Sonji S. – Anđeli odlaze skamenjenog srca

 

Rezultat slika za Sonja Savić

 

 

 

 

Djetinja duša

 

 

Lepršavo nebo

 

 

Snježno jezero

 

 

Ljubav

 

 

Bolna praznina

 

 

Neuzvraćena ljubav je zaledila ,

pretvorila se u ledeno jezer0.

I šta će mila grlica!?

Nije imala izbora.

Usnila je.

 

Bože mili ,

koliko je samo bila lijepa,

nenametljivo svoja i puna duše,

prozračna i mila u svojoj dobroti i ljubavi.

Kako je nju bilo lako voljeti.

 

Ponekad sjećanja navru,

ne dijeleći snove i javu.

A opet…

 

Godinama poslije

teško je uspomene  dozvati

jer bole  puste tratine naših susreta

obilaze požutjele  sjene  đardina

tišinom nestalog ptičijeg poja prekriven

presahnuli žubor  šedervana

 

cvijeće pognulo glavu

mjesec okrenuo lice

i plovi bez svog Anđela

 

zviježđe šuti

snove njene sakriva od zlih

 

moje srce djevojčicin bol

još uvijek ćuti

kleknem i molim:

Bože Jedini oprosti nam

toliko ljubavi u nama ima

a nikog da je primi

 

Bleki – Tajni ples

 

Maksumčad sve znaju,zar ne?

a ja čekaću te

do sudnjeg dana

 

moj je tu

iza ugla

vremena imam

samo za jedan

tajni ples

 

tango života ga zovem

ne gubeći nadu

pjesme ti pišem

snovi moji nikad ne umiru

samo su na čekanju

 

oprosti mi mila

zapisano je

pobjeći ne možeš

Bleki – Ne budi tužna

 

 

Ne budi tužna mila
u noći bez zvijezda
slušam svaku tvoju riječ
u muzici snova

čujem te
međ ljubičicama usnulu
dušom nosim
sa kišom u očima

a žao mi
lijepa kao kapljuica rose
naslonjena na tragove duše
čedna kao lahorac u osvit zore
a se snenost miluje tvojim tijelom
iskričavim put slika i sjenke
sto damarima mojim biju
tvoje kristalno srce maze
dok samodostatnost pati

a jaka si kao jantar i žad
ne dozvoli
nikako ne dozvoli
besadržajnoj  fikciji
da uzmu danak
nevinosti tvoje

Bleki – Ako odeš ti

 

Ako ikada pomisliš da odeš ti
kada te talasi krivnje navedu
na putanje koje nisu naše
ostavi mi dovoljno milovanja
da te mogu čvrsto zagrliti
u noćima koje mirišu na tebe

Ako ikada pomisliš  da odeš ti
kada te vjetrovi ljutnje navedu
na pute kojim nismo hodili mi
ostavi mi dovoljno poljubaca
da mi griju umilne snove
u jutrima koji se rađaju sa tobom

Ako ikada  pomisliš da odeš ti
kada te neumitnost odvede
na razdvojbu puta naših
ostavi mi dovoljno ljubavi
da mi daju malo  snage
da krenem  za izvorima tvojim

Bleki – Žal za majkom

 

Prođoše godine

starac a siroče

još uvijek tuguje

majku svoju

u nerazumu svom

ima vremena

a nema

nikad nema vremena

 

nikad dovoljno neizrečenih riječi

a jednog dana tuga navre

samo četiri  riječi

volim te majko mila

kucaju na penđer

kućerka starog

u pustoj mahali

a majka ne otvora vrata

predugo čekala

pusti sanak usnila

 

Bleki – Otkud ta violetna svjetlost

 

 

 

 

Otkud ta

violetna svjetlost

nenajavljena bljesne

zaslijepi

oči zadivljene

 

Zašto je taj

djevičanskih ljubičica sjaj

nenadano zamiriše

opija

um muti

 

Kakva je ta

ljepota ljubičastog beskraja

duboko gane

razlijeva se

srce ledeno topi

 

Ne znam odgovore

ljubičasti oceanu čednosti

samo očajniči boli

svaka kap

milosti tvoje