Category Archives: Pjesme

Rekoše mi vrijeme

strpljenje

liječe sve

jes kako ne

hvala vam na utjehi

pedeset osam

četrdeset osam

trideset dvije

(Tri puta u jednoj godini)

dvadest dvije

deset

i

šesta godina

 

Računajte

mnogo je to godina

i

strpljenje

a

isto boli

ne jenjava

samo ledi

smara

a

ne ubija

moja bol nije vaša

nije sa ovoga svijeta

Jer bi se našao lijek

nije ni sa onoga

tamo nema boli

pa čemu sam ja zaslužan

na česti

 

One su tamo

gdje vlada

mir i ljubav

a ja

šta sa mnom

ni tamo

ni vamo

 

Grlice mile

recite mi

molim vas

Zar je Ljubav grijeh?

Mirišu li crvene ruže

rosom  tijela tvoga

u volatu cvijetnih uspomena

pred  kučicom naših snova

ljubavlju rođenoj

Nevera se velika sprema

odagnaj kišu

snagom svoje dobrote

luduj nevinsšću svojom

rosom dotakni

plave ruže

boji li se  moj pupoljak  krhki

mirisima ljubavi naše

u đardinu naših snova

ne daj  suncu

da obasja dan

čarolijom svoga tijela

mirišu li naše ruže

dodirima usnulih tijela

u noćima bez sna

kraj kamina crvenog plama

dekoru pomamljenih  senki

što na zidu lude

bježeć  beskraju

sutonom otvarao se

pupoljak sneni

noću ruža postajao

jutrom se rosom umivao

a ja sretnik ga ljubio

Prelijep je dan

nebo je plavetno

sunce blista

snebiva se al  zalazi

suton se smješka

noć nam sne sprema

došli u pohode

najljepšoj kćeri

u ružičastom kostimu

Ne reče mi koji cvijet

tvoje mirise krade

koje boje od tebe

svjetlost upija

Da li se proljeće

uz tvoju djetinjost budi

i život i nježnost ljudima nudi

Nađoh da ljeto

nevinost i plam od tebe pozamljiuje

da bi nadu u radovanje pretvorio

Za jesen sam siguran da zbog tebe

ruja i rudi

i dunjaluku raskoš

nalik tvojoj

stere

A tek zima

bjelinu i čednost svoju

kroz kristale

hiljadu pahulja bijelih

pretvara u dugine boje

ljepote tisuću velova

tvoga čednog bića

ne brini

nevinosti moja

zlo se skriva

dok ljubavi

u meni biva

Dodji proljeće

smjeh ljubavnice zemljin

neka zakuca srce šuma

nestrpljivo da se izrazi

dodji u naletima nemira

usred lišća

ispod  cvijeća

koje hita da se razvije

dođi kao sjajna pobuna

baci se u noc

u tamu vode

iznad zemlje

dođi  proljeće  oglasi slobodu

zarobljnih klica sreće

kao smijeh munje

urlik oluje nođen kišom

odjekni u bučnom gradu

oslobodi rijec ugušenu

napor koji je pao u letargiju

osnaži našu borbu malaksalu

dođi proljeće samo dođi

ezanom zvukom zvona

oglasi zov života

budi pobednik smrti

 

Tragovi neki

blješte iz sjećanja

pomalo mutnih

nestašno blijedih

čine jednu mladost dalekom

nisi znala šta ti rade

nisi ni mogla znati

bestijalni nagon prazne

Kako si mogla znati

da nije ih briga

prekrasnom cvijetu

da utrobicu deru

blate

ubijaju

tek procvale

djevičanske ljubičice

Tebe malene djevojčice

Krpice sreće

satkane samoćom

i tugom

prišivene bolom

lepršaju u duši

mašući ka nebu

prkosno dižeš glavu

vedrom i dalekom

ipak tebi crnom i bliskom.

Neke riječi

Božjom dobrotom date

oprosti

molim

volim

tebi su poklanjane

Praštalo se

molilo

voljelo

Nisi slušala

kužiš

vidi idiota

voli

moli

prašta

baš je fini

i dobar

Malo je to dosadno

ne on

dobrota je dosadna

Samoće vrisak

boli

povratak iskonu

plaši ga

Klekne  i moli

Bože mili

sačuvaj nadu

i ljubav duši njenoj

• 

• 

• 

Odavno

nad mojim obzorjem

nije bilo ovako tmurno

tužno

a teško

Vas cijeli dan

gledam most

rijeku

izmaglicom što teku

Nerazborom dumam

zbog radi čega

ta đefa

Obavijena elegijom

potpunim strancem naše svakodnevnice

Galerijom i mnome

damarala je samo jedna riječ

– Ljepota

Sada znam zašto

Dvi Lipote se mimoišle u par dekika

jedne jedina

snovima okovane rijeke

Ne mogu reći tuga

nikad se ne zna da li je to dobro ili loše!?

A opet , usuđujem se reći – Šteta!

Hoću da vjerujem

usud mi kaže

nisi nimalo subjektivan

ako mniješ,

da bi jedina Neupoznata ljepota

i

blagoslovljena Galerija Bosna zemlja Božije milosti

mogle podijeliti mnogo toga

plemenitog

milostivog

lipog

a bome i tancavog

A karoca prelijepog života gre…

sve dalje gre…

A opet – ehhej

valja nama preko rijeke…

karocom il bez nje,

A ća se tu mere…

Božjom pomoću

neka gre!

Hvala i sretno Neznanko

kojim god putovima odila

i čuvaj se budnih