Autor
Hajro Šabanadžović
Nježna muzika ljubavi Hiljadu velova nježne dobrote
Igrokaz Sto godina samoće
Dodir dva svijeta Sedamnaesti
Raskoš jeseni Zaleđeni snovi krhkog proljeća
Duša Nježne Dobrote Zimzeleni velovi
Ljubičice u polju šarenom Sunce i ljubav
Ljubav i čežnja Djelići krhkog cvijetnjaka
Mijenjianje Krici u bura
Svu noć je zemlja plakala
suha i ispucana kao prepečena pogača,
svu noć su puhali pustinjski vjetrovi,
i pijeskom zasipali pukotine.
Od presvlačenja ocean je poderao sve modre košulje,
a ipak nije uspio da se smiri.
Samo je nebo ostalo spokojno i prazno
kao da se ništa ne dešava
kao da ne vidi ovaj brodolom.
Svu noć je zemlja urlikala.
Možda su to bile žedne zvijeri koje
lutaju kroz savane i šume
umirući pore presahlih izvora vode.
Možda je to bilo drveće koje se savija do lomljenja
i lišćem liže suhu zemlju.
Samo je nebo bilo surovo spokojno i prazno
kao da nikome nije potrebna kiša
kao da ne vidi ovaj brodolom.
Svu noć se zemlja grčila.
Možda su to bili ljudi koji čekaju kišu
kao što se čeka novorođenće
zgrčeno u majčinoj utrobi.
Pred svitanje sve se umorilo i zadrijemalo tamo gdje se
zateklo,i ljudi i drv4će i zvijeri.
Oceanom su plivali samo komadi poderanih košulja.
A kada je zasjalo sunce kao da su zasjale rane zemlje,
(crveni cvjetovi i požari,požari u gradu)
procjetali su flanboajeni.
Zamišljen i usamljen
u ponoć bdijem
crkveni toranj nijemi
ezani muče
đez u glavi
klavijature klize
kao šum Oceana
saksofon ječi
miriše na samoću
u srcu
pitanje havi upućeno
a gdje si ti
Dona con te
Quanti ricordi dietro me
li segnerò nel diario della vita
e terrò quei vecchi batticuori nel presente mio
di bianco e rosso vestirò
Sarò un angelo per te
quella donna che puoi stringere sul cuore
ma se occorre come il sole i tuoi sensi accenderò
e piano piano poi li spegnerò.
Donna con te, di me chissà che sai
donna con te se tu lo vuoi.
Le tue mani su di me
stanno già forzando la mia serratura
ma la porta del mio cuore all’improvviso si aprirà
ed un’altra donna uscirà.
Sarò una donna che ritrova la sua femminilità
e te la regalerà.
Donna che ti fa stupire solo con la sua semplicità
e che ti amerà.
Donna , Donna…
Quanto cielo su di noi
questa mia età colorala se puoi
e delle notti in bianco e nero quelle le cancellerò
perchè donna io con te sarò
Žena za tebe
U meni je puno uspomena
Zapisaću ih u spomenar svoga života
One prošle otkucaje sačuvaću u svjoj zbilji
U crveno bijelo se obući
Za tebe anđeo biti
Ženu koju možeš u srce spremiti
A kad zatreba , čula ću tvoja zapaliti poput sunca
Zatim tu vatru polako, laganice , gasiti
Žena za tebe , ko će znati šta misliš o meni
Žena sa tebe, ako poželiš
Ruke tvoje na mom tijelu
Već slamaju moje okove
a potom tu vatru polako, lagano, gasiti
Žena za tebe tko zna šta ti o znaš o meni
Žena za tebe, ako ti to želiš
Tvoje ruke na meni
Dok vrata srca moga se iznenada ne otvore
I pojavi se neka drugačija žena
Žena , žena …
Ja žena koja svoju ženstvenost ponovo otkrivam
i dajem je tebi
Žena koja će te svojom neposrednošću očarati
i koja će te voleti
Koliko je nebo nad nama
Sve godine moje, ako želiš, oboji ih
a ja ću crno-bele noći izbrisati
Jer s tobom želim žena biti
Žena, žena…, biću žena za tebe
biću žena za tebe
biću žena za tebe
biću žena za tebe ako ti to želiš…
.
Pametna je Čaršija. Ništa manje mahala. Normalno rodile se i vijekovima žive jedna uz drugu.
Davno prije nego što je izraz eskurzija saživio u svom današnjem obliku, riječ je rabljena na čaršijskim kaldrmama i makadamu.
Nismo baš poznavaoci žargona(?), pa moramo nabadati da bi došli do pravog značenja .Znamo da je riječ stranjskog porijekla, a kad je tako, onda mora označavati nešto stranjske, nešto što ne priliči ovom dunjaluku.
Da bi sebi zacrtali osnovne smjernice, ( mi s'e ko ova post komunistčka ili nacionalistička pogan počeli šicati izrazima ) , moramo zaviriti u takulin i izvaditi potrabl riječnik. Prije se to zborilo džepni, ali se i mi malo modernizovali. Šta ćemo, ukorak sa vrimenom.
Potražinmo pod slovo e, nismo levati pa tražiti , recimo, pod šlj. Znamo da je tamo upisano šljiva i šljaka. Prvo nam se mere dopast, od drugog smo se čitav život noge fatali. Znate onu o krstu.
Nađemo zadati pojam:
-Ekskurzija (lat.)
Pod jedan garant nije , jer za to mahala i čaršija imaju hejbet svojih sočnih izraza za izlet: teferič, dernjek, tarapana,fešta,makljanje, takar u dvoje,đardisanje…A ovi rječnik sve to izostavio. Baš i nije neki pametan riječnik. Šta možemo, kad smo cicije. Kupili riječnik na buvljaku da uštedimo.
Pod dva nikad nije , jer u mahali ne m'reš skrenuti sa teme i kad je fuliš sto posto. Uvijek postoji neka caka da se zakačiš , i gdje mereš i gdje ne mereš.
Potražimo srodan izraz dvokurzija, ali ne pod slovom dc , jer tamo ništa nema osim dicidicati, i čitamo ono što nema ni u jednom riječniku:
-izlet u paru , žensko sa muško , ( zamalo nam izleti na umjesto sa ) sa posebnom namjenom, boravak para u prirodi sa nekom svrhom.
Malo nam sinu, ali ne previše. Nismo vam mi indiskretni. A i što'š ići zalećat se u prirodu kad u toplini doma svoga imaš đardin oliti bukadar minderli šilteta i jastuka.
I tako ne skužismo prvi dan, ni drugi. Treći dan nas od sekiracije čir safato, pa morali malo na čaršiju napiti se ljekovite vode sa nekog šedrvana. Kažu ova voda je za sve lijek.
Lejtno je doba , vrijeme ugodno, sarajevsko, pun grad eskurzija. Djeca hodaju i za ruke se jamili , da se ne izgube u njima stranom gradu. Pogotovu djevojčice. Čule one da u Saraj'vu imaju njaki mahalaši, kojima jedini merak dohvatiti se ženskog čeljadeta i tjerati ga da mamica.
Privlačno je ta mahalska mistika, ali djevojčice kontaju lakše je sa jaranicom tom nekom mahalašu zalegnuti.
Pogled na mladost nam srce ispuni milinom. Eh, nekada…Joj, mamo mamice.
Prođemo malo dalje, ispred nas dvije strankinje, za ruke se drže. Znamo da su stranjkinje jer im govor ne anlaišemo. Malo nam stare za eskurziju, iako nemaju ni tri banke. A dobre su ko deset u po somuna. Ne treba ti jogurt. Znači u top su godinama, top ih mile zažago. Nije bitno čiji. Samo nek se beba. Plavuše su, napriliku sa sjevera ili barem sjeverozapada.
Ošacujemo ih , iako nas đuturumluk mazno posred glave, nije bitno koje, ne bi valjalo obadvije, i kažemo: eh, nekada…
One ni mukajet , i …
Mahalo moja, jel’ to moguće. Zveknuše jedna drugoj jezike, posred usta , aman do krajnika, ko da su sa otorine pobjegle. Pih, nalet ih bilo.
E u tren nam se prosvijetli. Taki smo mi. Trebana nam tri dana, da nam u trenu nešto sine u blentari pametnoj.
Sada sve znamo. Eskurzija je mahalski izraz za tribadije. Kako se domaći izraz nije udomaćio kod domaćih domaćica i ženskih ženskinja, i bio malo pogrdan, mahalaši se igrali iščašene , skoro pogane poetike.
Vala su mogli jednostavno reći lezibejke pogane. Jok , oni svoju neku filozofiju furaju. Ha se dvije jame za ruke, oni kažu:
-Vidi ekskurzije.
E, vala vidi se da su obrazli i poetični.
Mi bi ih jednostavno nazvali pogančerske istokurvoazije. Ali nećemo. Obećali sebi ; o ženama samo lijepo, muškarci su krivi za sve. I za ovu bolest.
Zato posrnule grlice molimo:
Mile pogledajte ljepote oko sebe. Pa nebo , i dnevno i noćno.
I šta vidite?
Veličanstveni sjaj Božije milosti i ljubav prema vama.
Ne dozvolite da On bude tužan radi vas.
Samo sagnite glave, zažmirite,skupite ruke i recite:
-Mili Bože…oprost molim !
I sve će biti u redu.
U prolazu
Sad smo skupa tako ritko, ma se tišin bit ce boje
Kad te vidin zasja svitlo, ti me gledaš priko voje.
U životu sve se minja, uvik nikor sriću prići
Jos san žena, nisan stina, čuvan za te nike riči …
U prolazu …
Puše jugo, triska bura i bonaca dikod svrati
Jos visoko stoji ura, ovo brime, ovi sati …
Pusti neka vitar nosi one nase zadnje riči
Svitlo sja u tvojoj kosi, tvoj me pogled i sad liči …
U prolazu …
Tebe i sad zove more, zvono tuce s kampanela
Jos mirisu neke zore, nasa jubav srid tinela.
I dok sidin u kavani, sve jos tu na tebe sliči
Sve je isto ka i lani, isti judi, iste riči …
U prolazu …
I dok čekan teku ure, ko zna ća i kome broje
Gledan nike mlade cure, nima veze, bit ce boje …
Svit je ovaj krcat zlobon, vaja ti na more ići,
Ma bi prije tila s tobon da izminin nike riči …
U prolazu …
Uvijek aktuelno – Iz Arhiva
Led se topi.
Pa šta?
Uvijek se topio.
I dok je Zemlje i vijeka topiće se.
Oni nam uporno pokušavaju isprati mozak – led ovo, led ono. Led ove godine , led one godine.
Zaboravljaju osnovno.
Stvoritelj je dao Zemlji mehanizam samozaštite od ekstremnih situacija.
Unazad desetak, dvadesetak godina: joj kuku nama nestaće ozona.
Šta ćemo onda?
Ozon se oporavio i sada je zdraviji nego ikad.
Uostalom , nestanak leda predviđaju oni isti koji nam nude Polarne stanovnike ili Snježne ljude.
Oni isti koji nam kažu zemlja je ravno ploča, koja se ne okreće.
Znači zemlja je leteći tanjir , iliti NLO, a mi vanzemaljci koji će uskoro ostati bez leda.
Zabrinuli smo se. Nema nam više do viskija ili egzotičnih pića sa ledom. Potrošićemo ga.
Ali pametrni su ljudi ; smisliće nešto.
Evo predloga:
-šaljimo na polove cisterne sa tečnim azotom,
-pravimo, pošaljemo i instaliramo hejbet automaata/ledomata za pravljenje leda,
-zaklonimo polove ogromnim šatorima / suncobranima/ jedrima koji plivaju i svemiru,
-da pošaljemo sve apokaliptičare sa po nekoliko kalolifera da ispravljaju temeperature suprotno njihpovim nihovoj zlogukosti…
Preventive radi.
Prosla je ponoc, kupe spava
svetla uz prugu, isti zvuci
na mom ramenu tvoja glava
tvoja ruka, u mojoj ruci
Skoro ce zora, evo rudi
vetar miluje tvoje lice
molim te, noci, duza budi
od te duze nesanice, nesanice
Ref. 2x
4/3 i 4/2 putuje ekskurzija
4/2 i 4/3 ti si ja, a ja sam ti
4/2 i 4/3 sva si topla ljubavi
sva si topla i sva mila
tog aprila davno bila
Opet je april, zemlja gluva
noc, tisina i parovi
neka su druga deca skupa
kao nekad, draga, ja i ti, ja i ti
Kada se budem opraštao mila
biće to u osvit svilenog ljeta
novi dan će biti prelijep
a ti orošena poljubcima mojim
Kada se budem opraštao Malena
ptice će pjevati pjesme naše
za novi prelijepi dan
a ti nećeš plakati ljubavi
Kada se budem opraštao Jubavi
zaustaviću bol i vratiti ga
na staze prošlih dana
da se ljubavi uči
Kada se budem opraštao djevojčice
rasuću suze
nek ko kapljice sreće
plove snovima nedosanjanima
Kada se oprostim od tebe jedina
sebi neću ostaviti ništa
da bilo šta uzmem
ubio bih Princa Malog
Solenzara
Sur la plag’ de Solenzara
Nous nous sommes rencontrés,
Un pêcheur et sa guitare
Chantaient dans la nuit d'été
Cette douce mélopée.
Sur la plag’ de Solenzara
Chaque soir on a dansé
Et le jour de ton départ
J'ai compris que je t'aimais
Et je ne t'ai plus quittée
{Refrain:}
À Solenzara
Oh ! chi dolce felicita
À Solenzara
più bè nun si posta…
Quand j'entends la mélodie
Qui m'a donné tant de joie
Je sais que cette nuit-là
Notre amour a pris sa vie
Au cœur de Solenzara
{Instrumental}
À Solenzara
J'y reviendrai tous les étés
À Solenzara
Più bè nun si po sta….
Più bè nun si po sta
Solenzara
Na plaži Solenzare
Upoznali smo se,
Ribar i njegova gitara
Pjevali u letnjoj noći
Ovu nježna melodija.
Na plaži solenzare
Svake noći smo plesali
Do dana tvog odlaska
Shvatio sam da te volim
I više te nisam ostavljao
{Refrain:}
na Solenzaro
Oh !¨kakva slatka sreća
na Solenzari
bolje nije moglo biti
Kada čujem melodiju
Koja mi je donijela toliko radosti
Znam da je te noći
Naša ljubav živjela
U srcu Solenzara
Na Solenzaru
Ja ću se vraćati svakog ljeta
na Solenzara
bolje nije moglo biti
bolje nije moglo biti
