Mi smo narušili božije zapovjesti,
Jabuke smo pojeli slasno.
Pjesnik nikoga ne može sresti
da ne završi u dvoboju, časno.
Mi smo srušili kodeks ljudi
jedno drugom meta do istrebljenja.
Naše savezništvo osuđuju hudi
gore od rodoskravljenja.
Prekršiteljica se rodila-
bijeli glas u ponoćno vreme.
i ako je zemlja naša prljava,
rađanje tvoje nosiće njeno breme.
Moj stih je težak kao temelj, kao stena,
da bi ti bestežinska u zvuku bila.
Ja sam ti najlepšu izmađu žena
poklonio za drugaricu, onog jutra, mila.
Bacao sam ti pod noge Pariz,
tog najsjajnijeg odrpanca, slavujčice !
Činilo mi se da je život, postao,
moć pjesnika da pjevam niz ulice.
I pobjeda je bila da se plače od sreće.
I teško da će nas stići kazna.
Tamo gde smo mi bili jedno veče
mjesta su ostala prazna.
Meni je suđeno životom griješiti,
Da osmjehnem, ništa ne ištem na svijetu,
Mene će, mila, uvek spasavati i tješiti
to što smo nekad pjevali u duetu.
pB