Tvoja i moja Najn i moje Ne
Nedostaje mi ta mala Najn
onaj mali vlažni poljubac
što nosi tračak nade
da ti si njena majka.
da nije sanjano
da sam te na trenutak sreo.
volim tog Anđelčića bezuslovno
zahvalan sam toj miloj mrvici
što se časak na pijesku sa mnom igrala.
zahvalan na igri i šamarčiću
pod onim istim Suncem i Nebom,
na onom istom moru i pjesku
gdje bjesmo ti i ja.
deset godina kasnije
poslije plaveti tvoje i moje Najn
sam dobio svoju Najn.
plava ko sunčev sjaj
mila ko ljubav
nježna ko snježna pahulja
i tatina duša
prva riječ joj bješe ne
mo'š misliti
na isti način je kanticu nisila
prste savijala
tati šamarćiće pokjlanjala
pod istim našim sunce i morem
gdje tren živjesmo ti i ja
poljubce darivala.
I sina i nju sam u momentu začeća zavolio.
takve stavri i znanje su od Uzvišenosti darovane.
ne treba ti ništa više.
Čini se.
čovjek se rodi nezahvalan
Jer ti?
A ti?
Da vječna ti!
Ne činiš se se dalekom,.
nikad nisam pogledao kćer
a da se nisam sjetio tebe
mile Najn.
takav mi usud bio.
sprva je bolno bilo
kasnije se navikneš
skoro
sada imam tri radovanja
svakog dana.
o djeci ne mogu da ti pričam
oni su nova bajka
ti si daleko
moje prvo radovanje.
ti i ja milo moje
rastajući se noću
okivali smo ljubav čeličnim alkama
na crnačkim trgovima ljubavi
gdje ljubavnicu prodaju
ljubavnika bacaju u more
povrijeđeno mu srca
mila moja
sjećaš li se one urote anđela.
Sunce je bilo dašak milosti
Mjesec urotnik
Zvijezdice saučesnice
Maglice svjedoci
Bolero opsjenar
more oblaci i vjetar samo krajolik
za sakrivanje
ti i ja žrtve okivanja
dokovima ljubavnim
moji ožiljci su još uvijek sasvim svježi i jasni
rane otvorene produbljivane godinama
jer
sve ove godine nisam uspio da te pronađem
i ne znam šta je sa tvojima
rastanci su deo života.
tebe mila moja
poznavao sam samo tren
izgubih te u slijedećem
neko od kod nas kaže jazuk
neko bi vrisnuo tuga
neko bi pomislio na bol
ja kažem imao sam sreće
imma jedna knjiga života
ona je zapisala život svakog čovjeka
sva njegova djela
dobra po dobroti
loša po zlu
činjenje ne činjenje
zvuči previše fatalistički
optimistima beznadežno.
nije veruj mi
samo je vrlo vesela
vrlo tužna
jer sve je u parovima
knjiga je savršenstvo znanja
pripovjeda – čovjek je tvorac svojih čini
djela su život života.
laicizam sagledava zakutak
Zamisli da ima neko uzvišeno Biće
koje može sagledati stvari
dešavanja od početka Univerzuma
do njegovog kraja
Tada shvataš koliko je laka spoznaja
život bića čiji život ne traje ni tren
u pojmanju tog vremena
pa se hvataš za svaki djelić sna
koji lebdi na prtinama ljubavi
jedina moja
ništa se ne brini
tebe sanjam svaki dan
i bdijem
u mirisnim đardinima moje duše
tvoju sam zakatančio
Tako zapisano!
