U bjelini tihe zimske noći
mjesečevim srebrom okovane
kada snježi i hladno je
vjerujem u ljubav
a ti sniš djetinju uspavanku
poslijednji put
na svilenim plahtama grudi mojih
u tom snenom preludiju
krhki kristali Modre rijeke
prekrivaju uvelo jesenje lišće
ljubav tvoja
rođena u smiraju noći
upijajući nježnost pahuljica
koje kao hiljade velova bijelih
nevinošću tvojom
svjetlijom od svake sjenke
ispunjava dio mene
gdje duša stanuje
milošću ljubavi tvoje