- Impresionizam, Posteimpresionizam, Ekspresionizam .
Odrednice umjetnosti slikara Henri de Toulouse-Lautrec možemo okvirno odrediti sa nekoliko pojmova koji će sveobuhvatno pojasniti koncepciju njegovog stvaralaštva : Impresionizam ,Postimpresionizam , Ekspresionizam i Individualnost.
I.Impresionizam (*francuski impressio- utisak,)
Impresionizam kao umjetnički pokret u slikarstvu, muzici i književnosti, je nastajao u vremenima kada se Tuluz-Lotrek rodio.
Impresionizam u slikarstvu je nastao druženjem grupe mladih ljudi koje je „vezivala jedna ista ljubav prema slobodnom studiranju prirode, a koji su prezirali kruta akademska pravila“(* str. 30 .Ljiljana Mihač , Impresionizam , IP RAD,,Beograd 1960,)
Težnja umjetnika je da u svome stvaralaštvu unesu subjektivna raspoloženja i dojmove kao formu izlaganja i izražaje. Ta subjektivnost je zasnovana na realističkom i naturalističkom promatranju prirode, preuzimanjem i nadogradnjom tehnike rensesansnog „tonskog slikarstva“ , kroz modluaciju predmeta postepenim prelazom od svijetlijih do tamnijih tonova.
Taj vjekovni kliše su impresionisti potpuno izmjenili , nastojanjima da sjenku zamjene bojom. I to po po krutim shvatanjima slikarstva stavljajući svijetle tonove jedan pored drugo, unoseći svjetlost kao bitan faktor, ravnopravan igri boja.
Osnovna filozofija impresionizma je za cilj imala poticanje unutarnje emocije – impresija putem vanjskog poticaja (stimulansa) da bi se prikazao doživljaj datog momenta.
Od Monea, Renoara i Degasa Tuluz preuzima nesavršenost kao oblik ljepote. Tonalitet i svjetlost veoma slični, oblik tijela nijansu , dvije drugačiji , ali neupućeni posmatrač može steći utisak da se radi o istom autoru .
O aktovima je najviše učio i naučio od Dega. Ako pažljivo osmotrimo Degasove aktove , način na kojih je pravio kompozicije, boju i osvjetljenje vidi se veoma jak uticaj na Tuluz – Lotreka. Ne samo u aktovima, Tuluz –Lotrek to vješto primjenjuje i u slikama koji kokretiraju sa aktovima, ali i u slikama svakodnevnice.
Edgar Degas, The Tub, 1886,
Komparacija sa Tuluz Lotrekovom Toaletom / Crvenokosa koju smo opredstavili u prethodnom poglavlju je izlišna.
Oble , bujne , svijetlopute, punačke žene, uhvaćene kistom u prirodnim položajima i okruženju , konceptualno u suprotnosti sa uobičajenim akademskim formama, koje insistiraju na nepomičnoj, neprirodno mirnoj , nagosti žene u krevetu.
Henri De Toulouse-Lautrec, Elles, 1896.
Edgar Degas, “Femme se peignant 1885
Pierre Auguste Renoir Kupačica sa dugom kosom
( Baigneuse aux cheveux čongs)
Renoar , Dege i Lotrek , prestavljeni redom u jednoj , dvije i tri slike obnaženih žena.
Savim oprečne poze i dekori su odabrani sa namjerom , da bi se u toj različitosti spoznale jako velike sličnosti. Stiče se utisak da jedan autor , slika jednog modela u tri različita položaja, ambijenta , ali i osjećanja. Jedna žena tri događaja: jutarnja tolaeta odmorne i ležene žene, san žene koja od umora nije uspjela da skine elegantnu čizmu , koja naglašava vitkost nasuprot oble zadnjice i nevinost kupačica čija je djetinja podatnost u kontrastu sa okolinom.
Posmatrač ima osjećaj da autori kao jedan , nježno kistom prevlači po intimnim dijelovima modela , pokušavajući da , igrom svjetlosti i boja slave savršenu nesavršenost , kao osnovni objektivitet ljepote koja se fotografiše. Oni ne slikaju po ličnim željama, oni prenose posmatraču ono što njihova nutrina vide. Svako svojim stilom , a opet toliko sličnim. Nema pokušaja šminkanja i retuširanja. Kao da kažu:
-Moje viđenje stvarnosti je ovakva, a ako neko može ljepše, svjetlije i prirodnije prestaviti ženu, neka pokuša.
II.Postimpresionizam
Subjektivitet impresionizmaje bio ograničavajući faktor za neke impresioniste i oni su krenuli svojim pravcem. Zapravo postimpresionizam i sva moderna umjetnost „ počinje s prostodušnom odlukom jednog francuskog slikara (Pol Sezan – opaska autora rada) da svijet vidi objektivno“. (*Str.13 – Istorija modernog slikarstva od Sezana do Pikasa,Herbert Rid, IZ Jugoslavija , Beograd 1963
Jednostavnim riječima rečeno Postimpresionizam je pravac u umjetnosti kojeg oblikuju umjetnici koji su se razvili iz impresionizma, a koji su zadržali neke osnovne tonalitete impresionizma, ali su unijeli upravo tu Sezanovu notu: objektivnost.
Isključivši varljivo impresionističku svejetlucavost i nejasnu iznijansiranost stvari i objekata , prelazeći na objektivnost u scenskim poduhvatima, javlja se i potreba za dvodimenzionalnošću. Ta tehnika nije nova. Nastala je kopiranjem japanskog dvodiomenzionalnog slikarstva.
Okretanjem od impresionizma, postimpresionisti zadržavaju osnovno postulate impresionista razigranost boja, svjetlost, moduulacija . Uz impresionistička iskustva i upliv, zatim produbljivanjem , usavršavanjem i prilogođavanjem dvodomenzionalne umjetnosti evropskim standardima dobija se nova tehnika i stil , koju prihvata nova generacija umjetnika koji će , uz impresioniste, biti preteče svih kasnijih pravaca u umjetnosti i slikarstvu.
Lotrek nije bio impresionista. Njegov izraženo nervozni senzibilitet je odudarao od blagosti i pomalo sanjive uspavanosti impresionističke igre boja i svjetlosti. Vidljivo je da su impresionisti bitno uticali na njega . On nije krio svojom oduševljenošću Degasom. U nekim ranijim radovima se preklapa sa sa Degasovim koloritom i kompozicijom, naročito kod aktova.
Kako reći da je naginjao ekspresionizmu ( što mnogi nerazumno navode) , ako znamo da je on saživio poslije njegove smrti. Znači on je ili preteča ili začetnik ekspresionista , kao i svaki od postimpresionista.
Više važnosti je pridavao crtežu i liniji. To je ona njegova infatilna crta iz djetinjih dana kada je veoma uspješno, skoro u maniru odraslih crtao , skicirao, majku, sluge, psa ili konje .
III. Ekspresionizam* (*francuski expression,expresio znači izražaj, izraz.)
Ekspresionizam je nastao na izražajnim tradicijama impresionizma i post impresionizma unoseći neke specifične osobine koje ga bitno razlikuju od tih pravaca.
Iako potiče od francuskih umjetnika, pravac je najprije zaživio u Njemačkoj.
Ekspresionizmom se pokušava izraziti unutarnja stanja autora, njegove lične misli i emocije proistekle , iz njegovog pojmanja života i njegovo oblikovanje viđenja vanjskog svijeta.
U svojim počecima ekspresionizam je bio vrlo pesimističan i apokaliptičan i predstavljao je krik i vapaj čovjeka koji je proživio zastrašujuća ratna dejstva prvog belikog rata . Na osnovu tog prvog krika modernog čovjeka rodiće se mnogi umjetnički i filozofski pravci .
Po svojim obilježjima umjetnost Tuluz –Lotreka koketira sa impresionizmom, nosi sve odlike postimpresionizma , a jedan je od njegovih „osnivača“ i najznačajnijih predstavnika.
Sa ekspresionizmom je povezan samo utoliko što je njihov preteča. On među prvima slika ličnu tragediju ,. Njegovo viđenje svijeta je krik hendikepiranog čovjeka kojeg je taj hedikep gurnuo u jedan svijet daleko od njegovog „ prirodnog“ miljea stečenog rođenjem.
Danas , kada je sve pojeftinilo , izraz ekspresionizma se upotrebljava za svaki umjetnički rad u koji objektivnu stvarnost pomjera, iskrivljuje ili simbolički predstavlja, da bi pojasnila nutrina jednog umjetnika.
Tuluz – Lotrek je bio samo svoj slikar. Pripadao je epohi impresionista i postimpresionista. Bio je preteča ekspresionizma. Nije bježao od linija naturalizma ili simbolizma. Nikad se nije žanrovski odredio. Jer nije mogao. Crtao je od trenutka do trenutka, od rapoloženja do raspoloženja , od potrebe i naruđbe, gdje forme i nisu toliko bitne. Miksao je sve dok nije dobio djelo koje mu se sviđalo. Uglavnom se sviđalo i posmatraču.
Nastavak slijedi sutra u 20.08 h.