Category Archives: Pjesme

I kada sniš

čednošću bdiš

u noćima mojim

sjena sve je

i život i san

i behar prosut u srcu

ne dam da mi bježiš

gledajući te okupanu bjelinom

savršenog  zimskog dana

kao pahuljica  nježna

a lebdi dušom mojom

krhkošću ruže

Ona pod velovima

Djetinje srce

Ruža ljubavi

Poslijednja molitva

Boli nas  i ubija

ta jedinstvena

nedorečena

iza vremena

nečujna

Tišina  sni

a ničim izazvane

suze  grunu

kristalima leda miluju

nutrinu srca živog

neumoljivog

a shvatiš

više nemaš kome

oditi

bol nositi

ni cvijeće brati

klekneš

pružaš ruke

dlanovima okrenutim nebu

i čekaš…

nedolazeće sutra

a

tišina sni

Večeras nije noć za valcer
draga moja je tužna
boli je život
a ne bi trebao
prelijepa je
dahom proljeća diše
ljetni plam joj venama teče
raskoš jeseni boji joj dušu
čednost zime je njeno ime
a sve se stopilo sa mirisnim ružama
njenog  tijela u cvatu
dok večeras sanja dragog
koji je bacio  ljubav njenu
za par nebeskih oblaka

ne večeras nikako nije noć za valcer

Nekada davno izgradih

Hram snova naših

Za tebe mila moja

A u njemu  izvajanu

Ljubav našu od kristala

Za tebe ljubavi moja.

A’ su se djeca cvijeća pobunila

Upoznah na godišnjicu  godine

Tebe željena moja.

Bez muzike skladana bajka

Petnaest dana proljeća i sna

Tebi jedina moja.

Za ljubav vječnu

Riječi napisah nježne

Tebi ljubavi moja

A tebe nema

i nema

jedina moja

Poželjeh da ti podarim

cvijetnu fantaziju

u modrozelenom krajoliku

poklonim tisuću buketa ruža

krvavo crvenih i nebesko plavih

nisam znao

kako otići na trg robova

da prodam ostatke sebe

bojao sam se

bola i stida

tamo ću naći tužnog svjedoka

u demirli bukagijama

srce svoje skršeno

prodatog za bocun vina

crvenog kao usne tvoje

i šaku dukata

koje tebi poklonih

da kupiš krletku zlatnu

u kojoj ćeš milošću svojom

i pjesmama ljubavnim

zaključati dušu moju