jooj –

jooj –

jooj.

Jebo’ te!

Jebo’ te.

Jebo’ te.

Vapaj – psovke:

žive esencijalane-

sasvim čovječne

čaršijski iskrene-

usporeno nadrealne

lagano banalne-

blago strukturalane

lirski skeptičnie-

pomalo konceptualne.

Pjesmo! Pjevaču ! Pjesniče!

Ne kukajte

Ne psujte

Budite mirni –

Dostojanstveni

-fini.

Oprosti  Bože Jedini,

i  vi Anđeli

moramo

to duša boli

stravične čini .

„Gledajte

zvijezde su opet obezglavili

i nebo okrvavili od pokolja!“

VII.Poglavlje

DA SAM JA NETKO

/ Igre bez granica /

 Vremena svođenja računa treba da počne

sa kraja XX vijeka računatog po krstjadnima

da ‘proste čestiti hrišćani

da ‘proste vjerni krstjani

da ‘proste davalice za pare njihove.

Prizori što nettom slijede

Jad i čemer ljuske

ljuske bijede

farizeja književnici – ništavila filozofi – maliciozni kritičari

rakomorni predsjednici – ocavali lordovi – korumpirani političari

uštogljeno ravnodušni –  bespolno obamrli

zombiji kolonama –  humanoida besprizornih

GRADOM ČEDNOSTI – ZEMLJOM BOŽJE MILOSTI

Marširaju,prolaze i gaze!

Četrdeset dva mjeseca.

Da – gaze li gaze

Ljudskost

I još godinama poslije,

Neprestano gaze

Nasmješena lica

Avetinjskih vilica.

Počinje prva prava strahobalna žurkata na akrepite i

Zmiu'ga

bijedni svijete bez made samo nastavi igru bez časti i

papi'ga

krsta đavoljeg poborniče – bijedni potomče zlih ratova i

dede’ nam našega

pušite i samo se cerite.

Ne primjećujuć dugu

Ni dječiju tugu

Ni jastuke snova

Ni plavetnila ova

Ni sunčev sjaj

samo lovu lovu daj

dolar funtu uzimaj

broj brže otimaj

Pljačkaju,pljačkaju,pljačkaši i dalje

Pljačkaju.-

Strava,jama i zamka

Pred tobom su,

stanovniče zemlje.*

Ni briga vas

                    Za Izlaska Dan

Za šarene leptire

Svetog Grada Čednosti

Zemlje Božje Milosti

Snene

          ubijane

                       Ponosne

 Te

     umorne

                  Konje

                               naivne

Pa

    nježnu

               Janjad

                          prelijepu

        O

            tamo neku

                              Djecu

                                        čednu

                                                  predivnu.

         što i znajuć da ih ubijaju

         samo su o Bogu Jedinom

                           o mirisnim ljubičicama

                           ružama ljubavi sanjala.

       O  tuge naše      tako je to bilo        sve ono što je lijepo ubijate                                    

       O  jadi naši       nije nam se snilo   zar ne o beščutni zli svijete                

      J’ er  ni briga svijet tame

         za sve

     O ne kojima je ova zemlja

         mjesto neizrecive Božije Ljepote i Ljubavi

         za sve

     O ne koji vi ne možete uništiti

         Svakako znajte

         predanoj ljepoti ljubavi

         ničim pa ni slom

ne možete nauditi

     J ‘er ‘nako

         iskreno rečeno

to – Sarajevo

                    ta – Bosna

                                   da prostiš

  navjek – Bogu  Jedinom Mili

                                           bili

          a zvijeri rekti

                        i

                          svetoj šćemlijici

                         ocvalojšestokrstoj kurvi

                         oku novčanice pentagrama

                         koljaču hugenota

 dosad’ 

vjeke vjekova

        kost u grlu bili.

 

    VIII.Poglavlje

           JA JESAM

Šta nam to učiniše

               O  –Sveti Grade Čednosti

Sarajevo – jedino

Ljubavi moja

U svemu naj naj

   Šta nam to uradiše

               O – Zemljo Božije Milosti

Bosno divna – mila

Zemljo moja

Iz koje sija vječni sjaj.

           Krvava duga –

                                    preduga je – noć,

           Četrdeset dva mjeseca-

           Ubijana je

            Mnoga sjena u dnu bregova.

            Mnoga sjena sa ulica Prkosa

            Mnoga sjena ispod zvijezda

            Da bi preostale

            Mnoge sjene na domak anđela

            Mnoge sjene zagledana u noć,

            Mnoge sjene zagledana u nebo

            Ponizno

                           u molitvi

                                             predano

            zagledano u

               

            JA JESAM

           Neizmjerno.

           JA JESAM

           Milostivo

           Postade Svjetlost

           Svejtlost-

                            iznova

                                       i iznova obasjava

           Ljubavlju

           Sjene male

            Na dnu bregova

            Sjene male

            Sa ulica prkosa

            Sjene male

            Na domak anđeala

            U Gradu Čednosti

            Zemlje JA JESAM MILOSTI.

        Jer

        O ‘naj ljiljan plavi

        O’ni ljiljani bijeli

        O ‘ne ruke nježne

        J er one ruka zlatne

        i

            onaj kameni spavač

            i

            svi skamenjeni svjedoci

        ‘O  sve ruke naše

        ‘O  kraj Modre rijeke

        ‘O  kraj muzeja

         J  ‘oš

     Uz  JA JESAM  naredbu

      i višekrilih anđela pomoć

     „Kažu vam da stanete

      zamislite se nad rukama vašim

      i ne dadoše vam dalje….“

                                                                             IX.Poglavlje

   MI SMO HTJELI UVIJEK LJUDI

MA DA DAMO

             Mi smo uvijek htjeli ljudima damo

             što imasmo što nam Bogom  dano

             Pa čak i mnogo mnogo više

             Zbog četrdesetodnevne kiše

              

          Jer’

            Vrijeme tuge naše

   vrijeme je praštanja

   Istine Božje radi..

 

          A

ruže samo što su znale

                                   O vratit se neće

Bez broja

               Anđela

bajka zvjezdana

izgubljeni san

          

              J ‘oš

i

Pjevač

           samo

                   ovaj jedan

pa čak i Indexi

sa mirisom

žutih dunja

što širili su se

uvijek

njihovim i našim

                           

                             SVETIM GRADOM ČEDNOSTI.

                             ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI

Jutro će promijeniti sve

kobna tišina

                   oglašava

nemoguće

              se ne dešava

Pjevač

           samo sklapa

                              oči umorne

          Jer

sve će proći

                    osim bajke

          O  

            Indexima

                                       Davorinu Popoviću

                                           Čovjeku

                                                         Ljudini

                  I  balada

                    O        

            Nama

            Ljubavi

            I  poeme

            zapisane u snu

                                   ko’  fol pjesnika.

          J ako tužnog,očajnog  svjedoka

          svih ovih naših  godina .

  Kažem tužnog

             Ali  i sretnog

             Kad  tako malo

                                     samo malo

                                                      se htjelo

             davno

              tamo

              negdje na kraju

                                       u zatišju

             Pjevaču

             neponovljivim Indeksima

             nepodnošljive ljepote…

             lakoće sviranja

             nama

                      našim srcima

                                            Ljubavi

              Gradu Čednosti      Peace brother peace

              Naše doba              All we need is love

              Naše pjesme           Love   Love   Love

              Naše ljubavi           Love is all we need

              Naši snovi              Love somebody.

               Hajdemo !

              Naše doba za Svirače

              All we need is love…

              Dan sa jutrom se rađa

              Pease sisters – Mir…

              Ruke gore !

              Naše doba za Pjevača

              All we need is love…

              Da sam ja netko

              Peace brother – Selam…

  I ponovo,

            Naše doba za sve nas

             All we need is love…

             Život počinje nov

             Mir – Bosnia – Selam.

              I iznova

                             i opet

                                        i ispočetka

 Pjevač i Indexi

i sve Pjesme naše

i mi sa njima i za nas:

Nek ćute bol…

                     ( o, nemojte mi sad tu jecati)

               nek ćute bol…

              Vrijeme tuge naše je vrijeme praštanja

Istine Božije radi

Nek ćuti bol

               u pjesmi – ko fol pjesnika

koju – Pjevač  gore

među anđelima  pjeva

nama

i

njoj – samo njoj

Bosni predivnoj

 u kojoj

život su premnogi

(bez suza molim)

         oni – nestali.

              Mi smo uvijek htjeli ljudima da damo

               Ljubav mir i snove.

                Dok teku  ove riječi

              -dobro znane

              -dobro znano

Zaista je ovo

– u stranicama prijašnjim.*

X.Poglavlje

             PRAŠTANJE

Lebde sjećanja

Muk muči

Tišina tišti

Ali ne!

iako

noć je ušla u nas

i svud  mir je oko nas

sad kad nema Pjevača

sad kad nema Indexa

a kad ne bude ni nas

o’ kada dođu neki drugi dječaci

ko’ mi

uvijek

kliktaćemo – svijetu

za čitav svijet

kliktaćemomo  moru

od bola

do pola

od tuge

do neba

do sunca

do zvijezda

i dalje

i sve dalje

i još više

i od srca

do putanja i maglica

do

Boga Jedinog

Do Gospoda.

Ustaću ja na njih

Veli Gospod nad vojskama,

vavivlonu zatrću ja ime i trag njegov

I sav narod i potomke njegove,

govori Gospod.*

Gospod

Svemogući-Dobročinitelj

Gospod

Mudri – Pravedni – Milostivi

Najveći Oprosnik

Koji nas uči

Moli

Koji nam reče

Ima da volite

Morate da praštate.

                       Oh, my Lord

                      Oh, my Lord

               „Oče,

oprosti im“

( ruke i duše – krvave)

„jer ne znaju šta čine !?“

Pjesma – Pjevač – Indexi –Mi

I kad nas ne bude više

Amanet.

Kao i uvijek

Blaženi čista srca                          Ruke pružamo       Ljubav je sve što želimo…

Ruke trebamo                               ruke praštamo        ljubav ljubav ljubav …

Pjesma smo mi-ja i ti –malena     baš zato                 sve što želimo je ljubav…

Veseli-ljubavi predani-predivni  jer sanjamo             voljeti nekog…

              

K'tomu u snu neko veče

dobri Serjoža nam reče:

 

„Tih godina smo mi sve voljeli

a tako malo su voljeli nas.“

il’ nešto slično

baš o nama lično

                          Oh- my Lord

Oh- my Lord

              

               Nema Boga do Tebe

               Ja Jesam Jedinog.

 ****

****

 

Riječ autora

Jedan  Kameni spavač (*1) neke druge ratne epohe  reče da je čovjeku potrebno najmanje petnaest do dvadeset godina da  se ratna dešavanja prebole,raščiste,iskristaliziraju,pročiste. Tek onda, lišena subjektivnih trauma doživljenih grozota,ljudska svijest postaje vjerodostojni svjedok tih stravičnih događaja.

Kao živi i još uvijek prisutni svjedok – nalik Kamenom spavaču- ovaj autor se poslije dvadesetak godina budi  oslobađajući zepretene  misli .

Misli  o boli,ljubavi i tuzi, istovjetne i sveprisutne na svakom hodištu i svakom zakutku ove Bosne – Bogu Mile Zemlje ,ali i planete zemlje jednog od čuda stvaranja Milostivog Gospodara.

Misli, riječi i molitvi zahvalnosti Svevišnjem Gospodaru na spasu Bosne, njene plemenite djece, Anđela Blaženog Srca,a i Plave planete.

Snova i nada u vaskrsenju  Svetosti Grada  Srebrenog , Grada Čednosti i Zemlje Božje Milosti  na putevima ljudskosti,dobrote,samislosti i oprosta.

Oslobođene misli prenešene na hartiju u onom slijedu kako nastaju,bez korekcije i uljepšavanja postaju svjedočanstva o zlim vremenima i nekim zlim ljudima i opomena onima koji naslijeđuju ovu zemlju..

Neko će se upitati zašto se ovoj bajci kao glavni protagonisti pojavljuju  Indexi i Pjevač ?

Na prste jedne ruke se mogu izbrojati ljudi koji su zadužili i slavom ovjenčali Sarajevo – Sveti Grad Čednosti ,a i ovu predivnu  Bosnu – Zemlju Božje Milosti.

Index i  Pjevači  već  više od šest decenija čašću , ljubavlju i poetikom slave  Grad i Zemlju!I još uvijek ne posustaju!

Plemenita  poetika uokvirena vanvremenskim aranžmanima,maestralno izbrušenih do najmanjih sekvenci ,do  doba Indexa nepoznatih za  rok muzike,učinili su ,da se  Indexi sasvim objektivno svrstavaju u vodeće svjetske bendove.

Čaršijo,Ćaršijo,najstroža Ćaršijo.

Uz  Selimovićevu i Makovu, skoro istovrsna liričnost  pjesama Indexa je ono što odražava srž ove  predivne Bosne i plahog Bosanskog bića:

-Usud ; nijemo osluškivanje, čekanje i podnošenje onoga što neizbježno mora doći.

-Teško,mukotrpno otkrivanje i oslobađanje suštine bosanske duše i podneblja.

-Duše zaljubljene u ljubav ,duše predane ljubavi kao najvećeg oslonca apsolutnoj istini,.

-Duše zaljubljene u podneblje: sveto i iskreno,prelijepo i vječno,miomirisno i modro zelenog kao i izvor i rijeka po kojoj ime dobi.

Od postanka Indexa 1962. do danas je prošlo preko šezdesez godine. Statistički gledano Indexi su svirali trideset devet godina (39) godina.

Sve ove godine su svirali nesmanjenim žarom.Životi miliona ljudi su prodefilovali kroz pjesme Indexa. Svi oni  koji su damarom osjetili i  prihvatali iskrenost  nenadmašne muzičke poetike.

Indexi, to je Bosna ova da prostiš,sneni i  prkosni od sna i muzike te.Indexi.to je ona plemenita pozdrav ruka sa stećaka koja moli da staneš i razmisliš o htjenjima tvojim.To je ona zlatna pjevača ruka što prijateljstvo pruža i širi.

Indexi su uvijek bili  kao pet prstiju jedne ruke.Svaki prst svoju ulogu ima i dopada se svima.

Indexi su sinonim bosanske duše kojoj sevdah dozvoljava  prenese patos ljubavi,čeznje i snova u dušu i nevino je ponudi svima,voljenim i zaljubljenim,i onim ostavljenim i tužnima. Indexi su bili utjeha mnogim divnim generacijama i iskrena nada.Uz njihovu muziku je svijet bio  plemenitiji, ljepši i nježniji,i niko se nije stidio pustiti koju suzu,onako za svoju dušu i radi nje same.

“A tko će ti reći šta je duša?To samo Bog zna!”

I možda još  Indexi i djece Grada čednosti Zemlje Božje milosti.

P.S.

Prošlo je aman 22 godine od smrti Velikog Čovjeka Davorina Popovića ( 2001.)  Pjevača koja je označila kraj rada neprestižnih Indexa kao vokalno instrumentalne grupe.

Mestralni gitarista Slobodan Kovačević mu se pridružio tri godine kasnije (2004.) nikad ne prebolivši svoj odlazak iz Sarajeva tokom rata.

Čvrsti a nježni đez-rok-simfonijski  virtuoz Đorđe Kisić je umro  ćetiri godine poslije Davora (2005.) ;zgrožen i  izgrižen spoznajom da su  neki od pripadnika njegovog naroda ubijali njegov Grad i njegovu Zemlju.

Poslije umiru Nedo Hadžihasanović (2006. g.),Đorđe Novković (2007.g) i Enco Lesić (2013.g.).

Polako nas napuštaju jedan za drugim.

E”’ ,Bogami  dobar dio nas u kolonama polako za njima,iako su mnoge još prije , od 1992-1996. g.nestali.

Mrtvi su a žive!

Slava i Hvala im!

 

(1*) Erih Marije Remark

Kazalo :

*Alek 1

*Hud 14

*Jovan 11. 1.i 2.

*Isaija 14.22

*Isaija 24.16.17.

** U bajci korišteni nazivi pjesama,riječi,katkad stihovi  umjetnika i osoba navedenih u bajci ,

pa stoga  smatram da ih ne trebe posebno označiti jer su lako prepoznatljive.

Imamo primjedbe nekih guglatora da su pojedini tekstovi nejasni iili manje jasni zbog upotrebe manje poznatih riječi,kolokvijalizama,provincijalizama,šatro i retro priče.Po nama ništa nije ostavljeno neobjašnjeno.Vremenski raspon tematskih jednica sežu do desetine tisuća u prošlost i do 3356 god. u budućnost.Dalje nismo mogli,jer je dalja budućnost zaključana. zakljućanja.

Riječnik manje poznatih riječi i pojmova za Bajku o Gradu Čednosti Zemlje Božje Milosti

Ubavo (mak.) – lijepo

I am (eng.) – ja sam

Tisuć’  – hiljada

Hrliti  – žuriti

Cvetajeva –Marina Ivanovna Cvetajeva (1892-1941.) ruska pjesnikinja

Po – Edgar Allan Poe (1809-1849.) američki pjesnik

Jesenjin – Sergej Aleksandrovič Jesenjin(1895-1925.) ruski opjesnik.

Majakovski – Vladimir Vladimirovič Majakovski (1893-1930.) ruski pjesnik

Ahmatova – Ana Andrejevna Ahmatova (1889-1966.) ruska pjenikinja

Monteno – Kemal Monteno (1948-2o15) bosanski pjesnik,kantautor ,kompozitror

Mak – Mehmedalija Mak Dizdar (1917-1971.)svjetski i bosanski (i samo bosanski) pjesnik

Prever – Jacques Prevert (1900-1977) francuski opjesnik

Mali Princ – La petit Prince(1943…) – čedno čedo univerzuma

Đenis – Janis Joplin (l943.-1970. maestralna pjevačica,djete cvijeća

Hendriks- Jimi Hendrix (l942.-1970.) crni vituoz na gitari,djete cvijeća

Morison – Jii Morrison ,(1943-1970.)frontmen fenomenalnih Dorsa,djeca cvijeća

-7 veličanstvenih Indexa:

Pjevač – Davorin Popović (1946-2001-)

Bodo – Slobodan A.Kovačević(1946-2001.)

Đoko –  Dorđe Kisić ( 1934-2005.)

Fadil Redžić

Ranko Rihtman,

Miroslav Šaranović

Nenad JurinJurin

Broj 7 svojom orijentalnom simbolikom formulistično označava neodređeno mnoštvo,kojim se  uključuju i svi ostali učesnici, polaznici i prolaznici muzičke akademije zvane Indexi.

Orleanka – Jeane de Arc (1412-1431.) blažena čista srca koju je inkvizicija spalila na lomači

Ledi Dee – Ledy Diane Spencer (1961-1997.)) princeza,koju ubiše zbog otkrivanja iskrene predanosti Bogu.

17.Isra 58.Nema nijednog mjesta a da ga mi nećemo uništiti prije Sudnjeg dana ili ga kazniti žestokom kaznom.To je zapisano u Knjizi.(#15.)

Par ekselans (p.Par excellence fr.) – naročito,izvanredno

Kom si kom sa (fr.) – tako – tako

The (eng.) – određeni član

A (eng.) –neodređeni član

Papak –  je papak

Šlepađija (mah.) – papak,suvišan teret, neugodni primitivni privjesak

Šenkrat eno kiselico(slov.) – još jednu kiselu

Klipača(žar.) – piva u boci od ½ l

Hablečina (tur.žar.) = blentovija (žar.) – budala,mediokritet,može i papak

Mamlaz  – glupan,blesav

Homo paclenicus (lat.) –pračovjek,čovjek pakla

Et(lat.) – i

Est(lat.)- je

đek (jack) trbosjek –  ozlogašeni  koljač,mala maca u poređenju sa balkanskim koljačima

Paganin –nevjernik,bezbožnik

Kameni spavač –  prkosni, sneni,svevremenski svjedok krstaških ratova i svih zala Vatikana i ostalih,Mak Dizdar

Tam-tam (urođ.) –  od postanja način komuniciranja najprimitivnijih plemena

Zabobonjavati – brabonjci izlaze iz usta ( mah.)

Cikče,rokče,skiće = varijacije glasanja jedne domaće životinje

 

Mah.- mahalski

P.S.G. et p.et u.

Nije Paris Saint Germaine ili papci-seljaci-građani; već Post Scriptum , glibonje ( papci, koljači i grmalji ) = genocidne ubice dio teksta koji je delaturiran iz poetskog zapisa zbog nedoličnosti i neetičnosti, čiji je jedan dio dat u prethodnom tekstu. Ili kako se u mahali kaže : Dopisano .

Dio koji nedostaje ćemo malo umiti,zakovrnuti ,ublažiti i naknadno objaviti. Zaključni dio tog pisanija smo vać objavili pod nazivom glibonje. Čudite se što smo malo ublažili. Nismo vjerujete. Obavijestićemo vas kad dođe vakat pa se bude objavljivao glavni dio.

Homo primogenius

 

a vi vukojebinaši

i vi davolja sorto

da  i vi tamo – što se smijete

i vi dalje – što se cerite

pa i vi mnogo niže

što se kofrčite

i još niže

što se krijete

i sa brabonjcima valjate

šta vi čekate

zar vas – bar malo nije stid.

 










												

Oni jašu Mojsije harmoniku baca / Epizoda III / Drugi dio

Mojsijev otac iskolačio oči ko magarica , kad je arapski doro dora.

-Ne valja ti ta teglen spika mala.Mlada si ti za to, a i nije za žensko?

-Kakva te S pika spopala.Nisam ni Semka ni tvoja Simka ,a ni  curica, da mi je anamo ona kao bulina za ramazana.Kod mene se grm već rascvjeto, malo me ko svrbi ali ništa strašno, vjerujem proći će.

Tamo u bašči , iza ograde od ćeremide  javi se neki vrisak , ko da neko zapomaže.

-Idi bona vidi šta je onom čeljadetu.

-E u inad tebi neću,a i ne zovem se bona i ne traži  onaj neko mene, već rahmetli materu. E pa kad je zove,  neka joj ona pripomogne,mater joj je. A onoj ,  alajmanet Simki , partizani upucaše čovu, ona ni suze nije pustila, samo promrsila; pogančer.

Ovi katil što je bio zadužen da ga upuca došo Simki na žalost.Kažu u partizana ; upucaš čovjeka, pa mu zapucaš po ženi,ono ne za prave. No Simka nije mutava bila ,pa komunistu omađijala,pa je ovaj oženio.

-Znači Simka se ponovo udala i ja mogu pjevati borbene.

-Kako hoćeš,ali se i prije mjesec dana rastala,čula da ti dolaziš,

-Pa što to odmah ne reče jadna bila.

-Nemoj se rano radovati.Simka se prije neki dan i treći put udala. Kaže sad je pravo zasvrbjelo, ne mere te  na suho dočekati.

-Znači sad sam načisto propo.

-Kako ti kažeš. Zato sam  ti ja bolan rekla da nema Simke, da je umrla ne bi li se ti okreno i otišo, da se okupaš i uspristojiš. Možda na insana ličiš. Vako si ko duh koga su nagaravili brašnom. Ajd, zdravo.

Heknu lajavica kapiđik brašnjavu insanu pred samim nosem.

Poslije on sazno da je Simka umrla ,ha je kod cionista  otišo. Neki kažu od sušice,neki od tifusa. A ima hin koji jopet misle , da je tu  damar i dert presuđivo.

Sažalio se Mojsijev otac sam na sebe, ko siroče nad siročetom. Sada više nikog na ovom dunjaluku nema.

A možda ima.?

U glavi mu se namah  rađo plan. Nije on bez veze trošio vrijema kod čifa. Skonto ,ono je goluždravo ptiče zbog njega belajli lajala i sebe sramotila,samo da ga pripremi na tugu i žalost  i njemu bude lakše. A i izgleda da je bome svjetski svrbi .

Tako je dobro skonto plan da se nikad više nije raskonto od lajavice.

Vrno se sutradan , umiven , okupan , počešljan i u nove haljinke obučen. Čak i neke lakovane čiznice odnekud jamio i natandario . Kad je otvorila kapidžik za ruku je jamio , odveo u bašću odmah iza Šadrvana i  bez jene jedine riječi je povalio .  Ona nije stigla ili nije htjela da se pobuni . Bome je  svojski  češao i češao sve do zore. Osladilo im se češljanje , on joj prizno da je radio i kamenolomu i  predano  je nastavio  češljugariti. Tri djeteta je izrodila.

Prvo curica, žemsko  kakav je red, pa onda dva sina po redu. Prvo se rodi onaj stariji ,  pa onda po redu i onaj mlađi.  E taj prvi , odnosno stariji sin od dvojice, što je došo poslije one žemske  curice bio vam je Mojsije, naš bjelavski blento.

Nije bio lajav na majku, ni malen na oca. Bio je malen za Zlatu sa svojih metar i dva žileta, ali taj žilet razlike mu otišo pravu  tamo gdje je Zlati naum palo.

E taj Mojsije,  je bio najčuveniji Bjelavski harmonikaš, slikar, soboslikar , moler i na kraju slikar  umjetnik i Zlatin ljubavnik. U mahali se to zvalo zagonđija , specijalista opšte prakse.  Ali mahalu su proglasili zaostalom , retro što bi danaske rekli, pa se faćali tih modernih riječi ko budale plota.

Zlati i Mojsiju svejedno bilo kako su ih zvali. Njima je bitno bilo naći kotu gdje će se dobro počešati.  I nisu nikom govorili da je Zlata udata, pred razvodom i ima sina koji bi Mojsiujem , rahat mogo kerapit hlopte. Da je Mojsije kojim slučajem znao kerapiti krpenjaču. Bilo je to zlatno doba Mojsijevog  nekerapenja baluna. Valjda je sve u genetici. I sve je znao o tucanju, iako nikad nije m ko babo mu , primirisao kamenolomu.

Mojsije nije bio obična beba. Njemu je trebalo samo sedam mjeseci da se rodi. Mnogi sumnjaju da je sedmanče. Ima i onih koji vjeruju u teoriju zavjere i olajavanje i kažu da je neko plaho preveslan.

I eto to sedmanče , taj  Mojsije  uzeo  godišnji, uzela  i  Zlata, mislili se malo osamiti. I šta ti mi znamo, jošten nešto svašta raditi. Ali samo ono što priliči kada golubica i golub ostanu sami, a nešto ih zasvrbi. Tada oni nisu krivi za svoja djela. Jok, nipošto. Krivi preci što su ih take rodili.

Dobar plan, ali imo jednu falinku¸. Zlata se u povjerenju  povjerila Leli Jeli Jeleni. Ona Herci, Herco Omi, Oma Kosi, Kosa Frki, Frka Debi, Deba Baška baŠi , Baška baŠa Lenjem. Ovom bilo mrsko dalje novost širiti.

Al'mahala ko mahala. Po čaršije je očas otelalilo da se dobri akšamluci kod Mojsija nijete. Dođoše skoro svi. Njima pozivnice u principu nisu ništa značile. Za muziku se da srediti.

Dobri tada nešto sa nekom Vesnom iz Avde Jabučice na br.4  petljo.  Ženska aman plava ciganka , čak i sefardske pjesme pojila ko Zlata. Gitaru dobro prebire i još štošta. Merak joj jojati i cvrkutati.

Prvi dan Dobri ne dođe. Nije bio sa Vesnom nego slučajno sreo Ljilju i sa njom zaglavinjo kod rođaka joj Ibre Piljka i njegove porodice. Cigani ko Cigani, samo im trebo razlog za slavlje. Nekada ni on. Samo zasjednu i iz čista mira nešto slave.Tako ih život naučio. Kod njih je vazda Đurđevdan  ili barem rođenojdam. Nikad se ne zna koji belaj sutra može iz zasjede iskočiti.

Došo Ljiljin momak u švrakin čergeraj, švrajkinu jatagan ma'alu , pa hajd ti sada ne slavi i ne tandaraj. Tandaranje vako i onako se razvalilo na sedam dana. Zaključali Ljilju i Dobrog u jedan halvatić, kroz prozor im hranu doturaju.  Boje se pobjeći će i natakariti im slavlje. Ibro i njegovi se vesele  i provode. Opšti takeraj.  A djeca u halvatiću? Jašta će  nego se igrati Cigana. Sve , i da nisu mislili igrali se grlica. Ciganska posla.

Eh, da čitav svijet slijedi Cigane, ne bi bilo krvavih jebada.

Šestog dana blagdana slavlja, slavljenici malo posustali. Neka anđela, jedna mala cigančica ključ ukrala i Ljilji kroz  penđer dodala. Ljilja u nedoumici. Za tijelo i liniju bolje se igrati grlica. Za dušu istina i sloboda melem. Misli takariš tijelo ,duša je preča, a tijelo je lako nadolmiti. Uglavnom. Ni njoj ni Dobrom nije vrijeme za bukagija, a mere im se okliznut. Sedmog dana takara, niko se živ ne čuva i ne boji ničega.  Sve živo pošandrca.

Oni u prvi taksi, pa pravac Bjelave  obići njegovu kuću. Prazna zvjera , nama mu staraca, i oni na morju. Putem ih taksista Šaćir Šok obavjestio o akšamluku kod Mojsija. Šok , to vam je onaj hrvač što je , blaže rečeno ,  jalija i izbacivač bio.

Ljilja  i Dobri nemaju kud, usput im bilo svratit kod Mojsija na kontrolu.

Na Čekaluši naletješe na Malu Guzu. Samo jedno upadaj, pa na desno , zamal ne bubnuše u drugi taksi. Tada su sve ulice bile dvosmjerne . U tom taksiju Baška Baša  sa nekom starkom. Ma , nije ona starka . U cvijetu je mladosti. Ima nekih dobrih , uzbibanih tri banke , koju kuku pride.

BaŠa  postavio limit . Do dvadeset osme ima da fura sa deset ,  petnest, dvadeset godina starijim.  Ne m're ga glava zaboljeti.

Kad uleti u treću deceniju, smanjivati razliku: devetnaest, osamnaest… Unatraške odbrojavanje i ispaljivanje.

Šaćir Šok mudro zaključuje:

-Svi putevi vode u Mojsijevu obećenu zemlju. Sad mi je jasno od koga su stari rimljani čopili svoju izreku : svi putevi vode u Rim.

Na vratima Mojsije stoji. Nikoga ne frštulji,  jer se niko ne obazire na njega. Samo upadaju ko tatari, a poneko kao padobranac. Zapravo još niko nije padobranom  ulećeo , ali nikad se ne zna , kukala mu majke..

Zaustavlja Dobrog , vodi ga ustranu pred kapidžik ispred Pavićičkine kuće.

-Ko ti je reko da je kod mene ko fol akšamluk?

-Šaćir Šok.

-Ko je njemu reko?

-Niko konkretno,kaže čaršija bruji.

-Ma nije važno, imamo problem.

-Koji?

-Deba zakuho sa Frkom.

-Ko mu kriv,sam pao pa se ubio.

-O čemu ti to?

-O Slovenki.

-Kakva te sad Slovenka spopala?

-Ona Ditka.

-Koja Ditka?

-Šalim se,odakle Debi šenkrat plaho Slovenka?

-Natakarim Slovenke.

-I Deba je.

-Ti se opet šališ.

-Jok,ti se šališ.

-Pusti šalu,vrag je odnio.

-Koga vrag odnio,šalu ili Slovenku?

-Frka i Deba se zakačili oko centifolije.

-Pa šta ima veze, nije im prvine. Mogu se oni kad im je ćeif zakaćiti i oko komarca .

-Kakav te sada komarac fištio?

-Nikakav, ja to onako ko primjer…

-E , jesi mi pametan, ko da si ilmija posto.

-Pametan, nepametan ima ta centofilija , oko nje se ne valja kačiti. Niko neće biti u pravu.

-Eto vidiš , tu je belaj. On kaže da je to ruža sa sto lista . Ona tvrdi da je to nemoguće , već da svaka ruža uvijek ima  sto jedan ili devedeset devet lista ili koji manje. Nikad sto.

-Oboje su u pravu.

-Kako obje blentovije  mogu biti  u pravu?

-Za centifoliju je narod , nako ofrlje  reko da ima sto lista, pa je Deba u pravu. Centifolija samo  jednom u par tisuca cvjetova ima sto lista, pa je i Frka u pravu.

-Sad  ga ti nagrdi, ja mislio da ćeš pomoći. Hajd sad upadaj i ni jedne o centofiliji.

-Jakako ni jedne,kako ti kažeš… Ono kad bi se zezali ,u sebi dodaje Dobri.Uleću usred Hercine filozofije:

-…  nisam lud ništa poklanjati jer slijedi  belenzuke na ruke ,bukagije na noge.

Baška baŠa se nadovezuje i šapće novoj na uho i vas glas:

-Poklanjam ti ružu za jedan dan, ljubav za uvijek kaže Prever.

Deba  će Frki :

-Poklanjam ti ovaj ljiljan na jedan sahat,pa ći ti pokloniti drugi za drugi sahat i tako dvadeset četiri ljiljana  obdan ili obnoć kako voliš. Nema tu život nikakve veze. Ako proživiš čitav život najebo si. Ili te herc bubne ili te Frka đugumom zvizne, na isto mu dođe. A, ako  kojim slučajem  , ne doživiš da te hercika ili Frka džugumom hekne , opet si najebo. Ili te šta satralo, ili si rikno,crko il krepo na pravdi pravde.

U prolazu se moro i Dobri upetljati.

-Cvijeće nije da se bere,a ljubav je da se daruje.

Oma je konkretan:

-Natakariš cvijeće, hoćel’ ta meza.

Lenji :

-Ah, cvijeće…aha.

Mojsije, još uvijek stojećki:

-Vas peterica bilmeza ni je'ne, a ti Dobri za neku dlaku prođe. Cvijeće ne gazi, ne beri i ne trgaj. To je prva i jedina zapovijed u ovom đardinu. Ostalo vam na volju. Cvjet  je Božji stvor. Sa cvijećem treba polako, pažljivo  i nježno i samo mirisati i udisati isto ko sa harmonikom il  ženom. Lijek je to. Nema veze ako se ponekad ušćuje. Vrućina svaki cvjetak ušćuje.

Smjestiše se  napokon. Mojsije kod Zlate, Dobri do Ljilje.

Ne da Mojsije , ni da se dira  ni  da se cvjetić bere. To ti je ko insana ili hajvana ubit. Cvijeće ti je bolan,  Božije stvorenje; diše, raste, ljubav i mržnju osjeća, plače kad ga trgaš i kad se rađa,  i umire.

– Kako bolan plače, kad si vidio da cvijet plače.

-A šta je rosa  , bilmezu blesavi  , nego cvijetne suze .

Deba je danas šenkrat plaho dumo. Cijelu prošlu veće eno kiselico i  filter šezdeset in sto  žmario njakom Slovenkom . Džabe  mu ona govorila da je Slovenka. Bojo se ima pomenut, jer mu može, naopako bilo, pred Frkom izlećet i eto belaja. Ako kaže Slovenka  mi rekla to i to, ili radila mi to i to , to mu dođe nešto neodređeno . Ditka  mrzila alkohol, kaže skup i trošak, a kiselica podiže zdravlja.

Deba klima glavom i konte jebote zdravlja ako nema brizli ili bijelih bubrega i oka rakije. Ona imala sedaminpedeset ali ga Deba  bacio. Bojao se; mogu  Ditka i  Frka nekako sa kutijama stupit u neku vezu  i ode mu glava. Ženske su to , haman vještice. I Frka pušila isto, ko i Ditka. Sve se dobro završilo, više puta nego što je to Ditka očekivala. Kad je otišla obećala se javiti ha, stigne. Nije.

Uhapsili je slovenci ha se se vratila. Slovenkama  bilo zabranjeno sa drugim narodima se mješat, zato su izmislili svoj govor da se podvajanje vrši. Ipak Ditka svako ljeto: sedam dana kod Deba, mjesec dva u  Prevzgojni Dom Radeče.

Radeče ništa ne pomaže. Ona kod Debe naučila i brizle i bubrege praviti i sama ih biberiti in se radeče nabijati . Ne može Deba na dvije strane biberiti. Plašio se on đuguma,  iako mu je   Frka davno poslije ovih o bubrega,  a  prije onih dala nogu . Poslije  ovih brizli , a i poslije onih brizli. Jasna računica. Hoće se reći šenkrat plaho brzo nasudjelovanje u razdvojbi, jerbo štreka po život  navarno. Ili u najkraćem prevodu neko će skroz naskroz najebati.

Onda se slovenci dosjetili; smjestili Ditku u Javni zavod psihijatrijska bolnišica Vojnik, odil neizlečilnih i podvrgli je elektroterapeutkin tretmanov. Opit uspio, Ditka umrla. Javila Debi Mojca  Grličić, koja je kasnije radila kod neke Hassine firme; jedini preživjeli član elektrošokerske grupe nazvane kodnim imenom Bosanac.

Debi se svidjela pa je Omi proturio. Njemu žao Ditke bilo, pa  nije  htio da joj drugaricu munta, pa  uviđavan bio i mazno Mojcinu tovarišicu Alenku. Ove se nisu smjele kući vraćat i sada u Njemčiji žive.

-Evo sada da imam harmoniku zasviro bi bolere, grlice naše bi zaplesale , velove izmješale i cvijeće rasplakati garant. Ne iz ljubomore,cvijeće nikad nije ljubomorno na cvijeće.

Ne može se čovjek nauživat  koliko to ljepote ima, kuka Mojsije.

/Kraj drugog dijela treće Epizode/

Bleki – Ogrni me Mila , bilo čim

 

 

kad čujem riječi

ogrni me bilo čim

noćima mi se plače

a ne znam kako

nisi me naučila mila ti

 

ogrni me

hladno mi je mili moj

reče a ja maksum

sam samo znao da te ljubavlju

tijelom svojim grlim

živote moj

 

moje ljubavno milovanje

bješe baksuzno

sasvim dostatno

za tvoj kratki Grlice let

 

eto meni noćas jako hladno je

trideset dva stađuna

je skoro tu

kako suza nemam

sve odoše sa tobom

onu noć kad su anđeli nijemili

 

a večeras

ja te molim

ogrni me bilo čim

makar dahom

makar rukom

 

samo sanjam

tu djetinju dobrotu

da me grli bilo čim

a srce jeca

a duša boli

 










												

Silvana Armenulić – Da sam ptica / Song – Lyrics

 

 

Ljubav     Snovi lelujaju      Mjesečeva ruža

 

Da sam ptica i da imam krila

ja bih cijelu Bosnu preletila

letila bih, nikad ne bih stala

dok se Bosne ne bih nagledala

 

Nad Bosnom se planine izvile

zelenilom svu je okitile

cvjetaj Bosno, u mirisu rudi

iz teb’ i ja da napajam grudi

 

Uvijek si mi kao sto si bila

sva zelena, vesela i mila

tvoja pjesma nek’ te uvijek krasi

zdravo Bosno, uvijek zdravo da si


												

Marina Cvjetajeva – Marina

 

 

Neko je od kamena, neko od gline,
ja srebrnim sjajem plenim!
Ja sam od izdaje, ja sam Marina,
ja sam varljiva morska pena.

Za one od gline, za one od mesa –
i sanduk, i kamen nad grobom…
Sred mora sam krštena, i trajem, jesam,
a večno u letu se drobim.

Samovolja moja će probiti svuda,
i mreže i srce svako.
Ukroti de, čik, ove kovrdže luda,
načini me zemljanim prahom.

Nov talas – i vaskrsnem ja, razbijena
o kolena vaša gorska!
Pa – živela pena – ta vesela pena –
ta visoka pena morska.

 


												

Pelagija – “Любо, братцы, люубо” / Song – Lyrics – Prevod

  Izvjesnost  Mudrost  Ljubav i krv

 

 

Как на грозный Терек выгнали казаки,

Выгнали казаки сорок тысяч лошадей.

И покрылось поле и покрылся берег,

Сотнями порубленных, пострелянных людей.

 

Припев:

Любо, братцы, любо, любо, братцы, жить

С нашим атаманом не приходится тужить.

 

Атаман наш знает кого выбирает,

“Эскадрон, по коням”, да забыли про меня.

Им осталась воля да казачья доля,

Мне осталась пыльная, горючая земля.

 

Припев.

 

А первая пуля, а первая пуля,

А первая пяля в ногу ранила коня.

А вторая пуля, а вторая пуля,

А вторая пуля в сердце ранила меня.

 

Припев.

 

Жинка погорюет, выйдет за другого.

За мого товарища, забудет про меня.

Жалко только волюшки во широком полюшке,

жалко сабли вострой да буланного коня.

 

Milina je braćo, milina

 

Kad na grozni Terek udariše kozaci

Udariše kozaci sa 40 hiljada konja

Prekrili su polja i prekrili si brijeg

Stotinama posječenih,ustrijeljenih ljudi

 

Milina je braćo, milin,milina je živjeti

Sa našim atamanom se ne tuguje

 

A prvi metak, a prvi metak

A prvi metak je ranio konja u nogu

A drugi metak, a drugi metak
A drugi metak u srce je ranio mene.

 

Milina je braćo, milin,milina je živjeti

Sa našim atamanom se ne tuguje

 

Žena će probiliti,udaće se za drugoga

Za mog prijatelja

Žao mi samo slobode na prostranom polju

Žao mi stare majke i konja  kulaša

 

Milina je braćo, milin,milina je živjeti

Sa našim atamanom se ne tuguje

 

Kroz moju rusu kosu i oči svijetle

Trava korov i pelin će porasti

Moje bijele kosti i moje hrabro srce

Jastrebovi i vrane će po stepi rasuti

 

Milina je braćo, milina,milina je živjeti

Sa našim atamanom se ne tuguje