Category Archives: Pjesme

Slobodan pad

Ledeni svijet

Plavetni san

Sanjajući milost

Lako je tebi Malena

ti si brige svoje

meni ostavila

oslobođena okova ledenog svijeta

misliš da sam sada slobodan

a duša moja

a srce moje

šta sa njima mila moja

ah da

znam te veselice

radovanje moje

rekla bi

ne kukaj

blesavi mili moj

ti imaš

svoj Grad Čednosti u grudima

svoju Modru rijeku u očima

Svoju zemlju Božije milosti u purpurnoj duši

slobodu na dlanu

i naše plavetne snove

ne treba  ti više

ljubavi moja

šta ću

klepim ušima

ko magare pred šarenom tablom

mislim ima pravo

nikad me nije slagala

moja Malena

zvjezdica slobode druga

valjda me neće boljeti život

i još uvijek sanjam

da me usne tvoje

osvitom miluju

I molim te

samo ne pitaj

a ja

gdje sam tu ja

Bolna prazmina

Nada

Zadivljujuća svjetlost – Tišina sni

Srce krhkog proljeća

Uvijek ću se pitati

zašto je bolno

u srcu krhkog proljeća

to uvik

zauvik

reći ćeš l'jube

nije nam bilo suđeno

nenadano baterija se ispraznila

doći će vrime naše

Uvijek ću se pitati

da li su bliznjakinje san

ili su morale biti

za kiše

stvorene

bliznaci smo ti i ja

srcem rođeni moja ljube

samo smrt nas razdvaja

do našeg uvik zauvik

uvijek ću se pitati

kakav bi život bio

podno kavala

u maslinama

mili moj

jednom kad ne bude nas

masline će procvati

mirisima ljubavi naše

uvik će me boljeti

kučica u cvijeću

suton u proljeću

ljubav u zviježđu

snovi ne bole

jedini moj

oni se žive

uvik zauvik

Gordani V .

Plišana magla nad Modrom rijekom

Bolna praznina

Plišani dodiri

Svjetlost u violetnoj noći

Krajolik čežnje

Ona budna sanja

Dok  srce sniježi

ledenim stalaktitima diše

plišanom maglom zarobljeno

bolna praznina prijeti

selamom vječnim

Zimska noć punog mjeseca

Ona spava

Pada snijeg

Plavetni ledenjaci

U đardinu ljubavi sniježi

Snježno jezero

Bila je ponoć punog srebrenog mjeseca

jedne davne raskošne zime bogate prtinama boli

kada je Malena neopozivo odlučila da usnije

sjećam se k'o da maločas sklopi oči

prelijepa bješe plavetna djeva moja

i još uvijek snivjući dobrotu njenu srce voli

ponestaje mi daha a u očima pada snijeg

umorna je bila ljepota mila

jako umorna

slomila se nedugo prije

uznesenjem naše krhke djevojčica

slutilo se neće dugo

sleđena ko plavetni ledenjaci

koji ne znaju gdje će

da ostanu zanavik  ko sleđene gromade

ili da se skrše ko krhke pahuljice o hridi

u ponoć kad se Božić radošću umiva

rubinove usne položi na moje zabezeknute

osjetih titraje odlazećeg daha

volim te mili moj

zagrli me još jednom

budi jači od rastanka

i nemoj da bi mi suzu pustio

i nisam

nikako nisam

nema svjedoka

čak nisam ko godina zaplakao

ako znate kako je to

od rose u mojim očima

pored našeg đardina ljubavi

ne vidjeh suze svoje

a izlih čarobno snježno jezero

u kojem nikad ne sviće zora

orošeno u tisuće i  tisuća boja

za svaki naš dan  jednu

nježnu i čednu

mojim prelijepim  djevojčicama nalik

a nad zaleđenom rosom

još uvijek plavetni snovi sniježe

strpljivo čekajuć osvit

Znam češljati ženske kose

veoma nježno

staroegipatski lagano

sa biskanjem i pucketanjima

skoro do uspavljivanja

ali dašci između drhtavih usana

dodiri tijela ježe do milina

onda se sve pretvara u nestašluk

kosa se ponovo zamrsi

pa opet odmrsi

ukrug

do broja jedan

i nazad

dok ne svane zora

tada treba slaviti novi dan

život je prelijep

potrebna si mi

i ti to znaš

velika si djevojčica

tajne za tebe nema

ne sakrivaj se

dok se pola riječi gubi

u jecaju ah taj predivni život

ostaje ton univerzuma

zapisan u kriku

mamo mamice mila

pomagaj