Bleki – Djeca ( Tvoja Najn i Moje Ne )

 

Tvoja i moja Najn i moje Ne

 

Nedostaje mi ta mala Najn

onaj mali vlažni poljubac

što nosi tračak nade

da ti si njena majka.

da nije sanjano

da sam te na trenutak sreo.

 

volim tog Anđelčića bezuslovno

zahvalan sam toj miloj mrvici

što se časak na pijesku sa mnom igrala.

zahvalan na igri i šamarčiću

pod onim istim Suncem i Nebom,

na onom istom moru i pjesku

gdje bjesmo ti i ja.

 

deset godina kasnije

poslije plaveti tvoje i moje Najn

sam dobio svoju Najn.

plava ko sunčev sjaj

mila ko ljubav

nježna ko snježna pahulja

i tatina duša

 

prva riječ joj  bješe  ne

 

mo'š misliti

na isti način je kanticu nisila

prste savijala

tati šamarćiće pokjlanjala

pod istim našim sunce i morem

gdje tren živjesmo ti i ja

poljubce darivala.

I sina i nju sam u momentu začeća zavolio.

takve stavri i znanje su od Uzvišenosti darovane.

ne treba ti ništa više.

 

Čini se.

 

čovjek se rodi nezahvalan

 

Jer ti?

A ti?

 

Da vječna ti!

Ne činiš se se dalekom,.

 

nikad nisam pogledao kćer

a da se nisam sjetio tebe

mile Najn.

 

takav mi usud bio.

sprva je bolno bilo

kasnije se navikneš

skoro

 

sada imam tri radovanja

svakog dana.

o djeci ne mogu da ti pričam

oni su nova bajka

 

ti si daleko

moje prvo radovanje.

 

ti i ja milo moje

rastajući se noću

okivali smo ljubav čeličnim alkama

na crnačkim trgovima ljubavi

gdje ljubavnicu prodaju

ljubavnika bacaju u more

povrijeđeno mu srca

 

mila moja

sjećaš li se one urote anđela.

Sunce je bilo dašak milosti

Mjesec urotnik

Zvijezdice saučesnice

Maglice svjedoci

Bolero opsjenar

more oblaci i vjetar samo krajolik

za sakrivanje

ti i ja žrtve okivanja

dokovima ljubavnim

 

moji ožiljci su još uvijek sasvim svježi i jasni

rane otvorene produbljivane godinama

jer

sve ove godine nisam uspio da te pronađem

i ne znam šta je sa tvojima

 

rastanci su deo života.

tebe mila moja

poznavao sam samo tren

izgubih te u slijedećem

 

neko od kod nas kaže jazuk

neko bi vrisnuo tuga

neko bi pomislio na bol

ja kažem imao sam sreće

 

imma jedna knjiga života

ona je zapisala život svakog čovjeka

sva njegova djela

dobra po dobroti

loša po zlu

činjenje ne činjenje

zvuči previše fatalistički

optimistima beznadežno.

 

nije veruj mi

samo je vrlo vesela

vrlo tužna

jer sve je u parovima

 

knjiga je savršenstvo znanja

pripovjeda – čovjek je tvorac svojih čini

djela su život života.

laicizam sagledava zakutak

 

Zamisli da ima neko uzvišeno Biće

koje može sagledati stvari

dešavanja od početka Univerzuma

do njegovog kraja

 

Tada shvataš koliko je laka spoznaja

život bića čiji život ne traje ni tren

u pojmanju tog vremena

pa se hvataš za svaki djelić sna

koji lebdi na prtinama ljubavi

 

jedina moja

ništa se ne brini

tebe sanjam svaki dan

i bdijem

u mirisnim đardinima moje duše

tvoju sam zakatančio

 

Tako zapisano!










											
Bookmark the permalink.

Komentariši