Terra sve više ponire pod teretom narazuma humanoida i njihovih činjenja i nečinjenja.
Kriza morala i religije ,blago rečeno , olovno sivom težinom boji današnjicu,škropeći je krvlju i mogućom apokalipsom.
Pučanstvo nijemi na sve šta se dešava i ne reaguje.Kao da su im sasječena krila slobode i ljubavi.
Zaboravili su ljepotu i savršenstvo Božijeg stvaranja ,milosati i ljubavi.
Yossemin nije!
Ona otvoreno,beskompromisnu negira beznadežnost današnjice i kistom upire u sve ono što je tišti, ali na sebi svojstven način.
Ne polemiše,niti se svađa.Jednostavno ignoriše sve što je ružno , zlo i gnusno , sve što unižava savršenstvo Božijeg stvaranja i dostojanstvo Njegovog miljenika i odabranika na zemlji;vjerovatno i u Univerzumu.
Njen odgovor na jad i bijedu savremenog trenutka je ljepota, sklad, iskričavost, savršena iznijansiranost boja i misli, filigranska izbrušenost i usklađenost detalja – do savršenstva.
Istančani i vrlo ritmični ,skoro muzikalni kolorit koji ostavlja bez daha,je okvirni ram za stvaranje besprijekornih kompozicija.
Njene slike su jasne, izričite , ubjedljive i autoritativne, nadasve autentične i ne obaziru se na moguće kritike i i eventualne nesuglasice, ili negodovanja.
Ona je sva uronjena u onostrano tako blisko ljudskim osjetilima, novo a mistično ,u beskraj i nježnost ,u harmoniju i ljepotu.Čutavo njeno biće je okrenuto ljepti, univerzumu i prirodi ,u savršenoj simbiozi ljubavi , boja i prostora. Njeno traganje za što jednostavnijim izrazom koji će oslikati ono što se riječima ne može kazati ,niti umom pojmiti, traje bez prestanka.
Stilsko tehničke postulate koje omogućavaju oblikovanje beskonačnosti svijetova sasvim su u skladu sa vrlo visokim estetskim premisama i standardima koje Yossamin kao iskonsku datost nosi u sebi.
Vrlo kritički,ponekad subjektivistički pristup realnom svijetu nimalo ne zamagljuje njenu umjetničku objektivnost u stvaranju novih svijetova; krojenih po Božijem naumu i čovjekovoj mjeri.
Čini se da Ona poimanje sadašnjih svijetova u svojoj zbilji lomi na parčiće , od njih izdvaja simbole i krhke niti . Simbole pretvara u djeliće potrebne za stvaranje novog niza fragmenata i sekvenici na čijim će temeljima , nizanjem i umnožavanjem nastati novi univerzumi.Nitima povezuje i popunjava sve moguće pukotine.
Zbunjuje lakoća skoro filmskog reproduciranja sekvenci , istovjetnog umjetničkog i estetskog senzibiliteta i njihovo postupno i harmonično , skoro pripovjedno interpoliranje u nedjeljivu cjelokupnost kompozicije kojom hoće da prezentira ono što promatrač obično ne može sebi da predoči.
Kada se kaže beskonačnost / beskraj – pomisli se na nešto što se ne može obuhvatiti jednom slikom, jednom vizijom ili jednokratnim , matematičkom formulom, opisom ili pogledom.
Kada vam Yosamin prezentira svoju beskonačnost /beskraj, pomislite kako se sve može lako shvatiti i prikazati ako se slijede zamisli i naputci savršenog Božanskog djela uhvaćenog okom i kustom izuzetno nadarene umjetnice.
Yossaminin „ Beskraj „ je u stvari djelić beskonačnog univerzuma koji je ona pretočila u jedan jedini kadar ,u veoma složenom ali savršenom nizu prelijepih sekvenci koje se ponavljaju i nikada ne prestaju da se nižu.
Od na momente crne , pa tamne , do skoro bijele ljubičaste boje iznijansirano obzorje nosi tišinu i blagi , ali metodični šum zviježđa. Te svjetlosne refleksije koje se smjenjuju daju dubinu koja se se širi i nestaje tamo negdje iza slike.
Ili to nije to!?
Možda je to samo privid kojim Yossamin pokušava da prikrije svoju ljubav prema Zemlji , i da ne odustaje tako lako od njenih ljepota.
Možda je „Beskraj“ djelić njenog prelijepog mora, mora vječnog,mora Jadranskog,gledanog sa nekog kavala,podnoi maslina.
Noć je vječnim zvježđem posuta. More blistavo i treperavo , u svojoj kristalnoj čaroliji tiho šumi , možda neveru ili jug ispod zviježđa, ljepote nebeske sprema.
A otočje, u tihoj noći prepunoj iskrica, boja i spokoja ,sni mirnim snom, dok Milost univerzuma nad njim bdi.
U donjem desnom uglu nasuprot nekog otoka (Čiovo?) ,možda poluotoka (Marjan?) nedostaje samo jedan vitki jedrenjak ,možda gajeta ili bracera ,srebrenkasto ljubičaste ili bijele boje sa dva treperava jedra i kormilom u ruci prelijepe žene , tek toliko da se osjeti svježina i iskonski mir tihe jadranske noći.
Sada za trenutak ostavimo snove o moru , gajeti i pogledajmo sliku u njenom izvornom značenju.
Jednostavno, posmatrač ima osjećaj da se iza slijedećeg zatona, iza slijedećeg morskog prostranstva, iza slijedeće maglice ili zviježđa naslućuje i izvire novi niz neizrecivo lijepih sekvenci koje grade beskonačnost.
Tehnika stvaranje iluzije beskraja ,kombinovanjem nijansi „hladnih“ boja : ljubičaste i plave, pa čak i zelene , koje su u biti vrlo statične , i njihove pretvorbe u toplinu , iskričavost , promjenjivost , dinamiku i reverzibilnost „foto“ selvenci koje tvore i vode sliku u krajnju jednostavnost , je dovedena do savršenstva,raspršivanjem beskončnog niza sićušnih zlatnih iskrica koje sjene „oblake“ zvijezdica i zviježđa.
Odjednom , kada dođete do daha ,shvatite da beskonačnost dobija jasne obrise. To je univerzum , koji se u stvarnosti ne može pojmiti,ali u Yosseminoj slici on je jasno definisan.
Kao što vidite , Yossemin ne gubi vrijeme u lamentiranju nad realnim svijetom.Za nju je on nepodnošljiv i bolan.Ona ga je morala srušiti,odbaciti ,poderati na parčice i stvoriti svoj idealni svijet , a koji u svojoj nadnaravnoj jednostavnosti i savršenstvu nema ni jedne jedine pukotine , ni najmanje greške.
Ono što posebno fascinira je to što se estetske vrijednosti ne utiskuju direktno i konkretno,već se sekvence indirektno ,povezanim nizom utisaka i otisaka evociraju u oku posmatrača . To je čitav jedan koloplet simbola i sekvenci koji bljesnu kao jedinstvena slika , ponovo sastavljenog ,prelijepog, gotovo idealnog svijeta , koji peristira tamo negdje u Beskraju .
Činilo nam se da smo vidjeli sve ono najbolje što je likovna umjetnost mogla dati , ali pred opusom beskonačnosti čudesne Yossamin ( i drugih djela sa kojim ćemo vas neki potonji put upoznati) , shvatimo da je ona jedna od začetnika/ca nove ere u slikarstvu , koju ćemo nazvati apstraktni impresionizam sa natruhama ličnih ekspresija.
Nismo vidovnjaci , ali znamo , još mnogo čudesnih i nestvarnih slike beskraja ,Mora Jadranskog i jedrenjaka, i drugih čarobnih nizova i svijetova će nenadano isplivati na pozornicu likovne umjetnosti.
Patos predaka utkan u porodičnu tradiciju , dobrim dijelom određuje bivstvo svake jedinke. Sentiment nastao na toj ostavštini je duboko ukorijenjen u svaku poru svih nas. U zavisnosti od naše spremnosti da se vraćamo vrijednostima koje naslijeđujemo , a koje nikad ne blijede i ne gube ni sjaj , ni izvišenosti ; toliko smo srećni i ponosni na naše djetinjetvo, naše pretke i naše upomene.
Imati znanje , kreativnost ili bilo koju drugu mogućnost da ta sjećanja i osjećanja izrazimo i nenametljivo prenesemo na potomstvo ili podjelimo sa drugima je nemjerljivi dar Bogom dat.
Nakon slike Crveni sljez , mir i vječnost , kao logičan slijed , Galerija Yossemin se javlja sa novom tematskom Uskršnjo blagdanskom trilogijom :
-Krijes na žalu
-Uskršnje svitanje
-Radost usksa
***
1.Krijes na žalu
Prema obrednom narodnom vjerovanju vatra je veliki izvor moći. Za kršćane je simbol mučeništva, ali i vjerski žar i pobjede svjetla nad tamom.
Pred nama je tipičmi Uskršnjii krijes na Veliku subotu koji je izmješten na neku nestvarnu plažu .
U prvi mah pomislimo da se to umjetnica vratila u mladost i pjesak Baćvica, kada je mladost , dozivajući ljubav , na plaži palila krijesove i preskačići ih tjerala demone iz i oko sebe, dozivajući ljubav.
No, nestvarna ljepota plaže , plam vatre koja svojom svjetlošću obasjava plavetno more koje se gubi u svom violetnom beskraju i neodređenom nebeskom crnilu , smješta kompoziciju na neku od idiličnih kaštelanskih plaža-
Velika subota je dan tišine i bdijenja , beskrajne tišine i molitve , kad sve nijemi pred nadolazećim čudom koje se osjeća u vazduhu. U Noći bdijenja ili “majci svih bdijenja“ (Sveti Augustin ), se slavi cjelokupna povijest hrišćanskog spasenja . Krijesom završava Veliku subotu. Obično oko krijesa vri od naroda , posebno mladosti, jer svećenik pali uskršnju svijeću u ognju koji obasjava crkvu.
Ali umjetnica izbjegava populističku zamku i kao da nam želi reći da je kuća Gospodnja tamo gdje se skupe vjernici , mole se i slave Bogu, izmješta scenu na morsko žalo.
Sad već mitska slika Krijes na žalu , u svojoj dostojanstvenosti i uzvišenosti , svojom tišinom u kojoj vatra skoro ne pucketa , nas vraća u nepovratno prohujalo doba naše mladosti , kad sve je bilo čisto i naivno , obojeno nevinom beskrajem i Božanskim mirisima mora i neba, a duša izgarala od želje da se vine u taj čudesni beskraj Božankog stvaranja i ljepote.
2.Uskršnje svitanje
Vazmeno bdijenje još nije završeno. Duboka tišina je svuda okolo. najistrajniji bdiju, umorni spiju. Ipak sve je zamrlo.
Umjetnica baca pogled na krajolik i bojom bilježi rađanje Uskršnjeg dana.
Svjedoci smo trena , kada se tanka crta u smjeni noći i dana zalediila. I na slici i u stvarnosti.
Kažu da postoji taj tren , taj treptaj kada sve stane , sve zamre , kada dašak vjetra zastane u krošnji drveta , kada ptice izgube glas, kada vali izgube šum, vode prestanu da teku ,a miris Neba nadjača svaki šum i pokret , svaki osjet u nama.
Još kažu da je to trenutak kada se otvara nebeski prolaz da se Anđeli uspinju na nebo , poslije uspješno ili manje uspješno obavljenog posredovanja , i vrate se domu svome , ma gdje to bilo.
A mi kažemo sretnica je ona koja ima hrabrosti i znanja da zabilježi taj trenutak.
Nije mrkla noć , svijetli dan dan još manje. Ovo nestvarno svitanje je dodatno oplemenjeno izborom boja i kontrasta. Paučinasta trava od limunove , do boje brnistre kao da plete maglu oko krivudavog potoka i drveća koje tvori neveliki šumarak.
Proljetno svitanje. Ni java , ni san. Iz te sumaglice probija se pejsaž obasjan nježnom roskastom, treperavom , imaglicom kao odsjaj sunca koje trenutak poslije treba da se rodi.
U tihom svitanju ovom ,kojeg malo koji smrtnik ima priliku za života da vidi , skrivena je tajna nadolazećeg uskrsenja .
Uskrs , tako blizak , umilan i molitvama dozivan , mnogim stanovnicima Zemlje blagoslovljeni dan , može da se javi i podari svoje blagodati janjadima Božjim .
3. Radost uskrsa
U eto nas , tamo kraj onoga što smo čitavu noć čekali !
Radost Uskrsa .
Nismo mogli dočekati da se boje sklone i osuše , da se nered stvaranja skloni , morali smo vam odmah , bezuslovno i nepretenciozno predstaviti novu čaroliju cijenjene umjetnice.
Eksplozija vedrih i nježnih boja , razigrana umjetnička ruka , veseli , kratki i nestašni potezi kista , suze radosnice , bremenitost i bogastvo izraza čini umjetničko djelo jedinstvenim i nedostižnim.
Nismo se htjeli zaletati i onako na prvu zapisati opažanja.
Oni nama hvale :
Julije Knifer, Edo Murtić,Marijan Jevšovar , Ivo (Ivan) Šebalj , …,Vatroslav Kuliš, Igor Rončević ,Zlatko Keser, Duje Jurić…,Gordana Bakić,Koraljka Kovač…
Ma , hajte molim vas! Mora da se šale . (Provjerite) / Svaka last svim pobrojanim umjenticima , ali sve je stvar umjeća , intelekta , mašte i vještine odabira, ili što bi se pučki reklo :
” Sve je u lakoći pokreta ruke i mekoći kista.”
Da , da ! U lakoći pokreta ruke i mekoći kista.
To je Radost uskrsa.
Veseli koloplet radovanja , raznobojnih ukrasnih i tucanih jaja , dječije cike i mirisa uskršnjih kolača , pučke igre i mladalačkog smijeha , obojeni svjetlošću sunčanog dana svojom umilnošću i uzvišenošću ispunjavaju srca nadom da je ovaj svijet predivno mjesto za življenje .
Kada vam Yossamin ponudi Dušu od kristala u crno bijeloj akrilnoj tehnici primarno shvatite šta je umjetnost.
Crno i bijelo ,za koje ne(u)ki kažu da i nisu boje; uzeti kao osnov slike koja u naslovu nosi svu težinu i ljepotu ljudskog bitka?
Zahtjevno , vrlo zahtjevno za kistom iskazati misli i osjećanja, glede jedne od najnezahvalnijih tema u životu , a i u slikarstvu..
Obično se crno bijelom tehnikom služe grafičari, karikaturisti, ilustratori ili pak mlađahni slikari domino iluzija.
A šta se to pak zna o duši?
Kako izgleda,od čega je tvorena?
Kako i odakle funkcioniše?
Kako lebdi,treperi , diše ,raduje se ili boli?
Zna se vrlo malo.
Možda je jedina pouzdana informacija da je tajna njenog stvaranja u Boga i od Boga data.
Poznavajući Yossamininu nepokolobljivu vjeru u Stvoritelja znamo da je dobro promislila , prije nego se upustila u ovaj delikatan poduhvat. Vjerovatno je imala na umu ( i provjerila – sigurno je sigurno) sve njoj poznate karakteristike duše i sigurna u svoje umjetničke kvalitete nadala se da će gledaocu uspjeti predočiti barem dopadljivu viziju nečega što se inače ne da pojmiti.
A duša je,kažu, čista, prelijepa, čedna, tanana, krhka, nježna, blaga, prozračna, rosna, a opet izuzetno čvrsta,savitljiva . nesalomljiva i vječna.
Polazeći od postavki da njena umjetnost na estetski uzvišen , jedinstven i osebujan način predstavlja Božije kreacije:
Univerzum, nebeski beskraj,maglice ,prirodu , more, cvjeće, sutone , svitanja…, nije začuđujuće što je odabrala nenijansirano crno za poleđinu, temeljnu boju ,sukladnu univerzumu, kao osnov na kome će graditi poetiku i kompoziciju slike.
Crnilo je boja onog ničega iz kojeg se stvorio nama poznati univerzum , nebesko prostranstvo i vječnosti .
Isključivo je taj beskraj moguće obitavalište duše koja je prema Božjoj zamisli jedina vječna odrednica čovječijeg bitka.
A u tom beskraju treba se usuditi i materijalizovati nešto što skoro niko ne uspijeva : DUŠU.
Ne zna se koliko Yossemin zna o kristalu,obradi kristala , geometriji ili atomskoj fizici, ali nepogrešivi intelektualni , intuitivni i umjetnički nagon je vodio njen um i ruku da dušu predstavi kao prozračnu cvijetno kristalnu četvorodimenzionalnu kreaciju , koja odgovaraju savršenstvu simetrije kristalnih oblika kao jednom od najdubljih prirodnih zakona.
Yossemin ne zapada u grešku prihvatanja uobičajenih šablona simetrije opšte prihvaćene ornamentike.
Ona gradi svoju ezoteričnu simetriju nježniju , krihkiju i nadasve autentičnu arhitekturu , na nikad viđen način.
Slijedeći osnovne principe atomskih sistema i mreža ona iz jednog početnog oblika , prelazi u nove i uvijek ljepše i krhkije oblike, stvarajući nizove razgranatih zvonastih cvijetova (zvončica/kampanula , encijana , orhideja, lotusa…) i kreirajući vrlo krhki , prozračni cvjetajući oblik ,nalik na izuzetno efektno aranžiran kristalni cvijetni buket.
Nježno prelijevajući nijanse srebrenkastih kristalića , kroz savršenu igru svjetlosti i sjenki , Yossemin svoje tkanje bez greške isprepliće jedno preko drugog i jedno pored drugog,
Posmatrač u svakom momentu može pratiti rast jednog cvijeta, i rast drugih , i tim izuzetno preciznim preplitanjem i razlijevanjem cvijetova koji klize od dna ka vrhu slike , stvara iluziju prelaska cvijetova iz jedne u drugu, odnosno iz treće u četvrtu dimenziju.
U pređašnjoj istoriji likovne umjetnosti od majstora renesense (Mikelanđelo, Botičeli, Da Vinči…) preko impresionista ( Renoar, Dega i posebice Claude Moneta sa slikom Impresija, izlazak sunca iz 1872. ) , Van Goga, Tulut-Lotreka (postimpresionizam) , Pikasa (kubizam) , Dalija (nadrealizam) , i plejada znanih i neznanih aspstraktinih slikara, pokušavali su uhvatiti ili bar zabilježiti taj prelazak iz treće u četvrtu dimenziju. Međutim ti pokušaji ostaju na pokušajima , sa vrlo malo uspjeha.
Eee, sada imamo Dušu od kristala , i totalni 4D uradak.
Čak i najmaliciozniji kritičar mora ostati bez riječi.
Nešto novo u svijetu likovne umjetnosti? Duboko smo ubjeđeni u to.
I to nije sve.
U sliku Duša od kristala je unijeto toliko nježnosti, emocija , ljubavi i duhovnosti koja u svojoj težnji za beskonačnošću odiše nekom konačnošću, kao otrgnuti i zaleđeni fragment putovanja jedne duše ka vječnosti.
Ova slika po svojoj ljepoti , sadržajnosti i katarzi jednostavno mora imati autobiografsku konotaciju.
Obzirom da je slika nastala ove godine , a na njoj je isprepleten niz od devet bijelih orhideja ili kala , a simbolika nikako nije strana Yossemin, shvatamo da to nije slučajnost.
To nas vraća u prošlost do 2012 godine, kada se jedno Milo, Bogobojazno i Čedno Biće , jedna Čudesna duša uznijelo na nebo.
Podsvijest je vrlo dojmljiva stvar , zar ne Yossemin.
I nemoj da bi plakala mila umjentice.
Duša od kristala je tamo gdje je ništa ne boli i gdje je ništa ne može povrijediti, i ima Moćnog zaštitnika.
A poznavajući je , znaš da ona pomno pazi na svaki korak voljenih.