Da je barem ona strašna,
po poniženju ni sa čim uporediva
- godina
kada nismo imali ničeg
sem jedno drugog.
Barem da je ta strašna,
ta milion puta prokleta 1993. godina!
Još punih pet godina
mogao bih da te gledam
Da je barem ona strašna,
po poniženju ni sa čim uporediva
kada nismo imali ničeg
sem jedno drugog.
Barem da je ta strašna,
ta milion puta prokleta 1993. godina!
Još punih pet godina
mogao bih da te gledam
Sta bi ti bez mene
Ostani sa mnom veceras
ucini nesto za nas
osecam da si zaljubljen u mene
zasto krijes to, zasto krijes to
Ref. 2x
Sta bi ti bez mene
ko bi ti laku noc pozeleo
ko bi te kao ja, kao ja
toliko voleo
Ostani sa mnom veceras
ljubavi nasoj za spas
kazi mi da ne mozes bez mene
jer tuga je to, jer tuga je to
Ref. 2x
Ostani sa mnom veceras
zelim slusati tvoj glas
kazi mi da si zaljubljen u mene
jer istina je to, jer istina je to
Ref. 2x
Danas je srijeda 10. jun / lipanj 2023.
Ovako su se dani podijelili:
160 umotanih u prohujalo sa vihorom i pokopanih ispod starog hrasta ovogodišnje historije . 205 se priprema za iste ceremonije.
Neobično , pomisliće neko. Dani tako tihi i dostojanstveno odlaze na vječne pute.
Nemojte da vas prevare. Tako oni levate vabe i svakog dana milione hablečina povuku sa sobom.
A te hablečine ?
E to vam je duga i druga priča.
Pričo ti njima il ne pričo , oni svoje pa svoje . Hajd da umetnu bar neku pametnu ! Jok boni . samo prepisuju i praver se pametni. Zaboravljaju , hablečina jednom , hablečina uvijek . A ima i ona : Što hablečina skonta to ni pametnom , a ni umjetnoj inteligenciji , ne mere na um pasti.
Eto , hablečine skontale da je zemlja dibidus ravna.
Kako će ba biti ravna , bune se pristalice teorije ravnog stomaka. Ni stomak nije ravan . Od onih koji nas zanimaju, niti jedan . Koliko god se blentovije trudile da ga istešu i izravnaju ne uspijevaju. Naprave neke ružne grbave gutice , kažu čvrste i ravne ko ploče čelika .
Aha kako ne!
Ako nešto dograđuješ i kljukaš sintetikom sigurno nisi pametan . Hne se truješ , hem si ekološki blećak ,a i pitaće te otrombljena , krvava i reciklirana starost gdje ti je bila lijepa i nedostižna mladost.
Ma ,sve što je protiv prirode je ružno.
Evo , pogledajte djela Fidije, Botičelija , Goje . Imal’ sekunde plastike i sintetike u njihovim tijelima? Ma ne morate ni savršenstvo njihovih divea i oblost i ljepotu njihovih stomaka gledati ; niste voajeri .
Recima zaigrajte pokera sa nekom svojom ljepotom. Nema veze ako ne zna. Tim još bolje. Čak i ako zna , intuitivno će izgubiti igru. Takav joj usud nanijećen . Mora izgubiti ; kad tad il sad pa sad. A i nije fol igrati običnog pokera i u lovu. Kažu kocka je zabranjena , ali ne zbog toga . Već kako ćeš igrat u lovu kad je ljubav u pitanju. To hablećine redovno rade , i gube i plaćanju
Znači mora se igrati striptiz poker. Anlaišete li? Ko gubi taj ima da se skida. Halju po halju. Joj miline ljudi moji . Dio po dio ljepot bisernog tijela pukne srećnika posred čelenke i mozak se devraniše i ne vidi ništa osim te galaksije ispred sebe .
Svako normalan zna št se nalazi u centru svake galaksije. Zato tu pamet nećemo širiti , nismo frajeri . Ko zna , zna. Daklen , ta bjelina se u svaki damar zabezeknutog insana zavuće i on bleji ko da se nekom čarolijom pred njim stvorila bjelokosna , mramorna Fidijina Afrodita , ili se dešava Rođenje Venera ili je zalegla Gola Maju.
Taka se vama prisnila vaša Ljuba.
A stomak ljudi mili .Tako lijep , bjel , podatan , nježan i obal do uzvišene ljepote , raskoši i savršenstva od koje zastaje dah. I pred takvim bićem se osjeća samo uzvišena ljubav i osjećanja . Jer te ljepote su predstavljena kao mitska čarolija ; žena majka , žena dijete , žena prijateljica , žena ljubavnici, žena insanska galaksija .
I oni nama zemlja ravna .
Kako će boni niti ravna kad nalikuje trudnoj ženi koja u svojoj ljepoti , u sebi , u svom okruglom stomaku nosi jedan čirav svijet .
Kako će boni biti ravna kad je Zemlja uvijek bremenita od ljepote i rađanja prekrasnih bića , na radost hajvanskih insana , a ća se mere i hablečina. Ima ih pa im se ponekad neka vijuga prosvijetli. Inače ko da nisu ni živjeli.
Što bi poete rekle:
Hablečina jednom i mrtvac jednom , ali zauvijek.
U prevodu :
Bolje biti hablečina nego mrtvac .Jes kako ne? Hablečine i ne znaju da su mrtvi , a mrtvac će jednom oživjeti i zaplatit za ono šta je radio .
Nije me briga
šta je vanka mrkla noć
boli me
moj voljeni neće doć
O, osmeh, prvi osmeh, osmeh naš.
Kako to beše isto:
udisati miris rascvalih lipa,
slušati tišinu parka –
pa tada najednom podići oči,
pogledom se sresti
i čuditi se sve do osmeha.
U tom osmehu
beše uspomena na jednog zeca
što je do malopre skakutao po travi;
to detinjstvo osmeha beše –
već ga ozbiljnije kosnu kretanje labuda,
koga smo videli potom kako na dva dela
večeri neme ribnjak polovi.
A krošnje –
svojim rubovima prema čistom,
slobodnom, već sasvim budućem noćnom nebu,
ocrtaše rub osmehu ovom
prema ushićenoj budućnosti na licu.
Vrijeme neumitno leti ,
decenije zbrajam
a ljubav i uspomene
u djetinjim srcima
još uvijek
sjajem zviježđa plove
Milo moje
optužujem Te
za ljepotu i milost .
dobrotu i čednost
i neizmjernu ljubav
ljubavi moja,
najljepše proljeće života moga .