Autor
Hajro Šabanadžović
Zlaćano nebo Usplahirenost
Zaleđeni đardin Ogoljeno drveće
Krvava Mjesečeva putanje Zlaćani ružičnjak
Pahuljice i ljubičice Zlaćani đardin
Krhko isijavanje Mjesečeva čipka
Jednog dana
ti ćeš me naučiti
kako…
Šta ću
Koljena ne klecaju
Samo što nisu
Mogu izdurat
Dosta tanga
Prepješačit’ do oceana
bez daha do dan
Do violetnih
svijetlijih ljubičica
Samo da bi…
Srce pjevalo
Muzka je dobra
Al mozak
Ko i muzika
ever grin
duši njenoj se klanja
sa mojom tuguje
jer…
Sjećam se ove teme
Davno je to bilo
a kao prošlog prolljeća
Tišina i sni
Nada je…
Školjka na pješčanoj obali poče
u suncu da se sjaji
Zbunom lovorike i bajama javi se
sjeverni vjetar
Na limunovu stablu zamirisa jače
bijeli cvijet
Sve prisutnije se tada čuše glasi
drevnog vremena
Galebovi evo već dugo kruže okolo
budućeg kretanja
U srebrnoj pjeni probuđenog mora
izda se boginja
Krajnji je čas zbiljski shvatiti
vlastitu odsutnost
I zakoračiti u one neizvjesnosti
provalije
U samom
sebi
Не для тебя
Не для тебя придет весна
Не для тебя Дон разольется
И сердце девичье забьется
С восторгом чувств не для тебя
Не для тебя цветут сады,
В долине роща расцветает –
Там соловей весну встречает
Он будет петь не для тебя.
Не для тебя журчат ручьи,
Бегут алмазными струями.
Там дева с черными бровями –
Она растет не для тебя.
Не для тебя придет пасха,
За стол родня вся соберется,
Вино по рюмочкам польется –
Такая жизнь не для тебя.
А для тебя кусок свинца
Он в тело белое вопьется,
И слезы горькие прольются –
Такая жизнь, брат, ждет тебя.
Za tebe je komad olova
u tijelo bijelo da zajauče
I gorke suze liješ
Takav život, brate , čeka tebe .
И слезы горькие прольются –
Такая жизнь, брат, ждет тебя.
Nije za tebe
Ne dam ti da priđeš proljeću
Nije za tebe da se preliva
Djevojčko srce se zatvara
Najnježnije osjećanja nisu za tebe
Nisu za tebe cvjetanja đardina
U dolini rascvjetanih gajeva
Gdje slavuji ispunjavaju proljeće
Njegov poj nije za tebe
Nisu za tebe žuboreći potoci
Let dijamantnih oblaka
Ni ona dama sa crnim obrvama –
Ona cvijeća nisu za tebe
Nije za tebe dolazeći uskrs
Kad se za stolom rodbina skuplja
A vino se sipa u čaše
Takav život nije za tebe
Za tebe je komad olova
u tijelo bijelo da zajauče
I gorke suze da liješ
Takav život, brate , čeka tebe .
I gorke suze da liješ
Takav život, brate , čeka tebe
pB
Zasnovah svoj svijetli raj
Okruživši se palisadom
I dodje u plav,divan kraj
Mama,da traži svoju radost.
“Gdje si mi ,sine,gdje?”-Tišina
Nad tarabama sunce zri polako
I grije sigurnim zrakom
Dolinu slatkog rajskog vina.
A majka brižno obilazi
Zavjete moje i tratine
I opet zove:”Gdje si sine”-
Pazeći cvijeće da ne gazi…
Da l ona zna da je tišina
Zato što zri u tom plotu?
Što neće prošlu ljepotu
Onaj ko proba rajskog vina.
You will never know
It breaks my heart ’cause I know you're the one for me
Don't you feel sad there never was a story
Obviously it never be
You will never know
I will never show
What I feel
What I need from you no
You will never know
I will never show
What I feel
What I need from you
With every smile comes my reality irony
You won't find out what has been killing me
Can't you see me, can't you see?
You will never know
I will never show
What I feel
What I need from you no
You will never know
I will never show
What I feel
What I need from you
No no no no you will never know
I will never show
What I feel
What I need from you no
No no no no you'll never know
No no no no you'll never know
No no no no
Love me love me love me love me no
You will never know
I will never show no no no
What I feel
What I need from you no no no
You will never know
I will never show no no no
What I feel
What I feel
What I feel
What I need
What I need from you no.
Nikada nećeš znati
Srce mi se slama jer znam da si ti jedini za mene
Zar ne osjećaš tugu za priču koje neće biti
Očigledno je nikada neće biti
Nikada nećeš znati
Ja nikada neću pokazati
Ono što osjećam
Ono što ja želim od tebe , ne
Nikada nećeš znati
Ja nikada neću pokazati
Ono što osećam
Ono što ja želim od tebe
Sa svakim osmijehom dolazi realnost moje ironije
Nećeš saznati o onome što me ubija
Zar me ne vidiš, zar ne vidiš?
Nikada nećeš znati
Ja nikada neću pokazati
Ono što osjećam
Ono što ja želim od tebe , ne
Nikada nećeš znati
Ja nikada neću pokazati
Ono što osećam
Ono što ja želim od tebe
Nikada nećeš znati
Ja nikada neću pokazati
Ono što osećam
Ono što ja želim od tebe
Ne,ne , ne , ne nikada nećeš znati
Ja nikada neću pokazati
Ono što osećam
Ono što ja želim od tebe
Ne, ne, ne, ne nikad nećeš znati
Ne, ne, ne, ne nikad nećeš znati
Ne, ne, ne, ne
Voli me voli me voli me voli me, ne
Nikada nećeš znati
Ja nikada neću pokazati, ne, ne
Ono što osjećam
Ono što želim od tebe, ne, ne
Nikada nećeš znati
Ja nikada neću pokazati, ne, ne
Ono što osjećam
Ono što osjećam
Ono što osjećam
Ono što mi treba
Ono što želim od tebe
U ogromnom gradu noć je – teška
iz sanjiva doma idem bez – smeška
i ljudi misle: žena ili ćerka
a ja samo pamtim: noć je teška.
Julski vetri mi metu put
i negdi muzike u oknu – prut.
Do zore vjetar postaće – žut
kroz tanke zidove grud u – grud.
Eno crne topole u oknu – blesak
i zvon s tvrđave, u ruci – cvet
i korak za tobom što nije – klet
i ta senka moja, a mene – nije.
Svetiljke kao zlatan đerdan
noćnog listića ukus – slan,
skinite sa sebe što nosi dan
shvatite, ljudi, ja sam vaš – san.