Bleki – Za vike vikova

 

Suton okuopan mirisom behara

 

Srce krhkog proljeća

 

Violetna ljubav

 

Plišano svitanje

 

Duša jeca

 

 

Sutonima mirisnim tebi što hode

jezovito sićaćeš se  mene bezglasno voljenoga

krikom nevino umorenog za tobom neprobolnog

sa dnu mora plavetnoga mora jadranskoga vapućeg

uvik i zauvik

 

svakog plišanog svitanja prazninom

violetne jjubavi bojene našim tijelima

stiskaćeš uši u bunilu vrištećeg  krika

ljubavi a ponoru ludila zove

za vike vikova

 

bačen sa litice nerazuma

ubijen hladnim  srcem krhkog proljeća

tačno u ponoć gledaću te

usnulu  i tužnu l'jube mila

uvik i zauvik

 

ah šta ti je ljubav pusta

u maslinama sanjana

zapretenih bolom nepresahle duše

jarbolima brodice naše plovi

za vike vikova

 

Bookmark the permalink.

Komentariši