Autor
Hajro Šabanadžović
Zeleni velovi Nebo gori
Srđa zlopogleđa Zimski krajolik Bjelave
Ptica trkačica Plava zavjesa
Cveće zla XXX
Smiluj se, jedina, o Ti koju volim,
vapim iz ponora, kud se duša skrha;
Svet je crn, a vidik zazidan do vrha,
i mrak je ispunjen strahotama golim;
Po šest meseci se hladno sunce ceri,
a drugih šest pokriva noć duga;
Tlo je golo poput polarnoga kruga;
– Ni šume, ni vode, ni travke, ni zveri!
Veća se grozota zamisliti ne da
od hladnoga sunca što sija iz leda,
i od noći slične iskonskom Haosu;
Zavidim i gadnim zverima, ako su
utonula u san bez sutra i juče:
Konac vremena se tako sporo suče!
Molio sam se
zaista
djetinjim srcem
i nevinošću
naših dana
vratite mi moju djevojčicu
u magli zimskog jutra
otvorila se pukotina
e znao sam
snovi neobljubljeni mi šapnuli
molba će biti neuslišena
Bog je Milostiv
spašavao me bola
pola milenijuma poslije
shvatih
lako bih ja sa svojom tugom
ali nikad nisam mogao
preboljeti
usnuće njeno
sleđena rijeka
ni vapaj da pusti
zagledan njenom dubinom
eho odjekuje sniježnim obalama
dođi mi mili
vrijeme je
Layla
What'll you do when you get lonely
And nobody's waiting by your side?
You've been running and hiding much too long.
You know it's just your foolish pride.
Layla, you've got me on my knees.
Layla, I'm begging, darling please.
Layla, darling won't you ease my worried mind.
I tried to give you consolation
When your old man had let you down.
Like a fool, I fell in love with you,
Turned my whole world upside down.
Let's make the best of the situation
Before I finally go insane.
Please don't say we'll never find a way
And tell me all my love's in vain
Layla
šta ćeš raditi kada si usamljena
i niko te ne očekuje
predugo si bježala i skrivala se
znaš da je to samo tvoj glupavi ponos
Layla, klečim pred tobom
Layla, preklinjem, draga, molim te,
Layla, draga, zar nećeš da mi olakšaš zabrinutost
pokušao sam da te utješim
kada te starac napustio
kao blentovija sam se zaljubio u tebe,
tumbe si mi okrenula svijet
refen
iskoristimo situaciju najbolje što možemo
pre nego konačno poludim,
molim te, ne reci da nikada nećemo naći put
i da je sva moja ljubav uzaludna
Bilo je nekoliko Mara u našim mahalama.Uglavnom su to bile skraćenice imena Marija.Samo je jedna Mara imala puno ime Mara.I još jednu . Marinu smo zezali da je Mara.Ona se ljutila,a nama je to bilo vrlo simpatično.Kada se prestala ljutiti ,znali smo da se zaljubila i mi je više nismo zvali Mare.
Mara koja se najčešće pominjala u našem komšiluku su zvali Mara Gatara.Nećemo vam otkriti toplu vodu kad kažemo da je ta znala gatati.Nikad nije fulila.A nema svjedoka da je išta potrefila.
Narod ko narod.Ode kod Mare i debelo joj plati za gatanje.Sve što ona izgata oni obrnu naopako i ibrete se kako ona naopako pogađa.
Gatara je bez gatanja sve znala.Ko s kim,koja je ovo,čija je ona.Čak ni koja je i ovo i ono joj nije moglo mašiti.Svi svetski šund mediji tog vremena prenosili njena zapažanja i komentare i tračeve.Čak i oni „ozbiljni“ mediji su je počeli ozbiljnije shvatati.
Jopet, onu drugu smo zvali Mara Daskara.Ona nije znala gatati,ali olajavati je mogla po čitav dan.U tom faxu je bila i ispred Mare Gatare na top deset gatara svijeta.
Prvo mjesto su ubjedljivo držali Vatikanski jal bećari,jal hadumi,jal tetkice.Nikako ljudi.Ne mo'š biti čo'ek ako si se odrekao muškosti i nisi ženjen.Njihova olajavanja i laži i mali vrapčići znaju pa ih nećemo pominjati. A i bliže se blagdani.Nije vakat dušu griješiti olajavanjem.
Drugo mjesto drže glavni svećenici Jehovinih svjedoka .Od sanstefanskog mira 1878.godine laju na sav mah oglašavajući apokalipsu.Od tada svake godine o tome kukuriču po više puta godišnje.Mi izbrojali do sada su 411 puta najavili smak svijeta.Merete skontati koliko su puta fulili.
Treći si bili Buš i Bler,oliti kapiciner i drekavac.Iako su oduvali, oliti ugasili fenjer nije zgoreg ih pomenuti,jer imaju naslijednike.Oni su kevčući obznanjivali da su upucali Bin Ladena, zaboravivši obznaniti da su ga stvorili.Njihov lavež su mediji u stopu pratili.Irak gomila hemijsko i atomsko oružje i prijeti Izraelu ,njihovoj genocidnoj mazi mazi, ko što su i njine biroktatije.Sadam je bez njihovog dopuštenja nekoliko puta pustio vjetar.To rokanje im je posebno išlo na živce.Zbog toga su nalajavanjem ujedinili zapadni dunjaluk da porobe i razruše Irak.Irački narod još uvijek u krvi plaća njihovo olajavanje.Olajavali oni i Iran ,no to je malo čvršći orah.
Ipak mislimo da će ono naranđasto , jal crveno nešto što smrada , a vabi se Trump prevazići i vatikan i svu bjelosvjetsku bagru. Tako nam tukne.
Trenutno treće mjesto drže kreacionisti.Oni olajavaju starost Zemlje.Kažu da su svi drugi ludi ako misle da je Zemlja stara koliko je stara.Jok ona je stara 4010 plus 2015 godina i nema druge.To je tako jer oni tako skontali da bi pučanstvu lovu otimali.I jošte svake godine ,zadnja 64 stađuna otkrivaju po jednu Nojevu barku.
Mara Daskara je ili olajavala ili slagala daske po dvorištu.U intermezzu bi se falila četvrtim mjestom svjetskih olajavača.Iako je slagala daske po vas cijeli dan, nije dobila ime po daskama.Jok.Ime je dobila zato što je bila obla k'o tabut tahta.
I tako neprimjetno se prišunjasmo temi koja nas zaista tišti.Moglo bi se reći ne da nam mira još od pubertetskih dana.Stariju su to tada zvali jutroklik dani.Danas se vabe kao tinejđerski dani.Mi bi prije rekli dani munjene mladosti.
Radi se o narodnoj izreci:
Razumije se u to ko Mara u kriv anamo onaj.
Pučanstvo je takarli insanluk.Ono ima svoje tokove koji proističu iz jednostavne inačice:
-Takarim, dakle postojim.
Pošto smo pučanstvo ,bar tako mnijemo , mi vjerujemo da među svakakvim tandar aparaturama ima i poneka kriva blentovija.Tu ne bi trebalo biti ništa sporno.Ako ima mali i veliki;jaki i slabi,crni i bijeli,žuti i crveni,plavi i rozi,čokoladni i sladoledni,tvrdi i mehki ko friško pače,a poneki se i visuljak zove,zašto se ne bi među pravima zakofrčio i neki krivi.Ništa on ne bio drugačiji od onih koji se hoćkaju i blesavo glavom klimataju.
Nikad jasno i pobliže da konkretizuje svoje umotvorine,pa smo se zbog toga uvijek pitali kakvo žensko je ta ženska koja se ne razumije u poglavatog krivog bezmozgaša.
Dvije nam Mare povećale dilemu. Koja se od njih ne razumije u ono o čemu znanje samo po sebi, dolazi ha se žensko čeljade šteke mere dovatiti i po pravu prvenstva takarli vremena dohavizati.
Mara Gatara je uvijek imala frculet na glavi i ohrndani svileno cvijetni šlafruk na kabastom tijelu.Navlačila je i najlonke na bretele ili haltere.Nismo zavirivali, kažu dlakava ko srodnik primata bila. Jedna najlonka joj uvijek pobjegne i sleti ili bolje rečeno šljegne na kaubojke, nekad lijeva – nekad desna. Imala je brčiće i po neku dlačicu na licu.da se zbude ko u priči:
-Postarija ,dobrostojeća i dobrodržeća brkata gospođa.
To je vješto krila jer je po vas cijeli dan nosila masku za skidanje dlaka.Kit ili neku dugu cjepidlaku.Noću,u radno vrijeme bi palila samo jednu svijeću pa prorokovala.
Gatanje bi uvijek ,u inat Mari Daskari započinjala:
-Gospodarica mraka,grada i svjetova. (Vatikanski – Mater familijas oskuro urbis et orbis)
Znala ona to i na latinskom prozboriti ,ali nije htjela da je porede sa onim individuama koje se pederu sa sikstinskog svoda mole. Opis ove upečatljive osobe je sasvim odgovarao vješticama Nativitas Solis Invicti (Rođenje nepobjedivoga Sunca) koje su se posvetile otimanji love od naivnih budaletina. To nam je dalo naznake da nju nije briga ni za šta osim za gatanje i penezi koji joj u šlafruk banu.
Mara Daskara je, je opet , bila ravna ko taraba od fino izdeljane bukve. Nikud se nije micala bez širokih farmerskih pantala i blejzera sa tri reda zlatnih dugmadi raznih gravura.Oko vrata bi vezala svileni šal cvijetnog dezena impresivnih boja radi uroka.Daske koje je prenosila morale su biti čiste ko dječija guza poslije kupanja.Nije željela da se uprlja dok tegari.Nikog nije zavarala.Kad bi pučanstvu dosadilo da je zovu Mara Daskara,radi promjene zvali su je Košćata Mara.Zbog istih razloga su Maru Gataru zvali Vještica Mara.
One bi se ponekad osladile.
Maru Daskaru je ponekad obhodio Deba. Htio je da mu gata.Zbunjivala ga njegova indolentna sudba .Ona ga vrnula jer mu je sve bilo jasno zapisano i ona tu nema šta tražiti; a ni on.
Deba ko Deba ;inađija i uporan vazda bio, pa se navadio. A i znatiželjan bio, a nisu ga ženskinje išle tih dana. Rezon ; daj šta daš ga u belaj uvalio , da mu svaku veče Mara Vještica gata. Mi se nismo čudili šta mu je , jer takav je on, nedokaziv.
Jednom on došo na gatanju , a osto na rimi. Maru, jal Gataru jal Vješticu tu veče plaho prisvrbilo. Deba nikad nije bio veliki đentlmen,tek osrednji.Međutim za rješavanje vještičijih svrabeža dušu dao.
Poslije se komšiluk čudio kakve to Deba teške muke ima kad mora svaku noć na gatanje.Mara jedno vrijeme prestala da prima drugi svijet što u kugli pomoć vide.Narod se pobunio, transparenata se dohvatio pa na bjelavske džade.Morala Luca intervenisati.Možda joj se tada Deba zamjerio.
Oma opet prolazio pored komšinice Mare Daskare i pozdravio je.Ona se zacrvenila ko bulka u cvjetanju i moli ga da joj pomogne dvije tri bukove daske pomaći,ne može sama teške joj.Oma se ne bi prljo,ali odbiti molbu komšiluka u mahali je veliki jazuk.
Ono nisu bile dvi tri daske nego sto dvi tri. Lipso Oma ko ker kad vija fiću. Lipso i zaprašio se.Šefica od dasaka ga uvede da ga raspraši, a ispalo je da je Oma nju dobro isprašio.Poslije se kleo da uopšte nije daskara već iza široke odjeće skiva čusto i savršeno usjedeličko tijelo.
Bi nam lakše. Deba i Oma se nisu fačali neznalica po pitanju krivog sudionika takar priče. Ali i dalje smo tragali za Marom iz narodnog predanja. Možda vam jednog dana ispričamo kraj potrage. Tko da zna!
Naravoučenije :
-Sabur , saburli , strpljen spašen.
Sve je u zivotu prolazno moj druze
i ljubav i tuge i svi srecni dani
sad kada je nema neka placu ruze
ko’ uvelo lisce na jesenjoj grani
Ref.
Svirajte nocas samo za nju
ja cu da pevam, tugujem i placam
svirajte nocas kao da je tu
i ako je samo u mislima vracam
Prolaznik sam samo u tom svetu bio
igrao boema pevao i pio
nekad za trenutak srecan san sam snio
a vecitu tugu u dnu srca krio
Ref.
Uspomenom nocas nasu ljubav branim
i vracam se tamo gde sam srecan bio
kraj prepunih casa i ranjenog srca
kad bih mogo’ ja bih sve boli ispio
Ref.
Tatjana Lukić
postoji ulica
uz koju sam se dugo verala
i kuća ista stoji
ali se ja prema gradu ne pomjeram
znam da bi u susret
raširenih ruku
svi pomrli pošli
živi bi nabirali obrve
i prolazili šutke
i ovdje je ciča zima
dok trnem svjetiljku
kroz cijelac se teško
probija san:
sam bog će znati
je li zatvoren prozor
kroz koji motriš ulicu?
još uvijek skriven i sam?
i je li preživio minule smetove
porculanski anđeo na stolu kraj pepeljare?
1989.
Bleki – A u Sarajevu blagorodna kuća mojih roditelja
U Sarajevu
još postoji ulica strma
uz koju si se verala
i kuća stara stoji
prazna je odavno
niko njoj ne hodi
svi su utihnuli
koji bi ruke širili
kraj mene i uspomena
tišina prolazi šutke
za namrgođene je briga ni
ciča zima još uvijek je vanka
nikad se ne gasi svjetiljka
kroz neugaženi snijeg
teško se probiti sam
u zametenim prtinama
slijediti krhki san
Bog mi je svjedok
prozori su svi zatvoreni
niko ne motri van
godine su lijepe i mirne
ne smijem reći da sam sam
bile bi tužne ptičice malecke
minuli su smetovi bijeli
sa sobom sve anđele poveli
ostalo je samo
moje srce od porculana
iskreć ljubav iz svih prozora
one iste stare kuće kojoj niko
od ezela ne dolazi da dušu stere
Girl
All about the girl who came to stay?
She's the kind of girl you want so much
It makes you sorry
Still, you don't regret a single day
Ah girl
Girl
When I think of all the times I've tried so hard to leave her
She will turn to me and start to cry
And she promises the earth to me
And I believe her
After all this times I don't know why
Ah, girl
Girl
She's the kind of girl who puts you down
When friends are there, you feel a fool
When you say she's looking good
She acts as if it's understood
She's cool, cool, cool, cool
Girl
Girl
Was she told when she was young that pain
Would lead to pleasure?
Did she understand it when they said
That a man must break his back to earn
His day of leisure?
Will she still believe it when he's dead?
Ah girl
Girl
Girl
Ah girl
Girl
Girl
Djevojčica
Ima li iko da posluša moju priču
Sve o djevojci koja je došla da ostane vječno
Ona je takva djevojka koju silno želiš
To te ražalosti
Ipak, nećeš zažaliti ni jedan dan
Djevojka
Djevojka
Kad pomislim na svaki put kad sam pokušavao da je ostavim
Okrenuće se prema meni i početi plakati
Obećava mi nemoguće
I ja joj vjerujem
Nakon ovoliko vremena, ne znam zašto
Djevojka
Djevojka
Ona je takva djevojka koja me ismijava
Kad su prijatelji tu, osjećaćeš se glupo
Kad joj kažeš da je sjajna
Ponaša se kao da tako treba
Ona je super!
Djevojka
Djevojka
Da li joj je rečeno kad je bila mlada da će bol
Da vodi ka zadovoljstvu
Da li je razumjela kad su rekli
Da čovjek mora da crnči da bi zaradio slobodan dan
Da li će i tad vjerovati kad ga više ne bude
Djevojka
Djevojka
Kad žena voli
potoci žubore ljubav
ptice cvrkuću o slobodi
poljsko cvijeće miriše snovima
Kad žena voli
nebo diše milošću
mjesec sakriva biserno lice
zvijeđe pleše nebesku harmoniju
a maleni cvijet se oko mojih grudi svija
Kad žena voli
ne treba mi ništa više
suze same rose raznježeno lice
grudi uzdrhtale usnama tope njen osmjeh
Kad žena voli
otvora se rajski đardin
primim je za ruku tijelo uz tijelo
i tango lebdi ćarolija za sva vremena
Kad žena voli
ja ćekaću je dok muzika naša traje
bojiti snove njenim milim likom
polako slamati plahost njenu
slaveći uzvišenu ljepotu do sudnjeg dana
U svome malenom stanu
vecernja svjetla palis
i dobru kafu sada
mozda drugom spremas
cesto se pitam u sumrak
da li bar nekad zalis
sto me vise nemas
Onog tuznog proljetnog dana
bili smo lose volje
mnoge smo uvrede rekli
do tada nerecene
sad mi se cini draga
bilo bi mnogo bolje
da si pored mene
Ref.
Pozovi me na kafu sada
ako si tuzna ili sama
dosao bih da te cuvam
jer znam da te plasi tama
Pozovi me na kafu, draga
za ovu noc il’ zivot cijeli
suvise te volim i nikom vise, nikad
ne bih dao da nas dijeli