Pisali smo o svjetlosti i bojama. Kada nam se boje i svjetlost u snovima jave to nam govori da smo sretni ljudi. Samo sretnici sanjaju boje. Svi sanjamo boje, samo se većina ne sjeća obojenih snova.
Kada ih zapitate kakve su te boje, slegnuće ramenima. Neki će biti zbunjeni, a opet neki će se počešati po glavi rukom iznad uha na suprotnoj strani i obješenjački izreći samo jedu riječ:
Valeri.
Jesu puno rekli, svaka im čast.
Neuki ljudi se nisu susreli sa tom rječju.
Neke je život vodio stazama gdje je značenje te riječi suvišno. Obično u tom svijetu postoje samo nijanse kiča i šunda.
U medijima se pripjevaju besmislice, naručena i podmetnuta slova; njima je glavna lova.
Svaki dan postaje isti; dosadan , slijep ,tmuran smogovit.
Vidite ljude, šeću ulicama, na lica im nema osmjeha ni radosti. Neki nose burke i zarove,neki maske.Na isto mu dođe.Sakrivaju se ljudi od života.
Samo neke smrknute i zabrinute sjene trepere nad bićima koja nekud žure.
Nemaju vam oni, mili naši, vremena za svjetlost i boju.
Ko će još ganjati ili sanjati valere. Nalet vas bilo.
Ali ipak…
Jedan umoran čovjek, jedna teška žena sa dva cekera u ruci, kući se vraćaju usumrak. Imaju kuluk koji je tanko plaćen i nepodnošljiv. Na vratima ih čeka djetence i mazno se privija uz njihove skute. Sumnorni dan svakodnevnice biva obojen svjetlošću i bojama. Mali valeri titraju u srcima i duši.
Zato se živi i vijedi muku tegariti.
Jedno kišom orošeno biće, na raskršću promrzlo stoji, pored ohrndanih gelendera i minute ko časove broji. U ruci mu cvjetak, u srcu je ljubav. Čeka dragu koja se upravo pojavljuje. Kosa joj leprša , osmjeh joj kišu razmiče. Ona se u zagrljaju smiruje, dok poljubce dragom daruje. Njima se čini da je sve svjetlost i boja.Poljubac je tek jedan valer u nizu onih koji će slijediti.No to su samo njiihovi valeri i naše dalje prisustvo bi ih možda malo uprljalo.
Dva bića pored tople vatre sjede, drže se za ruke i jedno drugom smežurana lica dodiruju. Njih dvoje su godinama sami. Oh, imaju djecu, ali ih put u tujinske zemlje odnio. Neka , nek su samo živa i zdrava. Njima će biti dobro.Zajedno su i ne previše umorni.Vremešnosti ima uspomene da ih hrane i griju. Puno je u njima svjetlosti i boja, dovoljno za više života.Samo ih valeri pomalo bune.Čovjek je čovjek i ponekad nescjesno pravi greške.Starost ih sada čeprka,da na miru odu tamo gdje svi moraju ići.
Sve je izmješano i duše djeteta, oce i majke. dječaka i djevojčice i brižnih staraca naprosto lebde,uronjene u svijetove svojih iluzija.Za njima se svjetlost,boje i valeri lomataju i nad njima neprimjetno bdiju.
Jedan čovjek koji pisaću mašinu za drugu ima, uzima Blekijev pojmovnik i traži stranicu na kojoj je podvučena riječ:
Valer
-nijansa,najtananija nijansa u umjetnosti,sredstvo za modeliranje forme (svjetlost, boja); valer je sve; i sjena i svjetlo čak i boja gdje tama nosi (postaje) kontrast;
-ljudi valer obično vežu za boje, međutim on se kao izraz i forma udomaćio u svim umjetnostima,
-valer pomaže da se pokažu promjene na površini slike, opisa, sklupturi definiše udaljenost,
-valer određuje kvalitet prizora prigušujući grubost izraženih tvorevina; on je objedinitelj ekspresija i impresija, kompletan nadrealizam i sva umjetnbost vrvi od pojma valer i njegove upotrebe,
-od valera i u vizuelnom i u poetskim smislu zavisi sve: on više nije samo mjera svjetlosti, on je sitna skoro neuočljiva razlika u tonalitetu,boja,muzike, poetike;jedva primjetno nijansiranje bilo likovnog bilo poetskog izraza
-valeri slikaju nečiji život; što ih je više, to je život bio vredniji življenja
P.S-
I molimo vas, danas nemojte dopustiti ,da vam dnevni mediji u blagdane i dane svagdašnje banu u kuću, među vaše boje, svjetlosti i valere.
Oni bi vam unjeli krv kojim neljudi rijeke ,zemlju i mora boje. Ili bi vam dočarali kolone izgladnjele dječice što umiru od gladi. Ona nikad nemaju vremena za život i ljubav. Tamo je smrt iskupljenje. O tim sumornim nijansama pišemo svakodnevno.
Ali kako reče Krstitelj: to je jecajući vapaj izgubljenog u pustinji zla.
