Ego . mržnja, kompeksi i ogorčenje su poslijedica praznog života. Prazan život je alter ego ljudi koji uprkos svim činjenicama , dokazima uporno guraju u prvi plan sbvoju neinteligenciju i neukost.
Od tisuću ispitanika njih 998 će vam gvoriti i pametovati o životu. Onaj hiljaditi će zaustiti da nešto kaže i odustati i žurno krenuti naprijed . A onaj jedan jedan će odmahnuti rukom i reći da nema vremena za gluposti i krenuti za prethopdnim.
Ovo nema veze sa pitanjima koje je boje trava ili nebo jer to je individualna percepcija. Isto tako nema veze sa dugovječnosti. Ima veze sa životom i njegovom kakvoćom.
Ko traga za smislom života taj uglavnom propusti život. A hrabre i inteligentne jedinke jednostavno nemaju vremena raspravljati se sa magarcima jer život nikoga ne čeka , samo odi dalje bez pardona .
Ako se ne živi isto kao da ne postojiš. Neki kreten je rekao : Mislim dakle postojim. Joj ublehe kažu mahalaši i dodaju: Živom dakle postojim.
Ako se ne živi isto kao da ne postojiš.
Ali to nije sve.
Neuki (oni koji nisu sposobni razumjeti istinu ) se udruže sa onima koji su zaslijepljeni egom , mržnjom i kompleksima ( ogorčenje praznoćom života ) želeći biti u pravu i kada su svjesni da su fulali istinu (život ).
Život je jedino mjerilo vrijednosti prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Pogled u budućnost nam govori da je prošlost bila milostiva,a život (sadašnjost) prelijep.
Kada neukost i komleksi postaju bučni i nerazumljivi , razum se povlači . Mir , tišina i guštanje u čarima života vrijede više od svih nebitnih prepirki i šupljanja.
Zragahzći za smislom života ljudi ne shvataju svoju neukost ; ko su , šta su i šta žele. Kako takvi ljudi mogu drugom savjete dijeliti i govoriti ko je i kakav je .
Takvima oduzmi mobitel, kompjuter i televizor i shvatiće ( ako im neukost i ego odzovole ) svu ispraznost svoga bivstvovanja.
No , molim , oprostite mi moju eventualnu neupućenost i smaranje , jer ponešto znam , a mnogo više toga ne znam i još uvijek učim .
Vidimo provriše vam mozak pričama o autorstvu.Ko vele to je izvor novinarstva,a oni su novinari.
Biti novinar ne znači biti svjestan ni po jednoj odrednici.To jedino može biti znak da su se ukrcali na vlak kojem je mašinovođa vlast.
Kad bi ih upitali šta znači autorstvo natakarili bi neku nesuvislu definiciju koju mi ne bi razumjeli. A to sigurno ne bi bila validna definicija.
Mi vam nismo teoretičari i prepisivači, pa ćemo vam o autorstvu pričati onako ljudski i konkretno.To se najbolje radi tikanjem.
Čitamo i prelistavamo portale i medije svakodnevno.
Pročitamo rečenicu dvije ,slegnemo ramenima i to je sav naš komentar na pisanje portalđija i “novinara”.Takozvanih novinara. Isti i isto pišu i za matične kuće.
Hajde,računamo to su neka djeca koja se uče zanatu i rade kako im se rekne.Šta će,djeca moraju slušati, iako mnoge stvari rade bolje od nadređenih.
A nadređeni ,pojam plagijat zabunom preveli : blago jato , što mu znači narod pun “glupaka” i neće skontati šuplju priču.Nisu li oni nasljednici post moderne?
Mi skontali da plagijat potiče od latinskog glagola plagiare koji znači oteti.To znači opljačkati tuđu umotvorinu.Ali šta mi znamo.Nismo postmodernisti.
Mladi se nadaju da će jednog dana moći slobodno da pišu šta žele.
Jes ,naravno ,mogu to.
Ako imaju svoje portale.A ako imaju svoje portale ili im babo krade državu ili ih država finansira radi baba.Ni tada oni ne mogu pisati šta žele.Moraju pisati šta im babo ili insuitucije kažu.
Oni drugi kojima babo ne krade, takođe mogu biti autori,ako im Lutrija BiH pokloni bingo.To znači nikad.
Okrenemno se kolumnašima,mislimo ljudi imaju svoje stubce , valjda imaju šta reći.Oni pokušavaju da šupljom pričom nametnu neke svoje mentalne sklopove ,koji sa umom imaju veze ko Mara sa nečim.
Oni koji pišu za čitaoca kojeg ugnjetavaju , spašava to što ne moraju da čitaju ono što pišu.Inače bi , sami sebe , morali proglasiti ludim.
Jok ,nemaju ama baš ništa reći.Sve prazno i samo još praznije, koliko se to može biti.Porazno da ne može poraznije.Njih u njihovim školama nisu učili o smislu,temi,predmetu ili funkciji pisanja.Ali to je samo djelić izražavanja.Ostatak je atavističko naslijeđe poimanje života.
Ako su nečiji preci ili barem babo: prangijaši,guslari,četnici,ustaše ili hajdučki pljačkaši o čemu ono može pisati.Da oni su nedefinisani rod. Pogledajte im izgled,frizure,lik i gard.
Riječ sluša samo onoga koji je u harmoniji sa Bogom jedinim,Milošću i Ljubavlju. A toga veoma rijetko ili nikako ima na medijima.
O stvarima o kojim bi lepršavo mogli pisati: ubistvima,krvi,čerečenju, silovanjima i pljačkanju naroda nije im u interesu.Treba se malo primiriti.
Autor ne piše radi sebe samog.On piše radi “glupog” čitaoca.A svojim pisanjem pokušava da ga napravi još i budalom.
Njaki ,muzičar njače o muzici.Njemu u mladosti najveći idol bio recimo: Mišo Kovač. Imao on Indexe, Zaima,Kemu;Maka,Mešu ,nećemo nabrajanja.Sve je to čista poetika i muzika. A taj neki “autor” nekog polovonog nacionalistu u srcu nosi i ne zaborvlja.
Pregrmjeli bi to ,ali se ni u muziku ne razumije , a hoće da bude smiješan. A krampa nam smješnija. I svaka mu čast što jest, jest .Nepismen je i priznaje to. A kada nekrologe piše ,ko da je riječ o nekoj trač partiji bez veze, u kojoj su on i njegovi glupavi vicevi glavni sudionici.
Opet jedan drugi ima ; ne možeš mu pobjeći od korijena “bošnjačkih”. Od Plav ili Gusinje mu pismenost došla.Ono “od”znači tri četiri cigar pauze ,minimum, do nabrojenih kasabica bez asvalta.
Pošto ovi mlađi ne znaju šta je cigar pauza,a stariji zaboravili,a neki neće da se sjete jerbo stid ih korijena;mi vam moramo objasniti.To vam je napriliku vako.
Spremite se vi na polugodišnju fasungu u grad. Konja ,jal magare uprtite na leđa ili pješe.Jok bolan šalimo se ,gdje će hajvan hajvana uprtiti na leđa; satro bi vas.Zajašete ili pješe i prema prvoj palanci.
Mora se prije svanuća krenuti,i hoditi, jer na konju i magarcu ima ličnih potrepština.Prvo cipele i ljudske čarape.Ne možeš u opancima ili kalošama u grad sići.Zatim ogledalo, češalj, safun,peškir, ( može i neka krpa od stare haljinke),pribor za brijanje i potkovica za sreću.
To su vam manje stvarčice .Krupnije su jastuk,oka luka i po oke češnjaka,kanister mlaćenice i koji suhi rogač ili mušmula.I obavezno šator odnosno kišobran.Ali samo crni.To je znak gospodstva.
No ,da skratimo, cigaret pauza se radi na svakih sat,sat i po, dva hoda.Jer đabe vam i konj i magare,pa čak i auto kad u tim vukožderinama ni koza nije put utrla.
E sad vi izračunajte koliko je to sati pješaka.Otegne se čitav dan.I oni nama došli prodavati murafe. Neće moći.
Evo recimo u onom bajatom Dnevnom avazu nama žao bilo onog novinara od glasa Vlastimira Mijovića. Njega , ko malo dijete pred sebe stavi onaj stranac Radonjčić. To je onaj koji bosanski jezik govori lošije od bilo kojeg visokog predstavnika i diktira mu šta će i kako će pisati.
Mijović ko fol glavni i odgovorni urednik,a njega uređuju čovjek koji ni njegov jezik ne zna. A i svoj zamuckuje.U novinama , za tog redovnog nacionalističkog i inog ( normalno ne poštenog ) talđiju, mogu raditi samo ljudi, koji se u jezik razumiju manje od njega. Tako su mu urednice žene sa sekretarskom školom, a urednici muštre kojima je udarna vijest: jel’ se ko razveo ili napio. Ovo je njihovih pet minuta.
Identična stvar, kao u dnevnom glasu papanluka, je i u svim ostalim medijima. Polupismeni pljačkaši ili slugani nacionalista,vazali troglavatog predsjedništva ,nam pamet sole i nude poganluk žute i neke svoje,blijeđe od blijeđeg , štampe .
Više ljudskosti, hrabrosti i ljepote ima u jednoj Lamiji Mehmedović ili djevojčici,amerikanki Amber Mc Danijel nego u svim kolumnistima bh portala.
Nacističke loknice, određene sepetarovske,sada kroatjanske gospojice i slične njoj smo već smo već pominjali i nećemo se više poganiti.A oni nisu svjesni svog halnog smrada već i dalje sipaju svoj jed iz srca.Brane se da nemaju para za toalet papira ,da obrišu labrnje opoganjene uvlakušama do ramena.
Svaki čestiti blog ili web stranica je ljepša,nadahnutija,i hrabrija nego bilo koje novine ili portal.
Mediji javnog mnijenja su u službi haračlija i pljačkaša.Uškropili ih,otfikarili im bijele bubrege, koje nisu ni imali.
U prethodnom dijelu smo pisali te neke crtice o jadu bh novinarstva.Ne znamo zašto smo trošili riječi.Nije to ni novinrastvo. Svaka tračaruša bi živopisnije prepisala i ispričala ono o čemu oni pišu.
Mara Gatara bi pismenije i jeftinije gledala u šolju,a Mara Daskara poetičnije preslagala daske za blanjanje i tesanje.
Dajte učenicima viših razreda osnovne škole teme koje se obrću na medijima i vidjećete šta značio poetsko i iskreno pismenije.
U ovom drugom djelu se obraćamo baš tim generacijama koje tek u život kroče ,jer je za “ljude od pera tabloidskog” kasno da dođu pameti i nešto nauče.
A ope’ , nikad nije rano početi učiti nešto što može zatrebati u životu.
Autorstvo!
Ako autorstvo hoćeš pokazati ti moraš biti:
1.Hrabar
To znači bijeli bubrezi kitovski, nije važno ako je autor ženska. Evo recimo imala ih Lazarevska, ali je iz igre ispala i izgubila se iz vidnog polja.Kažu sad uglavnom čitabe piše. Šteta,fale nam reske i pametne riječi.
Ne možeš imati nubrege veličine bibera i autorski rad praviti. Biber služi za začiniti bile bubrege , ne za novinarsko takarenje.
2.Uočiti metu ili temu
Bolje metu nego temu. Ako imaš metu teme se same nižu. Ako imaš temu samo te u opširnost bez konkretnog može odvesti. Ništa tema bez mete. I ništa meta bez teme.
Isto ko bjeli bubrezi bez bibera. Hoće se reći, promisliti o kome se i šta se želi pisati. Dileme isključiti. Nemoj da ti tema sitna riba bude.
Sitna riba se brzo usmrdi i možeš se pozdraviti sa autorstvom i sa radom.
Što krupnije riba to veći problemi i glavobolje.
A tu li smo čekali autore!
Vi se se za hojadanu plašite. Kod nas u mahali hojdanom zvali i anamo onu i nos.
Ako se plašiš, iz autora se ispiši,jer strah izaziva drhtaje, pa su slova nesigurna i mlitava, a sve što je mlitavo, osim šempita i krempita, može i tulumbi , nije za takarli novinarstvo.A ni za žene,hoće se reći za život.
3.Lično informisanje
O temi ili meti o kojoj pišeš moraš znati više i od teme i od mete.
Danas je to bar lako. Poglabaš gugle, natakariš ga i on jadnik nema kud sve iz sebe izbacuje i cvili; joj,mamo mamice.
Ako ti to nije dovoljno ima tu lijeka: tračevi su glavna razbibriga ovog svijeta. Njih zanemari, uglavnom lažu i na njih naivni padaju. Od čega bi google i njegova rogata braća tako bogato živjeli.
Dolazi onaj teži dio. Glavne, vjerodostojne infromacije se nalaze u bibliotekama i arhivima.
E ,od toga današnji autori ko od matematike bježe. Ko je lud bilo šta učiti kad može tuđe prepisivati.
Kod prepisivača je na najvišoj cijeni citatnost i krađa tuđih riječi i misli. Malo pricrvljiš tuđi tekst i rodi se neki novi kretenski hibrid.
Ovo što smo kaz'li nas dovodi do najvećih boljki autorstva.
4.Upornost, marljivot i istraživački duh i obrazovanost
Upornost nosi marljivost.
Marljivost se oslanja na istraživački duh.
Ako ne posjedujete jednu od ovih osobina teško će te dobaviti potvrdu o autorstvu. Ovo dalje ne treba obrazlagati.
Obrazovanost je spalo na niske grane kad su za glavni nauk neki ganići,izeti,od sile adžije, ilmije,pijačarska fukara i gospojice loknice,jal ex.ministar 1% ili ona nacistička bagrica. Nema tu ljudskosti ni nauka ni grama.Sve sami poganluk.
5.Nepokolebljivost i istrajnost.
To mu znači nemojte se bojati za hojdanu, takarite što više naučno znanje i furajte pravo.
Narvano učenije basne u kojoj je sve sami hajvani glavni nosioci neljudskosti i riječi:
U novinarstvu kao i u životu ne pomaže ono u krivo, u desno i u lijevo, gore i dole ako sve ne vodi u sridu.
Pošto vam je neki Mujo ili Pero ili Lero rod ; ne plašimo se za vas .Doći ćete vi tobe. Što su ti momci,naši jarani, tandarat znali sva pismenija i nepismenija ;i nisu se nikoga bojali. I dan danas se pominju njihova autorstva i suautorstva; legalna i nelegalna.
Na kraju , čini nam se iva pismenija nam liči na bačena slova,jer se kukavičluk , neukost , prepisivački i halni smrad BH novinarstva teško može slovima opisati i zaustaviti.
697* Ako se ne prihvata Božija milost i blagodati , vrijeme i život se počnu inatiti.
698* Sudba i život nikad ne radi čudne i grozne stvari. Ljudi ih rade.
699* Svi junacii nikom ponikoše. U mahalskom prevodu to bi značilo: Neuki su uvijek neznalice i kukavice.
700* Mahala skicira romane , život ih zapisuje , a sudba objavljuje.
701* Život/Usud su prelijepi i velikoduušni. Žele nam ono najljepše , što mi sebi nikad ne možemo poželjeti. Ali…imamo ( ne )sreću da smo bića koja griješe, mnogo, veoma mnogo griješe.
702* Sve zavisi od svrhe , želje i volje. Tada nemogućnosti i isprike postaju manje ograničavajući faktor.
691* Ima levata i ljubavnika. Levati misle da mogu, pa nagraišu. Ljubavnici uvijek harmonično povezuju riječi , djela i učinak.
692* Insani žele sve i to odmah, a to rijetko kome bude dozvoljeno. Valja to zaslužiti. Eh , taki su ljudi, bezrazložni.
693*Ne moraš učiti od mudraca da bi bio mudar. Moli se Bogu , budi dobar i bićeš nagrađen razboritošću.
694* Ne bacaj kam na djecu i žene , kojima se vrijeme Božojom milošću , u nježnosti njihovih čednih duša ne inati .
695* Prelijep i jednostavan je život po zamisli Stvoritelja. Samo prihvatiš milodarje koje ne presušuje ,neizmjernu ljubav , milost i dobrotu i ne treba vam ništa više. Dveri raja su vam širom otvorena.
696*Govore neznalice da bol vremenom gasne i umire prije nego mi umremo ! Eh da je tako , ali nije ! Svakim danom sve jače bije i oplemenjena odlazi sa nama na nebo na prosudbu.
685*Mahala radi neukih od slona pravi muhu ili obratno .
686* Sve je zapisano u onim zvjezdama što se nikada ne vide . Ove što ih insan svako veče kuži su navlakuša , oblanda . Da se insanski hajvani zablenu u tu ljepotu i da ne vide dalje od nosa .
687* U mahali od slona pravi muhu ili obratno . Prvi zakon teleportacije.
688* Mahalaši pojma nemaju o medicini. Osim onih koji je završe. A među doturima ima najviše mahalaša. Tako kažu-
689* Mnogo puteva Gospodnjih , koji ka insanu vode . A on najčešće bira upravo onaj pogrešni , koji nije njegov .
690* Piće bez meze je otrov . Sto bez voća sluti bolest .Akšamluk bez žene pijanka. Uz ženu idu ljubav i muzika. Pa vi vidite šta vam je raditi?
Prema dostupnim podacima Zetska olimpijada je nastala po uzoru na Sportsku olimpijadu koja se održala na Cetinju 1914. , čiji je kontinuitet u samom začetku prekinuo I svjetski rat.
Zetska olimpijada ( kao vjerovatna nasljedica Sportske olimpijade ) je organizovana po uzoru na savremene Olimpijske igre , a radi popularizacije i omasovljenja sporta i jačanja sporstke kulture u Zetskoj banovini.
U takozvanoj kraljevini Jugoslaviji Crnoj Gori je oduzeta državnost i političko-pravna suverenost i svedena je na nivo banovine.
Zetska Olimpijada je održavana tri godine uzastopno : 1925. , 1926. i 1927. godine. Međutim usljed nazinteresovanosti , slabog odziva i sportista i gledatelja , nedostatka finansijskih sredstava i organizacionih problema igre su se naprečac ugasile.
Zbog spriječenosti i vremensko-prostorne udaljenosti , ali i nesređenosti relevantne arhivske građe i literature pored opštih podataka ,uspjeli smo pronaći samo nekoliko zanimljivosti koje se mogu svrstati u dvije kategorije .
Žene na Zetskoj olimpijadi
U takmičenju na 2. Zetskoj olimpijadi, koja je održana 1926. g na Cetinju, prvi put se žene pojavljuju na javnim sportskim takmičenjima . Među imenima pobjednika na ovom takmičenju pojavljuje se i ime jedne žene: u discilplini trčanje (70 metara) pobjednica je bila Smiljka Ivanišević (JŠK “Crnogorac”, Cetinje). Naredene godine, na 3. Zetskoj olimpijadi, u disciplini trčanje – žene (97 metara) najbolja je bila Olga Popović. (1*)
2 .Fudbalski klub Lovćen je bio učesnik na Zetskoj olimpijadi 1925., 1926., i 1927. godine.
1925. FK ,„Lovćen“ je nastupio na prvoj Zetskoj sportskoj olimpijadi, Eliminisan eliminisan je u prvom kolu od kotorskog „Primorca“ (2:4).
1926. – „Lovćen“ osvaja drugu Zetsku sportsku olimpijadu. U polufinalu, bio je bolji od „Crnogorca“ (4:2), a u finalu od nikšićkog „Onogošta“ (2:0).
1927. – „Lovćen“ je odbranio pehar na trećoj Zetskoj olimpijadi. U četvrtfinalu, „Lovćen“ je savladao tim „Njegoša“ iz Berana (7:0), u polufinalu „Onogošt“ (4:2), a u finalu „38. pješadijski puk“ (4:0).
Izvori :
1* -Muzej žena Crne Gore .
Inače ovaj muzej je malo poznat javnosti Crne Gore, a osnovan je redi objedinjavanja i sabiranja dostupnih , rasutih ili zanemarenih podataka i dokumenta o životu žena u prošlosti Crne Gore.
2* Istorija ex yu fudbala /Lična karta Klubova – Fk Lovćen Cetinje