Fataljist – Igrokaz 3.Marta / Ožujka

Danas je  Nedelja 3.Mart / Ožujak 2024.

Dani su se naštelili na 62  otfikarena  nasuprot 304 takarli dana koji vrebaju u zasjedi.

Danas smo poetski raspoloženi.

Pričaćemo vam jednu kratku štoriju o fatalisti.

Zapravo uvijek smo bili u dilemi da li su fatalisti ikad  razmišljali o ekologiji.

A kada insan  razmišlja , kažu to je filozofija ili bitak.

Glupaci. Pojma oni nemaju.

Čista filozofija je kada čovjek razmišlja o ničemu.

Pun mu mozak ničega.

Ma kakva filozofija?

Nirvana!

Da vidimo:

Fataljist  ili ekolog

Nekad , je'nom naki  čojk , ispod jednog drveta ,sjeo na travu naslonio se na drvo da predahne.

Malo umoran bio pa zalego.

Kako zalego  namah zaspao.

Kako zasp'o tako usnio.

Sanja listove , mnogo lišća kako pada , sve više  po njemu aterira , na njemu se skuplja , pa ga zasipa.

I sve više  i još više.

Zatrpava ga i pretrpava.

Guše ga , nema vazduha.

Prolaznici vide čovjeka kao se grči i batrga.

Jedan od dobrih ga prodrma:

-Da li ste dobro?

-Dobro sam , Ja fataljist, kak bi rekla filjozofi.

-U redu je biti fatalist,

nisu filozofi što su nekad bili,

ne treba im vjerovati.

-Ja fataljist,

kak bi rekla fillozofi,

ništa to loše.

-Dobro , kako ti  rečeš, – tješi Dobri – nije to ni tako loše.

-I nije , plaćaju me za to.

Usta fataljist , uzme šiljak polegnut u travi,

i nastavi raditi svoj ekološki posao

Što bi poete rekle:

-Bolje biti fataljist nego šuplji  filozof .

U prevodu:

-Kuku filozofima, pocijepali se u neumlju , haman – taman  dostatno za pržuna.

Rubén Darío – Sonatina





Princeza sjedi tužna… Što bi princeza htjela?
Uzdasi stalno bježe na njena usta vrela,
s kojih iščeznu boja, s kojih iščeznu smijeh..
Na svom tronu od zlata princeza sjedi blijeda,
njen klavir nijem počiva, ni glasa više ne da,
u vazi napuštenoj umire jedan cvijet.

Trijumf pauna carskih u vrtu bojom se žari,
brbljava pratilica priča banalne stvari,
a na nozi se vrti smiješni, šareni klovn.
Priceza se ne smije, princeza ih ne sluša,
po nebu orijenta njezina slijedi duša
nestalne iluzije leptira malenog.

Je li joj princ iz Kine možda na pamet pao,
il onaj što je njenu kočiju zadržao
da bi očiju njenih slatki vidio sjaj?
Ili misli na kralja s otoka toplog cvijeća,
ili se možda vlasnika dijamanata sjeća,
ili onog što ima Ormuzov kamen drag?

Oh, uboga princeza, rujnih usta i lica,
htjela bi biti leptir i biti lastavica i ljestvama od svjetla do sjajnog sunca poć;
imati krila laka i letjeti bez kraja, ljiljane pozdraviti stihom procvala maja,
ili nestati s vjetrom u morsku burnu noć.

Više ne želi dvore ni preslicu od srebra,
ni visoke balkone, ni skrletnoga sebra,
ni labude što prave u vodi plavi krug.
Svi cvjetovi su tužni u vrtu, u tišini,
lotosi sa Sjevera i istočni jasmini,
dalije sa Zapada, ruže i njihov Jug.

O uboga princeza, dva sjajna oka plava,
sva skučena od zlata i blistavih oprava,
jer kavez od mramora, u dvoru, nije raj.
A dvor veličanstveni čuvaju čuvari,
sto crnaca bdije, sto kopalja se žari,
hrt jedan što ne spava i pregolemi zmaj.

Šapuće kuma vila: princezo, šuti, šuti,
sretnoga konjanika ovamo vode puti,
mač mu je za pojasom, u ruci jastreba dva;
ne zna te, al te voli i samo tebe čeka,
on je pobjednik smrti, dolazi izdaleka,
da ti zapali usne kada ti cjelov da.

Rafael Alberti – Balada o onome što je rekao vjetar

 Vječnost je možebitno
 samo rijeka 
 konj zaboravljen
 gukanje
 zagubljene golubice.
  
 Čovjeku što bježi
 od ljudi, doći će vjetar
 da mu kazuje o drugim stvarima
 otvarajući mu uši
 i oči za njih. 
  
 Danas sam i ja nalik njemu
 samotan, u ovome žljebu
 počinjem da piljim u vodu,
 gledajući u usamljena konja
 što sluša guku 
 te golubice izgubljene. 
  
 A onda mi je vjetar prišao sasma blizu
 poput onoga što treba da počine,
 govoreći mi:
 Vječnost je možebitno
 samo rijeka 
 konj zaboravljen
 gukanje
 zagubljene golubice. 

												

Moja Umjetnost

Umjentost nije u mojoj ruci , boji, platnu i kistu.

Moja ruka samo dio smrtnog tijela. Vodi je Božija ljubav.

Boje sam posudio od savršenstva harmonije nebeskog stvaranja.

Platno je samo podloga za prenošenje onoga što je zapisano u mome srcu i genima.

Kist je posredmik između Božije milosti i umjeća koje mi je darovao.

Ali sve to ,kada Božijom dobrotom , osvjetli oko slučajnog posmatrača postaje umjentost.I to u onoj mjeri u kojoj je posmatrač osjetio umjetnikovo približavanje Božijem stvaranju i harmoniji.

I tako , vremenom , slikajući i pišući shvatih – umjetnost je jedan od najljepših i najtananijih darova koje je Bog Ljubavi i Milosti poklonio ljudima.

A ljudi kao ljudi ! Svaki Božiji milodar mogu okrenuti u njegovu suprotnost.

Jorge Guillén – Tri oblaka





Tri oblaka stoje sama
Na središtu
Plavetnila, žarkom srpnju
Prkoseći.

I tri bijela otočića,
Otočića čista, svježa,
Ublažuju na nebištu
Tako strogu osamljenost.

Ti oblaci, puni, ravni,
Ti mrazevi,
Kažu plavet malo više
Dobrohotnom.

Dahnite me, osvježite,
O membrane. Arhipelag
Vaš nek bdi u mome ljetu
Iznad moje sjene i krova.

– O, koliko plavetnila! –
Čak previše?

Evo, tu sam da mu služim
Za utjehu.

Proročanstva Blekilijevog sveučilišta – Institut za zvjezdane znanosti

Zvijezde su našteljene onakve kakve su.I ne gataju one. One samo objašnjavaju šta je zapisano u nebeskim knjigama.

Saradnici Blekilijevog sveučilišta – Institut za zvjezdane znanosti nisu proroci. Oni samo pomoću nebeskih očala čitaju šta je u njima zapisano. A zamuhurana je svaka riječ , svaki lik i svaka preška koja dotakne tlo ovoga svijeta.

Nekoliko je kriznih žarišta u svijetu i njih je Institut osvijetlio sa stanovišta zvijezda:

  1. SAD

Sjedinjene američke države najveći svjetski robovlasnici ,najkrvaviji teroristi i najveća genocidna tvorevina poslije II velikog rata.

Na rukama bijelih anglosaksonskih i inih arijevaca je krv i uništenje starih dobrih Indijanaca , jedinog domicilnog stanovništva američkih kontinenata.

Oni su već duboko ogrezli u građanskom ratu. Robovi protiv robovlasnika. Obojeni protiv kju klux klana.Državne narkobande protiv civilnih.Ali to nije sve. Ni na nadmoć silom više nemaju primat. Atomi ih mogu potrefiti odakle se nadaju i ne nadaju.Iznutra i s polja.

A tek kada se priroda pobuni protiv bezbožništva. Nevoljama nikad kraju

Jelstown, stijenjak, rasjedi tektonske ploče od Kanade do Meksičkog zaljeva prijete. Otkucaji poslijednjih časova pred veliku sveobuhvatnu pobunu prirode protiv zlih sila mraka i tame samo što ne zazvone.ž

U obzir nisu uzete magloviti obrisi najave veliko metorita koji cilja neki od oceana Tihog ili Atlanskog , nije baš najasnije uhvaćeno u okular. Ali svakako nosi velki cunami. Najveći koji je svijet zahvatio još od Noje. Mojsijev je tek mala maca.

2.Ukrajina

Ukrajina neće imati uspjeha dok god je cionista Zelenski na vlasti. Rusi su ukopani na pat poziciji sve dok se ruski nariod ne pobuni. ond aće zavladati mir. Putin je potrošena roba , ali to još nije objavljeno.

3.Izrael / Cionisti

Uz SAD najveći svjetski terorista

Cionisti prijete raseljavanjem nevinih Filistinaca iz svete im zemlje Palestine.

Zaboravljaju da ih je Bog Mudri i Milostivi dva puta otjerao iz Svete zemlje i raselio širom svijeta.

Ko zna šta im je još zapisano?

Možda, treći razlaz , odnosno raseljavanje , bude konačno rješenje za narod kojeg se , kako rekoše izrailjski proroci , Bog Silni i Pravedni odrekao.

4.Vatikan

Bludnica , odnosno zvijer sa sedam brežuljaka je definitivno i javno obznanila da je na strani antihrista, bogohulnika i pedera, poistovjećujući se sa njima.

Lavine optužbi za blud, pederluk , mučenje , silovanje i ubijanje nevine Božije djece sa svih strana pritišću Vatikan i krišćanske poglavare.

Kuku njima i kuku. Nebo samo što se ne raspukne od užasa i bijesa. Niko ne zna dokle se to može trpjeti.

Sačekajmo još malo.

5.EU

Stara svjetska animir sifilistična dama je u poslijednjem stadiju HIV-a. Dosadašnji lijekovi ne pomažu.Nikad da dođu pameti da Historija nije učiteljica života.Ratovi nikadanisu bili lijek. A novi tajni lijek kojeg nisu svcjesni će ih progutati.Kad tad.

Oni naukuju da reče Isus:

-Poslijednji biće prvi.

6. Povampireni srpski genocidni svijet

Pederi , narkomani , kriminalci i ubojice vladaju povampirenim srpskim genocidnim svijetom i vode narod u propast.

Što ti je karma? Vrlo pravedna.

Svaki narod ima vampire koje zaslužuje.

A glavnim silnicima u srpskom genocidnom svijetu , okorjelim kriminalkcima pederu Vučiću i pijačarskoj fukari Dodiku zvijezde poručuju:

HIV , otrov , predoziranja , nasilne smrti u bliskoj budućnosti …

Imaju izbora čini se . A nemaju. Zapisano im da se batrgaju u mnoštvu nagovještaja i puno neznanja.

**

Tako je to i nikako drugačije. Silnici i bezbožnici nikad neće imati mira.Bilo kao udruge , bilo kao pojedinci.

Njihov nestanak je samo je pitanje trena.

Kada i kako – to samo Milostivi zna.

Amin Gospode.

Rubén Darío – Fatalizam





Blago stablu, jer mu je život pritajen i siv,
još bolje je ne osjećati ništa poput tvrda stijenja,
jer nema veće boli što je bol biti živ
nit ima većeg tereta od svjesna življenja.

Biti i ne znati ništa, ići bez sigurna cilja,
bez straha za ono što bi i budućeg udesa zlog,
bez bojazni da te jutro neće zateći živa,
bez uzdisanja zbog života, zbog sjene i zbog

onog što ne znamo i u što tek sumnjamo,
i zbog svježeg grožđa, kojim nas kuša put,
zbog groba što nas čeka sa svojim posmrtnim granama
i ne znati odakle smo
ni kud nam je određen put.

Ruben Dario – Melankolija





Brate, što nosiš u sebi svjetlo koje sija,
reci mi, gdje je moje?
Slijep, hodam tapkajući.
Moram se kroz vjetar i kroz oluju vući,
zaslijepio me san, izludila harmonija.

To je zlo moje. Sanjati. Poezija nije
nego željezna košulja koja mi dušu steže;
tisuću njenih bodlja ranjava me i reže,
melankolija moja od njih teške kapi lije.

I tako, lud i slijep, hodam po pomrčini
gorkoga svijeta. Čas mislim: putu nigdje kraja,
a onda mi se opet sasvim kratak čini.

I u tom teturanju uzdaha i agonije
jedva nosim teret čemera i vaja.
Čuješ li, melankolija moja teške kapi lije!