Kad bi ove ruže male
Na te mislim
Jesenje lišće
U tem Somboru
Iz Arhiva
**
Davno je rečeno:
Neki ljudi ne umiru.Oni samo prebace damare u veću brzinu i odu tamo gdje im je zapisano.
Gdje?
To je tajna koju sami određujemo.
Isto tako rečeno je:
-Nemojte plakati ili žalovati kada se dobar insan prvede na drugu stranu.
Jes ,kako da ne!
Recite to neutješnoj ženi,koja je provela četrdeset pet godina sa njim. Recite to onima koji će osjetiti prazninu i bol.
Neki će se praviti da su tužni. Mnogi će se odjednom sjetiti ljudine, koju su izgurali iz svojih života upravo zbog ljudskosti. Mnogi će se trpati u mit o Draganu Nikoliću i liti suze:
-E ,što su to bila vremena…Znaš jedared ja i Dragoslav…
Pričaće o svojim sjećanjima, o svojoj “važnosti”, ne o Draganu Nikoliću – Čovjeku.
Mi smo navikli na smrt. Na previše smrti. A i inače se nismo previše obazirali na smrt. Sve dok nas nije poklopila i dok naprasno nismo počeli nestajati. Tek tada smo shvatili koliko je život dragocjen. I koliko ljudi ne mare.
Dragocjen je i dostojan življenja zbog ljudi kao što je Dragan Nikolić. Kod njega nije bilo barijera. Ma,kako će ih bolan biti , pored onog zaraznog osmjeha; od uha do uha. Bio je to neki osebujni , neodoljivi kez mangupa i mahalaša sa Crvenog krsta.
Bili smo ljubomorni na njega.Na njegov šarm je pala krasotica, grlica naše generacije i nije mogla pobjeći od njega.
Ili je zbog njih dvoje vrijedila nepametna zakletva : ljubav do groba. Zaboravljajuneuki da je jubav vječna ,samo ponekad promjeni oblik i tok.
Da li je poetska pravda filma Horoskop odredila dugovječnu ljubav Milene Dravić i Dragana Nikolića ,to ne znamo. Ali znamo , da nam je ponekad dolazilo da pukneme od jed,a što on pleše,igra,grli i ljubi tu migavu pirgavku.
Obraz uz obraz.
A opet se sjetimo da je bio jalijaš sličan nama,velikog srca i pun ljubavi što dijelio je svima, baš svima i pravio veliku sjenu u kojoj su se mnogi odmarali i uživali.
Nije nas zaboravljao kad nam je bilo teško. Nije nam mogao pomoći. Barem nije odmogao.
On i njegova mila družica su nam među prvima pružili ruke ljudskosti. Ruke ljubavi i nade.
Sada će nam nedostajati njegov osmjeh ,njihov tango i mnogo toga.
Mileni će tuga dugo kucati na vrata. Ona će je puštati da zajedno ćute i sjećanja biskaju. A onda će starica odjednom shvatiti:
-Bože moj ,pa mi smo se voljeli četrdeset pet godina. To nije za plakanje i kukanje. To je toliko poklonjene ljubavi,poljubaca i snova, da uspomene ne mogu potrošiti da još jednom živim.
Uzeće sliku,pustiti muziku plesnu, valcer ili tango i slike će oživjeti. Oni lepršaju ,on razvalio usne, nešto šeretski mudruje i kaže joj:
-Bilo nam je lijepo mila. Ovo je samo mali predah,jer umorio sam se od davanja. Ćekaću te jedina moja,pa makar to trajalo vječnost.
Utješena Milena Dravić će pomilovati onu pjegicu koju je češće od drugioh ljubio. Zatim će naši neki video, možda baš ovaj , malo će se našaliti i nasmijati:
-Ljubio me je uravo ovakvim zejtin osmjehom i dobrotom srca svoga. Joj, Mili Bože koja sam ja sretnica.
I onda bi se redala pjesma za pjesmom, slika za slikom. Mnogo je tu prelijepih slika. Skliznula bi i poneka suza. Neka, nek zaplače, prelijepa grlica je to. Oprostićemo joj tugu. I mislima pružiti ruku ljubavi i utjehe.
II Poglavlje
I mene među tisućama
I mene ko janje
Ko kurbana
nedozrela preklaše
Preklaše zvijeri
Majko
Preklaše trinaest nedužnih godina mojih
Preklali a nedoklali
U žurbi živog zakopali
U grob zajednički
U duboku jamu – u planini
Baciše
Nas
Hiljadudvijestotinečetrdettri
Odrasla muškarca
I – tristotinadevedesetdevet
Što žena što nejake djece
jetima Majko –
Od dva mjeseca neprogledana
od moje dobi neobljubljene
do Babinog mi vijeka mudrosti
U sumrak – u jame pobacali
Bagerom zatrpali Majko
Bagerom zatrpali – tenkovima poravnali
Da nam traga ne ostane
U zlaćani sumrak
Sa zelenim lišćem
Lišćem kravavim
-sa zelenom travom
Travom krvavom
-sa crnom zemljom
Zemljom krvavom
-u duboku jamu
Jamu krvavu
-krečom posuli
Krečom krvlju zagašenim
– bagerom zatrpali
Ispod mosta
Gdje prolazi malo vode
Ispod mosta
Gdje protiče mnogo krvi
Bagerom krvavim
– uz gusle
Pijane horda zla – srpske
orgije pravila
Umoran sam ti Majko
Godinama hodim i lutam
Sa rukom na preklanom vratu
Krv zaustavljam – a ona teče
Ni šala nema da ga vežem
Da je vežem
Samo zube stišćem
Samo boli bišćem
Prolazim pored mrtvih
Mrtvi su a žive
svjetlost ih traži
svjetlost ih doji
Žicama bodljikavim vezanih
Prolazim pored mrtvih
Što živi su i proklinju
Bajonetom preklanih
tupim guslarskim
Prolazim pored mrtvih
A Milostivom se mole
U rukama što nose glave
Drvosječkom sjekirom odrubljenim
Više ne obaziremo jedne nadruge
Tražimo svoje na ovoj strani
Njih nalazimo
Kletva i molitva nam zajednička
Molimo svoje na onoj strani
Nađite nas i umirite
Vi nemojte kleti
Kletve su teške
One pripadaju mrtvima
Vi nas samo nađite
Molitvu nam proučite
Susprežem se dati kažem Majko
Ne imadoh ni četranaest godina
Kad me preklaše
Sve sam znao
A ništa počeo
Tek neki stih
O ljubavi
O Božjoj Milosti
I srce zaljubljeno
Susprežem se da te pitam
ko će živjeti koje
Dječačke snove nedosanjane
Pjesme neispjevane
Susprežen se da vam kažem
Pjesnik – Majko mila
Poeta – Sejo draga
To sam htio biti
O Majko mila
O Majko Srebrena
O Sejo draga
o Sejo Srebrena
Kako da ti kažem – Majko
kako da ti zborim Sejo
Mimoilazim se sa duhovima mrtvih
Što obilaze Srebreni Grad
livade krvlju orošene
grijeha u njima ne nalazim
a oni mira naći ne mogu
Kako da ti kažem – Majko
Babu nam Ibrahima u žice vezaše
u žice bodljikave Majko
Žicom bodljikavom on majko oči iskopa
Oči iskopa Sejo moja
Da ne vidi kako mene ko jagnje
Ko kurbana na panj položoše
i preklaše trinaest nevinih godina mojih
preklaše srpska zverinjad
trinaest ih vijekova zlo pratilo
preklaše nedoklaše
živog u jamu baciše
Kako da ti kažem majko
Kako mi se krik iz preklanog grla oteo
Kad babi Ibrahimu – Sejo
Zverinje glavu podsječe
Sjekirom – Majko
Joooj ,Sejo
– teškom drvosječkom sjekirom
Glavu otfikari ko vrancu nemoćnom
Kako da ti kažem majkom
o Sejo žalosna
Babinu glavu nogom
Niz strminu šutnu – srpsko zverinje
Dokotrlja se mudra glava do mene
Njegovog preklanog mezimčeta
A iz očnih šupljina
Krvavih šipljina bez očiju
Žicom iskopanih
Zasja svjetlost,čuh riječi
Sa usana jož živih
Ništa se ne boj Isa – sine
Bog je jedan
Nema Boga osim Alaha
Glava V
A šta ako je hrišćanstvo podvala farizeja
u najmanju ruku pobožna obmana.
Šta ako su moji rani sljedbenici, u svome žaru
da ubijede druge a možda i sami sebe,
zbog osjećanja krivnje što me svi izdadoše; osim Jude,
samoinicijativno smislili novozavjetne memorijabilije.
Da li je hrišćanstvo izgrađeno mudrom
reklamnom kampanjom , koju je provela rana crkva
na snazi i krvlju Konstantinovog mača i pijanih Nikejskih konzilijaša.
Njihovo učenje nema veze sa mojim naukom!
Crkvu je tu , vodila farizejska sveštenička elita
da makne opasnost istinitog nauka daleko od svoje kuće.
U tu svrhu rabin Teofil znani prevrtljivac,
Kajafin pisar i farizej anggažova svog žbira Savla,
da glumi slijepca i da sebe proglasi trianaestim apostolom.
Ja ih ne imadoh doli dvanaest sljedbenika.
Ko Savleta prizna za mog učenika?
Pa zar se ljudi čestiti hrišćani nikad ne upitaše,
odakle Savle ispliva i odakle se javi.
Utemelji on crkvu na lešini mojoj,
jer raspori me i ubi još jednom .
Savleta oliti Pavleta konvertira po naređenju
nigdje vam ja ne vidjeh i ne upoznah,mili moji.
Ni moji apostoli o njemu ni riječi ne progovoriše.
Odakle sada Teofil da bude glavni pisar nauka moga?
Kako čestiti hrišćani ne vide farizejsku spletku,
koja uspi i maknu moj nauk iz Svete zemlje.
Sasjekoše ga u korijenu i dadoše svoj đavolji,
koji neuku janjad vodi pravo u klanicu silnika
i čini ih saučesnicima u strahotama i bogohuljenju.
Ne rekoh li čuvajte se lažnih proroka?
Po njihovim plodovima ćete ih prepoznati!
Koji su plodovi Savletovi?
Mučko proganjenje i ubijanje mojih sljedbenika.
O njemu je sve rečeno Djelima apostolskim i Poslanicama,
samo ih trebate pažljivo čitati i tumačiti,mili koji.
Šta nam ta pridodata , nevješta pismenija kaže o Savletu?
Savle je okrutni polupismeni ubica,
grana nečovječne žbirovske zaluđenosti zlotvora Iroda
i farizeja, što je bjesomučno proganjao protivnike,
neistomišljenike sociopatskog kralja
i farizejske svešteničke oligarhije.
Bio je od onih koji su zatočili Jovana Krstitelja i
kumovao njegovoj glavi na pladnju bludnica Salome i Irodijade..
Savle bješe odobrio ubitstvo Stefanovo.
Savle pak raskopavaše crkvu, jer iđaše po kućama
istjerivaše ljude i žene predavaše ih u tamnicu.
Tog bezumnika vam bludnici poturaju
za nauk kjoji nema veze sa mojim.
Koji su plodovi vaših svećenika?
Liječio sam mnoge opsjednute i bogohulne,
ali ovi vaši sveštenici su gori i od sumanutih zlikovaca.
Nemaju plodove jer su sebi odredili besplodnost.
Nemože zlo stablo dati dobre plodove.
Svako stablo koje ne rađa dobre plodove
Nebo će sjeći i bacati u najžešći oganj.
Neće onaj koji se poziva na ime moje,
koji mi reče: rabi rabi ne prokovasmo li u tvoje ime,
zar nismo crkvu nad tvojim krstom izgradili,
ući u kraljevstvo nebesko Ocu našem.
Jer reći ću im: Nikad vas nisam poznavao,
silnici i bezakonici idite od mene u pakao.
Tamo vam je mjesto za sve splatke i laži.
Izgradiste crkve, da bi dobrotu i Božiji nauk iz njih izgonili.
Ja sam iz takvih nalik vama zle duhove izgonio.
Vaša kuća je nalik onoj koju luđak gradi na pijesku.
Srušiće se kad nebo spusti kišu na nju.
To je pitanje vremena,jer presuđeno je.
Takva vam je crkva koju svojom zovete.
U njoj ne stanuje ni trunčića mauka Boga Oca vašega,
niti mene meni može dopast slava po njoj.
Jer na temeljima sedam brežuljake
bludnice i antikrista je građena!
Lažno vas uče o iskupljenju mojom krvlju.
Lažno vas hrane mojim tijelom.
Lažno se žene i udaju za moje mošti.
I muški po muški,i ženske po ženski.
Bogohuljenje i bolesna taština je to.
Nisam vam ja došao dokinuti zakon.
I milodarjima vas obasuti,Naprotiv.
Došao sam ispuniti svako slovo Božjeg nauka.
Oni koji dokinu i najmanju zapovjed Božiju i ljude neuke tome uče,
najmanjim će se zvati u kraljevstvu nebeskom
i u njega nikad neće ući.
A silni mogu biti u rasplamsaloj vatri paklenoj.
Amin Gospode.
Uplašili se Izrailjci narod moj
Zbog svega toga i zbog stalnog prkošenja Bogu ,
koje kulminiralo lažima da se Jakov hrvao sa Bogom,
ubijanjem Božijih poslanika i jedenjem narodnog imetka.
Ubiše , zaklaše pomazanika nebeskog na Herodovom dvoru.
Uplašiše se Istinite riječi Božije koje mi Otac nebeski objavljuje.
Ali nikako da dođu pameti i još veći grijeh učiniše,
Božji nauk međ pagana u daleke zemlje baciše,
kao biserje pred svinje koje su od neba proklete.
Tamo daleko od Svete zemlje lakše im bi
Nauk kvariti , i na zlo ljude navraćati.
Uskogrudo htjenja da imaju slavu zauvijek odabrananog naroda to bješe.
A Stvoritelj je Jedini Bog svih ljudi, sve ljude gleda kao svoju djecu.
Neće Ozrailjcima pomoći nikakve spletke.
Dok ne promijene svoju bitnost neće imati mira
Dok je svijeta i vijeka. Amin.
A vama kažem ne ugledajte se njih,mili moji.
I još vam kažem,ako pravednost vaša
ne bude veća od pravednosti pismoznanaca, farizeja i svećenika,
zasigurno nećete ući u kraljevsko nebesko.
Kasnije mnogo kasnije,za olimpijadu ih pošlo ko budalu novine.Ali o tom potom.
Vrijeme da ispričamo ovo o budali i novinama.Imaju dvije tri verzije,ali ova je prava. A možda vam ispričamo sve. Nikad nam se ne zna.
Frka se skršila,udala i odmakla od konzilija. Ne može se ništa vratiti na starom. Kad jednom ibrik rikne, pa sve da je i zlatan, nikad više ne mere biti ko novi. I vječito curi ,a i se ne može popraviti. Tako i Frkino srce. A i tijelo.
Srce jauče , cvili . Lijeka nema .Boli je tako da bi se namah ubila. A opet život na momente bude podnošljiv.
Nastavila ona dalje. Ne kaže nastavila živjeti. Već samo sam nastavila dalje i tijelo neljubljeno tegarim. Moje tijelo je obljivljivano, ali ga nije ljubavlju zalijevao onaj koji mi damar ušo . Ušo i sakrio se u neki kutak,ne mofu ga istjerati.
Kosa je je odlepršala,nježno,nečujno i lako.Takva je i ona bila. Prelijepo kristalno tkanje vazdušaste ljepote. Prekrasni tih anđeo velikog srca.
Frka i Kosa kao da su bile tabu tema za konzilij.Kao da nisu ni postojale.Niko ni riječi da progovi o njima. Jedino bi Lenji nekad progovio.
-A.A-a.
To ih je boljelo. Jer bi tada slike grunule među njih i oni bi bili osupnuti težinom prisutnost.Kažu tuč je težak.Nije. Lagan je ko mrvica hljeba koju dživ-dživ ukrade golubu ispred nosa.A tako su se i one nama ukrale. I još lakše od toga.
Kad padne to A-A-a, to je ko da se na vas navali hilljadugodišnja kvrgava maslina,pa nit vas je ubila ,nit možete disati ispod nje.
Kad va upuca to najlenje A-a-a, to vam znak da bježite jer vam se um muti odstida, čežnje i ljubavi.
Kad vas upuca to najrječitije A-A-a vi se ne možete izmaći od te pogibelji koja um u čvor veže od bola,kajanja i ljubavi.
Ta tri : A-a-A, nas zarobe i mi gledamo mile likove kako nam se smjieše i mašu.
Frka se smiješi frkičavo, jermenski vatreno, ali toliko nevino i dječie nestašno. Čovjek poželi da taj pogled privije na rane u srcu, koje nikako ne zacijeljuju i nikad više neće zacijeliti.
Kosa se smjiši anđeoski nevino i blago,kao da je ona ono plavičasto tkanje neba koja nam nosi jutarnja rosa.Čovjek poželi da u njoj umije bolnu dušu koja više nikad preboljeti njihov nestanaka neće.
One su naše družice i poprimile su dosta naših nestašluka.
Kada padne to nezvano A-A-a, one se samo pristave nsred đardina ,ispred šedervana,čija druga desna česma,malo nahero stoji ,baš ko Frkina desna dojka.
Kosa je u prozirnoj bijeloj anteriji sa svilenim azurnim vezom .Digla je ruke ko breza krošnju.Onako vitka,visoka,ali puna i obla podsjeća na nevinost i tugu.U rukama joj dvadeset purpurnih i plavih velova za svako proživljenu godinu njenu.
Nije niko reflektor upalio , a ona bliješti kao primadona Taida, u svome Aleksandrijskom dvoru, popločanom bijelim mramoreom..
Ljubomorne komšije vrište:
-Gasite te reflektore u tim bestidnim đardinima.
Nadvila se Kosa nad Frku , kao svetionik nad krvavom bujicom koja oko njega pleše.Frka u širokoj talasastoj rubinovoj anteriji ,otvorenoj na trbuhu da ne smeta da iz njega ispliva čežnja čočeka Jermenke slomljenog srca.
Mojsije je zaprepašten,ruke mu same tittraju zaj neki prelijepi ciganski čoček,koji nikad ni čuo ni svirao nije.
Harmonika satima svora.Kosa satima ka spomenik stoji,blista i velovima leprša.Frka je oluja , Frka je leptir koji oko svjetlosti pleše.Zeleni i žuti velovi njenu rubinovu anteriju pretvaaraju u dugu, kojoj Kosa svoje purpurne i azurne velove baca.U tom plesu boja dva mila lica radost gledaocu nose.
Nijemi svjedoci su tužni.Znaju sve će sve nestati ako samo pomisle na njih dvije.I oni ne milse ništa,samo bolna srca protišću čakijama da iz grudiju ne izete.Zato su im srca puna ožiljaka,a duše krvave.
I tada, neko samo suzu jednu suzu kane.Svjetla se ugase.Tišina i tajac i ona težina teža od tuža ih pritisne.Tako ih pritisne da se satima ,nemogu iskobeljati ispod te ljepote i uspomena.
Otkako su njih dvije otišle sve se poremetilo.
Lijeni zanijemio.Samo ona tri a.Izgovara.ne bi ni njih,ali akanjem ljepotice priziva.Više mu ni Mala guza toliko ne pristaje u ruci.Krivica je velika.
Mojsije ne baca harmonike,ali više i ne svira.To je gore nego da ih baca.Kad ih baci ima nade da će se nabaviti nova i da će zasvirati.Ovako ova bijela ,ko nevinost u celofan umotana ,netaknuta stoji.Ne glasa se.Zlata je samo malo zamišljenija,ali veselost ne gubi.Vrijeme je je njen neprijatelj.Nema ona vremena za tugu.
Ome nema,Kosa mu se desila.Odletjela grlica dok je on budalesao.Konta gdje je pogriješio. Tegari dijete krivicu bez krivice.Niko nije kriv.
Herco se stisno uz Lelu Jelu Jelenu,zarovio glavu u njenu čvrstu bistu i tamo suze skriva.Više se ne plaši da će ga herc strefiti.Kad je mogo pregrmiti nestanak grlica milih,svašta on može predeverat.I predeveraće.Leli Jeleni Fraka nedostaje možda ponajviše.Frkin je bol bolio kao da je njen.To je dobro,okusila je bol.Trebaće joj da utomi okus svoga.
Deba nikog ne pominje.Mi znamo koju to nikoju ne pominje.A boli ga ,sva mu jetra krvava.Dobro je to, skuplja se krv.Trebaće mu mnogu više nego što ga tijelo može sakupiti.
Dobri ,opet,načisto zvizno,niko ne zna ni što,ni zašto ni kako.To se tako reda radi kaže.Samo mu dune.Šuti,cigar za cigarom pali,polako puši i otpuhuje,ali cigar za cigarom.Drinu bez filtera obično dimio.Giganske one jake ni da pogleda, od zadnje noći svilenog sreberenog šala,rozaklija i ribizli.
Ni kurvoazije više lizno nije.Razdvojio tu riječ i otada Azija za njega ne postoji,niti je ikad kročio na to tlo.Azijke njemu jednom jesu.Za olimpijadu su dvije kročile u njegov dom.
Herc bi ponekad znao lanut,Otkako ga Herc strefio, pušio one sa filterom,sedam in pedeset.Za druge govorio one bez gaća.
Joj,bezobraznika.Deba ga ružio i učio ga pravilnom muškom izgovoru:
-Cigare bez filtera su cigare bez kurtona ili žena bez…
Ali bi ga Mojsije uvijek prekidao i nije mu davao da završi poetiku.
Tako se Deba vremenom profinio.Skoro.Kopkala ga ona četiri dana ,spavanje u komadu.Ima osjećaj da je nešto sanjao.I ko da mu se iskre neke počnu javljati,ali ništa.Iskrivca ko iskrica,Sad je ima ,pa je opet nema.
Od kako su Kosa i Frka Frkica odlepršale Dobri je ko mahnit zviždao. Znao uskoro će Lela Jela jelena,pa onda Zlata.Hane se sama odmakla.Uvidjela da od Dobrog nikad inženjera neće biti.
Svi mislili zvizno.Zamijenili on i Lenji uloge.Sve češće je Dobri Lenji i sve više šuti,a Lenji sve više Dobri i nježnosti ganja i progovara. I on zvizno. Progovorio načisto u dvadeset petoj godini.Za ginisa je to.
Samo što Dobri uvijek nešto zviždi,zviždi i opet zviždi..
Ponekad bi nabavio one Ž'tan Frkinu ,nekad Ten gold cigarilos ili bi samo doveo neku
od pjevaljki iz meanu da mu Pjevaju Mito bekrijo što mi ne dođeš ili Lelo,Jelo Jeleno iako se Herco sa životom rastaje i ne dolazi.Nekad bi donio kurvoazije i vekju ,ali kurvoazije niti on niti bilo ko nije otvarao.
Oma nas je prvi napustio.Mislimo figurativno,još nije prešao na viši nivo.To što ništa ne vidi, ko opatica u mrklom mraku, kad traži gumenu zaštitu za noćno pomagalo,nije ništa najsmrtonosnije.Može se riknuti i bez naočala,ali malo teže.
Kad se ono Kosa na ahiret preselila Omi se srce stislo ko južni pol i sjeverni pride.Suzu nije pustio ,samo mu brkovi škrguću. I nesto.Nije nigdje išao,već se u osamu povuko i tako četeres dana.Istekla korota,vratila se porota i rekla:
-Nije kriv.
Njemu lakše u u mozgu,do duše nije mogao prodrijeti ,zakopala se u ledenim pustarama polova.Ne može je naći.
Oma nas ostavio i prestao da se druži sa nama.Kaže neće posla sa djecom da ima.Prve sjedine ga obile.A garav ko grk bio.Imao očeve pjege, a jermensku dušu.Veliku ko Trebević i Hrasno brdo.Ali sada kod njega zima vlada pa ne razlikuje planinu od Željinog stadiona.
Vagina ili venerin brijeg
Oda Đardinu oliti Đul bašči
Da, Dijana jednostavno nesta. Kao da isključiš televizor.Sad bi,pa je opet nema.
Deba je u bunilu.Da li je ovo san i java?
Ali zna , ovdje je sve moguće.
Misli na one ručice male,na one dvije suze tople i blage. I želi tu dobrotu djevojčice svoje,Dijane ,jedine ljubavi.
Nije ga više briga za konzilij i stvaranju anamo one.To će se samo po sebi srediti. Ako iko,on zna da je ne mre biti bolje ispala. Ne treba , da im on,bjelavski mahalaš,blentovija,cvijetni dezen riše.
On hoće samo da o djetetu tom misli i sanja.Ali neko moćan se zainatio ,pa mu je nikako ne da.
Da je voli i juri.
Miluje lanćić od cvijeća i ponovo plače.Plače i misli odakle čovjeku ovoliko suza.
A onda stane i namah prestane plakati.Možda je to ono :
-Možda ti misliš da je tebi nešto dobro,a to ti je zlo.Ili ti misliš da ti je nešto zlo,a to ti je dobro.
Možda Dijanu neko štiti i otima mu je, zato da je zaštiti od njega.
Ne nije to.Nešto jest.Ali sigurno nije to.
Ja bih Dijanu…
I onda mu sinu. On je Dijanu i sebe ,uvijek vidio kao dvoje devetogodišnje djece i nikako drugačije. A onda je danas ,nju Dijanu,vidio kao djevojčicu kojoj se zavjetovao ispod njihovog drveta i na groblju gavranova.Shvati ona će uvijek ostati prelijepi anđelćić od devet godine.A on će uvijek biti ohrndana blentovija, koliko god mu je godina poklonjeno.
Ako jednom ,kojom pukom srećom, dospije gore kod nje, njih dvoje bi mogli biti samo dijete i odrtina bjelavska. To već nije nikakav par. A to nije nikakva pravda. Neko je tu pobrko lončiće. Moraće se taj potruditi da ih bolje pomiješa ili će se on Deba , lično potruditi da taj neko ispašta za sve greške koje su napravljene njemu i Dijeni.
Voditelj simpozijuma tiho najtiše,da ne poremeti Debine tanane misli,nastavlja.
Najkraći mogući sažetak uputstvo za fiziologiju rodnice:
Rodnica je spolni organ ženskog insana. Radi jednostavnije komunikacije ženskog insana ćemo zvati žena,a organ venerin brijeg.
To je jednistven i cjelovit organ koji ima svoje dijelove, podijelove i djeliće.
Postoje neke dileme kod laika po pitanju rodnice. Da li je rodnica čitav ženski polni organ ili samo naborana cijev između himena i maternice. Po nama sam naziv isključuje bilo kakvu dilemu. Rodnica je rodnica ili venerin brijeg.
I tu Debin san završava.
Nije nam ga ispričao.Zaboravio ga,baksuz.Kako je do nas došao ,to samo grlice i nebo znaju.
Mi kakvi smo morali smo svoj muhur i na ovaj ekspoze dati i završiti ga, jer mislimo da je kraj malo zbrzan radi Debe. Odocnio nebeski konzilij sa stvaranjem uslova za nesmetan rad anamo one. Debi isticalo vrijeme i moro bi ostat kod njih gore. Za raja nije, za pržuna i tako i tako,ali uglavnom nije.Kako čistilišta nema,nek pričaju neuki šta god hoće,zbrzaše,Deba potpisa i bi vrnut po kratkom postupku.
Nama Bjelavskom konzilijumu ostaviše da se snalazimo kako znamo sa nejasnim restom.Na volju nam kako ćemo se snaći.Ne znaju oni koliko nama đardini znače.Mi prionismo na nauk.Sedam dana se Bjelavama orilo :
Joj,mamo mamice.
Pa još sedam, i jo ,i još sve dok se ne namiri četerestina.Puno je to posla i molitvi.Ali čini nam se ,da smo poslije lakše došli do zajedničkih stavova,uz jednu ogradu,na koju je lako pristaviti kapidžik.
Poete Venerin brijeg nazivaju slikovito i bajkovito,na razne načine.Svaki muški insan ;koga ćemo od sada ,za vazda zvati čo'ek, žemski organ zove na svoj način.
Zemaljski konzilij se podjelio u mišljenjima,ipak,neki članovi se preko volje saglasili sa nazivom đardin ili đul bašća.Nevoljkim se odobrila sloboda u intimnim izražavanjim i glorifikaciji đardina.
Mnogi se vikipedijaši neće složiti sa nama, ali nas nije briga. Mi ganjamo svoje znanje. Oni ionako pojma nemaju o većini stvari,ili lažu ili podmeću.
Ovako smo završili ekspoze,koji je Deba već potpisao i to svojom tintoblajkom,da se ne mre izbrisati::
Rodnica je smještena u donjem kičmenom dijelu, u maloj karlici. Vanjsko predvorje ili omotač rodnica smješten između nogu naziva se stidnica ( vulva – prekrivač).Zato su kod nekih žena noge stisnute ko avion na sedam hiljada fita.
Dakle rodnica se nalazi izvan karlične zdjelice i čine je Venerin brežuljak, velike usne, male stidne usne, dražica (clitoris), predvorje rodnice (vestibula vaginae ) ,materica, jajnici , jajovodi i žlijezde i žljezdani izvodni kanali.
Joj ,mamo mamice puno li je to usmina ,brežuljaka,kanala,predvorja a i mater se pominje ,opjevavanje i disertacija za desetku ne gine neko dobacuje.Sad nam je jasno to se Deba il’ rod mu neki infiltriro među nebeske konzilijaše. Nije nam jasno kako,ali nije naš problem šte se na dverima onog gore konzilija dešava.
Mi smo zaduženi za ovozemne , tuzemne stvari i inozemne stvari.
Mons Veneri pudendi je trokutasto zadebljanje nad pubičnom kosti, školjkastog su i brežuljkastog oblika, obraslog svilenkastim dlačicama.
Labia majore (velike usne) je sedefasti kožni preliv preko pubične kosti koji se biba i diše, u rukama toplo drhtulji i sanja i kožni nabori opasuju i najavljuju sezame otvori se ovalni otvorčiću . U velikim stidnim usnama je smještena Batholinijeva žlijezda.
Blago Bartoliniju,a i nije. Čitav život je tu pri mirisnoj ljepoti, ali nikad neće imati tu čast da je okusi.
Labia minore (male usne) su meki i tanki i nježni nabori glatke kože što se nalaze unutar središnjeg dijela velikih usana. Svjetlucaju ružičastim sjajem obilja krvnih žlićica koje se spajaju na oba kraja.
Clitoris se krije i virucka iz gornjeg spoja mednih usana. On je crvuljak bogat krvlju i neravima zbog toga je nervičak i jedva čeka da se sa mnogo većim srodnikom za svoja prava zakači i izbori. Kažu dug je 1,5 do – 2cm.; mi im ne vjerujemo. Susretali smo se igrali i jurili sa mnogo većim, a opet neke jedva da smo mogli jagodicom taknuti.Neke smo svijećom,a Oma i baterijskom lampom tražili.
Medne usne kriju dva otvora; u prednjem mokračni otvor a u stražnjem dijelu unutrašnje organe rodnice : himen, vaginu, uterus, (maternica / materica ) jajnici i jajovodi.
Djevičanska opna , zalisak, himen najpotrošniji je i najkrhkiji dio rodnice. Sada ga ima i djednom hop više ga nema.Nestade ko da ga nikad nije bilo. Toliko je krhak da ga svašta može otpuhati.
Taki ti je život.Proživiš jal malo jal nimalo i onda te samo nešto otpuhne i nestane. Bilo bomba,granata,metak,u svakom slučaju neki bezmozgaš i krvolok.
Sada su izmislili da ga ponovo mogu prihevtati i natakariti i anamo ona bude ko nova.Jes,malo pošljen. To mogu levatima i starletama prodati. Ne sadi se himen u bašći i ne raste na vrbi ili na koljenu, da ga čovjek ne bi mogo prepoznati. Insan misli takari prvi puta a ono ko da mu prika uleće u polupraznu kacu trulog kupusa.
Vestibilum vaginae ili jednostavno vagina se pristavila odmah do meda i ima oblik naborane cijevi od 8 do 12 cm što se elastično i mazno gibaju, titraju i njiše do materice. Mi skeptici ko uvijek ; ima ih i manjih i uglavnom većih, zavisno od mnogih faktora. Sada ne ulazimo u ta nabrajanja, nisu ni poželjna ,a i potrajalo bi.
Tih nekih ,koliko god ima centimetara u sudejstvu sa navedenim profinjenim plišanim i kadifastim usnama, brežuljcima, klinčićima je blagodat za koju većina normalnih i zdravih muškinja su spremni i život da daju. Joj ljepote ljudi moji, kada se čovjek izgubi u đardinu ili se sa njom igra i juri.
Pa hajde ti sada ne voli te ljepot žene, majka ih predusretljive, strasne i mirisne rodila.
Vagine ipak ponekad imaju problem , pa svako malo zatrokiraju i kvaru su sklone. Vagine imaju zaštitnu mehanizam bijelu sluz koja ubija bacteria i bičare. Slatkica mala, kako se ona brine za svog dragana.
Ako se nametnici otmu kontroli pjačava se bjelkasto lučenje. Neki kažu bijelo pranje, a neki tepaju bijeli cvijet. Kad cvijet procvjeta moraju hećimu ići i muško i žensko. Neko od njih dvoje je mutne radnje radio, ali stvarni krivac je uvijek muškarac koji je prenosnik zaraze.
Da se poglavati delija ne bi osilio i materici kakav teži harač načinio brine se cervikus , otvor, grlić maternice. On je zadebljao , jako tvrd i čvrst i jako uzak, par milimetara.
Materica je obično duga u neoplođenom stanju oko 7,5 cm i široka oko 5 cm i vrlo rastegljiva i elastična. U njima se smješta plod i šriri je. Možete samo zamisliti dijete od po metra i čet'ri pet kila, glavom ko rukometna lopta; šta radi našoj ljepotici.
Koliko to samo razvaljuje i boli. Ipak nam je rahmetli nena to praktično objasnila. To vam je ko kad stavite na tanjir kutljaču meda. On sedafeasto iskri i na najmanji poticaj se biba. Zatim ga tom kutjlačom razdvojite i mislite nagrdili ste ga. Međutim med se polako vrati u prirodan položaj kao da se ništa nije desilo. Prirodni zakon: pčela, med i seks.
Jajnici se nalaze sa obje strane maternice.To su ženske polne žijezde koje prozvode jajašca za oplodnju spermatozoidima muškom polnom ćelijom. Kao žlijezde sa unutrašnjim lučenjem luče svoje hormone estrogen i progesteron. Nalaze ispod jajovoda i dugi su 3-5 i široku 1,5 – 3 cm.
Joj kako je lukava ta zvjerčica venera.Ona jedno jaje mjesečno štanca,ne treba joj više.A ovaj bezmozgaš i sudruzi u mudantama milioni na jednu šalju.Jes im to totalno idiotski neki fol: milionsko takar silovanje.Zato su čo'eci manje više mlatnuti,neki na dobro neki na zlo.
Samo se jedan,a ponekad ni jedan, uspije udomiti partnerki.Ostali se za osvetu vrnu čo'eku u glavu u mali mozak.Pa rovare li rovare,a nekad i moždanu opnu proburgijaju i u mozak vazduh upumpaju.Tako nastaju čo'eci pupa have ili koka zrake.
Jajovodi imaju oblik slamčice od 10 – 12 cm koe polaze od vrha materice i prenose sazrelo jajašce od jajnika šupljine materice.
Dalje mi nećemo, bar nešto možete i sami učiti i učiniti, ako znate čitati i tako to. Nismo mi ginekolozi, mi samo samoobučeni meštri za đardine.
Natezanje Eve i konzilija te ostalih priprema i izmjena je potrajalo. Zato je ona u Bibliju odocnila za Adamom. Ljudi su izmislili da je to zbog rebara.
Kako odocnila , vrlo se uspalila i čim je muškog hajvana vidjela na njega naskočila. Prvo ga za kaznu iz sve snage u lijevi pleksus heknula i rebro mu odvalila. Eto ti na, nisi mogo malo sačekati. Osta Adam namah bez rebra;to vam je prava biblijska priča.Kako će žena nastati od rebra kad je Eva Adamu rebro o ledinu tresnula.
Tada ga pritisnulka i navalila na njega, jadna li im majka.Ni prebolit nije mogo koščinu. Smotani bekan nije stigo ni reagovat ni bunit . Od straha i boli je finitiro prije nje i od tada vuče kompleks brzog finitiranja. Rijetki njegovi potomci uspiju ispraviti praočev kiks.
Tim povaljivanjem Eva i Adam prekršiše prvo pravilo tekme i izravni crveni dobiše. Džabe ženi sva muka oko plastike đardina. Šutnuše ih iz raja u kome su malo više od trena proboravili.
Nije nam predaka žao, grijeh učinili pa nek svako za svoje grijehe ispašta. Nije nam žao ni što mi ispaštamo. Mi uživamo da njihove grijehe i greške neprestano i što češće i ažurnije ponavljamo.
“Podsvjesno” se zahvaljujemo Evi na njenoj žrtvi.Pametnica ona bila.Život je samo zabava i igra.To djeca najbolje znaju.Zato se igraju i jure.I za nevjerovat ;uvijek negdje stignu.Ako ih neko prije toga ne siluje i prikolje.To je život.
Joj i uh.
Žao nam biljnih hajvana i hajvanskih biljki, ni krive ni dužne ih iščeraše da služe onima koji su zapoganili raj.
Deba dobacuje:
-Joj,dobre kazne ljudi moji. Gore vam toga nejma.A-a. Dijetala.
Zato se od izgona; “čo'eci” ženama i svim slabijim svete na svakom koraku. Glupaci, mjesto da se potrude da raj na zemlji sa ženama u ljubavi stvore i time ovjere vize za nebesku vječnost , ovjeravaju vize za paklene pržune.
Narvoučenije, ko traži preko mjere, preko mjere i dobija.
Vi čekali neku ne toliko religijsku i medicinsku priču o đardinu i đul bašti. Toga imate u izobilju kd svoje kuće i u svojoj blizini.
Sami malo prislonite ruku na brežuljak,a misao i snovi ,a mere biti i tijelo, odjednom se šiknu na putanje maglica i tada znate da će sve biti u redu.
Život je lijep dokle god u njemu ima neba ,zvijezda i đardina. I djece. Nisu djeca na zadnjem mjestu. Nego ih ne bi bilo bez svega onoga što je ispričano.
A Deba.
Te kaharli zime,sa snijegovima do za vrata,sa đardinom u srcu i snovima,na javi sa lopatom za zgrtanje snijega i smrznutim anamo onim,se probudio jednog jutra,poslije četverodnevnog spavanja.
Ničeg se nije sjećo.Niko i nebi,jer nijedan običan čo'ek, nikad nije spavao četiri dana u cugu i sanjo da je pio med i mlijeko iz rajskih izvora.
Kad se probudio,začudio se što ne osjeća onu glad, koju je od Dijanine smrti osjećao.Prvi put u život je bio sit.Svašta,misli Deba.Četiri dana spavaš i nisi ni mrven gladan.Možda bih ja trebo češće četiri dana spavat,da bih glad zasitio.
Kad se probudio,začudio se što ne osjeća onu žeđ koju je od Dijanine smrti osjećao.Prvi put u životu je bio napojen.Svašta,konta Deba.Četiri dana spavaš i nisi ni kapce žedan. Možda bih trebo češće četiri dana spavati,da bip žeđ napojio.
Čudi ga što nije ništa sanjao.On,koji more i na javi ima.Ali zna da mu je spavanje i san ako ga je snio ,sušta milina bila.I na samu pomisao oko srca mu se neka toplina vije i dušu radosnu mu grije.
Odakle sad ta tolika toplina,pita se Debeli.Od Dijanini smrti je nije osjetio.Ne sluti mu to na dobro.Neće se na hajr završiti.
Kao što znamo i nije.Ali ništa neobično.Sve je u parovima.
A opet,ne mre mu u blentaru ući; otkud njemu, usred kaharli zime, oko vrata cvijetni lančić svjetluca i pleše.I što je još čudnije, haman na Dijanu mu miriše.
Vagina ili venerin brijeg
Oda Đardinu oliti Đul bašči
Uh,dobro sam prošo frajeri moji. Moj blentavi jezik brži od mozga.Šta se može,odavno je on preuzeo moždanu rabotu.A ovdje se očas glava u pržun može zabaciti.
Savršeni itinirer ide dalje.
3.2.b. Četiri do šest dana svakog mjeseca sukladno lunarnom ciklusu (28-29.dana ) ženski insan će imati krvave izlijeve manje ili više obilnog i bolnog procesa , kojim se čisti nečisto mjesto.
Deba bojažljivo,ko prvačić diže dva prsta.
-Govori šta imaš, ti zemni insanu.
-Može li ikako bez ove tačke?Kako ću vam ja četiri pet dana bez krasotice.Bolje me namah u pržun strovalite.
-Hoćeš namah u pržun,lako nam je to?
-Ma jok boni,šta se za svaku riječ fatate.Ja to ‘nako figurativno,što bi reko Dobri licencia poetika?
-Ovdje nema ništa figurativno,već samo svaršeno,jasno i koncizno.A ta tvoja sciencia poetika,ima tek da dođe.Vidiš li bolan,da jako stvaramo ljude.Izvini na ovom bolan i jako. Ne znam odakle mi te riječi.Kod nas ih nema.Htio sam reći čovjeće i tek.A anamo ona mora malo zaplatiti.Svo drugo žensko jednom godišnje,a ona bi da se mrsi čitave godine.Ne ide to tako. Idemo dalje,ako mi konzilij dozvoli.
Klimnuše mu.
3.2.c. Tokom menstrualnog ciklusa zabranjen je proces plođenja jer je krv nečista i puna štešnih i po zdravlje opasnih bakterija i drugih jednoćelijskih zaraznih organizama.
Joj,mamo mamice to je četeres-pedeset dana posta bezmozgašu,valja to izdurat. Ne misli Deba,ne smije.Neki neće moći,oni pogani.
Upadice ne jenjavaju.Glavni hećim se već navikao ,ne pridaje veću pažnju pa nastavlja.
3.3. Zbog izvoljevanja i izazivanja talasanja na širem planu ženski inasan neizostavno more povući penalne posljedice:
3.3a.Na otvoru vagine obavezno će se ugraditi opna, koja će se nazivati himen. On će imati neku slabašnu zaštitnu funkciju. Glavna funkcija himana je prouzrokovanje bola prilikom prvog pokušaja oplodnje. Intezitet bola će zavisiti od mnogi faktora; određenih i neodređenih;sve zavisno od časnosti ženskog insana.
Ih, kada zasvrbi,ko će misliti hoće li boliti ili neće.Mora se bolan ženski insan počeljugariti ili umrijeti.Žensko je to.Debe se okreće okolo svi zavukli glave u papire,ko ne gledaju ga.
3.3.b Menstruacije će biti jako bolne čiji će intezitet zavisiti od nepredvidljivih i često neobjašnjivih činilaca.
Ovi se baš navadili na naše grlice.Sve im nešto kantaju,a samo radi malo pjevanja joj,mamo maice.Morali bi ovi poslušati tu pjesmu.Ništa ba strašno.I religijske obilježja ima.Zar crven fesić nije odlika godpodstva svih muslimana kojima je stalo do džamije? Jeste.ne znam vam ja šta se onda oni ljute na siroticu, ako koji put od srca zapoje.
3.3 c. Menstruacije mogu biti neredovne i uslovljene jednim jedinim jajašcem koga će napadati milioni muških spermija. Proces sazrijevanja jajšca će se zvati ovulacija i predviđeno je oko središnjeg dijela menstracije, ali nije i zagarantovano. Radi zbunjivanja tražioca godišnjeg parenja i eventualnih reprekusija nema zaštitnih olakšica.
3.3. d. Otvorene stavke i neodumice su namjerno ostavljene radi velikih strahovanja ženskog insana koje se neprimjerno ponaša u pojedinim fazama plođenja.
3.3. f. Himen smo ostavili kao poslijednji znak za kušnju ženama. Koliko poštovanja prema vlastitoj rodnici utoliko manje čvrst i bolan himen.
Konta Deba da su se ovi malo prešli u računici.Što duže se đardina štiti od napada spoljnih elementa postaje sva tvrđi i neprobojniji. Nekad nikakva bušuilična platforma tu ne pomaže.
A to nije svrha rodnice.Ona bi trebala da se … i rađa,pa opet rađa,i samo rađa.Ovo sam dobro izveo nisam mislio šta treba da se ,i da se… prije rađanja.Jok,nek oni kontaju.Vidi,izujem ti lakovane mokasine,onom slunti Adamu ,što izdade nam pramajku Evu i namah pobježe u raj,nikakve kazne.Ovoj jadnici svaki belaj natovariše.Znam,nije to ništa.Čito sam još će joj grijeha natovariti.Ko ona onog blećka na anamo onaj grijeh navela.Jadniku se to nije mililo,ne bi on.Jes, kako ne bi!Zato ću ja sada prišapnuti ovoj mućenici,da niko ne čuje:
-Naj ti je bolje,malena,ha se mogneš primiti za šteku, a ti u tanadarli mahalu.
Deba će glavnom od konzilij,na glas:
-Ovo već prevršilo svaku mjeru.Možda nekom dosadno,procesuiranje se odužilo.Zato dajte mali intermeco. Kafa ,iće piće i po mogućnosti ,potapšati ljepši pol sva četiri stađuna.Ono kad se steknu uslovi.Nisam mislio sada.Ih,kakvi ste odmah se narogušili i za svaku riječ bi insana u pržun.
Odjednom se pojavi cvijetni semafor na koem piše:
Interludij
Odjednom Deba osta sam.E jesu ovi anđeli plaho društveni.Nije ni čudo da ih na zemlji ne viđamo.
Ode do bijele rjećice,zahvati rukom tekućinu i:
-Bogami ovo je pravo mlijeko i još bolje.Ovako dobro nikad u životu nisam kušo.
Poslije ode do stabla svake voćke koju je na dunjaluku žmario.Prvo do zerdelije,pa do dudada,hurmi, ašlame, kajsija,malina,jagoda,kupina,pa navrati do bostana.Jede Deba ne mre prestati.
-Šta će ba,insanu bijeli bubrezi ili brizle pored ovakvih slastica.Baš smo mi insani hajvani.Ma kakvi hajvani.Oni se bolje od nas razumiju u trpezu.Mi navalili klati hajvane ,živa bića koja osjećaju i koje boli sve što i nas.Samo radi ćeifa.Zaboravili druge ljepote koja nam je Milostivi Bog podario.
Ode Deba da vidi kaki je ovdi med.Kuša i:
-E,moj Lenji,brate moj.Gdje si sad konju jedan? Ovako nešto ti,kakav si smotan,nikad u životu nećeš kušati.Kakva klipača ili drugi bocuni cuge?Bakrači i rogači. Joj da mi je samo mala frašica unučića, da ti sipnem i ponesem ovog abuzenzi pića.
Zatim je zalego u polju ljubičica bijelih i plavih.One ga opile i on bi da spava i misli možda se ne bi trebo vrnut dole.I konta ovo je prvi put u životu da se najeo i napio od onog dana kada se kući od Dijaninog vječnog kamena kući vratio.
Još samo da mi je da mi ona dođe.
Blago milovanje mu mrsi kosu.
-Mili moj, zvao si me.
Srce mu stade.Duša mu pleše..Njen glas.Okreće se i vidi je.
To je ona Dijana.upravo onakva kakvu je pamti.Mila druga i ljubav njegova.Prekrasna djevojčica i duša njegova.
Sva u prozračno bijelim velovima,vezenih sa svilenim nitima duginih boja.Plava kosa joj leprša na vjetru,iskri iako ovdje sunca nema.Oko kose zlaćano cvijeće vijenac pravi. Ljubičaste oči iskre dubinom istine i dušu mu upijaju.
Prima ga za ruku,na lice je maleno stavlja i ljubi je.
-Hvala ti mili za svu ljubav koju mi daješ.
Deba poče da plače.Vrištao bi on,ali zna ovom mjestu to ne priliči.Plače Deba ,zna mora se dobro isplakati. I isplakao za čitav život.Onaj jedan jedini put.
-Mila moja,nedostaješ mi.Šta ći ja bez tebe.Sam sam ti mila i uvijek tužan.Svi nekog pored sebe imaju,a moje srce samo tebe traži.I ne nalazi.Molim te dozvoli da ostanem pored tebe.
-Znam blesavi moj dječače.Ali nemoj više tugovati.Sve će biti dobro.Ili neće.Život ide dalje.Meni je ovdje dobro.Kreni i ti dalje.Još samo malo patnje i samoće te čeka, pa će sve biti dobro.A ja ću uvijek samo tebe voljeti.Tako nam suđeno.
On joj htjede mnogo toga pričati,ali mu ona prstić na usta stavi:
-Znam sve što ćeš mi reći.I mene je sve to boljelo kad sam došla ovdje.sada više boli nemam.
Malo sjete, zato šti mi se ti mučiš,mili,osjećam.I drži se ti onih svojih mahnitova.Dobri su oni i nisu budale.Svaki svoju bol prti u čuti je.Blentovštinom je liječe.Nekad prekrdaše,ali im ovdje niko ne zamjera.
Još jednom mu obadvije ruke na svoje lice malo stavlja.On osjeti dvije suze tople i blage,po jednu za svaku ruku njegovu,željnih njenog milovanja
Moram ići sada.Evo konzilij se vraća.Skida cvijetni vjenac sa glave ,raskopčava ga,poljubi ga jednom.daje i njemu da ga poljubi na istom mjestu i oko vrata mu ga, kao ogrlicu zakletve i vjernosti kači.I nesta.
Vagina ili venerin brijeg
Oda Đardinu oliti Đul bašči
Vi sigurno pomislili da je ovo neka narodna basna.
Jok,boni morali smo je tako započet.Da smo rekli da je Deba sanjo,vi bi pomislili sada će sad on neke svoje takarli bisere nizati ili barem neki ekspoze za desetku budalesati, pa bi možda počeli štajk nečitanja.
Ovako nemate kud jer ste započeli čitanje.Što se započne mora se završiti i ponoviti ako treba, i opet i opet.Mi sada ne mislimo na čitanje,jer nam u međuvremenu pao pogled na jedan đardin.ide on džadom blistav i cvijetan,miris se mahalom širi u mozak načisto buba.
Bilo je to jedne kaharli zime.Snijeg zapo do za vrata,pa presto.Pa zahladnilo.Zalednilo tako da su Bjelavski mraz i onaj iz Sibira postali mrazna braća.
Ako je Deba išta mrzio te godine,onda je to bila zima.Nije je mrzio kao stađun.Nikako,nije mu to bilo ni na kraj malog mozga.Ova ga naopako zatvorila u kuću,a njemu đardini u glavi.Kako ne bi,jako mu je devetnaest.Skoro ni punoljetan nije.A to je ko da mozga nema.
Zima ga zatvorila u kuću sa materom koja mu ronda:
-Šta ćeš ti sa životom svojim?Školu nisi završio,posao ne tražiš samo ti se neke stvari po mozgu vijaju.
Majka ronda,njemu miri đardina u očima,otac šuti,u plafon zuri i sa matero se reda radi saglasuje:
Ja ,slišaj mater,ona uvijek najbolje zna šta u ovoj valja raditi.
Vidi Deba i njemu se baš te stvari po glavi motaju.
Pubertetska kriza onih godina pred prdekanu i veliki post.Nisam zloban, kaže Deba sam sebi,ali tako to ide.Otac pred penzijom,sin ide zanate kaliti.Što više šegrtluka to bolji majstor života.A ova zima nikako ne da zanat kovat i nauk primati.
Kako mu dosadno bilo, on bi u hodniku klekno na koljena,čelo prislonio na pod i brojao vjetrove.Sestra bi ga u prolazu heknula nogom u sjedalicu i rekla mu:
-Nosi taj smrad iz kuće.
On bi jaknu nagrnuo, pa u najbliži poznati đardin.Tu ga tuga safata.Đardin lijep i bijel ,ali gologuz , haman ko anamo ona u osamdesetgodišnje koke.Poneka grančica ružinog grma strši i skuplja se ko smrznuta kokoš u zamrzivaču.
Ode ti on do drugog halvata,pa do trećeg. Tamo ista hladnoća i gologuzavost.Do četvrtog đardina nije trebo ići. Znao je da je svugdje isto, a i anamo onaj mu se smrzo ko šteka na minus četeres četiri.
Pokušo on jednom majci u kuću djevojku prošvercovat.Majka na vrata i pita djevojku:
-Imaš li ti papir da takar možeš rabiti.
Djevojka iz fine porodice bila,pa ne razumije riječ takar.Deba joj šapće ,da mu mater ne čuje, da je to anamo ono.
Djevojka nema papir i debina mater joj reče:
-Popi tu kafu i sikter.Kada nabavite čage, mereš se rješavati svrabeža do mile volje.
Donese Debina izabranica papir da nema svrabež.Debina mater ga hladno odbi .
-Imala ti svrabež,il’ nemala u mojoj kući se nećeš češljugariti.Vodi ga svojoj materešini.U mene se bez pravog papira nećeš svrabinjati.
Dobri je Debi,preko neke mazne sestrice, nabavio papir sa potpisom i muhurom doktora Živanovića.Na papiru piše da je dotična zrela za takara i da se on zdušno preporučuje ili medicinski:
Dg.Takarus neminovnus et neophodus zagarantus. ( Potcrtano )
Neminovnica i Deba u radosnom behutu,trk kod njegove metere i papir joj pod nos poture.
-Nije bona to niki papir.Doturu Živanoviću odavno ne vjerujem.Njemu iz očiju bulbul viri i sve pjevucka i gleda ima li koji đardin u blizini.A jopet,doktorski papir kod mene ne igra,samo od vlasti.A ni taj vam ne vrijedi dok se ova moja blentovija ,barem, ne zaposli.Osim toga, za takar vam ne treba nikakav papir,jal ga bude ,jal ga ne bude.Na cedulju vam zapisano, a ja je zagubila.Nego ako joj se toliko primeračila,pametnica će smislit nešto.
Vide zagorjelići mladi, nema ništa od liječenja svrabeža ako ne smisle plan.
I Pametnica ga smisli . Nikad ne pitasmo Debu koja od njih dvije.Dogovor i zakletve pale.Suze radosnice samo što ne potekoše.
Isto veče,Deba na rame merdevine vatrogasnog društva Bjelave i pred penđere neminovnice ih takari.Nema veze što su basamci sto pedeset kila ,netto , teški.Kad đardin zamiriše i dvjesto kila je banka germe.Pitajte hrvače.Dobro poneki fasuje kilu.Pa,šta?
Sreća drugi sprat bio, jer Deba se bojo visine,više nego njegov Noj roštilja.Natandario deba stepenice i čeka da mu Pametnica bijeli rupčić baci.To im znak slobodnog prilaza đardinu bio.
Za inat tu veče otac Nevoljnice u bešiku ko malo dijete kasnio.Spavalo se njemu. Žena ga svako malo na bračni krevet slala.On svako malo govorio saću ja,pa zakunjo.Ko fol u fotelji spavo.
Imo čovjek ponos.Nekad najbolji jaran,sada ga uveliko počeo izdavat.Sto posto okrenuo leđa jaranstvu.Ni da trzne kad ga žena pomilki.Eh,nekada konta on.Žena me pomilki a moj jaro me u prsa busa.Sada me žena miluje,a jaro se snuždi ,samo što u zemlju propedne od sramote.
Žena vidi nema fajde,ode na spavanje.Domaćin zaspa,jaro odahnuo,večeras nema blamaže, Deba izvisio. Smrzo se ko anamo ona, kad se na ledini žubori , a vanka minus četeres tri stepena,haman ko na Igmanu .Mrazište pravo.
I drugu veće ista meta isto odstojanje.Konta Deba, ako ovaj takar ovako nastavi,moraće hodži ići da mi kaki zapis zapiše ili stravu slije.Ili u tuberoznu bolnicu ,da mu ljudi tuberoze nose.
Nije trebo ići hodži .Otac Pametne a Nevoljnice slomio dvije ruke i dvoje noge.Glavama mu ništa nije bilo.Ona veće ,bosanska je i tvrda ka anamo onaj u naponu snage.Ona druga, manja,bez mozga i meka ko duša, ništa joj ne mre biti.
A kako se nezgodica desila?
Virno nesretni otac da vidi koliki će minusi to jutro biti.A kad vanka pod komšinicinom banjskim prozorom vatrogasne merdevine neko pristavio. Konta on zašto vatrogasne stepenice nigdje dim da osjeti,a i kona u banji na sav glas vrišti onu pjesmu o crvenom fesiću.
Radoznalost prije svega i on se pope na basamke sve do trećeg sprata proviri kroz prozor ,Imo šta vidjeti.Ibro piljak,higijenski tehničar naših ulica i naš drug isuko jatagan,i bez imalo srama, do balčaka ga, iz sve snage suče komšinici,a ona pjeva.
Komšinica okreće glavu ka prozoru čini joj se da je neko sa prozora gleda,ali nikog ne vidi.Komšija što je gledo,gledo.Ovaj put više neće,hekno sa merdevina i slomio se ko sepet ispod valjka.
Debi se valjalo samo popet,ali kako.Otkako je Feđa poletio i u snu mu se pristavio,Deba se bojo visine ko bijeli labud blata.
Ajd prvi stepenik basamaka on ko sposlom zakorači.Ali dalje ni makac.Ko da mu neko dižačke tegove od tristo kila na noge metne.Haman to je dvoje vatrogasnih merdevina.Ali nježni đardin se natandario na penđer,zamiriso ko ramazanski somun i vabi ga.
Drugi na nježnost prođe.Treći na miris,četvrti na jedvite muke za vabljenje predura.Jebo ga pas,dosad je gledo,od sada ni to ne smije.Prešo je visinu hastala,a to mu limit koji mere podnijeti.Žmiri on i konta,neko mu reko da je neka Ivančica ili Ivan naruiso da je šestica Vatikanski broj.Nije blento vatikanski nego šejtanski,kori on sam sebe.Šta se ti pametan praviš,to mu je isto.
U ljutnji je već na devetom basamku.Pa psuje:
Ko je izmislio broj devet, taj normalan nije bio.Da nije te budale ,ja bih već na desetom bio,a možda i na jedanestom.A i onaj ili nije nikakav čovjek.Kad ga neko moli da ga strefi da mu prekrati muke,on nui mukajet.A kad se čovjeku u đardinu đardin pristavi,evo ti njega nepozvanog i ko neki voajer, samo jedno gromovisto i svejtlosno hek i čovjeka na mrtvo zvekne.
Na petnaestoj stepenici skroz zasto.Čini mu se da zemlji leti.Jebo ga pas ko je reko da je i pad je let.Nek pada ko hoće,a ja ne mogu ni gore ni dolje.Osluškuje da li leti i broji.Dođe do devet,osamdeset jedan ili osam,devedesei jedan zabunio ga strah.
Konta dobro je ,ne čuje se ni ono strljš, ni ono sprljš.Znači nije hekno.Dobro je.Još uvijek. Merdevine još uvijek drhte ko brizle na tiganju i u grlo mu se guraju i on ne može da diše.
Jedna ga ruka pomiluje po glavi,on konta to ga neki šejtan vabi,ne bi li malo popustio zagrljaj,ali ne da Deba,ne ga mnogo ni macolom odvojit.
Joj rahatluka, majko mila, kad začu glas:
-Ajde mili, šta si se ukipio,pusti merdevine i ulazi.
Isto veče leži onaj slomljeni jado na bračnom krevetu i čuje iz ćerine sobe crven fesić se glasa,sa naglaskom na joj, mamo,mamice.I to već treći put.
Uđe mu žena nosi čaj od kamilice za očajavanje.
On je pita:
-Jel nam to kona kod ćere došla?
-Kakva te kona spopala,ko da bi ja tu uspaljenicu pustila , da mi se druži sa mojom curicom.
-Onda idi bona ,vidi šta joj je ,sve te zaziva.
-Nemem šta gledati. Da sam ja kake sreće i ja bi,evo ovog trena mamicu zazivala.Ne brini se, dobro je ona, da ne može bolje biti.
-Nemoj tako, čuješ bona dere se, ko da je neko na kolac nabija.Idi , umiri je,pomisliće komšiluk da je neko,nedo mi belaj mira,da prostiš takari.
-Ne boj se,ako hoćeš idi pa provjeri.Meni se ne ide njenog slavuja gledati.
-Otkad ona ima slavuja,zar nije lani crkno.
-Taj je crko,ali ovaj je drukčiji i ako crkne opet oživi i zato je ona radosna i cvrkuće joj,mamo mamice.
-Ženo mila,jesi li ti šta popila,ja te večeras ništa ne frštuljim.I molim te počeši me ,ovdje vrh gipsa ,aman ispod onog.
-I mene odavno svrbi da lijeka ne mogu naći,a ti ni mukajet,ni da me počeškaš bar jedared.Češi se sam.
Izađe ona, heknu vratima ko on stepenicama o ledinu i prvac uspaljenici na kafe konzultacije.Možda je uputi na lijek za svrabež u voim poznim i posnim godinama.
Ali sve ovo se desilo tek one zime kada je Deba prestao mrzijetii zimu.
Ali prije toga,kada je zimi spavao zimski san,Deba često i po tri dana nije oči otvarao.I on jednom usni jedan san,koji je trajajo još jedan dan.Tako je Deba postao unikom ,koji je iz čista mira ,na zdravo, prespavo četiri dana.
Nama je najinteresantniji ovaj četvrti dan ,kada je počela basna o đardinu.
Ne znajuć kako Deba se našo negdje u nekom ogromnom, plavičasto bijelom vrtu ,punom potoka , cvijeća , behara i bulbula. Nagledo se on đardina i đardina,vako i nako,ali ovakvu ljepotu nikad nije vidio.
Zino Debo,zaprepastio se.Čuj molim te,on Deba zino i zaprepastio se.Ne mre to biti.Tu se nešto ogromno dešava.
Odjednom niotkud , neki ljudi u u plavo bijelim mantilima,sa izvezenim zlatnim ljiljanima na leđima i sa dva ,tri , četiri i više krila mašu,hladovinu mu prave i pitaju ga:
-Gdje si ti,docniš?Ne možemo glavnu ekspertizu bez tebe započet.Sve možemo,ali o njoj sud ne možemo donijeti bez zemaljskog mahera za njena pitanja.
Deba odmah skonto gdje se nalazi i htjede da pita…
-Nisi još,a kada ćeš to ne znamo jer još uvijek ne postojiš.
E jesu mi ovi anđeli baš pametni.Nisam se ko vele biva ni rodio,a oni ne mogu bez mene započeti ,to što trebaju započeti.
I tako započe Netipična basna o Veneri.
Valja je i nastaviti.
Tačka tri: Poz…
-Čekaj malo!
Ubaci se Deba konziliskom čelniku u riječ:
-Imali ovdje kakva mehana da se havlja,ja prigladnio,oduljilo se.Meni se prisnili bijeli bubrezi i brizle.Mogu i jagnjeća rebarca, reš pečena.
-Žao nam ,ovdje toga još nema.A neće ga ni biti.Idi ,uberi koju voćku i napij se mlijeka sa onog potoka ili meda sa onog drugog.
-Vi to sasvim ozbiljno.I ja bih trebo čitavu vječnost samo to žmariti.
-Ne znamo šta ćeš ti žmariti ili havljati ,jer ne znamo šta si sebi odredio.
-Ja sebi odredim oku brizli ili bijelih bubrega,može po po oke mješan,pa onda po oke janjećeg buta,sahan sogandolme ,jedan zvrk bureka ,po kile ašlama ,dvi tri oke karpuzeili,tepsiju baklavica i ružica i to je to.Ono što uz to ide oka onog što ovdje ne smijem pominjati.Kažu grijeh.A ja kažem grijeh ne ide iz usta nego iz mozga i preko usta.
-Šuti čovječe dok nisi ograjiso.Bolje ti je da se prihvatiš voćki i meda,nego da te zapadne plod zekuma.
-A šta vam je taj zekum.Da nije neki zekan.
-Zekum je gorki kaktus,od kojeg se ne možeš najesti i žeđa a vode nema.
Skonto Deba sve i zamislio se. Kaže im:
-Nisam više gladan . Idemo nastaviti posao.
Šef nastavlja ko da nije bilo Debine upadice:
Pozvan je insanski rod da u redovima, po vrstama, podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.
– Konzilij jednoglasno konstatuje da je došlo do nesporazuma na relaciji konzilij insani. Nakon detaljne analize je utvrdio slijedeće:
U pripremnom periodu ženski insan je odbijala plođenje i razmnožavanje, jer smatra da je kao osoba sa najvišom dozom razuma, zaslužila da se plodi i razmnožava kako je to njoj čeif i kako to njenim potrebama dolikuje. Traži da se razmnožava tokom čitave godine, bez da je okusila slast oplođavanja i tegobe razmnožavanja. Kaže instikt joj govori da igra u neviđeno, na sve ili ništa.To joj prvi grijeh bio.Zagovaranje kocke.
Muški član insanskog roda nije imao prigovora, pa je mogao krenuti prema izlazu broj jedan.To je staza jedan koja vodi i u raj. Na pitanje želi li sačekati insana ženskog roda, odgovorio je :
-Nisam lud, neka se blentača sama snalazi i maltene je uskočio u raj.
Deba u sebi konta,ne smije da komentariše,kaktus ga malo poremetio i zabrinuo:
-Hablečina jadna, već je na početku stvaranja pokazao ,koliko malo pažnje obraća na žrtvovanje ženskog insana za dobrobit zajednice.Kako bih ja za đardinom letio,brzinom anđela sa najviše krila.
Skoro svi anđeli,u tren ga mrsko pogledaše.Oni što se nisu mrgodili bile su garant anđelice.
Tada Deba uvidio da ne smije ni misliti.Ovi čitaju misli.E to ćemo još da vidimo.Ne znaju oni s kim posla imaju.Može on ne misliti o ničemu ,ako treba i godinama.Zapravo on ne misli već deset godina.Ono što govori nije govor misli.To je govor navike.Mora se živjeti.A kad živiš moraš poneki put i progovorit.Zato mu se Lenji najviše sviđao.Taj ne pokazuje da li zna misliti,a ni govoriti.A i aa je najumniji fazon koji je čovjek mogao skontati.
Nakon konsultacija sa višim nivoima konzilij donosi slijedeće izmjene preporuke, upute i direktive u vezi sa ženskim insanom tačke tri:
3.l. Odobrava se insanima parenje i plođenje na godišnjem novou ,pa dok ih život ili smrt ne rastavi, uz slijedeće uslove:
3.l.a. Ženski insanu se vraća u genetski odio sa ciljem da se rodnica prilagodi novonastaloj situaciji parenja na jednogodišnjem nivou.
3.1.b. Ženskom insanu će se rodnica učiniti trajnijom, čvršćeom i izdržljivijom da ne bi zbog neprestane upotrebe došlo do habanje i oštećenja.
3.1.c. Izmjene će biti urađene u što je kražem mogućem roku, ali zbog valeričnih performansi izmjene pažljivo i u potankosti napraviti. Oblik i izgledi radonice sa morfološko fiziološkim smjernicama će biti predstavljeni u specijalnom visoko medicinskom doktoratu o rodnici novog tipa.
3.2. Konzilij preporučuje slijedeće stručne bilološke, toaletne, higijenske mjere i medicinske smjernice:
3.2.a . Održavanja, odmaranja, mjesečnoj generalci i ljuštenja u svrhu endotermije, kao i zaštiti od polnih bolesti će se odvijati fiziološkim promjenama u organizmu ženskog insana. Taj proces će se nazvati menstruacija.
Opet neko dobacuje:Nić takar,pogano je.
Svi se okrenu Debi i on se okreće prema nekom Kupidončiću i ne misli već misao zadržava:
-Ovaj se na vrijeme pojavio.
Netipična basna o Veneri ili Debin tipični usud
Vagina ili venerin brijeg
Oda Đardinu oliti Đul bašči
Ova basna je zabilježena u osvit rađanja matrijarhata. Govoriće se o malenoj predivnoj i nestašnoj zvjerčici. Zvjerčica ima nebrojene, prelijepe osobine i samo par onih, nažalost neophodnih i ne tako prelijepih karakterizacija.
Ispredaju se bajke o prelijepim žardinima i đul baštama. Svaka bajka ljepša od ljepše, poneka i nije. U onim lijepim i prelijepim sve je savršeno, dosta čedno i pomalo nestvarno. Tako i treba biti.
Ipak moramo realni biti i reći ,da je ono što đardini i đul bašte pružaju, može biti i prelijepo i savršeno i čedno i pomalo nestvarno; ali ponekad i nije.
Da se ljepota sagleda u pravom svjetlu moramo početi priču ispočetka.
Stvarali se životi i prvi parovi, adami i eve biljnog , hajvanskog i insanskog roda. Na kontrolni pregled svi prozvani dođeše. Pregleda ih glavni hećim među anđelima ; notaru diktira, polazimo od nižih ka višim oblicima života (!?):
Tačka jedan:
-Pozvan je biljni svijet da u redovima, po vrstama, podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.
Konzilij jednoglasno konstatuje da je biljni svijet pregledan i utvrđuje se da mane nema. Zapisano je da je mnogobrojan, raznovrtsan i prelijep, milijarde boja i nijansi ima.To im je dato zbog njihovog hendikepa, nemogućnosti kretanja. Da bi se insani i hajvani iu nesvjesno zaljubljivali u te ljepote i pomagale im u takar,odnosno oplodnoj priči..
Ali sve svoju svrhu i cijenu ima. Razum im je nižeg nivoa,kaže hećim i ispod oka u konzilij gleda i tiho dodaje: možda. U ljepoti i svršenstvu svome plodit će se i razmnožavat, kako je to kome uputama dato, određeno i zapisano.
Svaka biljčica, travčica, cvjetić ili drveće visoko plodit će i razmnožavati o svom vaktu i sredini kako se to zapovjeda. Pošto su mahom nepokretne hajvanima i insanima je naređeno da im zaradi lakšeg života svu potrebnu pomoć pruže.
Prigovora biljni svijet nije imao.Biljni svijet može krenuti ka izlazu broj tri , prema stazi broj tri koja vodi u raj.Bez prtljaga molimo.
Tačka dva:
-Pozvan je životinjski svijet da u redovima, po vrstama , podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.
– Konzilij jednoglasno konstatuje da je životinjski svijet pregledan utvrđuje da mane nema.Hajvani su malobrojniji od zelenjave, raznovrsni i sasvim pristojno lijepi. Zbog svojih zadataka, potreba i pokretljivosti nije mu se mogla dati ljepote i boje biljnog svijeta.
U ljepoti i savršenstvu svome plodit će se i razmnožavati, kako je to kome u posebnim uputama dato i zapisano Data im je snaga, brzina, prilagodljivost i veći stepen razumu; možda. U ljepoti i savršenstvu svome plodit će se i razmnožavat, kako je to kome uputama dato, određeno i zapisano.
Svaka životinjica, zvijerčica i grdosija plodit će se o svom vaktu, u jednom odabranom vaktu ili već kako je to zapisano; ali samo u jednom mjesecu godišnje. Svaka iznimka se strogu genetski kažnjava. Hajvani će biljnom svijetu pomagati, a njima insani zarad ugodnijeg života svih u ovom predivnom kolu života.
Neko iz konzilija dobacuje: Nema takarenja između vrsta.
Glavni hećim se unezgodio zbog upadice koja ne pripada okruženju pa zaboravio aminovati,misleći da se podrazumjeva.
Prigovora životinje nisu imale. Hajvani, mogu krenuti prema izlazu broj dva odnosno prema stazi broj dva koja vodi u raj.
Tačka tri:
Pozvan je insanski rod da u redovima, po vrstama, podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.
– Konzilij jednoglasno konstatuje da je došlo do nesporazuma na relaciji konzilij insani. Nakon detaljne analize je utvrdio slijedeće:
U pripremnom periodu ženski insan je odbijao plođenje i razmnožavanje jer smatra da je kao osoba sa najvišom dozom razuma zaslužila da se plodi i razmnožava kako je to njoj čeif i kako to njenim potrebama dolikuje. Traži da se razmnožava tokom čitave godine, bez da je okusila slast oplođavanja i tegobe razmnožavanja. Kaže instikt joj govori da igra u neviđeno,na sve ili ništa.
Muški član insanskog roda nije imao prigovora, pa je mogao krenuti prema izlazu broj jedan.To je staza jedan koja vodi i u raj. Na pitanje želi li sačekati insana ženskog roda, odgovorio je sa : nisam lud, neka se blentača sama snalazi i maltene je uskočio u raj.
Hablečina jadna, već je na početku stvaranja pokazao koliko malo pažnje obraća na žrtvovanje ženskog insana za dobrobit zajednice..
Nakon konsultacija sa višim nivoima konzilij donosi slijedeće izmjene preporuke, upute i direktive u vezi sa ženskim insanom tačke tri:
3.l. Odobrava se insanima parenje i plođenje na godišnjem novou ,pa dok ih život ili smrt ne rastavi, uz slijedeće uslove:
3.l.a. Ženski insanu se vraća u genetski odio sa ciljem da se rodnica prilagodi novonastaloj situaciji parenja na jednogodišnjem nivou.
3.1.b. Ženskom insanu će se rodnica učiniti trajnijom, čvršćeom i izdržljivijom da ne bi zbog neprestane upotrebe došlo do habanje i oštećenja.
3.1.c. Izmjene će biti urađene u što je kražem mogućem roku, ali zbog valeričnih performansi izmjene pažljivo i u potankosti napraviti. Oblik i izgledi radonice sa morfološko fiziološkim smjernicama će biti predstavljeni u specijalnom visoko medicinskom doktoratu o rodnici novog tipa.
3.2. Konzilij preporučuje slijedeće stručne bilološke, toaletne, higijenske mjere i medicinske smjernice:
3.2.a . Održavanja, odmaranja, mjesečnoj generalci i ljuštenja u svrhu endotermije, kao i zaštiti od polnih bolesti će se odvijati fiziološkim promjenama u organizmu ženskog insana. Taj proces će se nazvati menstruacija.
Opet neko dobacuje:Nić takar,pogano je.
3.2.b. Četiri do šest dana svakog mjeseca sukladno lunarnom ciklusu (28-29.dana ) ženski insan će imati krvave izlijeve manje ili više obilnog i bolnog procesa , kojim se čisti nečisto mjesto.
3.2.c. Tokom menstrualnog ciklusa zabranjen je proces plođenja jer je krv nečista i puna štešnih i po zdravlje opasnih bakterija i drugih jednoćelijskih zaraznih organizama.
Joj,mamo mamice to je četerese/pedeset dana posta bezmozgašu,valja to izdurat. Neki neće moći,oni pogani.
Upadice ne jenjavaju.Glavni hećim se već navikao ,ne pridaje veću pažnju paa nastavlja.
3.3. Zbog izvoljevanja i izazivanja talasanja na širem planu ženski inasan neizostavno more povući penalne posljedice:
3.3a.Na otvoru vagine obavezno će se ugraditi opna, koja će se nazivati himen koji će imati neku slabašnu zaštitnu funkciju. Glavna funkcija himana je prouzrokovanje bola prilikom prvog pokušaja oplodnje. Intezitet bola će zavisiti od mnogi faktora; određenih i neodređenih;sve zavisno od časnosti ženskog insana.
3.3.b Menstruacije će biti jako bolne čiji će intezitet zavisiti od nepredvidljivih i često neobjašnjivih činilaca.
3.3 c. Menstruacije mogu biti neredovne i uslovljene jednim jedinim jajašcem koga će napadati milioni muških spermija. Proces sazrijevanja jajšca će se zvati ovulacija i predviđeno je oko središnjeg dijela menstracije, ali nije i zagarantovano. Radi zbunjivanja tražioca godišnjeg parenja i eventualnih reprekusija nema zaštitnih olakšica.
3.3. d. Otvorene stavke i neodumice su namjerno ostavljene radi velikih strahovanja ženskog insana koje se neprimjerno ponaša u pojedinim fazama plođenja.
3.3. f. Himen smo ostavili kao poslijednji znak za kušnju ženama. Koliko poštovanja prema vlastitoj rodnici utoliko manje čvrst i bolan himen. Što duže se đardina štiti od napada spoljnih elementa postaje tvrđi i bolniji. Nekad nikakva bušuilična platforma tu ne pomaže.
Naj ti je bolje,ha se mogneš primiti za šteku, a ti u tanadarli mahalu. Obo već prevršilo svaku mjeru.Možda nekom dosadno,procesuiranje se odužilo.
Zato dajemo mali intermeco. Kafa ,iće piće i po mogućnosti ,potapšati ljepši pol sa četiri stađuna.
/Kraj prvog dijela/
Judu,milog čovjeka,skoro dječaka ,
mog vjernog Judu, ocrniše kao nikog,
u historiji ljudstva,a zarad pravih izdajica.
Teško bijaše to breme za mlada pleća.
Vjerovanje njegovo u Boga Milostivog
nauk njegov biješe čist
ko izvori tekučica u raju.
Ocrniše ga a čitaju jevanđelja.
Juda je samo došao da me upozori na dolazak
onih sa mačevima i štitovima;
onih što sprovedoše zavjerenika htjenje,
onih što odvedoše me pred Kajafu,
da mi sudi iskreno predavanje Bogu Milosnom.
Zar za trideset bijednih srebrenjaka me prodade?
Zar on ,koji je jedini među nama imao novaca;
nebrojeno puta više od toga?
Zar godinama nismo živjeli, skoro samo od njegove potpore?
Nemoguće je i zamisliti da bi se apostoli
mogli održati zajedno bez njegove pomoći!
Na kraju krajeva , po mom „uskrsnuću“ ,
zar i on nije bio prisutan,
tako vi zapisaste i svjedočite.
Sva jevanđelja to potvrđuju.
Jovanovo ide čak i dalje :
Isus je boravio sa apostolima četrdeset dana
po Isusovom „uskrsnuću“.
Ocrnjuju Judu a čitaju jevanđelje.
I za vo to vrijeme ,u svim jevanđeljima
Nije zabilježena niti jedna moja riječ prebacivanja Judi.
Njemu su, kao i svim apostolima.upućene riječi
uputa o širenju radosnih vijesti i nauka.
Ocrnjuju Judu a u jevanđelju stavljaju:
„Opustio stan njegov,
i u njemu niko živ ne bio“
i još:
„Čin njegov nek drugi primi.“
Petar nije nije imao poroda,a tri puta me izdao.
Jovan nije imao poroda,
a u vrijeme moje pred Kjafom i Pilatom,
noći je provodio u farizejskom hramu.
Sasvim mirno i nekažnjeno,kao da je njihov.
Zašto se nikad ne upitaste zašo?
Sve apostole pobiše osim njega.
Juda je imao sina koji napisa njegovo jevanđelje.
Njegov dom ne opustje.
Čin Judin niko ne primi,jer nije imao šta primiti.
Osta laž,farizejska,Jovanova i Svletova.
I reče Luka da ja rekoh:
Juda!Zar poljubcem izdaješ Sina čovječijeg?
Jovan izdajnički poljubac i riječi ne spominje,
Marko samo poljubac, a Metej,uz Judin poljubac zapisuje:
Isus mu reče:Prijetelju šta si došao.
Četiri jevanđelja, četiri scene,ni jedna drugoj ne sliči.
Vaistinu vam kažem ,ne potvaraj druge lažima i djelima
Da se ne bi očas o svom jadu zabavio.
Odakle vam sa Jordana svjedočenje:
„I gle glas sa nebesa progovori:
Ovo je sin moj ljubljeni,u kome je moje blagoslovenje.“
Nijedan evenđeljista nije bio prisutan,
a časni Jovan i ja mogli smo čuti riječ:
Ovo je moj poslanik, u kojeg su moje blagoslovljene riječi.
Ali nismo ništa čuli,
jer je Bog Mudri sebi odredio da se ne glasa pred mnoštvom.
Kad bi se oglasio, stvar bi bila svršena,
i svijeta bi nestalo.
Samo se Adamu, Abrahamu i Mojsiju od ljudi i poslanika oglasio,
ostalim je u snove ili vizije dolazio,
ili preko anđela poslove svršavao.
Ja sam bio Jevrej,moji apostoli Jevreji!
Poslat sam Jevrejima da im naukujem.
Mnoga su se zla i hule,nevjerstva i blud,
uvuklo među farizeje,sveštenstvo i narod vaskoliki.
Bog isitne nekom narodu šalje poslanike koji je njihov,
koji zna njihovu bitnost i vjeru.
Poslat sam kao i svaki poslanik,
da ih opomenem,
da mi njihovi sveštenici i velikaši ne vjeruju.
Da im se povećaju grijesi njini,
da iz gejane nikad ne izađu.
Ne počeh svoje naukovanje riječima:
„Pokajte se jer se približava,kraljevstvo nebesko.“
To je Jovana Zaharijeva nauk.
Moje naukovanje je započeto riječima:
„ Blaženi siromašni duhom ,jer je njihovo kraljestvo nebesko.
Blaženi koji su ožalošćeni,jer će se utješiti.
Blaženi krotki,jer će držati zemlju.
Blaženi gladni i žedni pravde,jer će se nasititi.
Blaženi milosrdni,jer će naći milosrđe.
Blaženi koji su čista srca,jer će Boga vidjeti.
Blaženi mirotvorci jer će se sinovi Božiji nazvati.
Blaženi prognani zbog pravde jer je njihovo kraljevstvo nebesko.
Da li u mojim riječima ima šta nejasno?
Da li rekoh da sam božanstvo,Bog dušu da mi prosti?
Ljudima govorim da će samo čistim srcem boga vidjeti.
Mene su stalno među sobom viđali.
Pa kako se nećete opametiti?!
Zar ne rekoh da će se svi blaženi Božjim sinovima nazvati?
Pa zar se nećete opametiti?!
Nisam ja došao da zakone rušim,
već da ih sprovodim.
Nisam ja došao da vam milosrđe dajem.
Ona vam je Boga jedinog data.
Došao sam da vam upozorim na oganj pakleni,
koji vas čeka ako budete slijedili farizeje i sveštena lica,
ma kojim se oni imenom zvali.
Pa zar nećete nauk primiti?
Nisam ja došao da vam grijehe nosim i praštam.
Došao sam da vam kažem istinu koja vam se neće svidjeti.
Svakom je bolje oko iskopati,
nego sa žudnjom pogledati ženu koja nije vaša.
Ako vam je desna ruka kamen spoticanja,
prevaru,lakomost,kamatu i zlo nosi i čini,
odsjecite je i bacite je.
Ako vjerujete, znate šta vam je bolje.
Odsjeci dio tijela svoga,
baci ga daleko od sebe nek se lešinari tove,
Bolje je to, nego pustiti da ti dušu truje
i tijelo vodi pravo u gejanu.