Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Tananost                                                                         Bosna zemlja božije milosti

 

 

Snježna noć i otisci                                                   Prozračni cvijetnjak

 

 

Nejasne sjenke                                                      Plavet i bodlje

 

 

Dobrota MBS                                                                     Punoća jubavnih dodira

 

 

Ljubičice u polju šarenom                                         Djelići krhkog cvijetnjaka

 

 

Krici i bura                                                                      Jesenji omaž

 

  

Mjesečevi velovi                                                               Snoviđenje

 

 

Sneno talasanje                                                                  Nebesko talasanje

 

 

 

 

Tagore – Dar

 

Gradinar 7.

 

 

O majko,

knežević će proći jutros pokraj naših vrata –

otkud mogu da pazim na posao svoj?

 

Kaži mi kako da opletem vitice svoje;

Kaži mi kakve haljine da obučem?

Zašto me gledaš tako čudno, mati?

Znam dobro da neće pogledati ni jednom u moje prozore;

Znam, u magnovanju će iščeznuti ispred mojih očiju;

Samo će poslednji zvuk svirale

uzdišući dopreti do moje svirale.

Ali će mladi knežević proći ispred naših vrata,

i ja hoću da obučem što najlepše imam za taj čas.

 

O majko, mladi je knežević prošao pored naših vrata,

i jutarnje sunce obasja njegova kola.

Ja odvratih veo sa svoga lica

otkinuh ogrlicu od rubina sa svog vrata

i bacih mu je na put.

Zašto me gledaš tako čudno, mati?

Znam dobro da ogrlicu moju nije podigao;

Znam da su je točkovi smrvili

i ostavili crveni trag u prašini,

da niko ne zna šta je bio dar i kome je namenjen.

 






												

Bleki – Tvoje kose

 

Pričao sam sa vjetrom

vjetar mi donio

miris tvoje kose

skrivene u tami smilja

 

šum kristalno sjajnih vlati

bojenoh plamenim nadama

balgo valovite lepršaju

rezigrane na osmjehu mome

 

divio sam se oblaku

kišom mi poslao krajolik

tamom obavijeni lik

zagubljen u prošlom vremenu

 

plamte nestašne ženine oči

ispod  uzdignutog gordog čela

a zabacuje bogatstvo vlati

do po uzbibanog djevojačkog daha

 

zahvaljivao se noćima

jube što mi nose

ne sluteći najavu

rastanka suznih kiša

 

svjetlosna je kosa tvoja

mirisom doječeta mami

eh blago onom ko ti sada kose mrsi

i koji se njenim mirisima budi

 


















												

Ljubav , San i Žena

Svitanje

Svitanje nad visovima

Suton nad Gradom čednosti

Suton

San o ljubavi

Nestvarni krajolik

Krajolik čežnje

Savršena ljubav

U nedostatku pjesama i boja ,mi ih izmislimo.

Nasumice odabiramo riječ.Pritom i žmirimo i pride maramom zavežemo oči.Radi objektivnosti i brisanja svih nedoumica i nepotizma.

Skinemo povez i gle jada,to nasumično nam uvijek, na cedulji života, donese najbliskijeg i najvoljenijeg srodnika.Po srcu i duši,iako mnogi sumnjaju da je imamo, zapisano:

-Ljubav !

Da, uvijek isto.Ta nasumična, sveobuhvatna i nezaobilazna nametljivca nam se kači za pero. I uvijek hoće da nam ga otme.Mi ne damo.Muški ponos,šta li?

A onda ,slegnemo ramenima, jer nemamo izbora. One pakosnice Suđaje tako odredile. Mora da su se opet  zaljubile.

Biramo krajolik,tako ona hoće.Ne može se svuda vucarat.Nikad nije zadovoljna i uvijek prigovor i zapret ima.

Jedan joj taman, drugi blijed.

Treći nema dovoljno plaveti.

Četvrti je slabašan i nije dovoljno čvst.

Negdje kiši ili sniježi,a nema zaklona i skrovitih mjesta koje ona voli.

Ponekad je cvijeće nasumično nabacano i odabrano.Razmaženica hoće harmoniju.Ona koja je drugo ime za haos.

Baš zato,kaže ona:

-Jedan nered u savršenoj slici je sasvim dovoljan.

Kad smo došli do tehnikalija ,bila nam je od velje pomoći.

U trenu je znala gdje smjestiti šedrvan, peškun, koju voćku ili šerbe.Ništa sa alkoholom.Nema ljubavi i alkohola.

-E onda ti piši pjesmu, kažemo joj ; a mi odsmo  na koju kod Mare Gatare.

Ko fol se ljutnemo mi,ali to je trik .Zna to ona,ali ali i ona, ko fol, jedva nam odobri dvi tri ,i to samo kad ona milsi da je potrebno. Jes kako ne mnijemo mi,bitno je da smo na peškun stavili tu jednu flašu kurvoazijea. Poslije ćemo vidjeti šta nam je raditi. Sve se nadmao  premuntati je na našu mahalsku sreću.

Ljubav nas čita ko bukvar ,smiješi se i u sebi  smije:

-Joj ,blantovija,mamo mamice.Ovo izvoljevanje će iskijavati hejbet puta na dan,i minimum još toliko obnoć.

Joj šta je ta,u pejsaž  natandarila,minderluka,jastučadi i šilteta, ko da je princeza koja se ispod devet madraca natakari na zrno graška.

Kada sa svim pejsažnim detaljima završimo , a ima ih točno tisoć i ena piklić, malo odahnemo i htjeli bi cigar,Gitanes oli neku našu Drinu da udahnemo, i da  kurvuazije bar jednu zveknemo, mislimo čašu, ali korbač sijeva.

-Nismo završili.

-Znamo,ali ohani malo bona,đe si navrla,nije valjda opet rat.

-Nije rat,ali nije ni mir.Tako vam je to u ljubavi.Uvijek neka frka i neko proljeće,možda i ljeto sa blaženim licem,il jarka jesen ,pa zima što u redu čeka i najviše mrazi i boli.

-Nestrpljivice jedna,lako ćemo izabrati aktere.Ženska haman ti,a svakog insana nacrtamo ko bilo kog hajvana i nećemo pogriješiti.

-Blesani jedni,kad ste toliko pametni crtajte bez moje pomoći,ja vam odoh.

I nesta. Najednom, ko magle poslije kiše.

Šta će nam ta lutalica , ponositi smo mi. Uzmemo plajvaz ali riječi bez nje nema. Usta nam zavezana,misao utihnula,srce se zaledilo,duša se sakrila.

Joj ,jesmo stvarno blentavi.Šta ćemo sada bez ljubavi.Ne možemo ni ovu pismen završiti. Kako ćemo pjesme pisati.Ili boje mazati. A onda sjetimo onog jade,koji se takođe nehajno odnosio prema Ljubavi i natandarimo zapis o njemu:

Ponoć je odavno prošla

čovjek je sam

sjedi

plajvaz u ruci

arak prazni

švrlja

o ljubavi pjeva

na serdžadi obeznanjen žmirka

kandilo i tisuću dušeka  njemu je drug

zato ne vidi

da ni slova više nema

sve je otišlo

sa jubilarnom princezom…

Šta dalje pitamo se mi!?

Žulja nas ono zrno graška. Ipak podsvijest zna ,vratiće se ona.

Ne mere bez nas  praznovat i dušeke ravnat.

Sve do jednom.

A ipak…za svaki slučaj zapišem0:

Ljubav je život.

Život je samo jedan san;

živjeti nježnost,tišinu i mir.

A kako ljubavi neizmjerno imamo ,

onda prepustimo srcu biranje tonova i boja.

Godinama pokušavamo dohvatiti suton i svitanje ,

u onom čudesnom , nezaštićenom jednom jedinom trenu,

uplitanja noći u dan , i dana u noć , kada sve postaje snoviđenje.

Tada se anđeli spuštaju da podare ljubav i snove voljenim Božijim bićima,

i uzdižu se , počesto tužni , razočarani, slomljenih krila , zbog neobavljenog posla.

I čini se , sve su ređe sretnice koje obasjava njihova milost, jer se neuki boje prihvatiti

tu bezuslovnu ljubav i prenijeti je na nježni način kojim je darovana; nevino i kristalno čisto.

Indexi – Sanjam / Song – Lyrics


Centofilija   Copy (3) of ona spavau plavom   Nebo

 

Sanjam

 

Sanjam da te opet slusam kako dises

kako dises dok savija se trava

da me dira tvoja kosa plava

tvoja kosa na mom licu draga

 

Sanjam da se opet volimo u klasju

u tom klasju sto lezi tu pod nama

i da luta tvoja ruka vrela

tvoja ruka preko moga tijela

 

Ref. 2x

Samo jedan zivot imam

i ludo ga bacam

jer zavoljeh jednu zenu

zenu koju sanjam

 

Samo jedan zivot imam

koji nisam htio

jer zavoljeh jednu zenu

koju nisam smio

 

Sanjam da ti kazem

vrati mi se draga

ako treba pobjegni od svega

jer je zivot samo ovaj jedan

nema nista, nista izvan njega

 

Ref. 2x

 

Samo jedan zivot imam

i ludo ga bacam

jer zavoleh jednu zenu

zenu koju sanjam

samo jedan zivot imam

koji nisam htio

 

Jer zavoljeh jednu zenu

zenu koju sanjam

(2x)

 


												

Bleki- Trudnica

Ostala sam bremenita

tebe blentavog zagubila

san naš prkosom rodila

A    gdje si ti

U    noćima koje bole

dok prelijepo siroče

A    bez roditelja živih plače

U    crnim haljama zaleglo

po bjelini meitaša

svoje neispisane sleđenosti

TOSE PROESKI – Sve je ovo premalo za kraj /Song – Lyrics

 

 Nezrelost Izlaz  Ludosti

 

Sve je ovo premalo za kraj,

tu na tvome dvoru nisam vise kralj.

Da se pozdravim s tobom to ne mogu sad,

sve je ovo premalo za kraj.

 

Sve je ovo premalo za kraj,

samo nikome o tome ne pricaj.

Jos ti svaki grijeh pretvorim u sjaj,

sve je ovo premalo za kraj.

 

Ref.

Necu vise da te volim, ne

probao sam al’ mi ne ide.

Zauvijek si moj, izgubljeni raj,

sve je ovo premalo za kraj.

 

Necu vise da te volim, ne

probao sam al’ mi ne ide.

Zauvijek si moj, izgubljeni sjaj,

sve je ovo premalo za kraj.

 

Sve je ovo premalo za kraj,

samo nikome o tome ne pricaj.

Jos ti svaki grijeh pretvorim u sjaj,

sve je ovo premalo za kraj.

 

Ref.

Necu vise da te volim, ne

probao sam al’ mi ne ide.

Zauvijek si moj, izgubljeni raj,

sve je ovo premalo za kraj.

 

Necu vise da te volim, ne

probao sam al’ mi ne ide.

Zauvijek si moj, izgubljeni sjaj,

sve je ovo premalo za kraj.


												

Prever – Škola umetnosti

U kutiji od prepletene slame
Otac odvoji jednu kuglicu od papira
I ubaci je
U staklenu zdjelu sa vodom
Ispred radoznale dece
Razvi se u vodi namah
Raznobojni
Veliki japanski cvijet
Kratkotrajni lokvanj
I djeca zanijemiše
Zadivljena
U njihovoj uspomeni nikad više
Taj cvijet uvenuti neće
Taj nenadani cvijet
Stvoren samo za njih
Na tren
Pred njima.

 

Hb

Joj glupaka ljudi mili





Nikad nismo razumjeli glupe neinteligentne ljude, jer oni uglavnom potiču iz populacije fašista,bagre,fukare , zločinaca i kriminalaca. Ne onih pošptenih kriminalaca koji svojeručno rukama zarade tuđi novac, već pljačkaša vlestitog naroda.

Te krimogenonacionalfašistička čudovišta nam prebacuje da smo probosanski nastrojeni.

Ja kakvi ćemo biti nego probosanki.

Bosna i Hercegovina je naša domovina.

Tu nam je od iskona stanište.Hrani nas i oblači . I naše pretke , a ako Bog Milostivi da i naše potomstvo. I Pred Bogom milostivim živimo predano , časno i pošteno.

Ne dičimo se četničkim,ustaškim i novokomponovanim tursko – “bošnjačkim” porijeklom.

Ako živiš u Bosni ti si Bosanac ili dobri Bošnjo, bez obzira koje vjeroisopovjesti bio: hrišćanske,jevrejske ili islamske.

Srbi žive u Srbiji, a Hrvati u Hrvatskoj,Turci u Turskoj, a Bosanci u Bosni.

Čista historijska činjenica i logika

I ko se ne osjeća Bosancem i ne sjeća se svojih očeva i njihove bosanštine , neka bira gdje će ići. Ne branimo im i želimo im sreću.

Molimo pogan ,neljude ,bagru ,fukaru i izrode svih fela da ostave Bosnu na miru, inače su nagrabusili,za vijeke vjekova , jer Bosna je zemlja Božije milosti i svako ko radi protiv nje ustaje protiv Boga Pravednog i Silnog..