Bleki – Malena moja

 

Jutros pada snijeg

Malena moja

ja sam kao i uvijek sjetan

jedno prelijepo davno bjelasanje

hiljadu pahulja nježnih

mi tebe odnese

jednu mladost plavetnu

i snenu

koja me i sada boli

i blista

kao šareni proljetni dan

behara i milosti pun

koji zauvijek

muziku

slike

riječ

ljubav

u sebi nosi

i onda ne budi tužan a zboriš

hvala ti ljubavi  moja Malena

Bleki – Sve nešto slutim

 

Dobro jutro

Mila moja

izvini ako te budim

do jutra ima

tako mnogo

ktomu ponoć miluje raskoš tvoju

 

volim usnulu da te gledam

tada moji sni

neće da spavaju

od mene bježe

hoće sa tobom da luduju

kažu toplije

i sigurnije im kod tebe

 

lažu me

hoće da se maze

ušuškaju u ljepoti  tvojoj

pomislih reći

međ  njedrim

skutima tvojim

 

bojeći se da ne smijem

zaustavih se

nešto mi šapuće

biće vremena

Ne znam šta je mojim snima

malo poludjeli

blude

 

valjda se zaljubili

stvarnost i snovi nikad nisu iskrivljeni

oni su tako prirodni i podatni

samo su ljudi lakomi

sve nešto slutim

neuviđavni ja

Bleki – Ljubav bespomoćna kiši i kiši…

 

 

gledajući slike tvoje

prečesto oko zasuzi

dani su tako slabašni

zaustaviti vrijeme

 

nismo tada znali

kada prođu

povratka nema

 

godine će proći

kao sjene nevjesta

izgubljenih u nerazumu

prozirnih velova

ponosa i časti

 

sa tragovima kiše

javiće se tuge

sjećanja što  tiho  slamaju

 

zagrli me dijete čedno

dok ljubav bespomoćna

kiši i kiši i kiši…

kapljicama ledenih kristala

nad plavetnim obalama snova

Bleki – Bože Mili oprost molim

 

Bože Mili
pelijepi
čudesni
su tvoji puti
mnoge Si mi poklanjao
vodio me putima
ljubavlju žene
čarobne
tražio sam
otvarao Si vrata
darivao meni
blesavom maksumčetu tvom
pute
jecaja čežnje strasti
poklanjao meni sretniku
mirise  djeva
bolile me
bojile sreću radovanja
do boli
nepodnošljive
neuki nikad nije pitao

Bože Mili,

brate moj
odakle ti
prekrasni drumovi

i evo
posipam se pepelom
klečim

molim Te
prosti mini sićušnom

Hvala Ti
na milosti i ljubavi

Tišina sni

 


Ona pod velovima

 

Djetinje srce

 

 

Ruža ljubavi

 

 

 

Poslijednja molitva

 

 

Boli nas  i ubija

ta jedinstvena

nedorečena

iza vremena

nečujna

Tišina  sni

a ničim izazvane

suze  grunu

kristalima leda miluju

nutrinu srca živog

neumoljivog

a shvatiš

više nemaš kome

oditi

bol nositi

ni cvijeće brati

klekneš

pružaš ruke

dlanovima okrenutim nebu

i čekaš…

nedolazeće sutra

 

 

Bleki – Zaboravih

 

Jednoć dok si mi bježala

sanjao sam da ležim na samrti

čovjek zna biti blesav

zar ne mila

 

samrt ko svaki san

nježna i nepoznata

igra se ljepote i mami

kaže ne treba mi budućnost

nudi mi dveri

ključe zlatne pokazuje

 

sklonićemo tamne oblake

nacrtati nježna polja

igraćemo se ljubavnika

valjaćemo se na sunčanim livadama

krhko nebo će se stidjeti

što mirisni đardin vrišti

ljubi me mili

 

i samrt može biti naivna

nije me mogla prevariti mila

srce je bilo hladno ko suncokret u ponoć

duša je prigrlila tamne oblake

bježeći od dveri

što epp su zvjeri sa zlatnom tijarom

 

zašto se igrati ljubavnika

kad ljubav nije igra

zbog čega da se nebo stidi

u đardinu ničeg sablažnjivog nema

samo se vole čovjek i žena

 

samrti lako odoljeh

dadoh joj nogu blago da se ne naljuti

ali zaboravih kako da dozovem život

tebe ljubavi moja

 

Bleki – Ne dam

 

Cvijetak – krhka ruža ti si

ne pas

na svetištu laži

zastala si vrištiš

niko ne vidi tvoje jecaje

ne volim bogomolje

tamo moja lubav na lomači gori

spaljuju je bogohulnici

koji tebe rastakaju

hoće da te od mene

iskrenog odvedu

vrati se

prekrasne snove sniti