Grad čednosti
Grad čednosti u plamenu
Sarajevo moje Grade čednosti
Bosna zemlja Božije milosti krvari
Bosna je zemlja Božije milosti
Blistava Modra rijeka
„ Čitaj počinjući Imenom
svog Gospodara koji je sve stvorio. “*
Oh, moj Gospodaru
Svaki Tvoj dan je stvoren za rađanje
Svaki Tvoj dan je savršen za življenje. Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.
Svaki Tvoj dan je prelijep za pjevanje.
O Tebi Bože Jedini.
O zemlji Tvoje Milosti.
O Tvome gradu čednosti.
O nama
O Pjevaču i Indexima
O ljubavi
O prostu
J oš samo treba da krene
ova blagorodna bajka
Oh , my Lord
Oh , my Lord
Nekada – davno
Bajka ova
Tvojom milošću
rukom nevještom
pisana strancu
znancu i neznancu
dobronamjernom
zlopočinitelju
sanjala je ubavo:
Jedan Grad Čednosti
da prostiš
svako dijete znade u
Zemlji Božije Milosti
Tvojom plemenitošću imade.
Grad
Zemlje
da prostiš
prkosni od Sna
Pjesama
Ljubavi.
I.Poglavlje
NAŠE DOBA
Tako malo
puno
sneno
samo malo
mrven
se htjelo
Gradu Čednosti.
Zemlje Božje Milosti.
Anđela
Blaženih
čista srca
na ovoj
ledom
krvlju
okovanoj planeti.
U Naše doba All we need is love
Naše ljubavi Love love love
Naše pjesme Love is all we need
Naši snovi Love somebody.
Ti si mu bila u svemu naj.
Ova
ista bajka
sada
od kraja – počinje
zvjezdana prašina
sve je.
I am zabezeknuta –
šuti pjesma
Sono io zabezeknut –
rekao bi pjevač
Ž’ zabezeknut –
u nevjerici -ko’ fol pjesnik
Vremena teška
dani sjećanja
na ljubav
počinju pjesmom:
Snijeg pade na behar na voće
iznenada ,
godine doba novog
prve
mjeseca ljubavi
prvog
umro je Pjevač
naj’ prvi
dio nas.
Kažu – umro je
kažemo – živi
Veliki –
Da sam ja netko
Pedeset četiri godine
tisuć’ ljeta
hrlio pjesmi –
Bog'me i ona njemu
velikodušno
ljubavnica neka
Modrom rijekom
Bosanskom Jordanom
rijekom-vječnom
pokraj
Grada Čednosti
Saraj Nazaretom
zadivljujućom milošću
Zemljom Božje Milosti
korača
tužnim koracima
Tajac
Umro je živi
Bard
Pružem ruke
od Dženis – Morisona – Hendriksa
samo – dvaput
imao je više
ljeta
ljeta pjevanja
nama
o nama
sa nama
o ljubavi.
II.Poglavlje
SVE OVE GODINE
Sve ove godine
Kad smo cvijeće brali
voljeli
k'o konji
voljeni
k'o delfini bili
Sve ove godine
kad viđali smo ga
dvadestsedmogodišnjaka
il’ nešto mlađeg
susretali
dijete u njemu
dječak – ljudinu
i maestralne
Indexima za njim.
Rodonačelnici
Grada Čednosti.
oko malih stvari
svađali se
i većih
i najvećih
svih nepravdi i zala
najčešće našeg svijeta
Sasvim normalno
E”’ i mi za njima
čak i bunt
Cadilak svirke
iza željezne zvjese.
Znao je
i Indexi
Put
Plime
biti
o ljubavi sniti.
Ispod,između i iznad
oblaka
Sanjam
svim onim divnim
Ana Lee – Bel Snjeginim
prošli dani
Nevinosti Tanjama
Gordi Sanjama
Jasni Hanama
Zvjezdani Vesnama
radi
Josipe
Krivac si ti
Barbare
Draga Senka
Biser i Nada i Rada
tanana bića
nježna snena
Sanjao.
Ona ili one – svejedno je
Bacila je sve niz rijeku
Pogledom ugasila je plamen svijeća
Da voli
da se volimo mi
Naše jedine ljubave.
Uprkos i unatoč u inat-
i inad svemu i svima
zavisti i šlepu
papcima i bilmezima
Pjesma Indeksi Pjevač i mi
uvijek isto
Love Love Love…Love somebady
„Tih godina smo voljeli sve
a Bogami su i one voljele nas“*
u svemu naj naj…
III.Poglavlje
PREDAJ SE SRCE
Predaj se srce
opet
i opet
i joj-pet
a samo on je znao
a i Indexi
bol srca svog
i ruže bijele
a i crvene
mi našeg
i ruže crvene
a i bijele
zajedno
„bez tuge
bez bola“
Sa pjesmama ljubavnim
i ružama
svih boja-
duginih.
Sa kosom plavom
i smeđom
kosom dugom
i kraćom
kosom sijedom
bez brkova
naočala
bora
sa čašama i mikrofonom
sa nama – par ekselans.
Sa brkovima
naočalama
borama
sa čašama i bez mikrofona
bez vas
kom si kom sa.
U pantalonama dugim
širokim
pantalonama uskim
kratkim
bez sakaoa
u odijelu bez kravate
Sa sakaoima
bez odijela sa kravatom
Sa kragnom ruskom
Maj'com rolkom
uvijek sa radošću
koš igre
uvijek sa osmijehom
lopte plave.
Ali,
sa bolom
sa tugom
uvijek lako
nepodnošljivo lako
sa ljubavlju
i zaista nekako
osebujno
lično
A osobno za nas – personalno;
bilo
glasom dječačkim
bilo
glasom žestokim
bilo
glasom promuklim
bilo
glasom raspuklim
bilo
glasom opijenosti
bilo
glasom nježnosti
pravio feštu
neprekidnu
živu
smjelu
gradio muziku
nježnu
plesnu
snenu
pjevao pjesme
uvijek zelene
plave
nam’ je lijepo
Joj,mamo mamice
Pjesmama snivao
Beat i bit
o životu
nama
ljubavi
uz plemenitu orkestraciju
Meštar Svirača
Velike muzučke akademije
- Veličanstvenih Indexa
nemjerljivih indeksa
with the little help of the
Kamenog spavača
poetese
poeta
muzikanata
za bulumente prijatelja
ali neznajuć’ il’ nehajuć za:
The i A šlepađije
iz opanaka
u lakovane cipele.
Sa pijetetom
prijatela Daj m svega!
– Valja ova
Duplog štoka, molim!
Može i klipača!
I bocun koji – vina!
Znanim –
dobrim
veselim-zgodnim
srodnim.
‘put poeta Poa poezije
Cvetajeve Jesenjina
Ahmatove Prevera
Maka
Stake S Meše
Parun V Montena
Majakovskog
Egziperija i Malog Princa
tužnim
zaljubljenim
sjetnim
nadasve
uvijek
zelenim
pjevao
vremenima
Sretnim.
Bez pijeteta –
A i The šlepađijjama
iz opanaka u lakovane cipele
tri kutije prazne molim-šibice
šenkrat eno kiselico prosim lepo!
Gle čuda
uvijek nekako
baš za prst mali
staniol kuglica se lepi
i uzimaj
hablećinama baksuznim
pretilim bijednim ružnim.
Od Sloge – Fisa – Skenderije – Zetre
Neumoran
Vječni Kozer
Boem
bez poze
sa gardom
i ga'rdom
ine gradove sa Meštar Sviračima
sa nama
opijeni jesenjom ljubavlju
kafiće i kafane a i bircuze
ophodio
svoj marindvorski svima poklanjao
širom dunjaluka
tražeći onu il’ one
Svejedno je.
Da ,
Budu kao more
Da budu
Jedan čovjek i jedna žena
Jedine ljubavi
Ipak – nekako
perone za svaki slučaj izbjegavao.
Ali’ volio!
E”j'…
baš tako
Volio i volio.
nekako i teško
a i lako
prečesto
gledajuć svitanje
il’
Dan sa jutrom se rađa.
svejedno je.
/ nastavak slijedi
IV.Poglavlje
TREBA POMEST MANIJAKE
( Boj na mišaru ili đek trbosjeci ponovo kolju )
A tada
vremena bijedna
najave smutnje
povratak savlovih učenika
raspomamljenih đekova trbosjeka
oni svoju tamu nude
javi se
zavist
u nekim mozgovima malim
u nedostatku velikog
na ispitu ljudskosti palim
ne mogaše
ne prepoznavši
ne htjedoše
pratit
Pjesmu
nas i beat
života bit
siročad života
što na ljubav nisu svikli
vjekovni kokuzi
umorni od bijede
u zatvorima i javi
postajući homosi
bez ljudskosti
okrutno-
politični
nacional-
osvješćeni
mamlazi-
ublehe
I još…
kahve minderpuze
munafici
mnogi od njih
turobne kukavice
pobjegulje.
bez tjeskoba pljačkaši
naroda zulumćari.
I jošte…
komunistički slugani
doušnici
papske – đavolje sorte
poklonici
mnogi od 4S + triprsta
prokletnici
I napose…
ugroženi prokletnici
krvavi – gladni
iskonski koljači skinuše maske
otkriše ružno lice svoje
Ma’ kako ružno
ko fol pjesniče ne budi blag
pređi uljudnosti prag
i reci koljača
najkrvoločnija
najružnija
đek trbosjekova
zvijeri lica svoja
A Pjevač
Dijete
Dobrota još
Indexi
E” i mi sa njima
Blaženi čista srca
mnogo prije
Nadaline jaja mutili
Opijeni jesenjim rujanjem
Svake zimske bjeline
Svakog mirisnog proljeća
Svakog bremenitog ljeta
za Torte od badema
sa njihovim
Mamama
Sekama
čak i Kćerkama
il'obrnutim redom
Uh – svejdno je
Sele moja
Još mnogo toga
O’ dušice moja
Još više toga
Joj,mamo mamice,
Uh !
Uh!i ..
Uh
Hu.
preko – nekoliko puta.
Ha ! Ha (j)!
tandaraj
tamburaj
said the klaun
like Đ-(iha) Braun.
A moglo nam se
U mozgu povisoQi
U srcu poširoki
U izgledu Bogu'mili
Normalno zna se
U grudima zlu ne trebalo pojaki
Niže prepona romantično opaki.
Uvijek se moglo
i višlje
i iako trebalo
nije nam dano
i dalje.
Vremena Nostrodamusa poročanstva
dođoše zla
da se zbude
što pisano je i ranije
u knjizi staroslavnoj
„Ustani i izmjeri hram Božji i oltar
i izbroji one što se klanjaju u njemu,
ali predvorje hrama ne izmjeri,
jer je ono dano paganima
i oni će sveti grad
četrdeset dva mjeseca gaziti.“ *
Pjesma
Pjevač
Indexi
mi
vidjesmo nesreću
veliku – ogromnu
našeg pobratima
i opet
našeg pobratima
Suncegrad zidine
po'dno Srđa
s’ vrha brda
horde crnila
tamo daleko
kraj mora
ubijala.
Htjedosmo pomoći…
Ali'…
Ali’.
/nekad,ne tako davno
treći pobratim bješe
Divni grad bjeline/
Sada iz bele
selendre
i šire okoline
što posta uža
a mere bit’ i najuža
naciforija izbijala
iz crne jugoslavije
gore srbije
dva u glavi oka
što ‘no postaše razroka
ko’ neki političari zli
poteče zlo neviđeno
dvostrukog SS divizion sa sela
asvaltnog blještavila grada radi.
Netom ovdje
zakrvavljenih očiju
homo paklenicus
Homini
Ovacama
Konjima
lupus est
et – i
krvnik.
Djeci
Ledi Di
Đenis Đ.
J.Orleanki
Besi S.
sličnim
što nevina
što nespretna
ljubav znala
trešnje brala
skloništa pravile
nespretna
od kartona
ispod mostova boli i tuge
prostirala
ispod sanja i duge
preteški ležaj
nemoći
druge
pod glavu lepršav jastuk
od snova
prekrivač
plaht a plava
neba ova
u kosi im
sunčev zrak
mirovaše
osmijeh
šarenih leptira
darovaše.
V.Poglavlje
NA ZAPADU I BALKANU NIŠTA NOVO
/Kameni cvjetovi/
A vremena paklena
Nisu bitna
Mentoru pantagramu
‘avetinji od inostranu zvijer – zlokobnu netajnu
‘umanitarcu st.šćemlijice – podmuklu pretamnu
rulji bjelosvjetskih kurvi vatrom obasjanih
da ‘proste proste prodavačice ljubavi njihovih
ni Dijana
ni Đenis
ni Besi
ni Žana
pogotvu djeca ta
Blažena
Čista srca
i gladna
i bosa
i bolna
i žedna
a čedna
nježna
prelijepa
i snena
ubijana što su
dok ležeć
uporno sanjala:
Sveti Grad Čednosti
Dvor svoj divni mili
Zemlju Božje Milosti
Bosnu svoju
Love ana Peace
modrozelenih polja
zlatnih ljiljana i
djevičanskih ljubica
i
Pjevača kako pjeva
Sa horom Romkinja
Prelijepih anđela:
„ Konji i Ovce umorno stoje
Po jaucima granate broje
Jerbo more ih smrtu žeđu i gladu
Djeca smurt umjesto kokoši kradu
Sve što konji i ovce od života imadu
Gitara nek plače violina svira
Oj lele
Oj lele
Oj lele
To je ciganska noć
Njiihhaa-Beee
Njiihhaa-Beee.“
i murtvi
u Boga Jedinog
ne gubeć nadu
Bleju nebu.Nada da će možda proć
O krvavo preduga + zverinja noć.
Život predivni
život žalosniji
život černobiljniji
Život nagasakiji
život hanojnii
život hirošimniji.
Život je kratka ”’
kak’ bi rekla filozofi
op-op-op
Opet
opet
i – opet
bez prestanka
teroro mnogih od srbalja
-grmalja
fiijjuu grrrum Njihhaaa
fijjuu grruuhhaaa Beee
J upi du
Jupi du
Jupi du
kako vivo pakleno
Stupidu
Stupidu
Stupidu
kako bijedno žalosno.
Sve
baš sve
pa i ova mora
mora proć’
pa to je samo izrod ljudi
duža noć.
Pjevajte svi
I vi vjerni cigani naši jerbo
Sad Blaženi redom lete u nebo.
Pa poneki naivni Davor
pa poneki dobri Đorđe
pa poneki šeret Fadil
Pa poneki smiješni Hakala
Pa poneki vjernik Levi.
Čudna Ana
Još čudnije Anđele
Hana i Sonja
Fali tu nevinost još neka
I bez broja anđela
Nebom poslani
Životom odabrani
Ne želeći
Ne hoteći
Grudima ugrabiše-
noževe.
Glavama pokupiše-
metke.
Vratovima dozvaše-
Sjekire.
Pokretom nazvaše
mine.
Aj – lele aj-lele
Ajlele-ajlele
Ajle-le Ajle-le
Bolji – bolji
Bože Dragi
Bože Jedini
pomozi
kako to samo silno
booljljii. ”
VI.Poglavlje
KAMENI SPAVAČ
/Praznici/
Tih – sinova kamenog spavača
tri i po Godine
U SVETOM GRADU ČEDNOSTI
ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI
Na usnuloj planeti
polako – usporeno
sa nama
koračaju
jauci i
Tišine
dok čutimo bol
i Smrt
A
U nom pokretu ruke
U onoj uzdignutoj šaci
U onih pet raširenih prstiju
okenutih nebu
okrenutih Bogu
što vrište:
zaustavite – smrt
zaustavite – bol
zaustavite…
zaustavite…
Tih – kamenih spavača
tri i po Godine
Svetom Gradu Čednosti
Zemlje Božije Milosti
na modroj planeti
jauci
tišine
Tajac!
Tajac kažem,
i još jednom –
Tajac!
-Ogromni !
-Veliki.
A odmah zatim
Pjevačeva ruka
Kamenog spavača ruke
Skamenjog svjedoka
Ruka Djedovske hiže
iz Mila
A
U srce svetog Grada Čednosti
Zemlje Božje Milosti
Zlatne ruke pjevača
Stisnute u pest
O ‘krenute ponoru
O ‘krenute zverinju
O ‘krenute vukojebinama
J ‘asno.
Da prijete
Da plaše
Da um lede
mnogim od srbalja
-grmalja
i ostalog zverinju tame.
Tih –
Kamenih spavača
Skamenjenih svjedoka
Te –
tri i po Godine
muče
huču
jauču
U Svetom Gradu Čednosti
Zemlje Božije Milosti
životom jedinoj planeti
jauci – tišine
Vremena – stoje
Teku – godine
samo praznici prolaze
i praznici pesaha
beskvasnog hljeba
granate
odjekuju-ubijaju
krvlju škrope
dovratke i pragove
Dvora
izraeljaca nema
šal'om
skoro svi – odoše
(Hvala – onima što ostadoše)
na očigled i u zagrljaj
humanitarca pljesnivog.
Tih –
Kamenih spavača
Skamenjenih svjedoka
Te –
tri i po Godine
huču
buču
jauču
U Svetom Gradu Čednosti
Zemlje Božije Milosti
Na ljubavi planeti
jauci
tišine.
Vremena stoje
teku godine
samo praznici prolaze
i praznici uskrsa/vaskrsa
šarenih jaja
krvlju – išrani
asvalti – vriju
komadima tjelesa.
hrišćana – skoro da i nema
pa neka
većina ode
(Hvala onima što ostadoše)
na očigled i u zagrljaj
kastrirane ljudskosti.
Tih –
Kamenih spavača
Skamenjenih svjedoka
Te –
tri i po Godine
huču
buču
jauču.
U SvetomGradu Čednosti
Zemlje Božije Milosti
Na ovoj Milostivog planeti
jauci
tišine.
Vremena stoje
a teku godine
samo prolaze praznici
i praznici olimpijskog duha
vječne vatre bezbožničke
dok u gradu čednosti vatre –
proždire nevinost
ljudskost
olimpijaca nema
pa neka
velja š'teta
skoro svi olimpijskom brzinom
odoše – pobjegoše
ne bješe ovo njihov rat
na očigled i u zagrljaj –
Olimpijske vatre
saučesnika pakla
zaprisegnutog goniča pravovjernih
Savla
samoprisegnutog apostola
paklenog Pavla
Poslije se vratiše
Ko muhe sjatiše
humanitarci bijede
kradući što se jede.
Tih –
Kamenih spavača
Skamenjenih svjedoka
Te –
Tri i po Godine
huču
buču
jauču
U Svetom Gradu Čednosti
Zemlji Božje Milosti
Na ovoj Učitelja planeti
jauci
tišine.
Vremena stoje
praznici prolaze – osim
Praznika kurbana
neštedimice – nemilosrdno- neprestano
mnogi od srbaljskog zverinja
raspomamnjenom radošću
ubijaju-kolju-nestaju
kurbane-
Janjad –
Ovce –
Konjine-
Blažene čista srca
kukavičkih trezora izroda
kahve minderpuza roda
nigdje nema
da se Bog'do ne vratiše.
pobjegoše pobjegulje
na očigled – i zagraljaj potomaka
nije važno koga i čijeg.
jer
Bog Silni
sve zna
vidi.
Tih –
Kamenih spavača
Okamenjenih svijedoka
Te –
tri i po godine
huču
buču
jauču
U Svetom Gradu Čednosti
Zemlje Bižije Milosti
na ovoj Dobročinitelja planeti
jauci
tišine.
Tuga – bol – praznina
Tuga
Bol Praznina
Jauk
Tama
Tišina
Tajac.
Ehej!
Nebo!
Ehej.
Tama
tišina
Tišina
tama
Tama
tišina
Tajac.
Gluho
Vasiona spava.
Mir?
Mir?
NE!NE!NE!
Ne
ne
neee!
Tih kamenih spavača godina
Skamenjenih svjedoka vremena
Svaki dan isto
Krv-klanje.
Opet –
opet –
opet!
Krv – klanje
Pa nestajanje.
I opetovano
Jopet i jopet
zabrabonjijevaju
veseli jurišni pokliči
abortusa tama
iz tam-tam gusala
sa mišara boja
proklete
sanu srbalja
genecidne sorte
što se ceri
cikče-rokće-skiče
slušajuć’ naredbu:
radovanija slobo slobodo
mladiću na i za miru i bilju
vukojebinaši,počkovići,
cvajtaši i pljačkaši
maloumnici,samoubice,
bezđetke i djecoubice…
učenici dantea ,šekspira,getea,njegoša
mržnje mraka vatre i pakla
i ostalih savletvoih sljedbenika
i Djecu
kad nestane
Konja –
Ovaca –
slobodno koljljii!
Ću’ Pjesma
za tren pobježe
pa se vrati inatna
Ću’ Pjevač
zajedno sa restom od Indexa
i sa nama
i problijedi
mozak sledi.
Ću’ ko fol pjesnik
Srce skoro ubi
zanijemi i osijedi
I vrisnuše i kriknuše
Jooj –
jooj –
jooj.
Jebo’ te!
Jebo’ te.
Jebo’ te.
Vapaj – psovke:
žive esencijalane-
sasvim čovječne
čaršijski iskrene-
usporeno nadrealne
lagano banalne-
blago strukturalane
lirski skeptičnie-
pomalo konceptualne.
Pjesmo! Pjevaču ! Pjesniče!
Ne kukajte
Ne psujte
Budite mirni –
Dostojanstveni
-fini.
Oprosti Bože Jedini,
i vi Anđeli
moramo
to duša boli
stravične čini .
„Gledajte
zvijezde su opet obezglavili
i nebo okrvavili od pokolja!“
VII.Poglavlje
DA SAM JA NETKO
/ Igre bez granica /
Vremena svođenja računa treba da počne
sa kraja XX vijeka računatog po krstjadnima
da ‘proste čestiti hrišćani
da ‘proste vjerni krstjani
da ‘proste davalice za pare njihove.
Prizori što nettom slijede
Jad i čemer ljuske
ljuske bijede
farizeja književnici – ništavila filozofi – maliciozni kritičari
rakomorni predsjednici – ocavali lordovi – korumpirani političari
uštogljeno ravnodušni – bespolno obamrli
zombiji kolonama – humanoida besprizornih
GRADOM ČEDNOSTI – ZEMLJOM BOŽJE MILOSTI
Marširaju,prolaze i gaze!
Četrdeset dva mjeseca.
Da – gaze li gaze
Ljudskost
I još godinama poslije,
Neprestano gaze
Nasmješena lica
Avetinjskih vilica.
Počinje prva prava strahobalna žurkata na akrepite i
Zmiu'ga
bijedni svijete bez made samo nastavi igru bez časti i
papi'ga
krsta đavoljeg poborniče – bijedni potomče zlih ratova i
dede’ nam našega
pušite i samo se cerite.
Ne primjećujuć dugu
Ni dječiju tugu
Ni jastuke snova
Ni plavetnila ova
Ni sunčev sjaj
samo lovu lovu daj
dolar funtu uzimaj
broj brže otimaj
Pljačkaju,pljačkaju,pljačkaši i dalje
Pljačkaju.-
Strava,jama i zamka
Pred tobom su,
stanovniče zemlje.*
Ni briga vas
Za Izlaska Dan
Za šarene leptire
Svetog Grada Čednosti
Zemlje Božje Milosti
Snene
ubijane
Ponosne
Te
umorne
Konje
naivne
Pa
nježnu
Janjad
prelijepu
O
tamo neku
Djecu
čednu
predivnu.
što i znajuć da ih ubijaju
samo su o Bogu Jedinom
o mirisnim ljubičicama
ružama ljubavi sanjala.
O tuge naše tako je to bilo sve ono što je lijepo ubijate
O jadi naši nije nam se snilo zar ne o beščutni zli svijete
J’ er ni briga svijet tame
za sve
O ne kojima je ova zemlja
mjesto neizrecive Božije Ljepote i Ljubavi
za sve
O ne koji vi ne možete uništiti
Svakako znajte
predanoj ljepoti ljubavi
ničim pa ni slom
ne možete nauditi
J ‘er ‘nako
iskreno rečeno
to – Sarajevo
ta – Bosna
da prostiš
navjek – Bogu Jedinom Mili
bili
a zvijeri rekti
i
svetoj šćemlijici
ocvalojšestokrstoj kurvi
oku novčanice pentagrama
koljaču hugenota
dosad’
vjeke vjekova
kost u grlu bili.
VIII.Poglavlje
JA JESAM
Šta nam to učiniše
O –Sveti Grade Čednosti
Sarajevo – jedino
Ljubavi moja
U svemu naj naj
Šta nam to uradiše
O – Zemljo Božije Milosti
Bosno divna – mila
Zemljo moja
Iz koje sija vječni sjaj.
Krvava duga –
preduga je – noć,
Četrdeset dva mjeseca-
Ubijana je
Mnoga sjena u dnu bregova.
Mnoga sjena sa ulica Prkosa
Mnoga sjena ispod zvijezda
Da bi preostale
Mnoge sjene na domak anđela
Mnoge sjene zagledana u noć,
Mnoge sjene zagledana u nebo
Ponizno
u molitvi
predano
zagledano u
JA JESAM
Neizmjerno.
JA JESAM
Milostivo
Postade Svjetlost
Svejtlost-
iznova
i iznova obasjava
Ljubavlju
Sjene male
Na dnu bregova
Sjene male
Sa ulica prkosa
Sjene male
Na domak anđeala
U Gradu Čednosti
Zemlje JA JESAM MILOSTI.
Jer
O ‘naj ljiljan plavi
O’ni ljiljani bijeli
O ‘ne ruke nježne
J er one ruka zlatne
i
onaj kameni spavač
i
svi skamenjeni svjedoci
‘O sve ruke naše
‘O kraj Modre rijeke
‘O kraj muzeja
J ‘oš
Uz JA JESAM naredbu
i višekrilih anđela pomoć
„Kažu vam da stanete
zamislite se nad rukama vašim
i ne dadoše vam dalje….“
IX.Poglavlje
MI SMO HTJELI UVIJEK LJUDI
MA DA DAMO
Mi smo uvijek htjeli ljudima damo
što imasmo što nam Bogom dano
Pa čak i mnogo mnogo više
Zbog četrdesetodnevne kiše
Jer’
Vrijeme tuge naše
vrijeme je praštanja
Istine Božje radi..
A
ruže samo što su znale
O vratit se neće
Bez broja
Anđela
bajka zvjezdana
izgubljeni san
J ‘oš
i
Pjevač
samo
ovaj jedan
pa čak i Indexi
sa mirisom
žutih dunja
što širili su se
uvijek
njihovim i našim
SVETIM GRADOM ČEDNOSTI.
ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI
Jutro će promijeniti sve
kobna tišina
oglašava
nemoguće
se ne dešava
Pjevač
samo sklapa
oči umorne
Jer
sve će proći
osim bajke
O
Indexima
Davorinu Popoviću
Čovjeku
Ljudini
I balada
O
Nama
Ljubavi
I poeme
zapisane u snu
ko’ fol pjesnika.
J ako tužnog,očajnog svjedoka
svih ovih naših godina .
Kažem tužnog
Ali i sretnog
Kad tako malo
samo malo
se htjelo
davno
tamo
negdje na kraju
u zatišju
Pjevaču
neponovljivim Indeksima
nepodnošljive ljepote…
lakoće sviranja
nama
našim srcima
Ljubavi
Gradu Čednosti Peace brother peace
Naše doba All we need is love
Naše pjesme Love Love Love
Naše ljubavi Love is all we need
Naši snovi Love somebody.
Hajdemo !
Naše doba za Svirače
All we need is love…
Dan sa jutrom se rađa
Pease sisters – Mir…
Ruke gore !
Naše doba za Pjevača
All we need is love…
Da sam ja netko
Peace brother – Selam…
I ponovo,
Naše doba za sve nas
All we need is love…
Život počinje nov
Mir – Bosnia – Selam.
I iznova
i opet
i ispočetka
Pjevač i Indexi
i sve Pjesme naše
i mi sa njima i za nas:
Nek ćute bol…
( o, nemojte mi sad tu jecati)
nek ćute bol…
Vrijeme tuge naše je vrijeme praštanja
Istine Božije radi
Nek ćuti bol
u pjesmi – ko fol pjesnika
koju – Pjevač gore
među anđelima pjeva
nama
i
njoj – samo njoj
Bosni predivnoj
u kojoj
život su premnogi
(bez suza molim)
oni – nestali.
Mi smo uvijek htjeli ljudima da damo
Ljubav mir i snove.
Dok teku ove riječi
-dobro znane
-dobro znano
Zaista je ovo
– u stranicama prijašnjim.*
X.Poglavlje
PRAŠTANJE
Lebde sjećanja
Muk muči
Tišina tišti
Ali ne!
iako
noć je ušla u nas
i svud mir je oko nas
sad kad nema Pjevača
sad kad nema Indexa
a kad ne bude ni nas
o’ kada dođu neki drugi dječaci
ko’ mi
uvijek
kliktaćemo – svijetu
za čitav svijet
kliktaćemomo moru
od bola
do pola
od tuge
do neba
do sunca
do zvijezda
i dalje
i sve dalje
i još više
i od srca
do putanja i maglica
do
Boga Jedinog
Do Gospoda.
Ustaću ja na njih
Veli Gospod nad vojskama,
vavivlonu zatrću ja ime i trag njegov
I sav narod i potomke njegove,
govori Gospod.*
Gospod
Svemogući-Dobročinitelj
Gospod
Mudri – Pravedni – Milostivi
Najveći Oprosnik
Koji nas uči
Moli
Koji nam reče
Ima da volite
Morate da praštate.
Oh, my Lord
Oh, my Lord
„Oče,
oprosti im“
( ruke i duše – krvave)
„jer ne znaju šta čine !?“
Pjesma – Pjevač – Indexi –Mi
I kad nas ne bude više
Amanet.
Kao i uvijek
Blaženi čista srca Ruke pružamo Ljubav je sve što želimo…
Ruke trebamo ruke praštamo ljubav ljubav ljubav …
Pjesma smo mi-ja i ti –malena baš zato sve što želimo je ljubav…
Veseli-ljubavi predani-predivni jer sanjamo voljeti nekog…
K'tomu u snu neko veče
dobri Serjoža nam reče:
„Tih godina smo mi sve voljeli
a tako malo su voljeli nas.“
il’ nešto slično
baš o nama lično
Oh- my Lord
Oh- my Lord
Nema Boga do Tebe
Ja Jesam Jedinog.
****
****
Riječ autora
Jedan Kameni spavač (*1) neke druge ratne epohe reče da je čovjeku potrebno najmanje petnaest do dvadeset godina da se ratna dešavanja prebole,raščiste,iskristaliziraju,pročiste. Tek onda, lišena subjektivnih trauma doživljenih grozota,ljudska svijest postaje vjerodostojni svjedok tih stravičnih događaja.
Kao živi i još uvijek prisutni svjedok – nalik Kamenom spavaču- ovaj autor se poslije dvadesetak godina budi oslobađajući zepretene misli .
Misli o boli,ljubavi i tuzi, istovjetne i sveprisutne na svakom hodištu i svakom zakutku ove Bosne – Bogu Mile Zemlje ,ali i planete zemlje jednog od čuda stvaranja Milostivog Gospodara.
Misli, riječi i molitvi zahvalnosti Svevišnjem Gospodaru na spasu Bosne, njene plemenite djece, Anđela Blaženog Srca,a i Plave planete.
Snova i nada u vaskrsenju Svetosti Grada Srebrenog , Grada Čednosti i Zemlje Božje Milosti na putevima ljudskosti,dobrote,samislosti i oprosta.
Oslobođene misli prenešene na hartiju u onom slijedu kako nastaju,bez korekcije i uljepšavanja postaju svjedočanstva o zlim vremenima i nekim zlim ljudima i opomena onima koji naslijeđuju ovu zemlju..
Neko će se upitati zašto se ovoj bajci kao glavni protagonisti pojavljuju Indexi i Pjevač ?
Na prste jedne ruke se mogu izbrojati ljudi koji su zadužili i slavom ovjenčali Sarajevo – Sveti Grad Čednosti ,a i ovu predivnu Bosnu – Zemlju Božje Milosti.
Index i Pjevači već više od šest decenija čašću , ljubavlju i poetikom slave Grad i Zemlju!I još uvijek ne posustaju!
Plemenita poetika uokvirena vanvremenskim aranžmanima,maestralno izbrušenih do najmanjih sekvenci ,do doba Indexa nepoznatih za rok muzike,učinili su ,da se Indexi sasvim objektivno svrstavaju u vodeće svjetske bendove.
Čaršijo,Ćaršijo,najstroža Ćaršijo.
Uz Selimovićevu i Makovu, skoro istovrsna liričnost pjesama Indexa je ono što odražava srž ove predivne Bosne i plahog Bosanskog bića:
-Usud ; nijemo osluškivanje, čekanje i podnošenje onoga što neizbježno mora doći.
-Teško,mukotrpno otkrivanje i oslobađanje suštine bosanske duše i podneblja.
-Duše zaljubljene u ljubav ,duše predane ljubavi kao najvećeg oslonca apsolutnoj istini,.
-Duše zaljubljene u podneblje: sveto i iskreno,prelijepo i vječno,miomirisno i modro zelenog kao i izvor i rijeka po kojoj ime dobi.
Od postanka Indexa 1962. do danas je prošlo preko šezdesez godine. Statistički gledano Indexi su svirali trideset devet godina (39) godina.
Sve ove godine su svirali nesmanjenim žarom.Životi miliona ljudi su prodefilovali kroz pjesme Indexa. Svi oni koji su damarom osjetili i prihvatali iskrenost nenadmašne muzičke poetike.
Indexi, to je Bosna ova da prostiš,sneni i prkosni od sna i muzike te.Indexi.to je ona plemenita pozdrav ruka sa stećaka koja moli da staneš i razmisliš o htjenjima tvojim.To je ona zlatna pjevača ruka što prijateljstvo pruža i širi.
Indexi su uvijek bili kao pet prstiju jedne ruke.Svaki prst svoju ulogu ima i dopada se svima.
Indexi su sinonim bosanske duše kojoj sevdah dozvoljava prenese patos ljubavi,čeznje i snova u dušu i nevino je ponudi svima,voljenim i zaljubljenim,i onim ostavljenim i tužnima. Indexi su bili utjeha mnogim divnim generacijama i iskrena nada.Uz njihovu muziku je svijet bio plemenitiji, ljepši i nježniji,i niko se nije stidio pustiti koju suzu,onako za svoju dušu i radi nje same.
“A tko će ti reći šta je duša?To samo Bog zna!”
I možda još Indexi i djece Grada čednosti Zemlje Božje milosti.
P.S.
Prošlo je aman 22 godine od smrti Velikog Čovjeka Davorina Popovića ( 2001.) Pjevača koja je označila kraj rada neprestižnih Indexa kao vokalno instrumentalne grupe.
Mestralni gitarista Slobodan Kovačević mu se pridružio tri godine kasnije (2004.) nikad ne prebolivši svoj odlazak iz Sarajeva tokom rata.
Čvrsti a nježni đez-rok-simfonijski virtuoz Đorđe Kisić je umro ćetiri godine poslije Davora (2005.) ;zgrožen i izgrižen spoznajom da su neki od pripadnika njegovog naroda ubijali njegov Grad i njegovu Zemlju.
Poslije umiru Nedo Hadžihasanović (2006. g.),Đorđe Novković (2007.g) i Enco Lesić (2013.g.).
Polako nas napuštaju jedan za drugim.
E”’ ,Bogami dobar dio nas u kolonama polako za njima,iako su mnoge još prije , od 1992-1996. g.nestali.
Mrtvi su a žive!
Slava i Hvala im!
(1*) Erih Marije Remark
Kazalo :
*Alek 1
*Hud 14
*Jovan 11. 1.i 2.
*Isaija 14.22
*Isaija 24.16.17.
** U bajci korišteni nazivi pjesama,riječi,katkad stihovi umjetnika i osoba navedenih u bajci ,
pa stoga smatram da ih ne trebe posebno označiti jer su lako prepoznatljive.
Imamo primjedbe nekih guglatora da su pojedini tekstovi nejasni iili manje jasni zbog upotrebe manje poznatih riječi,kolokvijalizama,provincijalizama,šatro i retro priče.Po nama ništa nije ostavljeno neobjašnjeno.Vremenski raspon tematskih jednica sežu do desetine tisuća u prošlost i do 3356 god. u budućnost.Dalje nismo mogli,jer je dalja budućnost zaključana. zakljućanja.
Riječnik manje poznatih riječi i pojmova za Bajku o Gradu Čednosti Zemlje Božje Milosti
Ubavo (mak.) – lijepo
I am (eng.) – ja sam
Tisuć’ – hiljada
Hrliti – žuriti
Cvetajeva –Marina Ivanovna Cvetajeva (1892-1941.) ruska pjesnikinja
Po – Edgar Allan Poe (1809-1849.) američki pjesnik
Jesenjin – Sergej Aleksandrovič Jesenjin(1895-1925.) ruski opjesnik.
Majakovski – Vladimir Vladimirovič Majakovski (1893-1930.) ruski pjesnik
Ahmatova – Ana Andrejevna Ahmatova (1889-1966.) ruska pjenikinja
Monteno – Kemal Monteno (1948-2o15) bosanski pjesnik,kantautor ,kompozitror
Mak – Mehmedalija Mak Dizdar (1917-1971.)svjetski i bosanski (i samo bosanski) pjesnik
Prever – Jacques Prevert (1900-1977) francuski opjesnik
Mali Princ – La petit Prince(1943…) – čedno čedo univerzuma
Đenis – Janis Joplin (l943.-1970. maestralna pjevačica,djete cvijeća
Hendriks- Jimi Hendrix (l942.-1970.) crni vituoz na gitari,djete cvijeća
Morison – Jii Morrison ,(1943-1970.)frontmen fenomenalnih Dorsa,djeca cvijeća
-7 veličanstvenih Indexa:
Pjevač – Davorin Popović (1946-2001-)
Bodo – Slobodan A.Kovačević(1946-2001.)
Đoko – Dorđe Kisić ( 1934-2005.)
Fadil Redžić
Ranko Rihtman,
Miroslav Šaranović
Nenad JurinJurin
Broj 7 svojom orijentalnom simbolikom formulistično označava neodređeno mnoštvo,kojim se uključuju i svi ostali učesnici, polaznici i prolaznici muzičke akademije zvane Indexi.
Orleanka – Jeane de Arc (1412-1431.) blažena čista srca koju je inkvizicija spalila na lomači
Ledi Dee – Ledy Diane Spencer (1961-1997.)) princeza,koju ubiše zbog otkrivanja iskrene predanosti Bogu.
17.Isra 58.Nema nijednog mjesta a da ga mi nećemo uništiti prije Sudnjeg dana ili ga kazniti žestokom kaznom.To je zapisano u Knjizi.(#15.)
Par ekselans (p.Par excellence fr.) – naročito,izvanredno
Kom si kom sa (fr.) – tako – tako
The (eng.) – određeni član
A (eng.) –neodređeni član
Papak – je papak
Šlepađija (mah.) – papak,suvišan teret, neugodni primitivni privjesak
Šenkrat eno kiselico(slov.) – još jednu kiselu
Klipača(žar.) – piva u boci od ½ l
Hablečina (tur.žar.) = blentovija (žar.) – budala,mediokritet,može i papak
Mamlaz – glupan,blesav
Homo paclenicus (lat.) –pračovjek,čovjek pakla
Et(lat.) – i
Est(lat.)- je
đek (jack) trbosjek – ozlogašeni koljač,mala maca u poređenju sa balkanskim koljačima
Paganin –nevjernik,bezbožnik
Kameni spavač – prkosni, sneni,svevremenski svjedok krstaških ratova i svih zala Vatikana i ostalih,Mak Dizdar
Tam-tam (urođ.) – od postanja način komuniciranja najprimitivnijih plemena
Zabobonjavati – brabonjci izlaze iz usta ( mah.)
Cikče,rokče,skiće = varijacije glasanja jedne domaće životinje
Mah.- mahalski
P.S.G. et p.et u.
Nije Paris Saint Germaine ili papci-seljaci-građani; već Post Scriptum , glibonje ( papci, koljači i grmalji ) = genocidne ubice dio teksta koji je delaturiran iz poetskog zapisa zbog nedoličnosti i neetičnosti, čiji je jedan dio dat u prethodnom tekstu. Ili kako se u mahali kaže : Dopisano .
Dio koji nedostaje ćemo malo umiti,zakovrnuti ,ublažiti i naknadno objaviti. Zaključni dio tog pisanija smo vać objavili pod nazivom glibonje. Čudite se što smo malo ublažili. Nismo vjerujete. Obavijestićemo vas kad dođe vakat pa se bude objavljivao glavni dio.
Homo primogenius
a vi vukojebinaši
i vi davolja sorto
da i vi tamo – što se smijete
i vi dalje – što se cerite
pa i vi mnogo niže
što se kofrčite
i još niže
što se krijete
i sa brabonjcima valjate
šta vi čekate
zar vas – bar malo nije stid.