A sve , prije i poslije toga , je u Božijoj milosti.
Svima nama ON , JA JESAM unese u biće beskonačni niz milodarja i pazi na nas.
Ljubav,dobrotu,ljudskost..,sa posebnim akcentom na dvije tri posebne osebujnosti,koje mormo sami prepoznati.
Sve je ostalo je stvar izbora.
Davorin Popović !
Pjevač.
I obavezno dodati odrednicu : Indexi.
Odavno smo shvatili da samo Sarajevo grad čednosti može roditi velikane koji pripadaju isključivo njemu i dostatno svima.
Reklo bi se, u potrazi za srećeom i ljubavlju Stjepan Popović je sa sunčanog Hvara klapio,do tamo neke Bosne Zemlje Božije milosti, prkosne od sna i do tog nekog snježnog Sarajeva, da prostiš ,Grada čednosti nevinijeg od sna.
I nađe Stipan i posao, i sreću i dom.I sustiže san u liku prekrasne Tereze , čestite žene,
a mu rodi mu sina Davorina.
Moralo se tako desiti.
Nebo odredilo da se tu u srcu, u pupku , savjesti svijeta rodi Pjevač.
Bezvremenost Grada čednosti i njegove univerzalne široke skute ,u kojima ima mjesta za sve iskrene i časne ljude, je najbolje odredio potonji Košarkaš i Pjevač Davorin Popović:
” Sve dugove koje nosim u sebi prema Sarajevu, moram da pesmom odužim. Ko zna još koliko …”
Pravo izbora!
Jedan od najboljih tadašnjih košarkaša ex Yu prostora se odlučio za muziku.
Pjevač je shvatio da se jedino muzikom ,ljubavlju i ljudskošću može odužiti svome Sarajevu,
Gradu čednosti.
Odužio je dugove. Sve do jednoga. Za svaki tren sreće,radosti i uspjeha što mu je Grad čednosti podario.
Uz pomoć svojih prijatelja iz Indexa , prvenstveno zahvaljujući Slobodanu A Kovačeviću,Fadilu Redžiću,Đorđu Kisiću,Ismetu Arnautaliću,Ranku Rihtmanu,Nenadu Jurinu, ali i mnogim drugim polaznicima i akterima najveće svjetske muzičke akademije upisao se među besmrtne.
Davorin je muzički trajao 39 godina, do poslijednjeg daha svog života, koliko i Indexi . Bilo je više tih pjevnih godina , ali broje se ove u kojima je postao Pjevač.
Nejgovom smrću , znalo se , prestaje sa radom najveća muzička i slobodno možemo reći , sveobuhvatno povezujuća,najljudskija , muzička institucija na prostorima ubijene nam majke Jugoslavije.
Kada ne bude živućih aktera jedne predivne epohe, ostaće tu , Negdje na kraju ,
u zatišju i nezaboravu
Pjevač i Indexi ,
kao spomenik vrhunskoj , plemenitoj i nepodnošljivoj lakoći sviranja
Ne ljubi manje koji mnogo cuti, on mnogo trazi, i on mnogo sluti, i svoju ljubav (kao parce kruva za gladne zube) on brizljivo cuva za zvijezde u visini, za srca u daljini.
Cutanje kaze: u tudjem svijetu ja sanjam jos o cvijetu i sonetu, i o pitaru povrh trosne grede, i o ljepoti nase svijetle bijede, i u zar dana i u plavet noci snim: ja cu doci, ja cu doci.
U prolece, u prolece kad vrbe zelene i potok tece plavim nebom umiven, u cvetovima kad mirisu magle; u prolece, u prolece ruze uvele zavoleh miris skriven.
U maju, nad srcem kad su mi se nagle, sudjenice vile nisu umele od ludosti da mi ga spasu. U prolece,u prolece ja zavoleh senke u necijem glasu.
U prolece, u prolece, tako je sudjeno, srcu mom uvek ce ljudi da se cude i zedji mu niko nece shvatiti. O, zao mi je mladica koji me voleo bude u prolece, jer ce patiti.