Bleki – Adio

 

 

Uvijek sam se molio

a rastanaci ne bude bol

adio

mi se učinio

kao sasvim pristojna riječ

za oproštaj

I jeste iz nekog drugog vremena

kada su anđeli

još uvijek hodali zemljom

 

Ne znam zašto sam ga napisao

rijetko ga upotrebljavam

a je licentia poetika

I dobar je taj pozdrav

Adio

blag i nježan

kao

krhka ruža

djevičanska ljubičica

Tišina i sni

Tuga ne stanuje ovdje

 

 

Gdje je radost

tu je tuga

gdje je ljubav

tu je dušman

u sebi mračnjaštvo bludnice nosi

jednog sunčanog majskog dana

nebo je tišinu spustilo

misli dunjaluk oluja se sprema

ptice nestale sa safirli neba

cvijeće prestalo da miriše

Ezani su preskočili sabah i podnevni vakat

ljudi su zabezeknuti

to se nikad u Gradu desilo nije

Sunce ne sija

jedan ga oblak zaklonio

uporno ga u korak prati

ne da oko da proviri

kaže dolje jedno dijete siluju i kolju

nije tebi gledat

poslije je kiša padala četrdeset dana i noći

ništa ne pomaže

djecu i dalje siluju i kolju

dani su i dalje prelijepi

tuga se odselila sa dunjaluka

više ne podnosi boli

Bleki – Puste su ostale mahale moje

Već odavno

decenijama

puste su  ostale mahale moje

od dana kada vjetar je zavejao

sa mojim krikom

odnio

osmijeh

dodira njenih

 

usamljen

praznim očima

oplakujem  mrkle noći

čekajući onu koje više neće doći

 

ukrala se u vjenčanici bijeloj

na odru od  centofilija  crvenih

zaspala

moje snove poput duge

u crni led  obojila

 

kao kukavica

kojoj  ljubav nebom domahuju

sjedim

kraj ugasle peći

snova

zurim u zvijezde

dok  tužna violina u duši svira

 

sanjam

njen poslijednji san

djetinjim pogledom se osmjehuje

anđela

ljubav moja plavetna

bodri me

da  pjevam pjesme ljubavne

kist u ruci držim

 

vjetar nad mahalom

svaki dan svitanjem

i sutonom

šapuće

niko ne zna

koliko sam te volio

 

 

Svaki dan je stvoren za dodire

 

 

 

Plišani dodiri

 

 

Nestvarni krajolik

 

Muzika stara

 

 

 

Svaki dan je stvoren  za dodire

plavetan i nasmijan

pođeđe purpurom svjetlosan

sjećanjem iskona doziva

dođi kući mila

tu je ležaljka ljubavlju milovana

dosta  bobičastog voća

i ohlađeni čaj za tebe

kao snena maza ušuškaš se

na grudima uskovitlanih bura

spelujući djetinjoj duši

blagost tvoje dobrote

a pogled u nebo nježi

cvijetni đardin se smješi

miris neljubljene trešnje na usnama

krajolik sasvim dostatan da  mniješ

ljubav

i sam od sebe otme se jecaj

Hvala Gospode

 

 

Bleki – Poklon tango

 

Gdje li su nestali

tko mi ukrade

naše umilne dane

bolera

što ste plesale samo meni

grlice mile moje

meni još muzika đardina plamti

oko suzom sja

nikako niz lice da klizne

zna

kraj još nije došao

dok srce šapuće pjesme ljubavne

bdi nad mojim poklon tangom

poslijednjim i najnježnijim

koji se primiče

i treba da se otpleše

prije nego me koraci njegovi

zabunom

koje li sreće

tebi dovedu

ljubavi moja

Bleki – Nebo

 

Nebo nad nama

plavlje od safira

Nebo svjetlosti

milije od radosti

ova ruža sa nama

mirisima rođena

mnogo je to milosti

izvorišta Lotosa

dom je blagosti

jedan ljiljan bijeli

ishodištu svome hita

nebeska puti

raširenih ruku čekaju

Ljubav Njemu pripada

Bleki – Od broja jedan do iskona

 

*

Plišani dodiri

 

Pravo do broja jedan

 

 

 

Život je zbroj slika

 

Cvijetni san

 

Zadivljujuća svjetlost

 

Ljubavno lelujanje

 

Dodirujmo se mila

lagano kao čednost

od broja jedan

cvijeta tvoga

volimo se

 

dodiruješ me

dolaziš mi

od iskona

žena voljena

uvijek zna

 

da mi prostiš

da ti praštam

vodimo ljubav

u neprostoru

sna i jave

 

ljubi me

snovima svojim

tvojim tijelom

slomi tugu

moju

 

usnama kradem

samoću tvoju

jedna jedina

jedan jedini

miluješ

 

suzom svojom

obljubljujem

boli tvoje

žena i čovjek

biće jedno

 

miris ljubičica

opija

do broja jedan

ti i ja

zaronimo

 

oceanu strasti

do zvijezda

maglica naših sestrica

nećemo se plašiti

poniranja i jecaja

 

Nebo milosti dariva

ljubav našu čistu

ah da

skoro zaboravih

jubim te zauvik