Autor
Hajro Šabanadžović
Krajolik u vrtlogu Tako jednostavno
Roze proljeće Proljeće u žutom
A gdje sam ja Gore u vrhu na strani srca
Svjetlost i jabuka Valovito
Raspršeni snovi Travke i poljsko cvijeće
Treptaj Simbioza
Biće neko nejako
u gradu bilo kom
zemlje nam mile
u vaktu bilo kojem
savim obično je
nerazumno biva
vrišti a proklinje
zlo se sprema
niko ne vidi
zlo se sprema
ne obraćaju pažnju
zlo se sprema
dan i noć
zlo se sprema
svi pognuli glavu
šta da se radi
biće nejako ramenima sliježe
u tugi svojoj
bježi od zla
jedinu mogućnost zagrli
umorno klekne na serdžadu
skrušeno dotakne pod glavom
drhtavo širi ruke
ponizno gleda uvis
molećivo
Boga Jedinog doziva
oprosti i pomozi nam
101
Hoće li zbilja doći „Zora“?
Zar takvo nešto ko Dan ima?
Bih li ga vidjela s planina
Da visinom sam – ista s njima?
Ima li perje kao Ptica?
Ima li noge ko Lopoči?
Jer li rođen u krajevima
Koje mi nisu vidjele oči?
O Učenjače! O Mornaru!
O Mudrače sa neba, kaži!
Gdje da maleni Hodočasnik
Mjesto s imenom „Zora“ traži?
Majka govori Hristu
– Jesi li moj sin ili moj
Bog? Raspet si na krstu.
Kako ću sad domu svom?
Kako ću preko praga,
Ne shvativši šta to bi:
Jesi li moj sin il’ Bog?
To jest, mrtav si ili živ?
Odgovor on joj sprema:
– Mrtav il’ živ da sam,
razlike, ženo, nema.
Bio sin ili Bog, tvoj sam.
Sweet Lullaby (Baegu)
Sasi sasi'e ko ta ta'aro
Ko hai he hange bora'e kiko liono
Itam wa orena korai lo ‘aila
Elai tandera sa'e tamate'o ‘ae
Sasi sasi'e ko ta ta'aro
Ko hai he hange bora'e kiko liono
Tamatau wa ne'i nita se'a wa ‘ula
Elai tandera sa'e tamate'o ‘ae
Slatka uspavanka
Malo dijete, malena budi tiho
Iako još uvijek plačeš
Tvoj otac nas je napustio
Zaštitite starost ,sačuvajte siročad.
Malo dijete,malena budi tiho
Iako još uvijek plačeš
Tvoj otac je otišao u drugi svijet
Sačuvajte starija bića, zaštitite siročad.
Šta se desi sa snom koji se ne ostvari?
Da li se osuši,
Kao zrno grožđa na suncu?
Ili se zagnoji kao rana –
I onda gnoj iscuri?
Da li smrdi kao trulo meso?
Ili se stvrdne
Kao slatkiš sa šećernim sirupom?
Možda se samo savije i nisko spusti,
kao pod teškim tovarom.
Ili eksplodira?
Ako ikada pomisliš da odeš ti
kada te talasi krivnje navedu
na putanje koje nisu naše
ostavi mi dovoljno milovanja
da te mogu čvrsto zagrliti
u noćima koje mirišu na tebe
Ako ikada pomisliš da odeš ti
kada te vjetrovi ljutnje navedu
na pute kojim nismo hodili mi
ostavi mi dovoljno poljubaca
da mi griju umilne snove
u jutrima koji se rađaju sa tobom
Ako ikada pomisliš da odeš ti
kada te neumitnost odvede
na razdvojbu puta naših
ostavi mi dovoljno ljubavi
da mi daju malo snage
da krenem za izvorima tvojim