Bleki – Tiho klize noge moje

 

Da ,Da

šta mogu

kad

tiho klize noge moje

kroz plišano polje ljubičica

kao juče

tijelo tvoje preko moga

tango tvoj i moj

ih nosi

lakoćom snova

ove noći

kad bol sve je

i radost

 

dok plešem

od večeras

samotnjak

pokraj Modre rijeke

svoj poslijednji tango

sa ljubavlju u naručju

i tvojim srcem na usnama

Nebo je podiglo velove

da tvoja duša može odlepršati

jer je sve svoje plesove odsanjala

 

No, no

šta mogu

kad

srce tvoje

veselica moja me učila

 

već na slijedećem uglu

iza mraka

dolepršaće

vrckava grlica

ko djeva bajna

nalik meni

 

za ruku te prima

osmijehom tugu razgrće

rukama te privlači

 

eh

ti cvrčiš

joj mili moj

grudi joj se bibaju k'o moje

tijelo te povija ko mramor moj

 

ljepota mi šapuće

ništa se ne brini

samo ova noć je naša

poslala me ona tvoja

jedina

da ti dušu liječim

 

jer

vollio si je do kraja života

a i Godo

svakako nema namjeru doći

i nemoj mi sada pizdun biti

 

Ne ,ne

ništa ne mogu

kad

malena sa božurom u srcu

vatru razgorjeva

 

proljeće je i snježi

a život ide dalje

 

iza ugla se

meni sudba smješi

a trešnja cvjeta

u naručju nekog sutrašnjeg sunca


























												

Bleki- Sutra ću nakon vremena

 

Sutra ću nakon vremena

otvoriti svoje kutije

u sehari

gdje mi stoje čipkane haljine

neobuvene i mirisne

mojom čednošću obojene

obući svilene čarape

sa djevičankom podvezicom

svečanu haljinu od kristala

slomljenog srca tkanu

davno zaboravljenu

 

navučiću raskoš

na bijelo neljubljeno  tijelo

podignuću kosu

ljubičicu u nju zadjenuti

samo rosom lice umiti

sutra  je poseban dan

i zato

staviću crveni ruž

boje trešnje

ne da mi se dive

već ću sanjati jedinu noć

sa tobom

u kojoj mi skidaš crvenilo

dok ne osjetiš

život da se životom

u usnama budi

 

Večeru i svijeću

laganu muziku

tango ili bolero

svakako

tebi za rođendan

poklaniću bez računa

sutrašnjeg dana

darivaću  ti i noć

a ti smisli sta cemo

jesti i zboriti

zaboravi tvoju

dame biraju

ova ti se poklanja

a  poslije…

 

smislićemo  već nešto

zar nije lijepo sanjati

čarobno sutra

a budem sebi

i tebi lijepa

 

posebna princeza iz bajke

koju poljubcima budiš

iz sna svakog jutra

dok ona već sanja novu noć

 

pomisliš

šta ti više treba

srećni mahalašu

da li ti  ikad ljubavi

dosta biva

 














												

Bleki – Razgrćući pepeo djetinjstva













Razgrćući pepeo djetinjstva

posipam se njim

sve žešće ostajem sam

da znam kako

ostao bih neoplakan

i radostan





Razgrćući pepeo djetinjstva

sve češće nedostaju

sličice i klikeri

bojeni srećom

kikice i ručice

osunčane ljubavlju

i nježnošću đardina





razgrćući pepeo djetnstva

uspomene pretvaram u konfete

i bacam nebu

da mi ih vrati

kao čaroliju duge

koja nestašno treperi

i ljepotom ledi vrijeme









												

Bleki – Svikla si

 

Kada čujem gitare zvuk

i krletke grdelina poj

sjetno pogledam u nebo

osunčano osmjehom djetinjim

 

osluškujujući tvojih krila lepet

u meni zima je

pomalo snježi

a ti u satenskoj haljini

sa čipkanim bretelama lebdiš

 

nije te strah visina

hladnoće još manje

svikla si  

raskošnom ljepotom nimfe

u krpicama novim

zavoditi

opijenog vojnika strasti






























												

Vrime ko vrime , ljubav se zove









Vrime ko vrime

i odlaskom

ljubav se zove

neumitno ka sudba

zalasku slazi

čovik je sam

na svojoj stazi





Kojim će putem

krenit

ne zna

ni on ni zviježđe

što ga sa cvijetnog neba

ljepotom svojom

miluje i gledi

zavodljivo žmirka

modrozelenom krajoliku vabi





A tamo u beskraj

na domak snova

jedna je žena

pružila ruku

onu od srca

u njoj je nada

mirisnoj ruži

što bolom cvjeta

kristalnoj kapi rose nalik





Ruka u ruci

i korak laki

naprijed i nazad

i nježni okret

to je već tango

za njih skladan





Oh jube jube

tijelo uz tijelo

usana dodir

ljubav se rađa

iskonu zadnja





A…





Traje jedan san

traje jedan san

bar jedan dan

bar jedan dan…





 

Bleki – Voli me mili moj

 

Riječi gube smisao

kada bježe

oplakujuć sudbinu

zapisanu u zvijezdama

 

kada u zakutku njenih očiju

slutnju

suzu osjetiš

a voli te više od  mladosti svoje

 

privije se uz tebe

ne šapće molitvu Nebu

kasno je za nju

i vas

 

pritisli kalendari

kao prelijepog života ožiljci

stišće ti ruku

ljubavlju

 

ne žali usne

ni mirise krhke ruže

u srcu djetinjem  čednost odjekuje

grli me ljubi me

 

sada i danas

voli me mili moj

to je  za našu vječnost

ezelsku

 

suton miriše

konačnim osvitom

a na Levantu

i dalje sunce izlazi


































												

Bleki – Ženi Čarobnoj

Bijela dama

Mjesečava Bajka

 

Čarolija u suton

Čarolija

Krajolik snova

Vjernost MBS

Čarolija MBS noći

Cvijetni vodoskok

Duša MBS

Sunčica

Bleki

Ženi čarobnoj

**

Ne znam ti ja reći prelijepa si
a jesi prelijepa
Ne znam ti ja reći čarobna si
a jesi čarobna
Ne znam ti ja reći istina si
a jesi istina
Ne znam ti ja reći duboka kao ocean
moji sni su ocean
Ne znam ti ja reći fascinantna
jer fasciniran sam

Mnogo toga ja ne znam reći
u jednoj riječi
ali ljepotu i čednost znam prepoznati

Bože milostivi

oprosti joj 

dijete je

i čuvaj je od zla.


												

Bleki – Ja ljublju vas ,  navsegda

Autor

Hajro Šabanadžović

Sanjar

Njena ljubav je kao modrozelena rijeka

Ljetna ljubav

Uzburkano podvečerje

Rijeka vjernosti

Muzika stara

 

Kad me zbrkana tuga u srebreno čelo strefi

sjetim se tihih podmoskovskih vječeri

jednog davnog zaljubljenog ljeta

kada osviti i sutoni bjehu jedno

blagorodni nijemi svjedoci

očaja bez mnogo riječi

 

znadoh tada reći samo

djevuška ja ljublju vas

 

i dala mi da je ljubim

i još štošta  

u tami

samo naših

podmoskovskih večeri

u trošnom Kaštelu bez sna

 

kraj kristalne rijeke valima zakletve

smejala se srcem čednim

dizala obrve tugom

uzvraćala nadom

navsegda

 

uh

 

iskrom bez povratka 

usudom čelične zavjese

silom razdvojiše to 

neizbrisivo i djetinje

ja ljublju vas

navsegda

 

i evo

cio život poslije

u krhkom srcu mome

još uvijek plešu

i djevuška i rijeka

 

anđeoskom ljepotom

sjaje

muziku

ljubav

kao eho

kao san

prelijepog života

zauvik okovanog

rijekom vjernosti

 

moja snena duša  

još uvik 

drhtavo  rumori

u podmoskovlju

u nezaboravu

taj prelijepi san

iskovan u  jecaju

u boli 

plavetnog neba

talasa beskraja krik

 

ja ljublju vas Asja

djevuško moja

ljepoto mila

navsegda






















												

Žal





Oni koje otjeramo

tragove duboke ostavljaju

posute ljubavlju

i obećanjem

vratiću se mila

kad djevičanske ljubičice

rosom zasuze





Dobri se nikad ne vraćaju

šapće joj zaljubljeno srce njeno

Bleki – Umor iza rešetaka

 

Autor

Hajro Šabanadžović

Trnje i ruže

 

Krajolik majskog cvijeća

 

 

Čežnje zakopane duboko u nama

 

Umor iza rešetaka

 

Đardin  ljubavne nježnosti i ljepote

 

Prolaze magle i bure

godinama posnim

sutonima blagim

raznoseći mirise jasmina

maslinovom gorom

 

hučale  nevere i oluje

decenijama hladnim

svitanjima nježnim

utapale ljubavnu strast

o hridine beskraja

 

ne primjetivši godine što brode

nepovratu odra

bijelim udovičkim  ružama tkanim

bježeć smiraju tihom

umor iza rešetaka

uzdahe sve rjeđe

bolnom tugom diše

galerija tišinom nijemom

mre

 

kraj razapetih jedara prošlosti

na krmi ispranoj dugom

sa kormilom u ruci

starac sijedi

čvorove tegobnih kalendara mrsi

razvezuje

jednu po jednu

uspomene koje gasne

bolom neprebolnim

 

skuplja ledene kristala srca

rasute po jarbolima tuge

sanjajući cvrkut nježni

prozračni  eho  koraka

čudesne žene  bijele

što poput čarolije

ka njemu hodi

osmjehom

dolazi

 

Ehej

kormilaru vremešni

okreni čvornate ruke

savršenoj ženi

primi je za ruku

zagrli je nježno

najnježnije

budi joj vodič

podari joj kormilo

u slijepoći tmine

obasjaj joj pute

ljubavlju

za vjeke vjekova