Bleki – Šta mogu zakoračih

 

 

jednom zamišljen sjeđah

ništa neobično

čovjek je od misli sazdan

ali bjeh na ivici ponora

 

iza rajske doline

ispred vatra rasplamsana

između ti i đardini tvoji

krasoto moja

 

zoveš me

ako ti krenem

ne mogu dostići

doline vječnih rijeka

 

lebdiš mila u plaveti

zazivaš me

jedini dođi mi

trebam te

 

moliš dođi mi mili

ako ti krenam

vatrom

će me sjajiti

 

jecaj me zove

dođi mi ljubavi

šta mogu zakoračih

a se probudimo ljubavi

vlažni od poniranja

Ljubav i fantazija

 

 

Ti
srce moje
djetinje duše i snova
lebdiš kao krhki cvijet
hladno ti je do skršenosti
ne obaziri se
slušaj muziku u grudima

a ja
okamenjena gromada
pred veliki mraz
ukletog đardina
lutam u maglama prošlih dana
i nadu u srcu nosim
jednom

Ti
dušo moja
ljubav i fantazija
lepšaš kao ptica slobodna
koja odlazi bolom
mnogih nestajanja

a ja
zaleđena rijeka
prohujalih duginih  dana
samo se molim
Bože brani je od zla
i volim
zauvijek

Jutro sa Blekijem – Ne prestajem da sanjam

 

Hvala ti na dodiru

Nemoj mi večeras biti tužna

Niko to ne zaslužuje

Laki posebice

Mila nikad se ne opraštam od tebe

Moj kalendar me natjerao da shvatim

da nevinost Bijele labudice ne smijem da prljam

godinama svojim

Ali ne prestajem da sanjam

Modra rijeka mi je svjedok

Ja ne mogu bez tebe

Ali moram

Imam čašu od kristala jantara i žada

da me grije i radosti

Bleki – Sada

sada

mila malena moja

ljubav od cvijeća

tobom miriše

 

sada

krhki cvijete moj

ruke od svile

po tvojim grudima klize

 

sada

ljubavi jedina

snovi od pamuka i još mekši

uvijaju se oko tebe

 

sada

više ništa ne znam doli

noćas sebe mi pokloni

a milujem i ljubim te

 

sada

zviježđe moje

samo lebdi za nas

i pleši mila pleši cijelu noć mi igraj

 

sada

dušo moja

samo mi radost budi

ne mislimo na sutra daleko je