In memoriam Debi – Dvije godine odlebdješe, a on i dalje sni.
Zatečeni smo.
Nismo šokirani. Na ovom dunjaluku nas više ništa ne može sablazniti i povrijediti.
Samo su nam poremećeni planovi.
Mi ne volimo kad nam se poremete planovi. Naročito kad to činimo sami sebi.
Onda moramo raditi ono za što nismo spremni ili ne umijemo.
Mi smo navikli na radost i smijeh, muziku kao dekor , a sve da bi slavili naše grlice male i ljubavi velike.
U jednom periodu smo trpili blizinu smrti. Ali se nismo navikli na nju , iako je prelijepa. Nije nam u krvi.
Sada moramo raditi ono što uvijek radimo , a to može izazvati sablazni.
Mojsije je , prvi put od rata , natakario na leđa harmoniku. Ostali su ponijeli , ono u ćemu su najbolji. Krnetu , ćemane , kitaru i klavir. Ne baš klavir. Joj , jeste sitničavi. Ko da insan mere na leđa i za pojas zadjenuti i tegariti koncertni klavir . I bukadar meze i pića. I malo sjete u srcima.
Jedan instrument će nam nedostajati. Tarabuk i, ali ne obični , već veliki ciganski doboš.
Nedostajaće nam i čovjek koji ga je decenijama grlio i nosio u naručju.
I budalesao sa nama. Blesan. Sad je našo bježati. I to na prvi dan ljeta. Sunce se haman natakarilo na po neba , noć okraćala do maksimuma; ali hvala na davanju , sada će svake pomračine biti dekikz dulja.
Idemo udovoj na žalost. Nećemo nositi cvijeće , ni paliti svijeće. Ni tugu oblačiti . To je za druge. Ne za nas.
Nosimo ono što nam je preostalo. Ljubav i snove.
Upotrijebili smo i riječ koja nas ponekad dotakne:
Sjeta.
Ovo je pravo veče za nju. Da sjedi pored nas i uživa u radosti.
Znamo , udova se neće ljutiti. Ona je jedna od naši milih grlica. Puno je toga predeverala sa našim dembelom i sa nama. I prije pet godina ga ostavila samog na ovom belajli vaktu.
I praštala. I voljela. Pa opet praštala. Toliko je praštala da je ne možemo nazvati praštalicom, već sretnicom. Koliko ljubavi i snova još u njoj ima, nismo ni svjesni. Iako je nema . pjevaćemo i svirati njoj u pomen. Ne samo debelom stvoru .
Skoro da je to isto.!
Znamo mi to, ali kod nas je to sasvim normalno i ne obraćamo pažnju na te „sitnice“.
Jedino što ovoj prilici ne pristaje, su naše riječi : crkno, rikno, krepo.
Naš se blesa sinoć izmorio , uzeo klipaču, sjeo na pod ,rekao malenoj:
-Navij mi onu tebi najdražu , naspi sebi štok ili onaj drugi konjak, ako ga nismo sinoć dokusurili. Zapali nam po Gitanes, sjedi pored mene, samo me ovlaš poljubi, primi me za ruku i gledaj me nježno, kako si me uvijek gledala. Onda se nasloni na moje grudi da malo rahatlučimo.
Nju zebnja tišti , jer za svih njihovih nestašnih godina , nikad nije bio tako tih i usporen.
Ustade, nasu sebi kurvoazije, ostalo je.Nisu više pri cugu, a i nisu imali vremena.Sinoć je bilo prečih stvari. Joj, mamo mamice. Prhnulo im da se podsjete mladosti. I dobro se podsjetili. Opetovano.Pa još jednom. A onada se uparili četvrti put.Sve je u parovima.
Pristavi pjesmu,ovlaš ga poljubi, uhvati ga za ruku nježno ga pogleda, zahvalna za sinošnju noć i čitav život.Nasloni mu se na grudi
Noć je tiha,blaga. Muzika je sjetna, ali suze doziva.Nju njegov dah golica po vratu i rosi kosu.
Mili Bože , podsjeti me da ti se zahvalim za ovu sreću i tugu koju si me darovao,misli ona…
A pet godina prije ove večeri ,jedne slične noći kada su zvjezdice sanjivo i rosno žmirkale i ona je usnila. Više od tog vremena našem dembelu srce nije moglo podnijeti samoću.
Pjesma se završila, ona skoro da je snove prigrlila. Osjeti da joj se vratom diže jeza, jer lahorac je prestao, a i glava joj, kao da je na kamenu.
Polako u strahu podigne glavu i pogleda . Njen Blesan gleda u nju. Osmijeh mu na licu , ljubav još uvijek iz očiju iskri. Cigar među usnama gori , ali se ne dimi. U uglu donje, lijeve trepavice plava suza visi i neće da padne.
Ona je pokupi, usnama nježno, polako da mu san ne poremeti. Nisam znala da usne mogu biti slatke , misli i jubi ga dugo, očajnički.Spusti mu kapke. Ode u sobu, iz sehare na dnu troklinog ormara, izvuče dva zlatnika, dva šorvana , koje je on pripremio , vrnu se i stavi mu ih na oči.
Misli:
– Trebaće mu , dobar je bio ,ali , ljubavi moja jedina , mnogo , mnogo si griješio.
Blesa se umorio i dubok sanak usnio.
No, jaka je ona.Izdržaće. Kad je pet godina mogla čekat , mere i ovih par dana dok ga u gasulhani srede i na kabur tahtu natandare.
Jer večeras je umilna veče, stvorena za takar . Muzika nek svira, cuga nek teče, život je lijep, konju jedan. Ne možemo mu ime izgovoriti, još se nije ohladilo.
Ali zato možemo ovu noć posvetiti njegovoj prelijepoj grlici i njemu, dembelu.
Kasnije, mnogo kasnije, i još kasnije za olimpijadu 84. , pogotovu godinu i potonjih godina ih pošlo ko budalu novine. Ali o tom potom.
Vrijeme da ispričamo ovo o budali i novinama. Imaju dvi , tri verzije, ali ova je prava. A možda vam ispričamo sve.Nikad nam se ne zna?
Frka se skršila, na silu udata i odmakla od konzilija. Ne može se ništa vratiti na staro. Kad jednom ibrik rikne, pa sve da je i zlatan, nikad više ne mere biti ko novi. I vječito curi , ali se ne može popraviti. Tako i Frkino srce . A i tijelo.
Srce jauče , cvili . Lijeka nema .Boli je tako da bi se namah od života razvodila.. A opet život na momente bude podnošljiv. Nastavila ona dalje. Ne kaže nastavila živjeti.
Već samo ; nastavila sam dalje i dušu i tijelo neljubljeno tegarim. Moje tijelo je i silovano i obljubljivano, ali ga nije ljubavlju zalijevao onaj koji mi u damar ušo . Jeste jedno tri .četiri mjeseca , ali nažalost kada je za sve bilo kasno. Ja sam mamicala i vritšala da je milicija morala uredovati. Mahalski odbor za čudoređe je pozvo u pomoć Ništa nije pomoglo. Dok se samo od sebe nije urušilo.
On je uvijek negdje moro ići. Spašavati grlice u nevolji. Ja imala kajanje, iznevjerila sam ga . Slagala ga. A morala sam. Inače bi ga onaj moj neotac Mito zaklo ko kurbana. Tako je prijetio , ako ga ne ostavim i ne udam se za sina njegovog prijatelja, napraviće veliko zlo; najveće.
Nikad mi nije prebacio , Ni je'ne. Bilo bi mi lakše da mi je bilo šta prigovorio. Nikad nije pominjao to što sam pobjegla. I prvi put je bio nečastan ta nestvarna tri , četiri mjeseca. Koliko ja znam! Tolika je bila njegova ljubav da je radi mene ukaljao obraz. Znao je kolko sam nesretna , bez ljubavi , a ubračena i odbačena. I koliko ga volim. Dao mi je sebe. Ponovo bez ijedne riječi ili uslovljavanja.
Dovoljno da ga opet ostavim, bez ije'ne riječi . Da ga ne prljam i da platim proslosti sve dugove i patim. Više me nije potražio , sve dok se , trinaest godina poslije , ona njegova zlatna vila nije na smrt razboljela. Nije mogao sam izmećariti i usud tegariti.. Imao je kao i uvijek mnogo posla. A ja besposlena bila. Taki je on . Dobar i čedan. Ušo mi i sakrio se u neki kutak,no , nikad ga nisam mogla istjerati.
Kosa je je odlepršala,nježno,nečujno i lako.Takva je i ona bila. Prelijepo kristalno tkanje , vazdušaste ljepote. Prekrasni tihi anđeo velikog srca.
Poslije odlaska , Frka i Kosa su bile tabu tema za konzilij.Kao da nisu nikad ni postojale.Niko ni riječi da progovi o njima. Jedino bi Lenji , s vremena na vrijeme jednim prstom po havi šaretio i progovarao .
-A.A-a.
To ih je boljelo. Jer bi tada te – A.A.a slike grunule među njih i oni bi bili osupnuti težinom prisutnost. Kažu tuč je težak.Nije. Lagan je ko mrvica hljeba koju dživ-dživ ukrade golubu ispred nosa. A tako su se i one nama srca ukrale. I još lakše od toga.
Kad padne to A-A-a, to je ko da se na vas zavali hilljadugodišnja kvrgava maslina, pa nit vas je ubila , nit možete disati ispod nje.
Kad vas upuca to najrječitije A-A-a ne možete se izmaći od te pogibelji , koja um i bol vežu u nerazmrsivi čvor kajanja , ljubavi i stida.
Ta tri : A-A-a, nas zarobe i mi gledamo mile likove kako nam se smjieše , plešu i mašu.
Frka se smiješi frkičavo, jermenski vatreno, ali toliko čedno i dječije nestašno da nas još uvijek boli ta njena djetinjost. Čovjek poželi da taj pogled privije na krvave rane u srcu, koje nikako ne zacijeljuju i nikad više , nekim od nas , neće zarasti.
Kosa se smješi anđeoski nevino i blago ,kao da je ona ono tirkizno nebesko tkanje , koja nam nosi jutarnju rosu života. Čovjek poželi da u njenoj bjelini umije bolnu dušu , koja više nikad neće preboljeti njihov odlazak i nestanak.
One su naše družice i poprimile su dosta naših nestašluka. Nema prošlog vremena. Znamo nikad ga neće biti, dok god se na dunjaluku budu pominjale riječi ljepota , dobrota , đardin i ljubav .
Kada padne to nezvano A-A-a, one se samo pristave nasred đardina ,ispred nestašnog šadrvana,čija druga desna česma,malo nahero stoji ,baš ko Frkina desna dojka.
Kosara je u prozirnoj bijeloj anteriji sa sitnim svilenim azurnim vezom . Digla je ruke ko breza krošnju. Onako bjeličasto vitka, visoka, zelenim anđeoskim očima , ali puna i obla , podsjeća na nevinost i tugu. U rukama joj dvadeset purpurnih i plavih velova , po jedan za svako proživljenu godinu njenu.
Nije niko reflektor upalio , a ona bliješti kao primadona Taida, u svome Aleksandrijskom dvoru, popločanom bijelim mramorom i biljurom..
Ljubomorne , nauke i budne komšije vrište:
-Gasite te reflektore u tim bestidnim đardinima.
Nadvila se Kosa nad Frku , kao svetionik nad krvavom bujicom koja oko njega pleše. Frka u širokoj talasastoj rubinovoj anteriji , otvorenoj od trbuha ka đardinu , da ne smeta da iz njega ispliva čežnja čočeka Jermenke slomljenog srca.
Mojsije je zaprepašten, ruke mu same tittraju taj neki prelijepi ciganski čoček,koji nikad prije ni čuo ni svirao nije.
Harmonika urama svira ko kamena gromada Babin zub. Kosa satima ka spomenik stoji, blista i velovima leprša. Frka je oluja , Frka je leptir koji oko svjetlosti pleše. Zeleni i žuti velovi u obrisima violetnog neba ,njenu rubinovu anteriju pretvaaraju u dugu, kojoj Kosa svoje purpurne i azurne velove u lahorac pokreta baca. U tom bezvremenom plesu boja i snova dva mila lica radost hudim sanjarima nose.
Nijemi svjedoci su tužni. Znaju sve će sve nestati ako samo pomisle na njih dvije. I oni ne milse ništa, samo bolna srca pritišću čakijama ubojitim , da iz grudiju ne izlete. Zato su im srca puna ožiljaka , a duše okrvavljene.
I tada, neko samo jednu suzu kane. Svjetla se ugase. Tišina i tajac i ona težina teža od tuča ih pritisne. Tako ih pritisne da se satima , ne mogu iskobeljati ispod te ljepote i uspomena.
Otkako su njih dvije otišle sve se poremetilo.
Lijeni zanijemio. Samo ona tri A-A-a Izgovara , sa rukom koja visi u zraku i neke likove šara i doziva. . Ne bi ni njih preko ispucalih usana , zubima do krvi izgriženih prenijeo, ali A-A–a-akanjem ljepotice priziva. Više mu ni Mala guza toliko ne pristaje u ruci. Krivica je velika.
Mojsije ne baca harmonike , ali više i ne svira. To je gore nego da ih baca. Kad ih baci ima nade da će se natandariti nova i da će zasvirati. Ovako ova bijela , ko nevinost u celofan umotana , netaknuta stoji. Ne glasa se .Zlata je samo malo zamišljenija, ali veselost ne gubi. Vrijeme je njen neprijatelj. Nema ona vremena za tugu. Već odavno se i ona mirisima nestanka boji.
Baška baŠa zaždio u srce Francuske , u Pariz , da tamo na Monmatru ispod Sakre Kera parižanke vija i mahalski dovija , na grudi Sarajevsjke i grb Bosnaki privija. Kažu i on zvizno . Nema više samo udovice i rapušćenice. U Parizu toga nema. Sve žene su iste, ono po zapadnoj demokratskoj besjedi : ISTE. Joj levata ljudi moji , konta Baška baŠa ! U toj istoći , njemu sve sami mirisni pupoljci u ruže pretvarale.. Ha se odmakneš od svoje mahale , stranjske mahaluše te strefe,
Ome nema, Blentoviji se Kosa kasno u umu desila. Odletjela grlica dok je on budalesao. Konta gdje je pogriješio. Tegari dijete krivicu bez krivice. Niko nije kriv. Da nije budaleso ne bi je zabavio , radovao i srećnom činio.
Herco se stisno uz Lelu Jelu Jelenu, zarovio glavu u njenu čvrstu bistu i tamo suze skriva.Više se ne plaši da će ga herc strefiti. Kad je mogo pregrmiti nestanak grlica milih, svašta on može predeverat. I predeveraće , jer sluti svoju zlu kob.. Leli Jeli Jeleni Frka nedostaje možda ponajviše. Frkin je bol bolio kao da je njen.To je dobro, okusila je bol. Trebaće joj da utomi okus svoga što se iza ćoška šulja.
Deba nikoju ne pominje. Mi znamo koju to nikoju ne pominje. A boli ga , sva mu jetra od boli krvava. Dobro je to, skuplja se krv. Trebaće mu mnogo , mnogo više krvi nego što ga tijelo može sakupiti.
Dobri , opet,načisto zvizno. Niko ne zna ni što, ni zašto , ni kako. Ono ko fol! To se tako reda radi kaže. Samo mu dune. Šuti, cigar za cigarom pali, polako puši i otpuhuje, i opet cigar za cigarom žmari. I muči . Nada se , kad mu suze zaiskre da će ljudi misliti da je to od dima. Drinu bez filtera sada obično dimio. Ciganske one Giranes jake ni da pogleda, još od zadnje noći svilenog sreberenog šala, rozaklija i ribizli.
Ni kurvoazije više lizno nije. Razdvojio tu riječ i otada ni prefiks ni sufiksa. Azija više za njega ne postoji, niti je ikad poslije kročio na to tlo. Iako je Asiju od svih žena svijeta , bivših , sadašnjih i budućih najviše štovao i volio . Azijke njemu jednom jesu nepozvane , same od sebe prihajale. Za olimpijadu su dvije kročile u svetost njegovog toplog doma . Reda radi. Ono ko fol . Navratile tanane Gejše da vide zašto Dobri više ne navraća.
I šta će Dobri ? Uvijek bio dobar. I šta će drugo ? Red je red. Ugostiti kako treba. Ne smiju se gošće ni na šta žaliti.
Herco bi ponekad znao lanut kad je svoj zli usud prigrlio.Otkako ga Herc strefio, pušio one sa filterom, sedam in pedeset. Za druge govorio one su bez gaća.
Joj,bezobraznika! Deba ga ružio i učio ga pravilnom muškom izgovoru: -Cigare bez filtera su ko svijeće bez kurtona ili žena bez…
Ali bi ga Mojsije uvijek pogledom strijeljao i basovima mu nije davao da završi poetiku.
…
…
Tako se Deba vremenom profinio. Skoro. Kopkala ga ona četiri dana , spavanje u komadu. Ima osjećaj da je nešto sanjao , a nešto nadnaravno u snu doživio.. I ko da mu se iskre neke počnu javljati, ali ništa, brzo gasnu.Iskrica ko iskrica . Sad je ima , pa je očas nema.
Od kako su Kosa Kosara i Frka Frkica ,odlepršale Dobri je ko mahnit počeo zvižđat. Onda ga Luca svojom anđeoskom bjelinom i ljepotom uzela pod svoje pa se smirio.
Od kada je Luca za Badnje veče , prelijepog snježnog Božića , te veličanstvene Sarajevske olimpijske godine usnila sanak pusti ,ne smiruje se . Zvizno načisto .Pogubio se naopako.Stampeda i zviždi na sav mah. Znao je uskoro će Lela Jela Lelena,pa onda Zlata otići. Hane se sama odmakla. Uvidjela da od Dobrog nikad maminog dotura i inženjera neće biti, iako se on zdušno trudio da ispuni snove drugima..
Svi mislili Dobri zvizno toliko da će uskoro novine u ruci nositi. Zamijenili on i Lenji uloge. Sve češće je Dobri Lenji i sve više muči i slika , a Lenji sve više Dobri i nježnosti ganja i progovara. I on zvizno. Progovorio načisto u dvadeset petoj godini. Za telala je to.
Samo što Dobri kao i uvijek zviždi, i opet zviždi i opako i jošten zviždi. Malo stampeda , ali zviždi ko lud. Kao da mu je svaka pišća poslijednja.
Deba ga prokužio i obzanio:
-Voli čovjek zvižđu. Ha vidi dobru pišću , Dobri joj provjerava zvižđu. Nema pametnijeg posla i nema vremena za bilo šta drugo . Odakle mu vrijeme frajeri , pored tolikih pišćaljki. Ubija on vrijeme , a vrijeme njega.Eto zašto toliko , ko mutav ili budala na novine , navali na pišće pa zviždi.
Dobri bi ponekad nabavio one Gitanes Frkine , nekad Ten gold cigarilos za Kosarinu dušu,ili bi samo doveo neku od pjevaljki iz meanu da mu Pjevaju Mito bekrijo što mi ne dođeš . Pjevale mu one pođeđe i Jesen sedamdeset i neke , da Znaeš mori, Lelo,Jelo Jeleno, iako se Herco sa životom rastaje i ne dolazi , čak i onu Sačuvaj tajnu ljubavi moja…. Često mu naum panu Četri stađuna, ali ne da da mu se ta pjeva. Kaže , nije vakat, zafaliće kad mu najviše bude trebala.
Nekad bi donio bocun kurvoazije i gutu bocuna vekje , ali kurvoazije niti on niti bilo ko nije otvarao. Romanu bi obnoć polokali. Počeli se pođahkad opijati , što im nikad prije nije padalo na mubarek mozgenzi. Svaki od njih bi mozak da umrtvi ,zbog nekih svojih od dunjaluka , ali ne iz srca otrgnutih pišćaljki.
Pjevaljke ko pjevaljke, neće od Dobrog lovu. Čule da je dobar insan i dobro zviždi. Kontaju možda naštima njihove pišće , glas im u terci pomalo falša. I poslije noći i noći štimanja i naštimavanja , zapjevale bi ko prave pravcate pišće primadone, oliti operske dive.
Što ti je život ?
Dok ne skontaš da glas falša tercu i da je pišća za to kriva , dok je neko dobro ne naštima , ništa od upjevavanja i terce.
Oma nas je prvi napustio. Mislimo figurativno, još nije prešao na viši nivo. To što ništa ne vidi, ko opatica u mrklom mraku, kad traži gumenu zaštitu za noćno pomagalo, nije nešta najsmrtonosnije. Može se riknuti i bez naočala, ali malo teže, ko u zindanu
Kad se ono Kosa na ahiret preselila Omi se srce stislo ko južni i sjeverni pol , plus Grenland pride. Suzu nije pustio , samo mu brkovi škrguću. I stao u čošak ko prvačić u mejtepu. Nije nigdje išao,već se u osamu povuko i tako četeres dana u čošku. Na čaši vode i kriški dvopeka živio.
Kaže mu mater , Jermenka , a bijela ko travnički sir :
-Kad se odmako od zida , niz bjelinu gdje mu je nos bušio zid , voda curila četeres dana . Ja prstom u mokrinu, pa usta , slana voda aman ko suze moga baksuznog jetima.
Od bjeline i mokrine zida oslijepio. Skoro. Dioptrija okruglo 12,99 na oba oka. Kažu hećimi provuko se za neku dlaku. Da je na oba oka nafajtao neparan broj trinaest , oslijepio bi.
Istekla korota, vratila se porota i rekla:
-Nije kriv.
Džab , džaba. Omi se vid u totalu nije vratio. Nije krio. Isplakao ga.Poslije se nekim proviđenjem vratio na plus minus 10 . Ni nas , a ni njega nije interesovalo koje je oko u plusu , a koje u minusu. Bitno je da je egal.
Njemu lakše u mozgu. Srce je sa Kosom sahranio. Do duše nije mogao prodrijeti ,zakopala se u ledenim pustarama dioptrijskih polova. Ne mre je naći.
Oma nas ostavio i prestao da se druži sa nama. Kaže neće posla sa djecom da ima.Prve sjedine ga obile. A garav ko grk bio. Imao očeve pjege i tersluk, a majčinu jermensku dušu. Veliku ko Trebević i Hrasno brdo. Ali sada kod njega zima vlada , pa ne razlikuje planinu od Željinog stadiona. Osvrće se na svaki glas. Misli to ga Kosa vabi.
Izgubio se.
Nakon pola godine , u posnim danima , nas pozvo na svadbu.
Mi otišli , iako smo pomišljali da nije dovoljno žalovao krasoticu , da je i nju i nas izdao ko kukavica kad polaže bijele bubrege u lavičino gnijezdo .
Prije nego što smo mu mogli išta prtigovoriti on nas preduhitrio. Njegova svadbena riječ je glasila vako (citiramo od riječi do riječi) :
Mahalaši , jalijaši , časni i blesavi mahlukati , moja draga i suđena nevjesto Branka,
Znam ja vas dobro.Vi mislite da nisam dovoljno žalovao krasoticu i da sam se prebrzo oženio.
Mi smo po običaju uvijek u pravu.I uvijek u krivu.Kod nas nema treće. Ono tam , vam te!
S prvine , ja sam led nabacio u dušu i prijetilo je da me odvede u bijele sobe praznine, da se pridružim onim što novine deru ko šifonske gaće.poderane na koljenima.A onda mi se moj anđeo javio sa neba.Nećete vjerovati , ista Kosa.
-Blentovijo, što to radiš. Jal'mahnitaš ili se u ludaru spremaš. Vidi vako ti stvari na priliku i neprliku stoje: Ja sam dobro, kao što nikad na zemlji nisam bila.Ti si loše ,ko što nikad više lošije nećeš biti. Trzni se, konju konski što bi Mojsije reko! Ima barem jedna djevojčica koja tebe čeka da joj pomogneš , iz bule izbaviš.Samo izađi iz umnog ćepenka i prošetaj , srešćeš je. I ni za živu glavu se od nje ne odvajaj.
Ja mislio da ludim,da mi se pričinjava.Čuj molim te, meit mi savjet daje.
Izađem da have naberem i da misli pročešljam,da im razdiok pravi , ako je ikako moguće nabacim.Ne gledajući, bum , drito u ovog anđela koja mi žena danas posta. Ona sjede , više začeže na kaldrmske basamke da dah povrati. Ja je u lice pogledam i plave me oči namah u blentaru strefe. Plave okice , mislim, prelijepe su, a pride nisu zelene i ne bole me ko Kosine.I još tisuću što vidljivih , što nevidljivih pjegica se prosu po licu , da me u mozak bubaju , vrište i ćute:
-Čovječe dobri ,pomagaj.Ova krasotica što nas nosi,nikoga svoga nema, bolna je ,srce joj se ledi.
Za ludare sam kontam ja , evo sad mi pjegice počele bajke pričati.Onda se sjetim Dobrog i zamislim kako bi on uletio.Onaj moj ulet sa sogan dolmom obajatio, kao i ja. Čujem sebe kako kažem:
-Mila moja , pruži mi ruku, da bih je držao čitav život.
Ova ovdje,ova Branka , ova moja , tad buduća žena, gleda me kao da sam lud i šta to ja bulaznim.Ja samo dodam još jedno blago:
-Molim te, radi tuge moje, samoće tvoje, pjegica i plavetnila oka tvoga primi mi ruku i ne pušćaj. Taki se Ferman s neba za nas natakario.
I sada evo nas tu i hvala vam što ste svi došli.
Kraj.
Šalili smo se!?
Bajka o mahalašima i ljubama nikad nema kraja.
Ne odgovorismo zašto budale cijepaju novine?
Ona zera uma što što u tami vijuga bdije , ponovo odavriječi , zato što ( između ostalog ) u njima nema ništa o Božijoj milosti i dobroti , istinskoj ljepoti i ljubavi , plemenitim i uzvišenim birvaktile stađunima i polahko , saburom pohiti življenju u veličanstvenoj i neprevaziđenoj mahali!
Zato se od izgona; “čo'eci” ženama i svim slabijim svete na svakom koraku. Glupaci, mjesto da se potrude da raj na zemlji sa ženama u ljubavi stvore i time ovjere vize za nebesku vječnost , ovjeravaju vize za paklene pržune.
Narvoučenije, ko traži preko mjere, preko mjere i dobija.
Vi čekali neku ne toliko religijsku i medicinsku priču o đardinu i đul bašti. Toga imate u izobilju kod svoje kuće i u svojoj blizini. A vjerujte i u leksikonima znanosti , oliti enciklopedijama. I svašta još nešto možete tamo protabiriti. Da pamet stane , ako je imate. Ako je nejma , džab vam je džabe bilo šta listati. A i ovo vam je nerazumljivo garant.
Sami malo prislonite ruku na brežuljak,a misao i snovi odjednom polete na putanje maglica i tada znate da će sve biti u redu.
Život je lijep dokle god u njemu ima neba ,zvijezda i đardina.
A Deba.
Te kaharli zime, sa snijegovima do za vrata, sa đardinom u srcu i snovima, na javi sa lopatom za zgrtanje snijega i smrznutim anamo onim, on se probudio jednog jutra poslije četverodnevnog spavanja.
Ničeg se nije sjećo. Niko i nebi, jer niko nikad nije spavao četiri dana u cugu, osim komatoznih. A oni samo neke tunele i svjetlost na kraju sanjaju.
Deba nije blećak da tunele sanja,. On je konkretan i sanja ono što se i snu priviđa. Sanja Venerin Brijeg, oliti Đardin , napriliku mirisnu Đul bašću. Neprilične riječi nećemo u ovu epizodu sprcavat.
Kad se probudio, začudio se što ne osjeća onu glad, koju je uvijek osjećao. Prvi put u život je bio sit. Svašta ; misli Deba. Četiri dana spavaš i nisi gladan. Možda bih ja trebo češće četiri dana spavat, da bih glad zasitio.
Čudi ga što nije ništa sanjao. On, koji more i na javi ima. Ali zna da mu je spavanje i san ako ga je snio , sušta milina bila. A konta , možda je i neki beteran san sanjo, pa se Nebo naljutilo da ih može odati svojim lajavim žvaljama . pa mu iskratilo pravo da se sjeća sna.
Svašta se može njemu desiti znao on to. I dobro , pogotovo lošega. Ovog drugog , hejbet ; dobacije Usud.
Deba se naglo naježi ko da mu dah sudbine za vrato, diše. Okrenu se oko sebe, a ono nikog nema. Jesan blesav. Čuj ja i sudbina. Baš smiješno.
A opet, ne mre mu u blentaru ući; otkud njemu, usred kaharli zime, poslijem četiri dana spavanja ,oko vrata cvijetni lančić ivančica svjetluca i pleše. I što je još čudnije , taze ubran i na Onu mu miriše.
Rodnica je spolni organ ženskog insana. Radi jednostavnije komunikacije ženskog insana ćemo zvati žena,a organ venerin brijeg.
To je jednistven i cjelovit organ koji ima svoje dijelove, podijelove i djeliće.
Postoje neke dileme kod laika po pitanju rodnice. Da li je rodnica čitav ženski polni organ ili samo naborana cijev između himena i maternice. Po nama sam naziv isključuje bilo kakvu dilemu. Rodnica je rodnica ili venerin brijeg.
I tu Debin san završava.
Nije nam ga ispričao.Kako je do nas došao ,to samo grlice i nebo znaju.
Mi kakvi smo morali smo svoj muhur i na ovaj ekspoze dati i završiti ga,jer mislimo da je kraj malo zbrzan radi Debe.Odocnio nebeski konzilij sa stvaranjem ,a Debi isticalo vrijeme i moro bi ostat kod njih ; a za raja nije,za pržuna i tako i tako,ali uglavnom nije.Kako čistilišta nema,nek pričaju neuki šta god hoće,zbrzaše, Deba potpisa traktat i bi vrnut po kratkom postupku.
Poete Venerin brijeg nazivaju slikovito i bajkovito,na razne načine.Svaki muški insan ;koga će mo od sada zvati čo'ek, žemski organ zove na svoj način.
Zemaljski konzilij se podjelio u mišljenjima,ipak,neki članovi se preko volje saglasili sa nazivom đardin ili đul bašća.Nevoljkim se odobrila sloboda u intimnim izražavanjim i glorifikaciji đardina.
Mnogi se vehti prepisivači koji se prave jako pametni i važni neće složiti sa nama, ali nas nije briga. Mi ganjamo svoje znanje.Oni i onako pojma nemaju o većini stvari, ili samo lažu , podmeću i zlo šire.
Ovako smo završili ekspoze:
Rodnica je smještena u donjem kičmenom dijelu, u maloj karlici. Vanjsko predvorje ili omotač rodnica smješten između nogu naziva se stidnica ( vulva – prekrivač).Zato su kod nekih žena noge stisnute ko avion na sedam hiljada fita.
Dakle rodnica se nalazi izvan karlične zdjelice i Venerin brežuljak, čine: velike usne, male stidne usne, dražica (clitoris), predvorje rodnice (vestibula vaginae ) ,materica, jajnici , jajovodi , hejbet žlijezda i žljezdani izvodni kanali.
Joj ,mamo mamice puno li je to usmina ,brežuljaka,kanala,predvorja a i mater se pominje . Opjevavanje i disertacija za desetku ne gine , neko dobacuje. Sad nam je jasno da se to Deba il’ rod mu neki infiltriro među nebeske konzilijaše. Nije nam jasno kako, ali nije naš problem šte se na dverima onog gore konzilija dešava.
Mi smo zaduženi za ovozemne , tuzemne i inozemne stvari.
Mons Veneri pudendi je trokutasto zadebljanje nad pubičnom kosti, školjkastog su i brežuljkastog oblika, obraslog svilenkastim dlačicama, koje uglavnom misirskim mirom mirisu , a bome ponekad i tuknu.
Labia majore (velike usne) je sedefasti kožni preliv preko pubične kosti koji se biba i diše, u rukama toplo drhtulji i sanja i kožni nabori opasuju i najavljuju sezame otvori se ovalni otvorčiću . U velikim stidnim usnama je smještena Bartolinijeva žlijezda.
Blago Bartoliniju, a i nije. Čitav život je tu pri mirisnoj ljepoti, ali nikad neće imati tu čast da je okusi.
Labia minore (male usne) su meki i tanki i nježni nabori glatke kože što se nalaze unutar središnjeg dijela velikih usana. Svjetlucaju ružičastim sjajem obilja krvnih žlićica koje se spajaju na oba kraja.
Clitoris se krije i virucka iz gornjeg spoja mednih usana. On je crvuljak bogat krvlju i neravima zbog toga je nervičak i jedva čeka da se sa mnogo većim srodnikom za svoja prava zakači i izbori. Kažu dug je 1,5 do – 2cm.; mi im ne vjerujemo. Susretali smo se igrali i jurili sa mnogo većim, a opet neke jedva da smo mogli jagodicom taknuti.Neke smo svijećom,a Oma i baterijskom lampom tražili.
Medne usne kriju dva otvora; u prednjem mokračni otvor a u stražnjem dijelu unutrašnje organe rodnice : himen, vaginu, uterus, (maternica / materica ) jajnici i jajovodi.
Djevičanska opna , zalisak, himen najpotrošniji je i najkrhkiji dio rodnice. Sada ga ima i djednom hop više ga nema.Nestade ko da ga nikad nije bilo. Toliko je krhak da ga svašta može otpuhati.
Taki ti je život.Proživiš jal malo jal nimalo i onda te samo nešto otpuhne i nestane. Bilo bomba,granata,metak,u svakom slučaju neki bezmozgaš i krvolok.
Sada su izmislili da ga ponovo mogu prihevtati i natakariti i anamo ona bude ko nova. Jes,malo pošljen. To mogu levatima i starletama prodati. Ne sadi se himen u bašći i ne raste na vrbi ili na koljenu, da ga čovjek ne bi mogo prepoznati. Insan misli takari prvi puta a ono ko da mu prika uleće u polupraznu kacu trulog kupusa.
Vestibilum vaginae ili jednostavno vagina se pristavila odmah do meda i ima oblik naborane cijevi od 8 do 12 cm što se elastično i mazno gibaju, titraju i njiše do materice. Mi skeptici ko uvijek ; ima ih i manjih i uglavnom većih, zavisno od mnogih faktora. Sada ne ulazimo u ta nabrajanja, nisu ni poželjna ,a i potrajalo bi.
Tih nekih ,koliko god ima centimetara u sudejstvu sa navedenim profinjenim plišanim i kadifastim usnama, brežuljcima, klinčićima je blagodat za koju većina normalnih i zdravih muškinja su spremni i život da daju. Joj ljepote ljudi moji, kada se čovjek izgubi u đardinu ili se sa njom igra i juri.
Pa hajde ti sada ne voli te ljepot žene, majka ih predusretljive, strasne i mirisne rodila.
Vagine ipak ponekad imaju problem , pa svako malo zatrokiraju i kvaru su sklone. Vagine imaju zaštitnu mehanizam bijelu sluz koja ubija bacterie i bičare. Slatkica mala, kako se ona brine za svog dragana.
Ako se nametnici otmu kontroli pjačava se bjelkasto lučenje. Neki kažu bijelo pranje, a neki tepaju bijeli cvijet. Kad cvijet procvjeta moraju hećimu ići i muško i žensko. Neko od njih dvoje je mutne radnje radio, ali stvarni krivac je uvijek muškarac koji je prenosnik zaraze.
Da se poglavati delija ne bi osilio i materici kakav teži harač načinio brine se cervikus , otvor, grlić maternice. On je zadebljao , jako tvrd i čvrst i jako uzak, par milimetara.
Materica je obično duga u neoplođenom stanju oko 7,5 cm i široka oko 5 cm i vrlo rastegljiva i elastična. U njima se smješta plod i širi je. Možete samo zamisliti dijete od po metra i čet'ri pet kila, glavom ko rukometna lopta; šta radi našoj ljepotici.
Koliko donošenje nasljednika i nasljednica na svijet samo razvaljuje i boli. Ipak nam je rahmetli nena to praktično objasnila. To vam je ko kad stavite na tanjir kutljaču meda. On sedafeasto iskri i na najmanji poticaj se biba. Zatim ga tom kutjlačom razdvojite i mislite nagrdili ste ga. Međutim med se polako vrati u prirodan položaj kao da se ništa nije desilo. Prirodni zakon: pčela, med i seks.
Jajnici se nalaze sa obje strane maternice.To su ženske polne žijezde koje prozvode jajašca za oplodnju spermatozoidima muškom polnom ćelijom. Kao žlijezde sa unutrašnjim lučenjem luče svoje hormone estrogen i progesteron. Nalaze ispod jajovoda i dugi su 3-5 i široku 1,5 – 3 cm.
Joj kako je lukava ta zvjerčica venera.Ona jedno jaje mjesečno štanca,ne treba joj više.A ovaj bezmozgaš i sudruzi u mudantama milioni na jednu šalju.Jes im to totalno idiotski neki fol: milionsko takar silovanje.Zato su čo'eci manje više mlatnuti,neki na dobro neki na zlo.
Samo se jedan,a ponekad ni jedan, uspije udomiti partnerki.Ostali se za osvetu vrnu čo'eku u glavu u mali mozak.Pa rovare li rovare,a nekad i moždanu opnu proburgijaju i u mozak vazduh upumpaju.Tako nastaju čo'eci pupa have ili koka zrake.
Jajovodi imaju oblik slamčice od 10 – 12 cm koje polaze od vrha materice i prenose sazrelo jajašce od jajnika šupljine materice.
Dalje mi nećemo, bar nešto možete i sami učiti i učiniti,prije će biti naučiti , ako znate čitati i tako to. Nismo mi ginekolozi, mi samo samoobučeni meštri za đardine.I bubali i nabubali.
Natezanje Eve i konzilija te ostalih priprema i izmjena je potrajalo. Zato je ona u Bibliju odocnila za Adamom. Ljudi su izmislili da je to zbog rebara.
Kako odocnila , vrlo se uspalila i čim je muškog hajvana vidjela na njega naskočila. Prvo ga za kaznu iz sve snage u lijevi pleksus heknula i rebro mu odvalila. Eto ti na, nisi mogo malo sačekati. Osta Adam namah bez rebra;to vam je prava biblijska priča.Kako će žena nastati od rebra kad je Eva Adamu rebro o ledinu tresnula.
Tada ga pritisnula i navalila na njega, jadna li mu majka.Ni prebolit nije mogo koščinu. Smotani bekan nije stigo ni reagovat ,ni bunit se . Od straha i boli je finitiro prije nje i od tada vuče kompleks brzog finitiranja. Rijetki njegovi potomci uspiju ispraviti praočev kiks.
Tim povaljivanjem Eva i Adam prekršiše prvo pravilo tekme i izravni crveni dobiše. Džabe ženi sva muka oko plastike đardina. Šutnuše ih iz raja u kome su malo više od trena proboravili.
Nije nam predaka žao, grijeh učinili pa nek svako za svoje grijehe ispašta. Nije nam žao ni što mi ispaštamo. Mi uživamo da njihove grijehe i greške neprestano i što češće i ažurnije ponavljamo.
“Podsvjesno” se zahvaljujemo Evi na njenoj žrtvi.Pametnica ona bila.Život je samo zabava i igra.To djeca najbolje znaju.Zato se igraju i jure.I za nevjerovat ;uvijek negdje stignu.To je život,joj i uh.
Žao nam biljnih hajvana i hajvanskih biljki, ni krive ni dužne ih iščeraše da služe onima koji su opoganili raj.
Deba dobacuje: Dobre kazne ljudi moji. Za takara dušu dala.
Uh,dobro sam prošo frajeri moji. Moj blentavi jezik brži od mozga. Šta se može,odavno je on preuzeo moždanu rabotu. A ovdje se očas glava u pržun može nabaciti.
Savršeni itinirer ide dalje. Ali Deba bojažljivo,ko prvačić diže dva prsta.
-Govori šta imaš, ti zemni insanu.
-Može li ikako bez one tačke zbog koje nema takara. Mislim da je član 3.2 b? Kako ću vam ja četiri pet dana bez krasotice.Bolje me namah u pržun strovalite.
-Hoćeš namah u pržun, lako nam je to?
-Ma jok boni,šta se za svaku riječ faćate.Ja to ‘nako figurativno,što bi reko Dobri licencia poetika?
-Ovdje nema ništa figurativno,već samo svaršeno,jasno i koncizno.A ta tvoja sciencia poetika,ima tek da dođe.Vidiš li bolan,da jako stvaramo ljude.Izvini na ovom bolan i jako. Ne znam odakle mi te riječi.Kod nas ih nema.Htio sam reći , vidiš li čovječe da tek stvaramo ljude. A anamo ona mora malo zaplatiti.Svo drugo ženskog roda jednom godišnje, a ona bi da se mrsi čitave godine. Ne ide to tako. Idemo dalje,ako mi konzilij dozvoli.
Klimnuše mu, ali zamoliše da ponovi. Deba im poremetio tok misli.
Glavni hećiim nastavlja i ponavlja :
3.2.c. Tokom menstrualnog ciklusa zabranjen je proces plođenja jer je krv nečista i puna štešnih i po zdravlje opasnih bakterija i drugih jednoćelijskih zaraznih organizama.
Joj,mamo mamice to je četeres-pedeset dana posta bezmozgašu,valja to izdurat. Ne misli Deba,ne smije.Neki neće moći,oni pogani.
Upadice ne jenjavaju.Glavni hećim se već navikao ,ne pridaje veću pažnju pa nastavlja.
3.3. Zbog izvoljevanja i izazivanja talasanja na širem planu ženski inasan neizostavno more povući penalne posljedice:
3.3a.Na otvoru vagine obavezno će se ugraditi opna, koja će se nazivati himen. On će imati neku slabašnu zaštitnu funkciju. Glavna funkcija himana je prouzrokovanje bola prilikom prvog pokušaja oplodnje. Intezitet bola će zavisiti od mnogi faktora; određenih i neodređenih;sve zavisno od časnosti ženskog insana.
(Ih, kada zasvrbi,ko će misliti hoće li boliti ili neće.Mora se bolan ženski insan počeljugariti ili umrijeti.Žensko je to.Debe se okreće okolo svi zavukli glave u papire,ko ne gledaju ga.)
3.3.b Menstruacije će biti jako bolne i intezitet bola će t zavisiti od nepredvidljivih i često neobjašnjivih činilaca.
(Ovi se baš navadili na naše grlice.Sve im nešto kantaju,a samo radi malo pjevanja joj,mamo maice.Morali bi ovi poslušati tu pjesmu.Ništa ba strašno.I religijske obilježja ima.Zar crven fesić nije odlika godpodstva svih muslimana kojima je stalo do džamije? Jeste.ne znam vam ja šta se onda oni ljute na siroticu, ako koji put od srca zapoje.)
3.3 c. Menstruacije mogu biti neredovne i uslovljene jednim jedinim jajašcem koga će napadati milioni muških spermija. Proces sazrijevanja jajšca će se zvati ovulacija i predviđeno je oko središnjeg dijela menstracije, ali nije i zagarantovano. Radi zbunjivanja tražioca godišnjeg parenja i eventualnih reprekusija nema zaštitnih olakšica.
3.3. d. Otvorene stavke i neodumice su namjerno ostavljene radi velikih strahovanja ženskog insana koje se neprimjerno ponaša u pojedinim fazama plođenja.
3.3. f. Himen smo ostavili kao poslijednji znak za kušnju ženama. Koliko poštovanja prema vlastitoj rodnici utoliko manje čvrst i bolan himen.
(Konta Deba da su se ovi malo prešli u računici.Što duže se đardina štiti od napada spoljnih elementa postaje sva tvrđi i neprobojniji. Nekad nikakva bušuilična platforma tu ne pomaže.
A to nije svrha rodnice.Ona bi trebala da se … i rađa,pa opet rađa,i samo rađa.Ovo sam dobro izveo nisam mislio šta treba da se ,i da se… prije rađanja.Jok,nek oni kontaju.Vidi,izujem ti lakovane mokasine,onom slunti Adamu ,što izdade nam pramajku Evu i namah pobježe u raj,nikakve kazne.Ovoj jadnici svaki belaj natovariše.Znam,nije to ništa.Čito sam još će joj grijeha natovariti.Ko ona onog blećka na anamo onaj grijeh navela.Jadniku se to nije mililo,ne bi on.Jes, kako ne bi!Zato ću ja sada prišapnuti ovoj mućenici,da niko ne čuje:
-Naj ti je bolje,malena,ha se mogneš primiti za šteku, a ti u tanadarli mahalu.)
Deba će glavnom od konzilij,na glas:
-Ovo već prevršilo svaku mjeru.Možda nekom dosadno,procesuiranje se odužilo.Zato dajte mali intermeco. Kafa ,iće piće i po mogućnosti ,potapšati ljepši pol sva četiri stađuna.Ono kad se steknu uslovi.Nisam mislio sada. Ih, kakvi ste odmah se narogušili i za svaku riječ bi insana u pržun.
Odjednom se pojavi cvijetni semafor na kojem piše:
Interludij
Namaf Deba osta sam.E jesu ovi anđeli plaho društveni.Nije ni čudo da ih na zemlji ne viđamo.
Ode do bijele rječice,zahvati rukom tekućinu i :
-Bogami ovo je pravo mlijeko i još bolje.Ovako dobro nikad u životu nisam kušo.
Poslije ode do stabla svake voćke koju je na dunjaluku žmario.Prvo do zerdelije,pa do dudova,hurmi, ašlame, kajsija,malina,jagoda,kupina,pa navrati do bostana.Jede Deba ne mre prestati.
-Šta će ba, insanu bijeli bubrezi ili brizle pored ovakvih slastica.Baš smo mi insani hajvani.Ma kakvi hajvani.Oni se bolje od nas razumiju u trpezu.Mi navalili klati hajvane ,živa bića koja osjećaju i koje boli sve što i nas.Samo radi ćeifa ih tamanimo .Zaboravili druge ljepote koja nam je Milostivi Bog podario.
Ode Deba da vidi kaki je ovdi med. Kuša i :
-E,moj Lenji,brate moj.Gdje si sad? Ovako nešto ti, kakav si smotan,nikad u životu nećeš kušati.Kakva klipača ili druga cuga. Bakrači. Joj da mi je samo mala flašica , ma unučić ili čokanj da ti ponesem ovog abuzenzi pića.
Zatim je zalego u polju ljubičica bijelih i plavih.One ga opile i on bi da spava i misli možda se ne bi trebo vrnut dole.I konta ovo je prvi put u životu da se najeo i napio od onog dana kada se kući od Macinog vječnog kamena kući vratio.
Još samo da mi je, da mi ona dođe.
Blagom milovanje mu mrsi kosu.
-Mili moj, zvao si me.
Srce mu stade.Duša mu pleše.Njen glas.Okreće se i vidi je.
To je Ona .upravo onakva kakvu je pamti. Mila druga i ljubav njegova. Prekrasna djevojčica i duša njegova.
Sva u prozračno bijelim velovima,vezenih sa svilenim nitima duginih boja. Kosa joj leprša na vjetru, iskri iako ovdje sunca nema. Oko kose zlaćano cvijeće vijenac pravi. Ljubičaste oči iskre dubinom istine i dušu mu upijaju.
Prima ga za ruku,na lice je nježno i bjeličasto stavlja i ljubi je.
-Hvala ti mili . za svu ljubav koju mi daješ.
Deba poče da plače. Vrištao bi on, ali zna ovom mjestu to ne priliči.Plače Deba ,zna mora se dobro isplakati. I isplakao za čitav život. Onaj jedan jedini put.
-Mila moja,nedostaješ mi. Šta ću ja bez tebe?Sam sam ti mila i uvijek tužan.Svi nekog pored sebe imaju,a moje srce samo tebe traži.I ne nalazi.Molim te dozvoli da ostanem pored tebe.
-Znam blesavi moj dječače.Ali nemoj više tugovati. Sve će biti dobro. Ili neće. Ne smijem ti ništa reći ni obećati. Život ide dalje. Meni je ovdje dobro. Kreni i ti dalje. Još samo malo patnje i samoće te čeka, pa će sve biti dobro. I ja ću uvijek samo tebe voljeti. Tako nam suđeno.
On joj htjede mnogo toga pričati,ali mu ona prstić na usta stavi:
-Znam sve što ćeš mi reći. I mene je sve to boljelo kad sam došla ovdje. Sada više boli nemam.
Malo sjete osjećam , zato šti mi se ti svojom tugom mučiš . I drži se onih svojih mahnitova. Dobri su oni i nisu budale. Svaki svoju bol prti i čuti je. Blentovštinom je liječe. Nekad prekrdaše, ali im ovdje niko ne zamjera.
Još jednom mu obadvije njegove ruke na svoje malo lice stavlja. On osjeti dvije suze tople i blage,po jednu za svaku ruku njegovu, željnih njenog milovanja Deba se pita , zar i Meleke plaču.
-Moram ići sada. Evo konzilij se vraća.
Ona skida cvijetni vjenac sa glave , raskopčava ga, poljubi ga jednom.Daje i njemu da ga poljubi na istom mjestu i oko vrata mu ga kao ogrlicu zakletve i vjernosti kači.
I nesta.
Deba je u bunilu.Da li je ovo san i java. Ali zna , da je ovdje sve moguće. Misli na one ručice male, na one dvije suze tople i blage. I želi tu dobrotu djevojčice svoje, jedine ljubavi.
Nije ga više briga za konzilij i stvaranju anamo one. To će se samo po sebi srediti. Ne treba im on, bjelavski mahalaš, blentovija.
On hoće samo da o svojoj djevojčici misli i sanja: I da je voli. Miluje lanćić od cvijeća i ponovo plače. Plače i misli odakle čovjeku ovoliko suza.
Voditelj simpozijuma tiho najtiše,da ne poremeti Debine tanane snovi,nastavlja:
-Najkraći mogući sažetak uputstvo za fiziologiju radnice, pardon rodnice:
U pripremnom periodu ženska insanka je odbijala plođenje i razmnožavanje , jer smatra da je kao osoba sa najvišom dozom razuma , zaslužila da se plodi i razmnožava kako je to njoj čeif i kako to njenim potrebama dolikuje. Traži da se razmnožava tokom čitave godine .
Čudimo se njenom htjenju , a nije ni okusila slast oplođavanja i tegobe razmnožavanja.
Ona energično kaže instikt joj govori da igra u neviđeno, na sve ili ništa. To joj prvi grijeh bio. Zagovaranje kocke.
Muški član insanskog roda nije imao prigovora , pa je mogao krenuti prema izlazu broj jedan. To je staza jedan koja vodi insane u raj. Na pitanje želi li sačekati insana ženskog roda, odgovorio je :
-Nisam lud , neka se blentača sama snalazi i maltene je uskočio u raj.
Deba u sebi konta , ne smije da komentariše , zekum ga malo poremetio i zabrinuo:
-Hablečina jadna, već je na početku stvaranja pokazao koliko malo pažnje obraća na žrtvovanje ženskog insana za dobrobit bračne zajednice . Kako bih ja za đardinom letio , brzinom anđela sa najviše krila i milu Evu zaštitio.
Skoro svi anđeli , u tren ga mrsko pogledaše . Oni što se nisu mrgodili bile su anđelice.
Tada Deba uvidio da ne smije ni misliti. Ovi čitaju misli. E to ćemo još da vidimo. Ne znaju oni s kim posla imaju. Može on misliti o ničemu , ako treba i godinama . Zapravo on ne misli već deset godina. Ono što govori nije govor njegovih misli . To je govor navike .
Mora se živjeti. A kad živiš , moraš poneki put i progovorit . Zato mu se Lenji najviše sviđao. Taj ne pokazuje da li zna misliti, a ni govoriti. A i aa – je najumniji fazon od njega koji je čovjek mogao skontati. Lenji ga mnaksimalno koristi.
Ženska insanka odbija bilo kakav dogovor. Kaže ni mrtva ne bi pristala na jednomjesečni takar. Nakon konsultacija sa višim nivoima konzilij donosi slijedeće izmjene preporuke, upute i direktive u vezi sa ženskim insanom tačke tri:
3.l. Odobrava se insanima parenje i plođenje na godišnjem novou , pa dok ih život ili smrt ne rastavi , uz slijedeće uslove:
3.l.a. Ženski insanu se vraća u genetski odio , sa ciljem da se rodnica prilagodi novonastaloj situaciji parenja na jednogodišnjem nivou.
3.1.b. Ženskom insanu će se rodnica učiniti trajnijom, čvršćom i izdržljivijom , da ne bi zbog neprestane upotrebe došlo do habanje i oštećenja.
3.1.c. Izmjene će biti urađene u što je kraćem mogućem roku, ali zbog valeričnih performansi izmjene pažljivo i u potankosti napraviti. Oblik i izgledi radonice sa morfološko fiziološkim smjernicama će biti predstavljeni u specijalnom visoko medicinskom doktoratu o rodnici novog tipa.
3.2.a . Održavanja, odmaranja,i ostale potrebne servisne radnje će se odvijati u mjesečnoj generalci i ljuštenja u svrhu endotermije, kao i zaštiti od polnih bolesti će se odvijati fiziološkim promjenama u organizmu ženskog insana. Taj proces će se nazvati menstruacija.
Opet neko dobacuje:
-Tada nić takar, pogano je.
Svi se okrenu Debi i on se okreće prema nekom Kupidončiću i ne misli već misao zadržava:
-Ovaj se na vrijeme pojavio, da preuzme moje zasluge..
3.2.b. Četiri do šest dana svakog mjeseca sukladno lunarnom ciklusu (28-29.dana opaska predlagača ) ženski insan će imati manje ili više obilnih krvavih i bolnih izlijeve i procese , kojim se čisti nečisto mjesto.
3.2.c. Tokom menstrualnog ciklusa zabranjen je proces plođenja jer je krv nečista i puna štetnih i po zdravlje opasnih bakterija i drugih otpadnih jednoćelijskih zaraznih organizama.
– Joj, mamo mamice to je četerese/pedeset dana posta bezmozgašu, valja to izdurat. Neki neće moći, oni pogani.
Upadice ne jenjavaju.Glavni hećim se već navikao , Ne pridaje veću pažnju pa nastavlja.
3.3. Zbog izvoljevanja i izazivanja talasanja na širem planu ženski inasan neizostavno mora povući penalne posljedice:
3.3a.Na otvoru vagine obavezno će se ugraditi opna, koja će se nazivati himen, a koji će imati neku slabašnu zaštitnu funkciju. Glavna funkcija himana je prouzrokovanje bola prilikom prvog pokušaja oplodnje. Intezitet bola će zavisiti od mnogi faktora; određenih i neodređenih ; sve zavisno od časnosti ženskog insana i vaktu prvog pokušaja plođenja..
3.3.b Menstruacije će biti jako bolne a intezitet bolova će zavisiti od nepredvidljivih i često neobjašnjivih činilaca, što će se u post festum periodu naučno elaborirati.
3.3 c. Menstruacije mogu biti neredovne i uslovljene jednim jedinim jajašcem koga će napadati milioni muških spermija. Proces sazrijevanja jajašca će se zvati ovulacija i predviđeno je oko središnjeg dijela menstrualnog ciklusa, ali nije i zagarantovano. Radi zbunjivanja tražioca godišnjeg parenja i eventualnih reprekusija i nema zaštitnih olakšica.
3.3. d. Otvorene stavke i neodumice su namjerno ostavljene radi velikih strahovanja ženskog insana koji se neprimjerno ponaša u pojedinim fazama plođenja.
3.3. f. Himen smo ostavili kao poslijednji znak kušnje i opomena insankama. Koliko poštovanja prema vlastitoj rodnici , utoliko manje čvrst i manje bolno induciranje otklanjanja himena. Što duže se đardina štiti od napada spoljnih elementa , himen postaje tvrđi i bolniji. Nekad nikakva bušilična , a ni laserska platforma tu ne pomaže.
-Naj ti je bolje, ha se mogneš prifaćat za šteku, a da te ruke i noge ne bole , ti namah u tanadarli mahalu.
Debina interna opaska kao znak punopravnog učešća u radu konzilija nije ušla u zvanični elaborat. Inače tandarli mahalu su kasnije neuki zapadnjaci pogrdno i neukusno nazvaši štrafta.
Ovaj ekspoze već prevršio svaku mjeru. Oduljio se ko teravija ili misa vehtih svještenih lica . Možda nekom od pučanstva postalo dosadno, jer se procesuiranje i objavljivanje znanstvenih činjenica i dokaza odužilo. Zato dajemo mali intermeco. Kafa , iće , piće po mogućnosti , potapšati ljepši pol po četiri stađuna i malo ohanut. Ako i ne ohanete , mora da ste skontali cilj natuknica iz ekspozea . ( Svala čast!)
Vide zagorjelići mlađani nema ništa od liječenja svrabeža ako ne smisle plan.
I Pametnica ga smisli . Nikad ne pitasmo Debu koja od njih dvije. Dogovor i zakletve pale. Suze radosnice samo što ne potekoše.
Isto veče, Deba na rame merdevine vatrogasnog društva Bjelave na rame i pred penđere neminovnice ih natakari. Nema veze što su basamci sto pedeset kila nettom teški. Kad đardin zamiriše i dvjesto kila je banka germe. Pitajte cigane. Dobro poneki fasuju kilu. Pa,šta? Sitnica u ime ljubavi!
Sreća drugi sprat bio, jer Deba se bojo visine,više nego njegov Noj roštilja. Natandario Deba stepenice i čeka da mu Pametnica bijeli rupčić baci. To im bio znak slobodnog prilaza đardinu. Nešto ko bijela zastava. Đardin se predaje.
Za inat , tu veče otac Nevoljnice u bešiku ko malo dijete kasnio. Spavalo se njemu. Žena ga svako malo na bračni krevet slala i dozivala. On svako malo saću ja, pa zakunjo. Ko fol u fotelji spavo.
Imo čovjek ponos. Nekad njegov najbolji jaran, u ovi beterni vakat ga uveliko počeo izdavat. Sto posto okrenuo leđa jaranstvu. Ni da trzne kad ga žena pomilki. Eh, nekada konta on! Žena me po kosi pomilki, a moj me jaro u prsa busa. Sada mi žena jaru miluje , meni se kosa na glavi diže. A jaro se snuždi , samo što u zemlju ne propadne od sramote.
Žena vidi nema fajde, ode na spavanje. Domaćin zaspa, jaro odahnuo,večeras nema blamaže, Deba izvisio. Smrzo se ko anamo ona, kad joj se na ledini žubori , a vanka minus četeres tri stepena, haman ko na Igmanu četeres druge . Mrazište pravo.
I drugu veće , ista meta , isto odstojanje. Konta Deba, ako ovaj takar ovako nastavi , moraće hodži ići da mu kaki zapis zapiše ili stravu salije. Ili u tuberkuloznu bolnicu , da mu ljudi tuberoze na poklon nose.
Nije trebo ići hodži . Otac Pametnice a Nevoljnice po baksuzluku , nekom po rahatluku , slomio obadvije ruke i obadvoje noge. Glavama mu ništa nije bilo. Ona veće , bosanska je i tvrda ka anamo onaj u naponu snage. Ona druga, manja, bez mozga i meka ko duša, ništa joj ne mre biti.
A kako se nezgodanje desila?
Virno nesretni otac da vidi koliki će minusi to jutro biti. A kad vanka pod komšinicinom banjskim prozorom vatrogasne merdevine neko pristavio. Konta on zašto vatrogasne stepenice . Nigdje dim da osjeti , a i kona u banji na sav glas vrišti onu pjesmu o crvenom fesiću.
Radoznalost prije svega i on namah izleće vanka , pa se pope na basamke , sve do trećeg sprata. Proviri kroz prozor. Kad ono , kukala mu majka , imo šta vidjeti. Ibro Piljak , higijenski tehničar naših ulica, Ciganski buljubaša i prorok , a i naš drug , isuko jatagan , i bez imalo srama, do balčaka ga, iz sve snage suče komšinici, a ona pjeva li pjeva , više cvrkuće : crven fesić u dragana moga , joj mamo , mamice.
Komšinica okreće glavu ka prozoru , čini joj se da je neko sa prozora gleda,ali nikog ne vidi. Komšija što je gledo, gledo. Ovaj put i nikad više. Hekno sa merdevina i slomio se ko sepet ispod valjka.
Isto veče leži jado na bračnom krevtu i čuje iz ćerine sobe crven fesić se glasa, sa naglaskom na joj, mamo,mamice. I to već treći put.
Uđe mu žena nosi čaj od kamilice da očajava.
On je pita:
-Jel nam to kona kod ćere došla?
-Kakva te kona spopala, ko da bi ja tu uspaljenicu pustila da se druži sa mojom curicom.
-Onda idi bona , vidi šta joj je , sve te zaziva.
-Nemem šta gledati. Da sam ja kake sreće i ja bi, evo ovog trena mamicu zazivala. Ne brini se, dobro je ona da ne može bolje biti.
-Nemoj tako, čuješ bona dere se ko da je neko na kolac nabija. Idi , umiri je, pomisliće komšiluk da je neko, nedo mi belaj mira, da prostiš takari.
-Ne boj se, ako hoćeš idi ti pa provjeri. Meni se ne ide u njenog slavuja gledati.
-Otkad ona opet ima slavuja, zar nije lani crkno.
-Taj iz kaveza je crko, ali ovaj je drukčiji . Ako crkne opet oživi i zato je ona radosna i cvrkuće joj,mamo mamice.
-Ženo mila, jesi li ti šta popila, ja te večeras ništa ne frštuljim. I molim te počeši me ,ovdje na vrh lumbalnog gipsa sa abdomenalne strane , aman do anamo onog.
-Ne pada mi napamet . I mene odavno svrbi , da lijeka ne mogu naći, a ti ni mukajet, ni da me počeškaš bar jedared.
Izađe ona, prije toga heknu vratima ko on stepenicama o ledinu i prvac uspaljenici na kafe konzultacije. Možda je uputi na lijek za svrabež .
Sve ovo se desilo one zime kada je Deba prestao mrziti zimu.
Ali prije toga, kada je zimi spavao zimski san, Deba često i po tri dana nije oči otvarao. Potom on usni jedan san , koji je trajajo još jedan dan. Tako je Deba postao unikom koji je iz čista mira prespavo četiri dana.
Nama je najinteresantniji ovaj četvrti dan , kada je počela basna o đardinu.
Ne znajuć kako Deba se našo negdje u nekom ogromnom, bjelkasto plavičaston vrtu, vrlo ugodne svježine , punom rijeka i potoka , cvijeća , behara i bulbula , a bome i hejbet voćki i povrćki. Nagledo se on đardina i đardina, vako i nako , ali ovakvu ljepotu nikad nije vidio. Zino Deba , zaprepastio se.
Čuj molim te , on Deba , zino i zaprepastio se. Ne mre to biti. Tu se nešto ogromno dešava.
Odjednom niotkud , neki ljudi u plavo bijelim mantilima, sa izvezenim zlatnim ljiljanima na leđima i sa dva ,tri , četiri i više krila mašu , hladovinu prave i pitaju ga:
-Gdje si ti , docniš ? Ne možemo glavnu ekspertizu bez tebe započet. Sve možemo, ali o njoj sud ne možemo donijeti bez zemaljskog mahera za njena pitanja.
Deba odmah skonto gdje se nalazi i htjede da pita…
-Nisi još , a kada ćeš to ne znamo, jer još uvijek ne postojiš.
E , jesu mi ovi anđeli baš pametni . Čuj molim te! Nisam se ni rodio , a oni ne mogu bez mene započeti , to što trebaju započeti.
I tako je započela Netipična basna o Veneri.
Valja je i nastaviti.
Tačka tri: Poz…
-Čekaj malo!
Ubaci se Deba konziliskom čelniku u riječ:
-Imali ovdje kakva me'ana da se havlja , ja prigladnio, oduljilo se . Meni se prisnili bijeli bubrezi i brizle . Mogu i janjeća rebarca reš pečena. A valjala bi i koja klipača.
-Žao nam ovdje toga još nema. A neće ga ni biti . Idi , uberi koju voćku i napij se mlijeka sa onog potoka ili meda sa onog drugog. Na onaj treći se ne zaleći, od medenog je vina koje ne opija . Nećeš se moći odvojiti od njega , znači neš se ni roditi.
-Vi to ozbiljno? I ja bih trebo čitavu vječnost samo to žmariti.
-Ne znamo šta ćeš ti žmariti ili havljati , jer ne znamo šta si sebi odredio.
-Ja sebi odredim oku brizli ili bijelih bubrega,može po po oke mješano , pa onda po oke janjećeg buta, sahan sogandolme , jedan zvrk bureka , po kile ašlama , dvi tri oke karpuze ,tepsiju baklavica i ružica , zalijem kojom … Ono što uz to ide ovdje ne smijem pominjati. Kažu grijeh. A ja kažem grijeh ne ide iz usta nego iz mozga u usta , a i preko usta.
-Šuti čovječe dok nisi ograjiso. Bolje ti je da se prihvatiš voćki i meda , nego da te zapadne plod zekuma.
-A šta vam je taj zekum. Da nije keki zec na ražnju .
-Zekum je gorki kaktus , od kojeg se ne možeš najesti i žeđa a vode nema.
Skonto Deba sve i zamislio se. Kaže im:
-Nisam više gladan . Idemo nastaviti posao.
Šef nastavlja ko da nije bilo Debine upadice:
Pozvan je insanski rod da u redovima, po vrstama , podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.
– Konzilij jednoglasno konstatuje da je došlo do nesporazuma na relaciji konzilij – insani , konkretnije insanke. Nakon detaljne analize je utvrdio slijedeće:
Ova basna je zabilježena u osvit rađanja matrijarhata. Govoriće se o malenoj predivnoj i nestašnoj zvjerčici. Zvjerčica ima nebrojene, prelijepe osobine i samo par onih, nažalost neophodnih i ne tako najpozitivnijih karakterizacija.
Ispredaju se bajke o prelijepim đardinima i đul baštama. Svaka bajka ljepša od ljepše, poneka i nije. U onim lijepim i prelijepim sve je savršeno, dosta čedno i pomalo nestvarno. Tako i treba biti.
Ipak moramo biti realni i reći ,da je ono što đardini i đul bašte pružaju, može biti i prelijepo i savršeno i čedno i pomalo nestvarno; ali ponekad i ne.
Da se ljepota sagleda u pravom svjetlu moramo početi priču ispočetka.
Stvarali se životi i prvi parovi, Adami i Eve biljnog , hajvanskog i insanskog roda. Na kontrolni pregled svi prozvani dođeše. Pregleda ih glavni hećim među anđelima ; notaru diktira, polazimo od nižih ka višim oblicima živoga života (!?):
Tačka jedan:
-Pozvan je biljni svijet da u redovima, po vrstama, podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.
Konzilij jednoglasno konstatuje da je biljni svijet pregledan i utvrđuje se da mahane nema. Zapisano je da je mnogobrojan, raznovrtsan i prelijep, milijarde boja, mirisa i nijansi ima. To im je dato zbog njihovog hendikepa, nemogućnosti kretanja. Da bi se insani i hajvani nesvjesno zaljubljivali u te ljepote i pomagale im u takarli , odnosno oplodnoj priči.
Ali sve svoju svrhu i cijenu ima. Razum im je nižeg nivoa, kaže hećim i ispod oka u konzilij gleda i tiho , ko za sebe , dodaje: možda. U ljepoti i svršenstvu svome plodit će se i razmnožavat, kako je to kome uputama dato, određeno i zapisano.
Svaka biljčica, travčica, cvjetić ili drveće visoko, čak i amebe i protozoe, plodit će i razmnožavati o svom vaktu i sredini kako se to zapovjeda. Pošto su mahom nepokretne hajvanima i insanima je naređeno, da im zaradi lakšeg života svu potrebnu pomoć pruže.
Prigovora biljni svijet nije imao.
Biljni svijet može krenuti ka izlazu broj tri , prema stazi broj tri koja vodi u raj. Bez prtljaga , molimo. Tamo imate sve što vam treba.
Tačka dva:
-Pozvan je životinjski svijet da u redovima, po vrstama , podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.
– Konzilij jednoglasno konstatuje da je životinjski svijet pregledan i utvrđuje da mahane nema. Hajvani su malobrojniji od zelenjave, raznovrsni i sasvim pristojno lijepi. Zbog svojih zadataka, potreba i pokretljivosti nije mu se mogla dati ljepote i boje biljnog svijeta. Ali skoro da su tu negdje.
U ljepoti i savršenstvu svome plodit će se i razmnožavati, kako je to kome u posebnim uputama dato i zapisano. Data im je snaga, brzina, prilagodljivost i veći stepen razumu od onog biljnog, kaže hećim i ispod oka u konzilij gleda i tiho , kao za sebe , dodaje: možda, možda. U ljepoti i savršenstvu svome plodit će se i razmnožavat, kako je to kome uputama dato, određeno i zapisano.
Svaka životinjica, zvijerčica i grdosija plodit će se o svom vaktu, u jednom odabranom vaktu ili već kako je to zapisano; ali samo u jednom mjesecu godišnje. Svaka iznimka se strogo genetski kažnjava. Hajvani će biljnom svijetu pomagati, a njima insani zarad ugodnijeg života svih u ovom predivnom kolu života.
Neko iz konzilija dobacuje: Nema takara međ’ vrstama.
Glavni hećim se unezgodio zbog upadice koja ne pripada okruženju pa zaboravio aminovati, misleći da se podrazumjeva.
Prigovora životinje nisu imale.
Hajvani, mogu krenuti prema izlazu broj dva odnosno prema stazi broj dva koja vodi u raj.
Vi sigurno pomislili da je ovo neka narodna basna.
Jok, boni morali smo je tako započet. Da smo rekli da je Deba sanjo, vi bi pomislili sada će pa sad , on neke svoje takarli bisere nizati ili barem neki ekspoze za desetku proturat , pa bi možda počeli štajk nečitanja. Ovako nemate kud jer ste započeli čitanje. Što se započne mora se završiti i svršiti , a i ponoviti ako treba i opet i opet, ako se fulalo.
Mi sada ne mislimo na čitanje, jer nam u međuvremenu pao pogled na jedan đardin. Ide on blistav i cvijetan, miris se mahalom širi u mozak načisto buba. Joj, kako su te žene čarobna , raskošna , jedinstvena i neponovljiva bića .
Bilo je to jedne kaharli zime. Snijeg zapo do za vrata, pa presto. Pa zahladnilo. Pa ope zapado i zapo do preko glave. Zaledilo tako da su Bjelavski mraz i onaj iz Sibira postali mrazna braća.
Ako je Deba išta mrzio te godine, onda je to bila zima. Nije je mrzio kao stađun. Nikako, nije mu to bilo ni na kraj malog mozga. Ova ga zima naopako zatvorila u kuću, a njemu đardini u glavi. Kako ne bi, jako mu je devetnaest mubarek godinica. Skoro ni punoljetan nije.
Zima ga zatvorila u kuću sa materom koja mu ronda:
-Šta ćeš ti hajvane sa životom svojim? Školu nisi završio, posao ne tražiš , samo ti se neke stvari , bezbeli nevalajste , po toj pupa havi od mozga vijaju.
Majka ronda, njemu miris đardina u očima, otac šuti, u plafon zuri. Vidi Deba i njemu se baš te iste stvari po sijedoj blentari motaju. Pubertetska kriza onih godina pred prdekanu i veliki post. Nisam zloban, kaže Deba sam sebi, ali tako to ide. Otac pred penzijom, sin ide zanate kaliti. Što više šegrtluka , to bolji majstor života. A ova zima ne da zanat kovat i nauk primati.
Kako mu dosadno bilo ,on bi u hodniku klekno na koljena i pušto i brojao vjetrove. Sestra bi ga u prolazu heknula nogom u prdekanu i rekla mu:
-Nosi taj smrad iz kuće.
On bi jaknu nagrnuo, pa u najbliži poznati đardin. Tuga ga sahavata. Đardin bijel i gologuz , haman ko anamo ona u osamdesetgodišnje kokare. Poneka grančica ružinog grma strši i skuplja se ko smrznuta kokoš u zamrzivaču.
Ode ti on do drugog halvata, pa do trećeg , gdje god kreneš tamo te dočeka ista hladnoća i gologuzavost. Do četvrtog đardina nije trebo ići. Znao je da je svugdje isto, a i anamo onaj mu se smrzo , ko vanjska šteka na minus četeres četiri.
Pokušo on jednom majci u kuću djevojku prošvercovat. Majka na vrata i pita djevojku:
-Imaš li ti papir da nemaš svrab i da takar možeš rabiti.
Djevojka iz fine porodice bila, pa ne razumije riječ takar. Deba joj šapće ,da mu mater ne čuje, da je to anamo ono.
Djevojka jasno nema papir i Debina mater joj reče:
-Popi tu kafu i sikter. Kad nabaviš čage, mereš se rješavati svrabeža do mile volje.
Donese Debina izabranica papir da nema svrabež. Debina mater će ga hladno odbiti .
-Imala ti svrabež, il’ nemala u mojoj kući se nećeš češljugariti. Vodi ga svojoj materešini. U mene se bez pravog papira nećeš svrabinjati.
Dobri je Debi, preko neke mazne sestrice, nabavio neki papir sa potpisom i muhurom doktora Živanovića, na kome piše da je dotična zrela za takara i da se on zdušno preporučuje češljuganje ili medicinski:
-Dg.Takarus neminovnus et neophodus zagarantus.
Neminovnica i Deba u radosnom behutu, trk kod njegove matere i papir joj pod nos poture.
-Nije bona to niki papir. Doturu Živanoviću odavno ne vjerujem. Njemu iz očiju takar viri , a bulbul mu sve pjevucka i gleda ima li koji đardin u blizini. A jopet, doktorski papir kod mene ne igra niku igru, samo oni sa muhurom vlasti. A ni taj vam ne vrijedi dok se ova moja blentovija , barem ne zaposli. Osim toga za takar vam ne treba nikakav papir, jal ga bude , jal ga ne bude. Na cedulju vam zapisano, a ja je zagubila. Nego ako joj se toliko primeračilo, pametnica će smislit nešto.
-Ja se pravim da sam glup i onda cigarete ne djeluju na mene.
-A kako znaš da djeluju na mene?
-Eto , na priliku , da ne pušiš sada bi imo barem devedeset godina, garant
-Kako znaš?
-Rekli naučnici da cigarete smanjuju insanski vijek?
-I ti im vjeruješ?
-Naravski da im ni slučajno ne vjerujem, nisam frajer?
– E onda im ni ja neću vjerovati.
-Kasno Lenji druže moj.
-Zašto ?
-Placebo efekat?
-Ma nešto mi tu neštima!
-Šta to?
-Ako ne bih pušio i ako bih imao devedeset godina , kako bih znao da je na mene djelovao taj tvoj takarli placebo.
-Šta te briga. Kad imaš devedeset godina i onako nemaš pojma o životu , koji je protutnjao i koji se mora u tvojim nogama , ali ne i u umu i u bijelim bubrezima zakopitit.
-Misliš tada ni placebo ne pomaže da se digne!?
-Šta da se digne?
Ko ovdje ima devedeset godina i placebo efekat ; ja ili ti?
*
A jopet , neki drugi put Deba će Lenjem :
-Baš si glup!
-Opet?
-Piješ ,eto što.
-Dobro da si mi reko. Sad mi je već lakše. Dobro je biti informisan.
-Ti ni jene, ni muhabera. E baš si glup. Ja bi se zabrino.
-Zašto?
-Naučnici dokazali da piće smanjuje insanski vijek do krepaštine.
-Ni ti se ne brineš!
-Za mene to ne vrijedi.
-Kako znaš?
-Mara gatara mi gledala u međunožje i izmudrovila ; dokle god piješ živjećeš. Kad prerstaneš piti riknućeš.
-Zašto ti je gledala u međunožje?
-Baš si glup. Neće mi valjda gledati u laktove ili pete. A sem toga pasulj nam skuvala za ručak. Natakarila ga , do poslijednjeg zrna.
…
Mnogo godina poslije Deba rikno , a nije presto piti.
Misli Lenji:
-Nije moro ići svako malo kod Mare ili neke druge gatare. Sve samo upaljeno , prevrtljivo ( ono : vole se prevrtati , da ne bi bilo zabune ) žensko čeljade. Znao sam da će riknuti ako ne prestane piti.
-Kako si znao?
Prepade Lenjeg poznati glas , ali koji više nije sa ovog dunjaluka.
-Rekla mi Mara gatara da te slagala. U oni vakat joj bilo teško naći dobrog zagonđiju, kojem po vazdan moš gatalinkom kreketat u međunožje i gatat , i pride da vjeruje u ljubav i budućnost . I nako usput jošten voli popit.
Narovoučenije:
-Što ti je Placebo efekat?
-Isto što i insan.
-Čas ga ima , čas ga nema!
Osmjehuje se natakareni Deba sa onoga svijeta i mnije:
-Vala baš je ona Mara gatara prava veštica, Sve potrefila – Doklen god sam živio , ja sam pio , nikad nisam prekido. Ha, sam umro ja sam prekino piti. Što ti je placebo efekat? Đavoljska finta.
Dok su anđeli vagali na koju će stranu Deba , terezija im se nešto nije mogla naštimat. Nikako da se imiri onaj osjetljivi vršak za tačnu mjeru, kao da ga sjeverni pol privlači, a južni odvlači .
Deba se u čekanju često smijao ko da ga nije briga šta će kantar kasti. Jednom od onih koji su zbog debe morali čekati mjerenja, bilo čudno što se ovaj stalno od srca smije. Samo da bi ga pito sjaranio se sa Debom. Deba se epravio da ga ne poznaje . Bio je to Cakam M.Č. njihova mala raja. Glupko je načisto odletio u zrak uadnjeg dana rata 95.
-Zašto se ba toliko cepaš od smijeha , ko šifonske gaće poderane na koljenima.
-Ma kako neću , bolan. Eto, ja rikno zato što nikad nisam presto piti . A čim sam rikno presto sam piti.
-I tebi to smiješno?
-Donekle , Al ne smijem se ja tome , smijem se Lenjem.
-Onoj lenjoj mrcini ? Zašto?
-Moj najveći zemaljski haver ne mere biti mrcina. Zato se nas dvojica nismo mirisali dok si bio na dunjaluku. Moro si vazda muhur na istinu tačirati. a to je gore od trača. Boli ljude. Koja li smo mi sita prevrnuli i izbušili , ne mere ih ni abakus posabrat.
-I vama smiješno što ste sita bušili.
-Ma i to , jer sita koja smo mi bušili su postala bušna sita tek poslije naših bušenja. al ne smijem se tome , jer je tako moralo biti, već se smijem Lenjem.
-A zbog radi čega?
-Zato što će prestat piti i haman , na mah će crknuti.
-Kakve to veze ima, osim ako nije notorac.
-Ma nije notorni , al sam ga ja prije , samo što nije po vijeka nadošlo , jaranski natakario.
-Kako ćeš ba jarana natakariti?
-Fino jaranski. A kako drugačije. Ha , se razveo od prve žene i upozno jenu van taku i namah se nameračio ženit. U meni ljubomora proradila , jer se još ni jenom nisam zabračio i napravio mu mućku. Sad mi krivo , nisam znao da će ga proganjati haman četeres i pride kuka.
-Šta mu uradi crni Deba.?
-Ma , skoro ništa. Zamolio Maru Daskaru da da mu gata u tahtu , i da mu nešto pametno izgata.
-Zar Mara Gatara nije bila glavna vidjelica , koja je predvidjela svu ovu ujudurmu oko Međugorja?
-Jes, ali njoj Lenji ne bi vjerovao jer bi mislio da sam je nagovorio. A i bila je plaho zauzeta . Davala je upute , smjernice i savjete Međugorskim vidjelicama , kako gatanje bezbolno plasirati kao istinu u lakovjernu javnost.
-I šta mu izhata Mara Daskara?
-Ako se oženi , ona nova će ga natjerati da batali piće . A ako batali piće skroz na skroz je rikaverla.
-I on joj vjerovao?
-Normalno da jest , jer mu je danima , i heftama gatala u međunožje. Kaže da utvrdi gradivo , jer take goleme stvari i predviđanja se ne rade tek tako. A ko je on da ne povjeruje vidjelici, ako čitav dunjaluk , manje više , prihvatio i prhvata vidjelištvo sa svih strana svijeta.
-I nije onu oženio?
-Normalno da nije . Placebo efekat. A i ona njegova sanjala da mu Mara maskara butum međunožje izgatala. Iako je i za nju ostalo, poljuljali se međuljudski odnosi, i eto četiri decenije i kusur Lenji i ta njegova sređuju te međuljudske odnose. Skoro svaki dan ; ponekad i više puta na dan.
-I šta je tu smiješno?
-Tu nije ništa smiješno , ali uskoro će biti jako smiješno.
-Kako znaš?
-Pa vidiš li bolan da se po vazdan smijem . Gledam Lenjeg odozgo ko neki vehti tajni agent i vidim on posustaje u sređivanju međuljudskih odnosa. Ona njegova jal zbog toga ili joj došo vakat pomalo poboljeva. Kako je ko sve komunjare naprasno postala vjernica, ne ide joj se gore sa poganštinom na duši i među skutima. Nagovara ga da je ženi, da bi časno i pošteno kao udata žena mogla ispustiti grešnu dušu.
Na ovo se Debin novi a stari ahbab Cakan zakocjeni od šege. Jedva do daha dolazi:
-Baš je napeta i do kragne komičlna situacija. Jadan on . Ali ne mora je oženiti.
-Jes , jadan li je Lenji. Prvi put u životu se ivalio u belaj. Ni kriv ni dužan. U svakom slučaju rikavela. Ako je oženi moraće prestati piti , jer njoj vjera zabranjuje da se uda za pjanu. Tada će Mara biti u pravu : rikavela. A ako je ne oženi , ona njegova žena mu rekla da će mu ona suditi i nikad više ni jedne neće popiti. Tu mu ni nebo , ni jaran Deba u predsoblju neba ne mre pomoći.
-U pravu si. Baš je ovi život jako smiješan. Kako god okreneš rikneš. Sa ili bez gatanja , pa čak ni placebo tu ništa ne pomaže.
Dobro je ,ona mu jedina prava ljubav i blentavom životu bila. Normalno,poslije njega samog i one o kojoj nikad nije pričao. Čemu. Ništa se ne može vrnuti. To je skoro djetinja ljubav bila. Prvih jutroklik dana njegove mladosti. Onih nezgodnih dana , kada bi se i po blatu valjao samo da dokažeš koliko voliš.
I nije mu Ankica srce slomila.Smrt One mu je dušu zaledila i srce na ledene komadiće isjeckala.Mi mislimo da nije,ali nećemo sudije biti,nije naše da sudimo,prestali smo od one noći pamet prosipati.
On otišo u vojsku,u Šabac.Njemu drago srce mu ko tenećka.Međ’ Ibrine,međ’ naše, međ’ svoje ,međ cigane došo, one čivijaše šabačke. Prije tog veselja , on tri godine Ankicu učio šta je sledovanje i fasung, capin i bosanski grb, jastuk i šilte . Domaću radinost i sitne vezove joj u najljepšem svjetlu prikazivao, aman o svemu, onako svojski, mahalski, haman Bjelavski.
Ona pojma o tom svemu nije znala. Jako u Sarajevu došla. Otac vojno lice,kapetan iz onog pravog, a ne našeg latinluka. Naš se Latinluk posevdisao, pa ga pravi nije begenisao.
Otišo Deba u vojsku i ona ga prevarila.
Čekala bi ga ona,vjerna bi mu bila,ali čula prevario je sa nekom cigančicom,vatrom živom.Nije se Deba nikako mogao opravdati. Poslao nekom „drugu“ haber, kako se provodi i na sitnu knjigu sve stavio.Drug nedrug ispo , pokazo ćitab Ankici, mislio se ovajdisati, znao kako je Ankica ljubomorna bila. Ona ni mukajet, nit komentarisala, nit haberliju pogledala.
Samo se okrenula , vrata mu ispred nosa heknula i u kuću ušla.
Danima i danima plakala,život na koncu nosila,zamalo izvisila.Ipak dijete u noj nije se dalo.Ne , nije trudna bila, što bi neki zluradi odmah pomislili. Bez obzira na nauk ona je devetnaestogodišnje dijete bila.
Dobro razmislila i prevarila ga . Preporučeno mu pismo sa slikom poslala.Nikad više Debu ni čula ni vidjela, pisma njegova ljubavna u smeće bacala. Bolilo je srce, bolio je Deba , a je navjerstvo je najviše zabolilo.
Na slici ona i novi zagonđija,neka hablečina vidi se.Podficirski sin.Natandario na se , šinjel očev. Jel’ to svoj klitorčić u vodnika samoproglasio, ne zna se.
Udala se Ankica vrlo brzo za njega.Nije to trajalo ni godinu dana. Džab’ džabe ti, nauk je nauk, ne m'reš bez nauka.Razvela se i nakon dvi-tri godine za pravog se udala,troje djece izrodila,sa ratom se iz Sarajeva iselila.
Mnogo se dobrih i nevinih ljudi za rata iselilo.Sve pamtimo. Glava boli, što kaže Mojsije.
Tuga je to. Rodiš se živiš, škole učiš, zaljubiš se, voliš ko konj, ovce te ko delfina vole.Ti uvijek u nekim svojim đulistanima i stađunima, tisuć puta bolerao, balada, ktomu, srce pjevalo slamalo i skršeno bilo. A opet od te ljepote se umire, kontaš i ako rikneš samo te odatle u đardinstan mogu prebaciti i sve opet ponoviti.
Jok ne dadoše maloumnici, velikog uma nikad nisu imali, ni nemali do vijeka.
Fijuu, njiha,gruha,beee.Donese nam rat genocidna Sanu sorta.Il’ nas nestaše il nas protjeraše ili pobiše. Malo dobrih i nevinih na dunjaluku osta.
Deba neosjetljiv kakav je bio, haber i sliku primio znanju.Ni jedne , kažu nije reko.Isti dan organizovao feštu u šabačkoj jatagan mali,sa onom svojom cigančicom i njenim.
Tri dana ga nije bilo u kasarni.Biriko se sa garavušom ko da mu je poslijednja u životu.Cigančica samo cvrči: joj mamo mamice. Čitavu jatagan malu uzbunila i drugi se posla prihvatiše. Vrišti ulica Cicvarića uzduš i poprijeko. Ne m're Šabac spavati . Sve se živo pobunilo.
Došla narodska vlast u patrolnim da ispita bunu.Ne vrnuše se.
Vlast drugu patrolu.Ne vrenuše se .
Kad nesta i treća patrola, poslaše vojsku.
Vojska se vrati zdrava i čitava.Podnijeli raport:
-Patrole se zapile i baildisale.Mislile se ovajditi.( U zagradi dodato:Jes ko da čigančice šljive plavce.).Nema nikakve bune,samo se ženski svijet pomamio i kuka i leleče :
-Joj,mamo mamice.Nema potrebe za uredovanjem
.
Četvrtog dana Deba ,vadi šlajpek ,izvlači sve penezi i reče svojoj garavuši:
-Kupi sebi neku veselu haljiku sa tisuću ruža,nek plešu sa tobom,mila. da te na me ,baluju bjelavskog podsjećaju
-A što ćeš ti?Vidim da si mi svu gengu dao.
-Meni neće trebati.
Ni završio nije , namah , hek , bajonet u đigerica. Direkt. Po sred sride. Dobro mu došla đardinska praksa.
Bajonet je Deba u đigericu hekno, pa ga pricrvljio, kako je to on znao i govorio. Svojski . Ni jekno nije.Kažu carski rez na pogrešnom mjestu izveo. Jadnik, a ni trudan nije bio. Čak mu ovaj puta nije palo na um da se prejede.
Kažu ni jekno nije. Samo je šapto:
Nek boli , samo nek boli…
Hoće on;dvoje se jednom našlo,pa se nije našlo.I ovo njegovo je tako bilo.Dvoje,jetra i bajonet se jednom našlo,male se pricrvljili,pa se više nisu našli.
Valja ova Lenji? Volio Lenji pomalo rendeto Debu. A i Ciganima nije mane. Nije se Deba ni dušom rasto , oni mu zapjevaše.
Joj majko moja,bolji,kako to bolji,ajlele,ajlele,
Joj sele moja boli,kako silno bolji,ajlele,ajlele
Što je iz kasarnu nama moro doći,ajlele,ajlele
To su prave jebade ciganske noći,ajlele,ajlele
Konji umorno stoje i neće da radu
Jerbo more ih žeđu i gladu
Djeca bele kokoši kradu
Debi nožekan za đigeru dadu
to je ciganska noć.
Hop,hop,hop
Šta mu bi kuku lele
I jopet ajlele,ajlele
I op,op,op ,hek-hek-hek
opalllaa. Heeek.
Otpjevaše cigani pjesmu do kraja.Ne metnuše mu zlatnike na oči. Kontaju ne bi ga izvadili kod lađara. Ovakve ne primaju ni sa vrećom dukata. Ko im kriv što naletiše na svoju ruku sa bajonetom. Jazuk bacat zlatnike. Žao im Debe ko da je njihov. Ipak zlatnici učiniše svoje i skontaše da nije njihov.
