Oda Đardinu oliti Đul bašči
( Vagina ili venerin brijeg )
Vide zagorjelići mlađani nema ništa od liječenja svrabeža ako ne smisle plan.
I Pametnica ga smisli . Nikad ne pitasmo Debu koja od njih dvije. Dogovor i zakletve pale. Suze radosnice samo što ne potekoše.
Isto veče, Deba na rame merdevine vatrogasnog društva Bjelave na rame i pred penđere neminovnice ih natakari. Nema veze što su basamci sto pedeset kila nettom teški. Kad đardin zamiriše i dvjesto kila je banka germe. Pitajte cigane. Dobro poneki fasuju kilu. Pa,šta? Sitnica u ime ljubavi!
Sreća drugi sprat bio, jer Deba se bojo visine,više nego njegov Noj roštilja. Natandario Deba stepenice i čeka da mu Pametnica bijeli rupčić baci. To im bio znak slobodnog prilaza đardinu. Nešto ko bijela zastava. Đardin se predaje.
Za inat , tu veče otac Nevoljnice u bešiku ko malo dijete kasnio. Spavalo se njemu. Žena ga svako malo na bračni krevet slala i dozivala. On svako malo saću ja, pa zakunjo. Ko fol u fotelji spavo.
Imo čovjek ponos. Nekad njegov najbolji jaran, u ovi beterni vakat ga uveliko počeo izdavat. Sto posto okrenuo leđa jaranstvu. Ni da trzne kad ga žena pomilki. Eh, nekada konta on! Žena me po kosi pomilki, a moj me jaro u prsa busa. Sada mi žena jaru miluje , meni se kosa na glavi diže. A jaro se snuždi , samo što u zemlju ne propadne od sramote.
Žena vidi nema fajde, ode na spavanje. Domaćin zaspa, jaro odahnuo,večeras nema blamaže, Deba izvisio. Smrzo se ko anamo ona, kad joj se na ledini žubori , a vanka minus četeres tri stepena, haman ko na Igmanu četeres druge . Mrazište pravo.
I drugu veće , ista meta , isto odstojanje. Konta Deba, ako ovaj takar ovako nastavi , moraće hodži ići da mu kaki zapis zapiše ili stravu salije. Ili u tuberkuloznu bolnicu , da mu ljudi tuberoze na poklon nose.
Nije trebo ići hodži . Otac Pametnice a Nevoljnice po baksuzluku , nekom po rahatluku , slomio obadvije ruke i obadvoje noge. Glavama mu ništa nije bilo. Ona veće , bosanska je i tvrda ka anamo onaj u naponu snage. Ona druga, manja, bez mozga i meka ko duša, ništa joj ne mre biti.
A kako se nezgodanje desila?
Virno nesretni otac da vidi koliki će minusi to jutro biti. A kad vanka pod komšinicinom banjskim prozorom vatrogasne merdevine neko pristavio. Konta on zašto vatrogasne stepenice . Nigdje dim da osjeti , a i kona u banji na sav glas vrišti onu pjesmu o crvenom fesiću.
Radoznalost prije svega i on namah izleće vanka , pa se pope na basamke , sve do trećeg sprata. Proviri kroz prozor. Kad ono , kukala mu majka , imo šta vidjeti. Ibro Piljak , higijenski tehničar naših ulica, Ciganski buljubaša i prorok , a i naš drug , isuko jatagan , i bez imalo srama, do balčaka ga, iz sve snage suče komšinici, a ona pjeva li pjeva , više cvrkuće : crven fesić u dragana moga , joj mamo , mamice.
Komšinica okreće glavu ka prozoru , čini joj se da je neko sa prozora gleda,ali nikog ne vidi. Komšija što je gledo, gledo. Ovaj put i nikad više. Hekno sa merdevina i slomio se ko sepet ispod valjka.
Isto veče leži jado na bračnom krevtu i čuje iz ćerine sobe crven fesić se glasa, sa naglaskom na joj, mamo,mamice. I to već treći put.
Uđe mu žena nosi čaj od kamilice da očajava.
On je pita:
-Jel nam to kona kod ćere došla?
-Kakva te kona spopala, ko da bi ja tu uspaljenicu pustila da se druži sa mojom curicom.
-Onda idi bona , vidi šta joj je , sve te zaziva.
-Nemem šta gledati. Da sam ja kake sreće i ja bi, evo ovog trena mamicu zazivala. Ne brini se, dobro je ona da ne može bolje biti.
-Nemoj tako, čuješ bona dere se ko da je neko na kolac nabija. Idi , umiri je, pomisliće komšiluk da je neko, nedo mi belaj mira, da prostiš takari.
-Ne boj se, ako hoćeš idi ti pa provjeri. Meni se ne ide u njenog slavuja gledati.
-Otkad ona opet ima slavuja, zar nije lani crkno.
-Taj iz kaveza je crko, ali ovaj je drukčiji . Ako crkne opet oživi i zato je ona radosna i cvrkuće joj,mamo mamice.
-Ženo mila, jesi li ti šta popila, ja te večeras ništa ne frštuljim. I molim te počeši me ,ovdje na vrh lumbalnog gipsa sa abdomenalne strane , aman do anamo onog.
-Ne pada mi napamet . I mene odavno svrbi , da lijeka ne mogu naći, a ti ni mukajet, ni da me počeškaš bar jedared.
Izađe ona, prije toga heknu vratima ko on stepenicama o ledinu i prvac uspaljenici na kafe konzultacije. Možda je uputi na lijek za svrabež .
Sve ovo se desilo one zime kada je Deba prestao mrziti zimu.
Ali prije toga, kada je zimi spavao zimski san, Deba često i po tri dana nije oči otvarao. Potom on usni jedan san , koji je trajajo još jedan dan. Tako je Deba postao unikom koji je iz čista mira prespavo četiri dana.
Nama je najinteresantniji ovaj četvrti dan , kada je počela basna o đardinu.
Ne znajuć kako Deba se našo negdje u nekom ogromnom, bjelkasto plavičaston vrtu, vrlo ugodne svježine , punom rijeka i potoka , cvijeća , behara i bulbula , a bome i hejbet voćki i povrćki. Nagledo se on đardina i đardina, vako i nako , ali ovakvu ljepotu nikad nije vidio. Zino Deba , zaprepastio se.
Čuj molim te , on Deba , zino i zaprepastio se. Ne mre to biti. Tu se nešto ogromno dešava.
Odjednom niotkud , neki ljudi u plavo bijelim mantilima, sa izvezenim zlatnim ljiljanima na leđima i sa dva ,tri , četiri i više krila mašu , hladovinu prave i pitaju ga:
-Gdje si ti , docniš ? Ne možemo glavnu ekspertizu bez tebe započet. Sve možemo, ali o njoj sud ne možemo donijeti bez zemaljskog mahera za njena pitanja.
Deba odmah skonto gdje se nalazi i htjede da pita…
-Nisi još , a kada ćeš to ne znamo, jer još uvijek ne postojiš.
E , jesu mi ovi anđeli baš pametni . Čuj molim te! Nisam se ni rodio , a oni ne mogu bez mene započeti , to što trebaju započeti.
I tako je započela Netipična basna o Veneri.
Valja je i nastaviti.
Tačka tri: Poz…
-Čekaj malo!
Ubaci se Deba konziliskom čelniku u riječ:
-Imali ovdje kakva me'ana da se havlja , ja prigladnio, oduljilo se . Meni se prisnili bijeli bubrezi i brizle . Mogu i janjeća rebarca reš pečena. A valjala bi i koja klipača.
-Žao nam ovdje toga još nema. A neće ga ni biti . Idi , uberi koju voćku i napij se mlijeka sa onog potoka ili meda sa onog drugog. Na onaj treći se ne zaleći, od medenog je vina koje ne opija . Nećeš se moći odvojiti od njega , znači neš se ni roditi.
-Vi to ozbiljno? I ja bih trebo čitavu vječnost samo to žmariti.
-Ne znamo šta ćeš ti žmariti ili havljati , jer ne znamo šta si sebi odredio.
-Ja sebi odredim oku brizli ili bijelih bubrega,može po po oke mješano , pa onda po oke janjećeg buta, sahan sogandolme , jedan zvrk bureka , po kile ašlama , dvi tri oke karpuze ,tepsiju baklavica i ružica , zalijem kojom … Ono što uz to ide ovdje ne smijem pominjati. Kažu grijeh. A ja kažem grijeh ne ide iz usta nego iz mozga u usta , a i preko usta.
-Šuti čovječe dok nisi ograjiso. Bolje ti je da se prihvatiš voćki i meda , nego da te zapadne plod zekuma.
-A šta vam je taj zekum. Da nije keki zec na ražnju .
-Zekum je gorki kaktus , od kojeg se ne možeš najesti i žeđa a vode nema.
Skonto Deba sve i zamislio se. Kaže im:
-Nisam više gladan . Idemo nastaviti posao.
Šef nastavlja ko da nije bilo Debine upadice:
Pozvan je insanski rod da u redovima, po vrstama , podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.
– Konzilij jednoglasno konstatuje da je došlo do nesporazuma na relaciji konzilij – insani , konkretnije insanke. Nakon detaljne analize je utvrdio slijedeće: