Bleki – Mnogo toga ne znam…

Mnogo toga ne znam…

ali ako kažem da znam šta je smrt

mnogo smrti

boli i tuge

a su mi vjerne druge

neću reći ništa novo

 

Svaki tren je razlog za veliku brigu

ali neću to

nije mi u damaru

 

pomolim se Bogu Milosti i Ljubavi

zamolim  oprost grijeha

i prelijepi život ide dalje

 

Da sam bilo kada zastao

jadikovao

ne bih volio i živio

 

Bio bih samo jadni čangrizavi starac

koji baš i ne voli život

 

Ja Konj

vagabundo

izabrao život i ljubav

i bio sretan koliko se moglo

 

Sreća zavisi od voljenja

a volio sam jako mnogo

jedna  mlada i neuka reče

prečesto

 

sve je u parovima

koliko sreće i radovanja

toliko boli i tuge

 

zašto bih se ikad brinuo

gubio ono malo kalendara

nedostajućih

 

A najbitnije!

 

Shvatiš  da treba poklanjati

ljubav

nježnost

radovanje

bezuslovno

svakoj Princezi kojoj je potrebno

 

Dame uvijek biraju

pod Zvijezdama

po srcu

Nebom kao svjedokom

zar ne

 

Ženi čarobnoj

 

 

 

Bijela dama

 

Mjesečava Bajka

 

 

Čarolija u suton

 

 

Ona je osvit

 

Čarolija

 

Krajolik snova

 

Ona budna sanja

 

 

Radost i ples

 

 

Ženi čarobnoj

**

Ne znam ti ja reći prelijepa si
a jesi prelijepa
Ne znam ti ja reći čarobna si
a jesi čarobna
Ne znam ti ja reći istina si
a jesi istina
Ne znam ti ja reći duboka kao ocean
moji sni su ocean
Ne znam ti ja reći fascinantna
jer fasciniran sam

Mnogo toga ja ne znam reći
u jednoj riječi
ali ljepotu i čednost znam prepoznati

Bleki – Niko ne zna koliko sam te volio

Znao sam mila
sve sam znao
i kako si mi voljela
dok tugom tvojom
milovala si oči moje
pobijeljele od boli
a niko ne smije znati
koliko sam te volio

Znao sam jedina
uvijek sam znao
i zašto  si me voljela
dok rukom nježnom
srce mi miluješ
na počinak ti odlaziš
a niko ne  smije znati
koliko sam te volio

Znao sam ljubavi
sve sam znao
i koliko si me voljela
dok tijelo bolnim
bol mi gušiš
uh i dalje živjet moram
a niko ne smije znati
koliko sam te volio

Bleki – In memoriam jednom snu

 

 

 

Zanimljiva je ta zamisao

život je prelijep

i vrijedi umrijeti radi njega

sjećate se St. Egziperia

on je ubica

ubio je čedo svoje

Princa Malog

u okrutni svijet zalutalog

reče vakat mu bio

a se vrati u svijet svoj

ruža tišina i sni

ni briga ga

a jedna djevojčica plače prvi put

možda za čitav život svoj

ne znamo zašto

sačuvala je tajnu

ljubavi svoje

a u daljini sluti djetinji krik

aaa… aaaa…. aaaaa…..

Bleki – Lopov

 

Purpurnom  pijesku se prikrao lopov

Kada se ne sakriva iza oblaka i sunca

Zovu ga varalica puni mjesec

Sanjar

Diže talase i strasti do vrhova uzavrelosti

Mora i djevojka siju okamenjenu  nevinost

Traže ih u jutarnjim dugama snenosti

No one  inkognito pod pravim uglovima poredane

Na mezarjima mojih zaostalih  snova

usnulom mornaru dukate nude

Tiho i još tiše


 

Tišina vreba

 

 

Snježno jezero

 

Sreća

 

 

 

 

Ljubavnici

 

 

 

Tiho

i još tiše

nijeme dani

srcem nježnim

dotaknuti uzburkani

oprost molim ja izgubljeni

milost u očima djetinjim sluteći

iskre zaljubljeno sjaje u bori ljubavi

što rađa se radovanjem tahtali dodira

 

Nježno

i još nježnije

sklopi ručice krhke

nadom što sretnike spaja

u tihom  jecaju  nebu darivanom

u očaju  krika bolnog sudbi kradenog

u odsjaju snježnog jezera a rastankom sni

 

Mnogo sreće ne sluti na dobro

tugom žmirkaju zvjezdice voljenoj sestrice

mjesec se već ledom srebrenim okitio

šapće mi drevnu tajnu o poklonjenom životu

snenoj ljepoti da bi ljubav vječno živjela

 

Mnijem u godinama tek minulim

dva puta sam život havi nudio

da bi ona živjela i život plesala

nebo me uvijek njoj vraćalo

sada nemam doli ljubavi ništa darivati

a srce naivno čuđenjem se pita

dobro d'bro  Malena

a gdje si ti

 

Zapisano

u vjekovima

u ušima bez tona

kao eho povjetarca

šumi đardinom boja

cvrkut

ja došla

 

Dopisano

jal’ nedopisano

isto mu vaktom pliva

Usud se smješkom ceri

aha kako da ne