Dva tijela licem u lice,
ponekad su dva vala,
a noć je okean.
Dva tijela, licem u lice,
ponekad su dva kamena,
a noć je pustinja.
Dva tijela, licem u lice,
ponekad su korjenje
u noći spletena.
Dva tijela, licem u lice,
ponekad su noževi,
a noć munja.
Dva tijela, licem u lice,
dvijee zvijezde koje padaju
u prazno nebo.
Danas je nedelja 15. Oktobar /Listopad 2023.
Jutros je komšinicin pijetao zakukurikao 288. put ove takarli godine.
Trebao bi još hejbet po 77 puta nategnuti , ako hoće da pošteno zaradi ovogodišnju platu. Glasne žice,a šta ste vi mislili.
Vi se pitate odakle ili što će pijetlu plata.
A šta mislite šta radi svaki dan?
Zarađuje platu i izbjegava nož.Ako koke dobro nose jaja , znači pijetao dobro radi posa.
Ako na vrijeme budi gazdu ,jopet je u plusu. Na vrijemee dobije sadaku , i vaku i naku.
A sve nam se ,nekako , čini da je pijetao lukaviji od gazde.Do jednom.Gazda ga hrani i plaća kokama, da ozvaniči sabah.
A pijetao ozvaniči sabah da bi pricvrljivao koke.Nema kod njega ljudskih gluposti.Stara koka dobra juha.Jok!Naskaće on sve odreda. Ma ,nije ga briga ni da li je koka, odnosno ženka njegove vrste. Njemu je samo zakukurikat i čitav potonji dan naskakat.
Dakle ,gazda ga plaća za ono što je pijetlu u krvi.E sad, ne znamo da li mu plaćaju prekovremene sate i radnje. Ono sa drugim pernatim ženskinjama, jer ruku na srce , nauka nije skontala da li pijetlov takar po stranjskim tijelima ima ikakve veze sa povećenom reprodukcijom među vrstama.
A ća mu ga mereš znat’? More bit se jednom izlegu pjetpatke ili pjetguske.Nikad se ne zna.Na ovom dunjaluku je sve moguće.
Ha imaš penezi, moš kod sveštenih lica kupiti svakoliki takarli oprost.
Što bi poete rekli:
Tetkice i hadumi bi svašta nešto za šoldi prodali.
U prevodu:
Kuku im se i lele!
Vala pošteno da poštenije ne može biti.
A jopet prepisiviači nas upozoravaju da preivše žvalje rastežemo.Nikad prestat, a njima se dnevnica zarađuje.
Na priliku, između ostalog i ovo se zbilo:
70.-p.n.e. Rođen Publije Vergilije Maron, najznamenitiji pesnik carskog Rima, autor nacionalnog junačkog epa “Eneida” i pastirskih pesama i didaktičkog speva “Georgike”. Uzor latinskog i zapadnoevropskog književnog stvaralaštva.
Dante ga ovjekovječio kao svog vodiča kroz podzemni svet.
Bez obzira što Dante tvrdio, mislimo da ga je Vergilije na kraju natakario i preveslo tamo gdje pripada. U pržun.
Neko je odbrojao 287 dana , dan za danom odlazilo na odmor ,tokom ove pljačkaške ,predizborne 2023. godine.
Obzirom da je danas Petak 14 . Oktobar , taj isti nam sugeriše da je do njenog kraja dostatno još samo 78 dana.
Kako li je taj prepisivač samo skonto fol.Računa dane, prepiše šta se desilo na taj i taj dan, pa onda čitav život prepisuje šta se i kako se desilo.I ništa drugo mu se u mozgu ne vrti.
Da li je išta od toga zapamtio?
Tko da zna. No sumnjamo!Zašto bi prepisivao ako zna napamet.
Lete dani,lete godine.Ista meta , isto odstojanje.Vukovi i ovce , već ofucana milenijska tragikomedija.
Sjećamo se ko prije nekolikoi dana sisali mamino mlijeko.Sat, dva poslije počeli joj dojku grebuckati prvim zubićima.
Šta se čudite.Nas su majke dojile minimum dvije godine,a pametne do sedam godina (dobro malo su prkrdašile).Zato smo ispali ‘vako lijepi i pametni.Nismo pokvareni i izopačeni ko ona vladajuća trulež i bagra.
Ipak ta pogan nas ne zabrinjava, jer uskoro će se sobom zabaviti.
Pitate se kako znamo?
Jednostavno.Zapisano u svetim knjigama:
-Pogan,silnici,licemjeri,prevaranti,lopovi,pljaškaši, ubice i slična vlastelinska fukara greju u pržun. Jedan kroz jedan.Zar ne vidite da su svima lica modra od pasjaluka.Pripremaju im se za crnilo.
Što bi poete rekli:
-Ničija majka nije do zore pljačkala narodsko blago. I zato lako ga je njima. Znaju kojim putem odoše.
U prevodu:
-Oteto prokleto ; al'na cilju će biti beterno i pakleno vruće.
Pod porušenim stubovima,
na ivici ništavila i sna
vrte se moje budne ure,
u slogovima tvoga imena.
Tvoja duga kosa cvena-
odsjaj leta-
sa jarkošću blagom titra
na leđima noći.
Uobičajena tama sna
što izvire iz ruševina
i stvara te od ničega.
Teške pletenice zaborava,
vlažne noći obala
gdje se širi, gdje udara
slijepo more – mjesečara.
pB
Danas je Četvrtak 12. Oktobar / Listopad 2023. godine .
Po brojaču dana trebalo bi biti okruglo 285 dan. Laički gledano , do kraja godine bi trebalo da se šteli 80 nenametljivih dana.
Kako se dani uštele, tako će i nama biti. recimo , nenametljivo.
Jal vako ‘ jal nako.
Jal berićetni, jal kokuzni.
Ipak po nekoj logici historije učiteljice života, više od polovina dunjaluka će biti totlani, ili kako mahalaši vole podcrtati frontalni kokuzi.
Ovo frontalni nam je nekako upečatljivije od totalni. To mu kao dođe da su kokuzi isprednjačili ispred nekokuznjaka, što je u biti vrlo logično , ali gledano sa humane strane , nekako nam se čini vrlo nehumano da kokuzaneri u nečemu prednjače , pogotovo u kokuzluku.
Vidjeće se na kraju balade , da u kokuzluku uopšte nema nikakve, pa čak ni potske pravde,niti je ikad bilo. A demokratije pogotovu.
Tome nazoče dvi tri pučansko narodne poslovice sročene u mahali:
-Demokrata potiče od demosa, kokuz iz kokuzluka.
-Sve demokrate lovom ponikoše i glasačima kokuzluk uvališe.
-Glaso ne glaso , ako nisi na listi ,izglaso si sebi kokuzluk.
-Kokuzluk vremenom postaje nasljedna osobina,zato se raja od pamtivjeka rijetko buni.
-Živ čovjek može sve, osim ako je kokuz.
Što bi poete rekle:
-Ko im kriv kad su kokuzi pod demokrati.
U porevodu:
-Kao kokuz natakeren si i vako i nako. Pitajte neuke.
Danas je Srijeda 11.Oktobar/Listopad ove ugodne 2022. godine. Normalno kako kome, jer sve je relativno.
Ako dan zamislimo kao puni krug od 24 sata,ispada da je do sada isteklo 283 kruga, a do kraja godine je ,dakle,preostalo 82 đira.
Još samo dva mjeseca i dvadeset dana. Ko bi reko!? Juče bilo mnogo više. Prekjuče je ova godina tek zakoračila na dunjaluk. Leti vrijeme kao letjelica Zemlja. Možda sekundu brže od 107.200 km na h.To bi značilo 29, 79 km/s.
I oni nama zemlja ravna. Popadali bi ko olovne kugle izbačene iz topa koji slijepljuje eskadrilu aviona u komadu.Ovu metaforu smo skontali da bi se neuki ibretili odakle nam i š'a nam to znači.
Mi pametni kao i uvijek, mudro šutimo o mudrim stvarima. O ljudskoj gluposti meremo po vazdan tabiriti i naglabati,ali čemu.
Eto oni nama , zapisano je u knjigama da se ne smijemo brijati.
Jes’ im to jak fazon. Lijenčine . Mrsko im se brijati i upristojiti da liče na ljude , a ne na pogančere. Pa k'o biva hajmo svi na homoprimogeniuse ličiti. Primogeniusi su imali opravdanje. Vrlo je bolno bilo brijati se kamenim sjekirama.
Jednom nam se žilet slomio, a radnje nisu radile. Morali ići na… ma teško nam se faliti . Pa znate gdje se ide obrijanim licem ko dječija guza. Uzeli kamen , dobro ga natoljicali na brusu i udri nedaj. Tri sata se klali. Ispali ko tušija kiseljena krvavim paradajzom. Nikakvi a bolni.
I smiješni. Povod brijanja se ismijala ko nikad. Kaže evo te ko kozičavi mladoženja, koji se brijo tupim kamenom. Ali kad joj smijeh presto, više se nije smijala. Samo je stenjala i dozivala mater:
-Joj mamo mamice.
Eto zato se mi brijemo . da bi žene mogle pjevati i majku dozivati.
A oni što naopako uče , nek se ne briju i puštaju bradu. I budu mimo svijeta. vala zaslužili su, jer su se pocijepali u vjeri. I ratove zbog toga vodili. I dan danaske vode.
I te nas , hanefijske kukavičke minderpuze koje su se u mišju rupu za rata sakrivali pameti – ljudskosti uče.
Ma mogu oni pjevati borbene. Nevjerničke ko što su naučili. Neka se druže sa onim drugim koji se ne briju.
Eto četnici se ne briju. Nisu ni krstaši. Ni ISIS. Ni Kaida. Ni konkvistadori , ni krstaši se nisu brijali. Ni Marks i Engels. I onaj Darvin što je od majmuna nasto, ni on se nije brijo. Ni većina katila i nevjernika.
Ni orangurani se ne briju.Al njima svaka čast.Oni nisu insanski hajvani.
Što bi poete rekle:
-Joj grdoba majko moja.
U prevodu:
-Nalet ih bilo.
Danas je Utorak 10. Oktobar/Listopad 2023. godine.
283.dana zaleglo k'o kurbani. Aha, kako da ne. Koliko su bekana povukli za sobom ne m're se izbrojati. Bekani se neće vratiti. Ni slučajno. A dani jopet, evo ih dogodine. Novi novcati. Kao da nisu ni otišli. Ostalo nam još 82 dana do isteka dvadeset tricepride dva milenijuma.
Nevinašca, neko će reći dane . I jesu. Njihovo je da se pristave i da ljudima predoče ljepote i na zemlji i na nebesima. Ne bi li ovi tobe došli. Jok , rijetki su ti do kojih nauk dopire.Insani nemaju vremena da gledaju čudesnost Božijeg djela. Tu savršenu ljepotu i sklad.
Insan je satkan od žurbe. U svom nerazumu ne vidi dalje od sutrašnjeg dana, iako mu se čini da sebi obezbjeđuje starost. O ,mnogo, mnogo oni toga oni sebi obezbjeđuju. Možda se i prave da ne znaju, ali činjenje ili ne činjenje je ulaznica u vječnost. A ona , ko svaka sutrašnjica plaho nepoznata.
Ulaznica ima dvije vrste. Jedna je plamena , a druga lagodna. Pa vi vidite šta vam je raditi?
Ili će te gledati zadivljujuće maglice, plavet , ljepote oceana ili raznolike dunjalučke visove i puteve, razmišljajući o tome , dok uživate u raskošnim đardinma svojih ljuba, ili pak u žurbi trpati u majčine vreće sa otetim narodskim zlatom, nove aferime.
Što bi poete rekle:
Trpajte , trpajte dok merete, ali neće biti dokle i kako vi hoćete.
U prijevodu:
Jadni li su riđobradi, šahovski robijaš i pijačarska fukara. U svojoj razrokosti ne vide bijedu svoju i golotinju roda svoga.
Dobar neki prevod. Da je Bogdo više ‘vakijeh prevodilaca.
Danas je Ponedeljak 9. Oktobar / Studeni 2023. potrebite godine , skontane i debelo okrvavljene po hrišćanima.
Ako bi vam rekli da je ovo 282. dan te iste prijeke godine vi biste nam povjerovali. Taki ste vi. Ha vam neko nešto kaže, vi klepite ušima i povičete uglas:
-Tako je.
Normalno , kako poetesa reče ,ovo je jedna od zemalja seljaka na brdovitom Balkanu.
A kopet kad bi vam rekli da do kraja ove mutne godine ima jošten samo 83.dana bili bi sumnjičavi. Nikad niste vjerovali u proroke, većme u nacionalističku bagru i fukaru.
No kako vjerovali , tako i dobili.Duplo golo. A dvije nule to vam je oznaka za WC. A u njemu vam nema mjesta za proročanstvo , već samo za obećanja i darove nacionalitičke pljaččkaške bagre i fukare.
I tako izrazi upotrebljeni za ovu godinu : potrebita , prijeka i mutna dolaze tobe.
Potrebita ; jer vam treba malo pameti , a bome i nafakekoju vam mafija pljačka.
Prijeka; jer se nadate da je prelomna o da se više neće ponoviti ( a ono suđaje vrte glavom : Aha, kako ne ).
Mutna; jer vam stomak mutan od gladi , pa vam se zmaglio vid i ne vidite šta vam vaši idoli rade. Znate onu : lov u mutnom. E nije ta! Ova je deranje kože na suho sa pristankom insankih kurbana.
Što bi poete rekle:
-Bekan jednom , kurban uvijek.
U prevodu.
Bilo jendom u jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu,
rodi se nacije hajvana i svi postadoše kurbani u jednom danu.
Danas je nedelja 8. Oktobar/Listopad 2023. godine.
280. dan se lagano udarilo nogom iza vrata. Nismo ih se baš nauživali . Ono , svako za se, na se i tako to. Kako je ko naučio.Nema tu veze kako ko hoće ili želi.A valja na predeverat još okruglo 75 dana do kraja ove lijepe i nagodne godine.
Tu ni mamine vreće sa narodskom zlatninom ne pomažu.
Kako će ba pomoći kad je prokleto?
Znate onu, oteto prokleto?
A ako je od isrotinje oteto to se zaplati dvostrtuko. Na ovom svijetu. A na onom nezamislovo skupo.
I vrlo je vrelo. Hajd’ to ni po jada. Ali zamislite vječnost. Ne, možete. Sasvim normalno. A sada zamislite vječnost i roštiljanje na najačoj vatri.
Ha!
To već možete zamisliti.
I mi.
E , eto vidite , na tu strahobalnost zagovaravači načesrtanije, islamskih deklaracija, pijačari,robijaši i direktori konc logora, njihovi sinovi i žene ne obraćaju pažnju i prave se da to ne vide.
Neki misle ako imaju strabizam,riđu bradu ili zalickanu kosu da će im se oprostiti.
Jašta.
Oni su već osuđeni vječni robijaši , koji opljačkanim narodskim vrećama sa zlatom , ovjeravaju svoju ulaznicu za najvatreniji i najžešći kazamat ikad napravljen. Sasvim po njihovoj mjeri. Bogat zlaćanim bojama i toplinom.
Što bi poete rekle:
Savršen je plan Boga jedinog.
U prevodu:
Jao i kuku onima sa otetim vrećama zlata. I njihovim očevima i majkama jer su ih pogane rodili i odgojili
Danas je Subota 7. Oktobar/Listopad 2023. godine.
279.-dana lagano otperjalo. Nismo ih ni osjetili. Ono kako ko. Šta se može, sve se piše na teret života. A ne bi trebali. Za većinu nepotrebnih, užasnih i tužnih dešavanja su krivi ljudi.
86 dana se ađustira. Ne mereš svakakav pred insanske hajvane.
Ponekad nas , malo češće nego smijemo to sebi dozvoliti, ljudi zadeveraju nekim svojim izjavama.
Evo , na primer mnogi kažu da ne vole jesen.
Kako ga boni nećete voljeti ?
Ili bilo koje godišnje doba!
Prvo, iz ličnih razloga.
Četvrtina svakog života obitava u jeseni. To nama znači ne voljeti sebe za svo to ljepotom bogato vrijeme.
Da malo zraknemu tu ljepoticu ,
JESEN
Prelijepo, umilno , zlaćano godišnje doba –
Nećemo ga prljati uobičajenim osvrtima na insane ili hajvane. ne zaslužuje to.
Rijeke kola , pretrpane nasušnim , životu prijeko potrebnih bogatstava slijeva se u domove potrebitih. Poslije će doći i do većine insama , čak i do domova koji ne vole jesen.
Svi volimo slatko i slano , i ono što manje volimo. Moramo da jedemo.
Godišnja doba se pobrinu da se ostvare Milodarja Boga Milostivog, a jesen je konačnica njihovog djelovanja.
Jesen je ugodna i blaga. Titrava i uzbibana. Prelijepa. Pada lišće zlatno, sve se stapa sa zalazećim suncem u jedan nestvarni kolorit koji nas opija i zavodi. Boje pripisujemo magiji , Te , nestvarne čarobnice Žene i poželimo da se nikad ne mjenjaju. Ni žene , ni te jesenje boje . Da uvijek nose radost našim srcima .
Zamjerka jeseni je da nosi kišu i tmurne, nešto hladnije dane.
Šta će tek reći kada dođe bjelina snene zime.
Kiša. Kapljica . Svaka kap je jedan život. Jedna radost. Ljubav.
A ta ljepota , to milodarje ne može nastati iz vedra neba. Moraju se stvoriti ti, plodonosni, budućim životom obilni oblaci. I oni su radi ljudi, kao i sve na ovom dunjaluku i univerzumu.
Ako dobro brojite, kiša i tmurni oblaci su samo povremeni . Mnogo je više jesenjih dana obasjanih suncem nego vlagom.
Hladnije. Šta to znači?
Da li je to radi oblačenja koje krpice više?
Ne , mile naše. Nije.
Domovi su puni jesenjeg obilja, ljudi su sitiji i usporeniji. Ali nije vrijeme za pripremanje uslova za zimski san. Za spavanje,To nije za insane. Njima je nanijećeno ono najljepše. Vrijeme je za ljubav.
Milostiv je odredio da uvijek bude vrijeme za ljubav. I svako godiišnje doba ima svoj način da nas zavede i uputi na ljubav.
Jesen to čini raskošem boja i plodova, kišom i hladnijim vremenom.
Tada poželite da imate nekoga, da se stisnete uz nju, zagrlite , milujete , mazite. I još svašta nešto. To svašta nešto ostavljamo u privatnosti domova. Toplih od jeseni i ljubavi. Možda blagorodne jesenje noći ( a bome i dani) doneseu nove plodove, koji će u naše domove unijeti ciku i vrisku, i radovati nas krož život.
Mi se nisamo ni dotakli jeseni i njenih milodarja , a moramo prekinuti, da bi mogli uživati u jeseni kako dolikuje našim ljubama.
Molimo vas , nastavite razmišljati o jesenjoj ljepoti i darovima tamo gdje mi stadosmo.