Autor
Hajro Šabanadžović
Parovi
Bosna zemlja Božje milosti Kristalna modra rijeka
Zadivljujuća Grace Svjetlost i plavet
Sarajevska Gorica ,Ciganska mahala Ljubav u srcu
Odraz Svijet u kojem bi svi voljeli
Prazan halvat,odrazi u prozoru Misterija
Breze Svjetla pored modre rijeke
Pogled djevojke sa francuskom kapom Drvo života
Plavetna oda ljuljanima od zlata Rađanje nove Bosne zemlja Božije milosti
Draga gospođo Šubert, kao što znate, oko nas kruže
istorije koje se nisu dogodile. Jednom mi je prišla
žena i rekla: “Ja sam Epoha, iako
u meni ne postoje nikakav ni prostor ni vreme. Oko mene se
ne vrte nikakvi epohalni događaji,
a šifonski kalendar koji ponekad nabacujem
na sebe je prazan stan.
Smetaju mi zakošena svetlost
u vazi i vaša čovečnost, nesnosna slovna
greška kosmosa. “
Pitate, kada se to nije
dogodilo? Ne umem da vam kažem
Moje srce noćas je tužno
u njemu svjetlosti se gase
dok kišne kapi
brišu tragove moje
oplakujuć uspomene snene
jer tebe odavno nema
moja jedina i tajna ljubavi
moja odora je crna
lutao sam zemljama stranjskim
tražeći tvoje zvijezde
mjesec me vodio
za mojim snovima plovio
šaputao oslušni srce svoje
dugo godine me bolilo
a slušam taj krvavi krik
ko nije volio nije ni bolio
sada sam manje tužan
jer tebe i dalje
odavno nema
više ne oplakujem
svjetlucanja tvojih dana
samo sanjam i milujem
radovanja dodira snenih
i oči tvoje boje ljubavi
koje si mi bez kajanja davala
a još uvijek
u srcu mome
poslijednji tango plešeš
samo ti
da mi snove nježiš
moja jedina
i vječna ljubavi
Angie
Angie, Angie
When will those clouds all disappear?
Angie, Angie
Where will it lead us from here?
With no lovin’ in our souls and no money in our coats
You can't say we're satisfied
But Angie, Angie
You can't say we never tried
Angie, you're beautiful
But ain't it time to say goodbye
Angie, I still love you baby
Remember all those nights we cried
All the dreams we held so close
Seemed to all go up on a smoke
Let me whisper in your ear
Angie, Angie
Where will it lead us from here? Yeah
Oh Angie don't you weep
All your kisses still taste sweet
I hate that sadness in your eNo
But Angie, ain't it time we say goodbye
With no lovin’ in our souls
and no money in our coats
You can't say we're satisfied
But Angie, I still love you baby
Everywhere I look I see your eyes
There ain't a woman that comes close to you
Come on baby dry your eNo
But Angie, Angie
Ain't it good to be alive
Angie, Angie, you can't say we never tried.
Endži
Endži, Endži, kad će svi ti oblaci nestati?
Endži, Endži, kuda će nas ovo odvesti?
Bez ljubavi u našim dušama i bez novca u našim kaputima
Ne možeš da kažeš da smo zadovoljni
Ali Endži, Endži, ne možeš da kažeš da nismo pokušali
Endži, ti si prelepa, ali zar nije vreme da kažemo zbogom?
Endži, još te volim, sećaš li se svih onih noći koje smo proplakali?
Svi oni snovi kojih smo se držali činilo se da svi su u dimu nestali
Pusti me da ti šapnem na uho:
Endži, Endži, kuda će nas ovo odvesti?
Oh, Endži, nemoj jecati,
svi tvoji poljupci i dalje su slatki
Mrzim tu tugu u tvojim očima
Ali Endži, Endži,
zar nije vreme da kažemo zbogom?
Bez ljubavi u našim dušama
i bez novca u našim kaputima
Ne možeš da kažeš da smo zadovoljni
Ali Endži, ja te i dalje volim, draga
Gde god pogledam, vidim tvoje oči
Ni jedna žena se s tobom ne može porediti
Hajde draga, obriši suze
Ali Endži, Endži, zar nije divno biti živ?
Endži, Endži,
ne mogu da nam kažu da nismo ni pokušali
Pisali smo o svjetlosti i bojama. Kada nam se boje i svjetlost u snovima jave to nam govori da smo sretni ljudi. Samo sretnici sanjaju boje. Svi sanjamo boje, samo se većina ne sjeća obojenih snova.
Kada ih zapitate kakve su te boje, slegnuće ramenima. Neki će biti zbunjeni, a opet neki će se počešati po glavi rukom iznad uha na suprotnoj strani i obješenjački izreći samo jedu riječ:
Valeri.
Jesu puno rekli, svaka im čast.
Neuki ljudi se nisu susreli sa tom rječju.
Neke je život vodio stazama gdje je značenje te riječi suvišno. Obično u tom svijetu postoje samo nijanse kiča i šunda.
U medijima se pripjevaju besmislice, naručena i podmetnuta slova; njima je glavna lova.
Svaki dan postaje isti; dosadan , slijep ,tmuran smogovit.
Vidite ljude, šeću ulicama, na lica im nema osmjeha ni radosti. Neki nose burke i zarove,neki maske.Na isto mu dođe.Sakrivaju se ljudi od života.
Samo neke smrknute i zabrinute sjene trepere nad bićima koja nekud žure.
Nemaju vam oni, mili naši, vremena za svjetlost i boju.
Ko će još ganjati ili sanjati valere. Nalet vas bilo.
Ali ipak…
Jedan umoran čovjek, jedna teška žena sa dva cekera u ruci, kući se vraćaju usumrak. Imaju kuluk koji je tanko plaćen i nepodnošljiv. Na vratima ih čeka djetence i mazno se privija uz njihove skute. Sumnorni dan svakodnevnice biva obojen svjetlošću i bojama. Mali valeri titraju u srcima i duši.
Zato se živi i vijedi muku tegariti.
Jedno kišom orošeno biće, na raskršću promrzlo stoji, pored ohrndanih gelendera i minute ko časove broji. U ruci mu cvjetak, u srcu je ljubav. Čeka dragu koja se upravo pojavljuje. Kosa joj leprša , osmjeh joj kišu razmiče. Ona se u zagrljaju smiruje, dok poljubce dragom daruje. Njima se čini da je sve svjetlost i boja.Poljubac je tek jedan valer u nizu onih koji će slijediti.No to su samo njiihovi valeri i naše dalje prisustvo bi ih možda malo uprljalo.
Dva bića pored tople vatre sjede, drže se za ruke i jedno drugom smežurana lica dodiruju. Njih dvoje su godinama sami. Oh, imaju djecu, ali ih put u tujinske zemlje odnio. Neka , nek su samo živa i zdrava. Njima će biti dobro.Zajedno su i ne previše umorni.Vremešnosti ima uspomene da ih hrane i griju. Puno je u njima svjetlosti i boja, dovoljno za više života.Samo ih valeri pomalo bune.Čovjek je čovjek i ponekad nescjesno pravi greške.Starost ih sada čeprka,da na miru odu tamo gdje svi moraju ići.
Sve je izmješano i duše djeteta, oce i majke. dječaka i djevojčice i brižnih staraca naprosto lebde,uronjene u svijetove svojih iluzija.Za njima se svjetlost,boje i valeri lomataju i nad njima neprimjetno bdiju.
Jedan čovjek koji pisaću mašinu za drugu ima, uzima Blekijev pojmovnik i traži stranicu na kojoj je podvučena riječ:
Valer
-nijansa,najtananija nijansa u umjetnosti,sredstvo za modeliranje forme (svjetlost, boja); valer je sve; i sjena i svjetlo čak i boja gdje tama nosi (postaje) kontrast;
-ljudi valer obično vežu za boje, međutim on se kao izraz i forma udomaćio u svim umjetnostima,
-valer pomaže da se pokažu promjene na površini slike, opisa, sklupturi definiše udaljenost,
-valer određuje kvalitet prizora prigušujući grubost izraženih tvorevina; on je objedinitelj ekspresija i impresija, kompletan nadrealizam i sva umjetnbost vrvi od pojma valer i njegove upotrebe,
-od valera i u vizuelnom i u poetskim smislu zavisi sve: on više nije samo mjera svjetlosti, on je sitna skoro neuočljiva razlika u tonalitetu,boja,muzike, poetike;jedva primjetno nijansiranje bilo likovnog bilo poetskog izraza
-valeri slikaju nečiji život; što ih je više, to je život bio vredniji življenja
P.S-
I molimo vas, danas nemojte dopustiti ,da vam dnevni mediji u blagdane i dane svagdašnje banu u kuću, među vaše boje, svjetlosti i valere.
Oni bi vam unjeli krv kojim neljudi rijeke ,zemlju i mora boje. Ili bi vam dočarali kolone izgladnjele dječice što umiru od gladi. Ona nikad nemaju vremena za život i ljubav. Tamo je smrt iskupljenje. O tim sumornim nijansama pišemo svakodnevno.
Ali kako reče Krstitelj: to je jecajući vapaj izgubljenog u pustinji zla.
Prevod – Hajro bleki
“Summertime”
Summertime, time, time,
Child, the living's easy.
Fish are jumping out
And the cotton, Lord,
Cotton's high, Lord, so high.
Your daddy's rich
And your ma is so good-looking, baby.
She's looking good now,
Hush, baby, baby, baby, baby, baby,
No, no, no, no, don't you cry.
Don't you cry!
One of these mornings
You're gonna rise, rise up singing,
You're gonna spread your wings,
Child, and take, take to the sky,
Lord, the sky.
But until that morning
Honey, n-n-nothing's going to harm you now,
No, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no
No, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no
No, no, no, no, no, no, no, no, no,
Don't you cry,
Cry
Lejtni vakat
Ljetni je vakat,stađun
Djete živi laganice
Ribe skaču i pamuk je zreo
A i pamuk je zreo Gospode
Pamuk je zreo Gospode tako visok
Tvoj otac je bogat
I ma (m) ti dobro izgleda
Izgleda dobro sada
Tiho djete djete djete djete djete
Ne ne ne ne plači
Ne plači
Jednog od ovih jutara
Ti rasteš ti se uzdišeš i pjevaš
Šireći krila
Djete uzećeš, zgrabićeš nebo
Gospode,nebo
Ali do tog jutra
Dušo ništa te neće povrijediti
Ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne
Ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne
Ne ne ne ne ne ne ne ne ne
Nemoj plakati
plači
Uvijek aktuelno – Iz Arhiva
Objavljeno 29.aprila 2019.
*
Graham Bramford i Jan Palach.
Prva mislena slika – plamteća buktinja i stravični krici boli koja vrišti:
-Molim te Bože, pomozi mi! Pomozite mi. Boli.
Ukočeni posmatrač ne može pobjeći sa bojišta.
Bojište ! Teška riječ.
Ne nije.
Tu, gdje je sada rasuta hrpica toplog pepela , se maloprije jedan nerazumnik očajnički borio za život.
I poslijednjim dahom kojeg je usisala plamena buktinja, molio Boga Jedinog da ga spasi.
Prvo što bi se pomisliko : bolno , tužno i tragično.
Zatim – zapalili su se radi svojih svojih ideala.
Tada se poželi proučitii molitva za njihovu dušu.
Čekaj malo. Pa oni su dušu spalili!
-Nisu konju! Duša je Božija i ne može sagorjeti. ( Opominje glas razuma u očevidcu.)
-Sve je to u redu , ali kako će izlećet iz one buktinje?
I onda se pitac zamisli.
Ako je duša Božija ; znači ON je posudio da se čuva i da se Njemu na kraju puta vrati.
Onakvu kakvu je darovao. Čistu , neokaljanu , bez teških tereta i neprimjernih repova i rogova.
Jedno od svetih Božijih pravila je ne diži ruku na sebe.
Uprljaćeš dušu i povrijediti je.
Božije si stvorenje.
Bog Jedini ti je podario milost i ljubav, slobodu , veliko povjerenje i mogućnost izbora.
Od toga zavisi kako će se njemu vratiti . Za koju će je stranu opredijeliti
Dvojica mladića , dvije bezrazložne , blasfemične smrti, dvije uludo bačene mladosti.
Dva protraćena života.
U Čehoslovačkoj su tenkovi godinama i dalje gazili mladost.
U Bosni je rat još tri godine nastavio da odnosi nevine žrtve.
Zli ” demokratski ” svijet ne obaća pažnju ni na krupnice ,kamoli na sitnice..
Rat i smrt su profit .
A potencijalnih žigica i upaljača za samozapaljenje ima milijarde.
Anatomski gledano – ljudsko tijelo je vrlo pogodno za žive baklje.
Heroji?
Zavisno od umnosti dileme : piromani – za ili protiv?
Ni slučajno!
Heroji ginu u ime Božije, a ne u huli i kukavički prebjeg iz života.
Pouka?
Da ima je. U suprotnosti je sa plamtećim bezumljem.
Ne činite ono što su Graham Bramford i Jan Palach učinili!
Nije po Božijoj volji , nehumano je, neestetski i vrlo nepraktično.
Strahovito boli , a povratka nema.
*
Ima jedna potpuno nova riječ , totalno nepoznata drugim riječnicima i leksikonima , a time i pučanstvu. kao skrojena za ovu situaciju self-ifniter – a. Nalazi se u Blekijevom mahalskom riječniku/pojmovniku . Nećemo je upotrebiti. Danas nam se džoker priklonio drugoj potrebi, a već je upotrebljen , da bi neuki imali o čemu pisati i mržnju sijati.
I – ne , nije satirični tekst, iako se potkrala koja disharmonićna nota. I vrli pijanist Pogorelić, povremeno namjerno odsvra pogrešnu notu. Onu – koja znalce zaintrigira , a neuki je ni ne primjete. I zapali publiku do te mjere da mu ona aplaudira. No, to je druga vrsta buktinje. Umjetniučka!
A da je satirični tekst završio bi mahalskom fus nostom:
-Šutite frajeri. Sreća da u vatrenoj ekstazi , nikog od vas nisu zagrlili , da sa vama podijele svoje humanističke ideje i poruke.
Nismo svi iz ljubavi,
stigli na ovaj svijet,
proplakan u casu kad
nema niko da te zavoli
Jos postoje istine koje vole boljeti,
zbog mene nikad, nikad nisi plakala
Nikada se nismo sreli,
vremena nismo imali,
da mi oci obrises,
da mi ruke milujes
Jer ja sam tugu kvasio,
tudjim suzama,
ko nekad moja draga
svojim ocima
Ref.
Jelena, Jelena,
eh, da su andjeli,
nosili krila rodama
Jelena, Jelena,
da su bar Bogovi,
imali malo vremena
Jelena, pomisli,
da su bar ljudi svi,
rodjeni pod srecnim zvjezdama
Jelena, Jelena
A godine prolaze niz nase obraze,
vjetrove proljetne starost umiruje
da l’ za tebe postoji,
neko sasvim drag i lijep,
cije ruke tebi radost donose
Jer danas vise nemam snage,
da te zavolim,
danas samo moram, moram,
jos jednom da te potrazim
Jer ja sam tugu kvasio,
tudjim suzama,
zbog mene nikad, nikad, nisi plakala
Ref.
Mozda ne bi..
Jelena, Jelena.
Djetinja duša
Majčina ljubav
Majčina duša
Sleđeni vodopad
Očeva duša
Plavetni dan
Gordana bella
čedo moje
boli me bol tvoja
neumoljiva,neprebolna
Gordana bella
dušo moja
pogledaj u srce moje
krvari li u tebi
Gordana bella
djevojčice krhka
duša moja bolna
nestaje za tobom
Gordana bella
dijete u srcu mom
ne plači molim te
dolaze dani lijepi plavetni
“Ti ne brini i ne plači dušo duše moje
dobro sam, nisam sam , ima nas dvoje
dva dječaka tvoja koja pomno paze na tebe
ljubavlju ne damo da ti vrime ledom srce zebe.
*
http://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=38401
Mon Mec a Moi
Il joue avec mon coeur,
Il triche avec ma vie
Il dit des mots menteurs,
Et moi je crois tout c'qu'il dit
Les chansons qu'il me chante,
Les rêves qu'il fait pour deux
C'est comme les bonbons menthe,
Ca fait du bien quand il pleut
Je m'raconte des histoires,
En écoutant sa voix
C'est pas vrai ces histoires,
Mais moi j'y crois.
Mon mec moi,
Il me parle d'aventures
Et quand elles brillent dans ses yeux
J'pourrais y passer la nuit
Il parle d'amour,
Comme il parle des voitures
Et moi j'l'suis ou il veut
Tellement je crois tout c'qu'il m'dit
Tellement je crois tout c'qu'il m'dit,
Oh oui, Mon mec moi…
Sa facon d'tre moi,
Sans jamais dire je t'aime
C'est rien qu'du cinma,
Mais c'est du pareil au même
Ce film en noir et blanc,
Qu'il m'a joué deux cents fois
C'est Gabin et Morgan,
Enfin ca ressemble tout ca
J'm'raconte des histoires,
Des scenarios chinois
C'est pas vrai ces histoires,
Mais moi j'y crois
Mon mec moi,
Il me parle d'aventures
Et quand elles brillent dans ses yeux
J'pourrais y passer la nuit
Il parle d'amour,
Comme il parle des voitures
Et moi j'l'suis ou il veut
Tellement je crois tout c'qu'il m'dit
Tellement je crois tout c'qu'il m'dit,
Oh oui, Mon mec moi…
(Chorus Harmonica X 3)
Mon mec moi,
Il me parle d'aventures
Et quand elles brillent dans ses yeux
J'pourrais y passer la nuit
Il parle d'amour,
Comme il parle des voitures
Et moi j'l'suis ou il veut
Tellement je crois tout c'qu'il m'dit
Tellement je crois tout c'qu'il m'dit
Meni dječak moj
On se igra mojim srcem,
On vara moj život
On govori lažne riječi
I mislim da je time sve rekao
Pjesme pjeva sa mnom,
Snove je napravio za dvoje
To je kao osvježavajuća slast,
Dobro je kad pada kiša
I priča mi priče,
Slušajući njegov glas
Lažne su te priče,
Ali ih srce moje vjeruje
U moga dječaka
On govori o avanturama
I kada sve sija u njegovim očima
Ja moram prenoćiti
On govori o ljubavi,
Kao što se govori o automobilima
I meni se želi i hoće
Jer mislim mislim da je sve moguće
Jer mislim mislim da je sve moguće
Oh, da, ja … Moj dječak
To je njegov način biti sa mnom
Nikad ne kaže volim te
To je slično kao u kinu,
I sve je to isto
Ovaj film je u crno-bijeli,
On je igrao dvije stotine puta
Da, Gabin i Morgan,
Na kraju izgleda kao sve one
Pričam mi priče,
Kineski scenarij
Nema istine u tim pričama,
Ali ih srce moje vjeruje
Moj dječaka
Govori o avanturama
I kada sve sija u njegovim očima
Ja moram prenoćiti
On govori o ljubavi,
Kao što se govori o automobilima
I meni se želi i hoće
Jer mislim mislim da je sve moguće
Jer mislim mislim da je sve moguće
Oh, da, ja … meni dječak moj
Govori o avanturama
I kada sve sija u njegovim očima
Ja moram prenoćiti
On govori o ljubavi,
Kao što se govori o automobilima
I meni se želi i hoće
Jer mislim mislim da je sve moguće
Jer mislim mislim da je sve moguće